Bogata životna biografija, ali i opsežna "poslovna putovnica“ velika su inspiracija, ali i motivacija s najboljim savjetima i smjernicama.
Nju već duže posjeduje, ali na neki način i živi Josipa Maslać Petričević, vlasnica itekako prepoznatljivog lidera na hrvatskom tržištu u proizvodnji tekstila počevši od odjevnog pa sve do interijerskog.
Naziv brenda je Naftalina, a o ovom brendu bi mogli itekako puno pisati. S obzirom da je i više nego poznat, dovoljno je samo spomenuti naziv i sve je odmah jasno.
Josipa je primjer prije svega majke, a tek potom poduzetnice čije "životne stranputice“ su pretvorene u veliku snagu i još veću energiju.
Zašto? Jer kroz život ide hrabro, odvažno, pozitivno i ustrajno.
Da su žene veliki borci ( koji se nikad ne predaju) u životu i radu, ali i u svakom pojedinačnom danu uvjerite se na najbolji mogući način - čitanjem ovog intervjua.

Život sa sobom nosi mnoge, ali i raznovrsne uspone, padove, prekretnice, izazove. Opišite nam sebe za početak u nekoliko odrednica koje vas po vašem mišljenju najbolje definiraju. Prisjetivši se prošlosti, a osvrnuvši se na sadašnjost - kada je najlakše bilo biti Josipa , a kada najteže i zašto?

Istina je da vanjski faktori koje ste naveli poput – uspona,padova, prekretnica…utječu na nas i da nas možda definiraju kroz naše aktivnosti na van. Okolina vidi kako smo reagirali, kako smo se ponijeli, ali ono što je stvarna definicija nas je naša nutrina i ona je polazišna točka, a naše reakcije su samo posljedica. Volim pričati i rijetko ostajem bez riječi, ali kada trebam reći nešto o sebi (a to su jedna od najčešćih pitanja s kojima se susrećem ), svaki put zastanem. Propitkujem se koliko sam se promijenila, jesu li moja uvjerenja ista kao prije mjesec, godinu, 20 godina…
Do sada, a i trenutno uvijek su na popisu: upornost, poniznost, sklonost k novim idejama, otvorenost za dijalog, želja za učenjem i stvaranjem, ushit zbog uspjeha (i vlastitog i onoga koji nije direktno vezan uz mene) i ono što je uvijek na prvih 100 mjesta, to je ljubav i briga za obitelj.

Uspješna ste poduzetnica, žena, majka, baka. Tome ide u prilog da ste proglašeni i Poduzetnicom godine što dodatno potvrđuje vaš rad kojem prethodi velika upornost, veće znanje, a najveći optimizam. Koja od uloga vam je osobno najviše promijenila život, a koja vas istinski inspirirala?

Znate, veoma često je slučaj da situacije koje su najbolnije izrode najveća čuda, jednostavno nas život suoči s trenutkom u kojem je odabir; ili mijenjaj ili te nema. Trauma i uspjeh su kao dvije strane iste medalje. Bankrot, egzistencijalna neizvjesnost, razvod, mamina bolest, sve je to svezalo jedan gordijski čvor oko mene i samo odlučni potezi i odvažnost za riskiranjem su ga mogli riješiti. I tako je i bilo. Iskreno, ne znam bih li se usudila krenuti u potpuno neizvjesnom pravcu stvaranja jednog novog modela poslovanja da se doslovno nisam osjećala kao da više nemam što izgubiti. Čvor nije odjednom nestao, ali je popuštao. Svjesnost o tom osjećaju je duboko urezana u mene s etiketom; budi zahvalna, ne uzvisuj se, ali i ne ponižavaj se. Na prvu ovo može izgledati kao da su poslovne odluke i uspjesi, ali u njihovom korijenu je opet ljubav i briga za obitelj. Odrastala sam u obitelji punoj ljubavi i međusobnog uvažavanja, a kada sam postala majka; osjećaj odgovornosti, brige i ljubavi se umnogostručio, tako da vidite, sve je to jedna pletenica satkana od mnogih niti, a svaka nit joj daje čvrstoću.

