Temperamentna, vesela, puna života, te itekako pozitivna i nadarena Šibenčanka Dolores Bura svoj optimizam nerijetko prenosi na druge osobe. Upravo taj njezin pogled na svijet pun radosti, emocija, ljubavi i iskrenosti očigledan je u raznim segmentima života. Njezina osobnost je toliko pozitivna da je redovito dobrodošla kako u društvu tako i u javnosti. Od nje možete puno naučiti, ali također i otkriti.
Što znači biti svestran, odakle ljubav prema fotografiji, zašto je postala instruktorica zumbe, te o životnoj podršci otkrila nam je u intervjuu.

Vrlo ste svestrana osoba, odakle ta vrlina koja je itekako izražajna?

Od majke. Moja majka je bila jako talentirana žena čak i više od mene. Naslijedila sam od nje i talent za pjevanje, ples, pisanje, glumu i općenito ta spretnost sa rukama za kuhanje, pletenje, "uradi sam" DIY stvari..osjećaj za detalje, uređenje doma, izražavanje emocija kroz prostor u kojem živimo do odijevanja i pružanja ljubavi bližnjima. To je moje najveće bogatstvo - moje nasljeđe, kako voljeti život , radovati se sitnicama, ljubav prema božiću, detaljima,cvijeću, životinjama, najljepše uspomene imam na majku i sve što me naučila i beskrajnu ljubav koju mi je pružila. Kroz talente i izražavanje čuvam uspomene na nju. Svaki moj projekt posvećen je njoj i ona je bila u svemu glavna misao vodilja.

Vaša ljubav prema fotografiji je neizmjerna, kako komentirate to?

Odmalena, odnosno oduvijek su moji talenti prilično dolazili do izražaja, naročito osjećaj za detalje. To je jedna od važnijih stvari kod fotografije - imati "oko".
Negdje 2008-2009. godine dogodila se jedna zgodna situacija kada sam u proljetnoj šetnji sa prijateljicom fotkala cvijeće i kad smo došle doma stavile smo slike na facebook i kaže ona: Pa čekaj jesmo mi bile na istom mjestu? Moje su fotke izgledale totalno drugačije, bogatije, ljepše. Uvijek sam imala osjećaj kako neku stvar pogledati i prepoznati, te je vidjeti u najboljem svjetlu. Tako je počelo sve. Uzela sam malo bolji fotić i krenula otkrivati svijet fotografije. U početku sam fotkala sve, od vječno inspirativnih zalazaka sunca do grada Šibenika i njegovih kala, prirode, životinja, doslovce svega. A onda se dogodila najveća ljubav – portreti. Kada sam počela fotkati ljude i kada sam prvi put uspjela u pogledu osobe koju fotkam uhvatiti njihov život, njihovu priču, emociju, svemir koji se krije u njima, tada sam znala da su portreti moja inspiracija i strast. I tu počinje moja afera i ljubav prema fotografiji.

Koje motive, predmete, osobe najviše volite fotografirati i zašto?

Kako sam i rekla portreti su moja najveća ljubav, naročito crno - bijeli portreti, jer boja često na slikama odvraća pažnju od detalja i emocije koju slika nosi, uhvatiti nečiji pogled zbog kojeg staje vrijeme, pogled koji vas obori sa nogu i u kojem vodite ljubav samo gledajući se..to je bio trenutak i još jedan vrhunac u mojoj priči sa fotografijom u kojem sam pronašla moju MUZU nešto što nikad dotad nisam imala, nešto što je u potpunosti otkrilo pravu mene i sve moje talente, a to je slobodno mogu reći najbolji poklon koji mi je itko dao u životu - pravu mene, inspirativnu, kreativnu, ludu,zanesenu,zaljubljenu u život i napokon i samu sebe. Voljeti sebe, pronaći sebe najvažnija je stvar u životu.Kad jednom pronađeš sebe ništa više ne možeš izgubiti. Dakle osim portreta kao moje najdraže kategorije ,fotkanje moje muze je nešto najbolje što mi se u životu dogodilo i u čemu beskrajno uživam.