Brend Naftalina čija ste osnivačica, te ujedno vlasnica trenutno broji preko 70 zaposlenih. Počeli ste s malenim butikom kao uvertirom, a nastavili sa senzacionalnim vrhuncem - pogonom, preciznije, vodećom industrijom u području tekstila u Hrvatskoj. Po čemu je brend dobio naziv i koji je bio najljepši, a koji najizvjesniji trenutak u vašem poslovanju?

Hvala na ovim lijepim riječima. Često puta smo se sretali s pitanjem otkud ime. U samim počecima, rane 80-te, bila sam mlada studentica koja je čim prije htjela rasteretiti roditeljski kućni budžet, bila sam u središtu društvenih događanja gdje su se mladi okretali zapadu. Glazba, filmovi, klubovi…općenito otvorenost za novo i napredno nas je okruživalo. Po traperice i pilotske jakne se odlazilo u Trst, Italija je bila (i ostala) modna meka. Odlučila sam dovesti taj dašak zapada i urbanosti k nama. I počela sam s uvozom i šivanjem odjeće od trapera i spitfire jakni, a u to vrijeme je jedan od talijanskih brendova imao naziv sličan našoj inačici riječi naftalina. Volim igru riječima pa se, s druge strane, naziv odlično uklopio u širu sliku koju sam imala još na samim počecima, a to je ideja očuvanja tekstila (nafalin su još naše bake koristile kako bi zaštitile odjeću i kućni tekstil od moljaca). I tako evo već 40 godina, ponosni smo što smo jedni od rijetkih koji su sačuvali tekstil u Hrvatskoj.

Svojim temeljitim radom - stvaranjem korporativne i radne odjeće, opremanjem raznovrsnih prostora/prostorija(stanovi, uredi, hoteli, restorani,kruzeri…) ili pak osmišljavanjem/pripremom/dizajniranjem veza ili tiska na odjeći, jastucima, posteljini, ručnicima… upoznali ste mnoge osobe, ostvarili suradnje i realizirali projekte. Možete li izdvojiti s kime vam je na neki način bilo najposebnije surađivati i zašto?

Naše kupce smatramo našim partnerima i to u punom smislu riječi jer smo upravo zbog njih ovo što danas jesmo. Sve što ste naveli kao našu djelatnost ima u sebi zahtjev nekog od naših klijenata. Kroz razgovore s njima, kroz zajednički rad na njihovom brendiranju smo se i sami razvijali. Cilj nam je da naši partneri osjete povjerenje u nas, da ćemo napraviti sve kako bismo unaprijedili naš/njihov proizvod, da zajedno rastemo. Naftalina je sastavljena od timova koji djeluju u različitim područjima i neprestano raspravljamo, sjednemo i brainstormamo o tome kako postati brži, učinkovitiji, kako maksimalno iskoristiti kapacitete i ostvariti ciljeve. Tako da mi je teško izdvojiti pojedince jer mi je svaki novi, ostvareni projekt onaj kroz kojega smo narasli,a klijent je zadovoljan,veliko veselje. Cijenimo jednako korporacije (Coca-cola, pivovare, velike hotelske lance, restorane) kao i manje projekte u kojima nam npr. mladi poduzetnici ili mladi bračni par dolaze puni povjerenja da ćemo im, ne samo ispuniti zahtjeve nego i predložiti neka unaprjeđenja o kojima možda nisu niti razmišljali.

Ove godine obilježili ste 40 godina rada , a proslavili 60 godina života. Itekako lijepo izgledate, a svojom pojavom ostavljate dojam primjetne dame, najbolje majke, uspješne poslovne žene. U čemu je tajna ljepote, u čemu majčinstva, a u čemu uspjeha? Podijelite s nama najbolji savjet/e.