Što vam predstavlja prioritet u životu?

Prioriteti su se mijenjali tokom života, što je normalno, kako rastemo tako se mijenjamo sazrijevamo, situacije koje prolazimo oblikuju nas i mijenjaju.Tako bi svi trebali. Nije lako doživjeti tragedije i učiti iz njih. Ali hrabro se mijenjati poanta je našeg života. Kada sam bila mlađa težila sam savršenstvu, prioriteti su bili školovanje, 5 diploma, što više iskustva kroz posao, uvijek sam bila gladna znanja, danas sa 44. godine moj prioritet i mogla bi reći u ovoj fazi života moj životni moto je "manje težim savršenstvu više ravnoteži". Ravnoteža je životna mudrost i svakodnevna borba - trening koju je važno postići.

Sreću čine male stvari poput…nastavite niz

Sreću čine male stvari poput mirisa božićnih kolačića koji se peku, zapanjujućeg zalaska sunca, plesa i pjesme , prvog poljupca i leptirića u trbuhu.

Na koji način se rješavate stresa?

Po prirodi sam jako znatiželjna i samim tim beskrajno zahvalna na internetu jer u današnje vrijeme sve nam je dostupno. Tako sam proučavala bezbroj tehnika, metoda, posjećivala razne radionice i tečajeve od meditacije, yoge, vježbi disanja, meditacija vizualizacije, radionica smijanja. Kako je izbor veliki tako i vremenom mijenjam tehnike opuštanja, na kraju krajeva ne paše svakome sve, ali za svakoga postoji nešto smo treba pronaći. Ples je uvijek bio najdraži način rješavanja stresa, a u zadnje vrijeme najviše prakticiram ASMR metode - popularno zvane masaža mozga. To mi je trenutno totalno otkriće i oduševljena sam.

Volite i prakticirate zumbu. Recite nam nešto više o tome.

Ples je bio prvi talent koji je dolazio do izražaja. Kao djevojčica gledala sam spot pjesme Đuli na tv-u i zapamtila koreografiju, roditelji su bili iznenađeni kako sam ja to savršeno izvela. Godinama sam išla na balet i sve moguće radionice plesne koje su bile na području Šibenika i Splita i spletom okolnosti ostvario mi se veliki san položila sam 2012. godine za instruktoricu Zumbe. Zumba je bila sjajna kombinacija više vrsta plesova od latino američkih do hip hopa i dancehall-a koje sam godinama vježbala i sad se sve našlo u zumbi. Najljepši period u životu bio mi je dok sam vodila treninge, ta strast, ljubav, sreća dok sam pripremala nove koreografije uz najnovije hitove –ta sreća se ne da opisati, ona energija na satu dok svi plešemo, pjevamo, urličemo neopisiva je. Osmijeh mojih zumbica je neprocjenjiv, fotke koje su ostale, uspomene na humanitarne koncerte na kojima smo plesale i sudjelovale, prijateljstva koja su nastala jer nas je ples povezao ma ja sam najbogatija osoba na svijetu.

Postoji li zemlja vaših snova kojom ste očarani ili biste je voljeli posjetiti?

Zemlja mojih snova je Japan. Velika želja mi je posjetiti Japan u proljeće kada procvjetaju trešnje uz onu njihovu arhitekturu to je san svakog fotografa. Njihova kultura je fascinantna. Uvijek nešto čitam o Japanu ali vidjeti to uživo, to bi bilo nešto.

Podijelite s nama najbolji savjet koji ste nekome dali.

Najbolji savjet koji sam nekome dala a želim ga dati svim ženama je - otkrijte pravu sebe, ne sputavajte se, budite hrabre, pročitajte knjigu "Žene koje trče s vukovima" to je moja biblija.

Tko vam je najveća životna podrška u svakom smislu?

Kada mi je trebao heroj odlučila sam sama to postati. Dok sam bila mlađa majka je bila najveća podrška, ali nje više nema i tako sam ja sama sebi postala i podrška i vjetar u leđa. Mogu slobodno reći da sam ja čovjek svog života.