Ovo je puno komplimenata i hvala na njima. Opet ćemo doći do istog korijena o kojemu sam i ranije govorila. Kroz život sam upoznala uistinu mnogo ljudi i ako bi povukla neku brzinsku analizu dolazim do toga da se unutarnja energija vidi na čovjeku. Osjećaj ispunjenosti, intrizična motivacija za stvaralaštvom je gorivo koje je nepresušan izvor. Istina je da se treba kritički osvrnuti na svoje godine i ne očekivati da imamo istu operativnu snagu sa 60 kao i sa 20, pa delegirati zadatke timu od povjerenja. Volim modu i pratim kretanja, biram odjeću u kojoj se dobro osjećam. Kako u Naftalini imam tim od povjerenja, tako imam i svoju frizerku za koju znam da će napraviti frizuru koja mi odgovara i kozmetičarke s kojima se brzo dogovorim. Uz gene na kojima mogu zahvaliti svojim precima, mislim da je i svjesnost o vrijednosti zrelosti ono što se vidi. Nisam uistinu nikada žalila za nekim mlađim godinama ili se užasavala bora. Sve je to dio mene koji me doveo do toga gdje sam sada. Majčinstvo, a i to što sam baka je najljepši dio mog života. Kada se svi skupimo meni je srce prepuno. A i poslovni uspjeh je opet obiteljski jer u Naftalini rade i moja djeca, brat, sestre, nećak. To je uža obitelj, dok je cijela Naftalina proširena obitelj i na tim temeljima počivamo. Nema strogih granica između navedenih područja, dapače, sve je uzročno posljedično isprepleteno.

Najvažnije je biti čovjek i pokazati ljudskost u svim segmentima života, pa tek onda sve ostalo. Upravo ste takvi vi i to je vaša vrlina za svaku pohvalu. Prokomentirajte nam vaš iskren i jednak odnos prema ljudima i recite kako to da vas ugled, ali i sami “svijet poznatih i slavnih” nije promijenio kao osobu, već isključivo upotpunio kao uspješnu ženu?

Odrastala sam u tradicionalnoj, hercegovačkoj obitelji u ljubavi i brizi te od kada znam za sebe ljudske vrline su one poput iskrenosti, upornosti, vrijednosti, stvaralaštva, brižnosti uz ljubav bili stupovi života. Ideja da smo u konačnici svi ljudi koji dođemo i prođemo ovim životom, da nam nikome ne vrijede ni kule ni palače ukoliko nismo iznutra ispunjeni i empatični prema svom susjedu, je moja osnova. Nemamo ni svi iste startne pozicije, pa kada vidim nekoga tko je nadrastao sam sebe, bez obzira kako to izgledalo po vanjskim mjerilima ja mu se divim. Dijete iz doma koje je upisalo i završilo fakultet, odabralo put stvaralaštva i unatoč svojim ožiljcima ustrajalo na probijanju svojih granica, u mojoj svijesti - stoji uz bok s najuspješnijim poduzetnicima, slavnim i poznatim osobama.

Obitelj je bogatstvo, ali i smisao života. Koliko su vaša kćer, sin, unučad, ali i cjelokupna rodbina sudjelovali u stvaranju brenda Naftalina, ali i donošenju ključnih odluka kako u privatnom, tako i u poslovnom životu?

Obitelj uvijek ističem kao osnovnu gradbenu jedinicu i smisao života. Moja obitelj je bila osnovni pokretač u stvaralaštvu za mene. U početku kao motiv kroz ljubav, brigu i odgovornost, a sada i operativno. Kćer Matea se od malih nogu vrzmala po Naftalini, bila na pakiranju, sortiranju, a sada je direktorica marketinga i neumorno radi na našem brendiranju. Sin Domagoj nam je kao financijski direktor unio novi princip funkcioniranja. Njegovo znanje i iskustvo koje je stekao kao regionalni direktor velike korporacije je diglo razinu poslovanja Naftaline na razinu moderne, suvremene tvrtke. Povjerenje u mladost i otvorenost za njihove ideje nam je podiglo učinkovitost na što smo jako ponosni. Brat Marijan koji je uz mene od samih početaka poslovanja je oslonac i ključni, neumorni kotač u Naftalininom mehanizmu. Nećak Lovro je još kao student radio u Naftalini da bi sada kao voditelj servisnog odjela uz svoju predanost postao ključna osoba u planiranju aktivnosti na terenu. Sestre Marina i Angela su kao dobri duhovi Naftaline na koje se uvijek možemo osloniti kako bi bio omogućen nesmetani rad svih nas zaposlenika. Međusobno se svi jako uvažavamo i poštujemo kako privatno tako i poslovno, a povjerenje koje imamo jedni u druge je neprocjenjivo. A moji unučići, e to je tek jedna nova razina koju nisam osjetila dok nisam postala baka. Kada dotrče do mene, kada ih slušam kako mi objašnjavaju svoje dogodovštine onda je svaki trenutak u kojemu sam prolazila kroz komplicirane situacije vrijedan kao i onaj najljepši, jer me doveo do zagrljaja 6 ručica koje su čista ljubav.

Emocije su osjećaji koji stvaraju tugu, ali i radost. Nastaju trenutno, ali itekako ostaju u sjećanju, pa ponekad i neizbrisivom. Suze i smijeh nas prate kroz cijeli život. Koji trenutak/događaj vam je izazvao najveći osmijeh na licu, a koji neizrecivu tugu pa samim time i takav izraz lica?

Veliki sam emotivac što ima dvije strane. S jedne osjećam veliku tugu, ali s druge strane i veliku sreću, te dječju radost. Sreća je da je moj fokus usmjeren na put prema rješavanju situacija. Kako sam ranije navela, one situacije koje su mi nanijele najviše tuge, neizvjesnost, osjećaj ostavljenosti su mi ujedno bile i najveći motivator da ne odustanem, nego da se skupim i snagom za koju nisam ni znala da je u meni krenem naprijed. A što se tiče najsretnijih trenutaka, to su opet oni vezani uz moju djecu, unuke. Kada ih gledam sada, sa svojim obiteljima kako grade svoj život, kako su međusobno povezani i podržavaju se, kako se nose s izazovima, to je radost koja unosi najdublji mir.

Putovanja su prozor u svijet, ali i jedinstveni način upoznavanja drugih gradova i država, a samim time i kultura, jezika, običaja, tradicije… Volite li putovati? Koja zemlja je vaš favorit po cjelokupnoj ljepoti, a koje mjesto vam je hit po prepoznatljivoj gastronomiji?

Obožavam putovati i svom partneru Milanu sam do neba zahvalna što mi je otvorio vrata u fantastičan svijet drugačijeg. Kao pilotu i svjetskom putniku u njemu stalno gori istraživačka vatra. Obišli smo mnoga mjesta, susreli se s nevjerojatnim kulturama i svjetovima koji funkcioniraju potpuno drugačije od onoga na što smo naviknuli. Australija, Tajland, Vijetnam, Singapur, Dubai, Kambodža, Nepal, Bora Bora, Las Vegas, Argentina, Brazil, Oman, Šri Lanka, Amerika, ali isto tako smo uzduž i poprijeko zajedno proputovali i našu prelijepu zemlju. Baranja, Dalmacija, Zagorje…svako područje kao da je predivan svijet za sebe.
Teško mi je izdvojiti jedno mjesto ili pak kulturu jer svaka ima toliko razina na kojima su nas primili, ugostili, otvorili svoje srce. Otvorene, nasmijane jedne vijetnamske djevojčice neću nikada zaboraviti kao ni jahanje na slonu ili Sidnejski novogodišnji vatromet iznad Opere.

Snovi su jedno, a stvarnost drugo. Usprkos tome - lijepo je sanjati, a još ljepše živjeti svoj san. Imate li neostvarene snove ili pak želje? Koji bi bio najprikladniji i najautentičniji naslov/naziv sna kojeg trenutno živite?

Kažu, a s tim se potpuno slažem, da je najveća sreća biti svjestan onoga što je pred nama. Za sebe mislim da sam stvarno sretna žena, ono najvrjednije (obitelj) je uz mene, sretni su, zajedno prolazimo kroz život. Naravno da uvijek postoje situacije koje se treba rješavati, ali gledajući širu sliku, mirna sam, a mislim da je to najdublji i najvrjedniji osjećaj. Mirna sam kada vidim svoju djecu s njihovom djecom i partnerima, mirna sam jer sam uvjerena da Naftalina uz njih ima budućnost, zdrava sam da mogu uživati s unucima, imam mogućnost pomoći ljudima oko sebe… Tako da, ako bih birala naziv svog sna bio bi to Zvonki mir.