Sljedeća gošća u našoj rubrici Intervju je Žakline Troskot vlasnica triju slastičarni Amélie u Zagrebu.

Iza ta tri slatka kutka krije se mnogo truda, rada i emocija.

Zajednička poveznica ova tri mjesta je osobnost, odnosno karakter vlasnice koja je uistinu posebna.

Što je sve posebno? Poseban je njezin osmijeh, način razmišljanja, stil života, borbeni duh, poduzetnička vizija, pedantnost u radu…

Ljubav joj je pokretač, inovativnost motiv, rizik izazov, a uspjeh  put kojim korača i to već 15 godina.

Mi joj želimo još puno godina u svijetu slastičarskog poduzetništva, a vi pročitajte ovaj zanimljiv i inspirativan intervju.

Svi su čuli, a većina je i posjetila slastičarnicu Amélie u Zagrebu. Kao vlasnica ovog “slatkog kutka” ispričajte nam kako je sve počelo, odnosno upoznajte nas s počecima nastajanja slastičarne.

Kao i mnogi počeci, i priča o Amélie započela je s puno truda, rada i odricanja. Bile su to godine kada se radilo danonoćno – bez slobodnih dana, bez godišnjih odmora, bez večernjih izlazaka i kava s prijateljima. Počela sam doslovno s jednom zaposlenicom – ona je posluživala goste, a ja sam pekla, vozila, nabavljala, planirala, i u drugoj smjeni ponovno uskočila u servis. To je bio moj svakodnevni krug.

Polako, ali sigurno, stvarali su se uvjeti za nova zapošljavanja, pa nova i nova itd. S vremenom smo iz kuhinje od 15 m² prešli na 60 m², a danas radimo u prostoru od 600 m², imamo oko 45 zaposlenih i 3 poslovnice. Svaka ta kvadratura nosi svoju priču, svoj izazov i svoju pobjedu.

Nisam imala ni veliki kapital, ni razvikani brend iza sebe – samo viziju, vjeru u sebe i ogroman pogon unutarnje motivacije. I možda je baš zato Amélie postala ono što danas jest – slatki kutak s dušom, nastao iz strasti, građen strpljenjem i održan zahvaljujući ljudima koji su prepoznali iskrenost u našem radu.

Slastičarna nosi francuski naziv, a mogu se i kušati francuske slastice. Odakle ideja za tim nazivom i da vam Francuska bude inspiracija?

Naziv "Amélie" nekako se dogodio spontano, sviđalo mi se to ime odavno, ali isto tako kad malo bolje razmislim – možda ipak i nije bilo tako slučajno. Francusko slastičarstvo oduvijek me fasciniralo – precizno, profinjeno, elegantno – taman po mome guštu. U njihovim slasticama postoji ta fina ravnoteža između tehnike i umjetnosti, i sigurno me ta estetika i filozofija izrade kolača podsvjesno privukla da "koketiram" s francuskim štihom.

No, ne mogu reći da je Amélie isključivo u francuskom duhu. Kad sam otvarala slastičarnicu prije 15 godina, hrvatsko tržište jednostavno još nije bilo spremno plaćati minimalno 7€ za desert, koliko vas u prosjeku koštaju prave francuske slastice u Parizu, jer je izrada istih kompleksna i zahtjevna.  Zato smo našli svoj balans – inspiraciju crpimo iz francuskog stila, ali u ponudi imamo i domaće klasike, često u nešto moderniziranim verzijama. To je kombinacija tradicije i suvremenosti, profinjenosti i pristupačnosti – baš kako volim.

U konačnici, Amélie je ime koje nosi i nježnost i karakter, i mislim da jako lijepo odražava ono što želimo da ljudi osjete kad uđu kod nas – mrvicu Pariza, ali i toplinu doma.

Slastičarstvo kao posao je s jedne strane zahtjevno, a s druge zanimljivo. Je li teško uspjeti u tom poslu?

Uspjeti u svijetu slastičarstva nije nimalo jednostavno – to je posao koji traži sve od tebe: fizičku izdržljivost, mentalnu otpornost, kreativnu viziju i nevjerojatnu razinu predanosti. Mnogi zamišljaju da je to samo veselo miješanje kreme i slaganje kolačića, ali istina je puno dublja i izazovnija. Slastičarstvo je posao u kojem se dižeš ranije od ostalih i ideš spavati kasnije, često s umornim tijelom, ali – ako si strastven – s ispunjenim srcem.Vikendima, dok svi uživaju i odmaraju, nama je špica na poslu. Dok drugi uživaju u predblagdanskom božićnom ugođaju, mi smo u ratnoj spremi – i tako iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu...

Ja smatram da uspjeh u ovom poslu – kao i u svakom drugom – ne dolazi preko noći niti sam od sebe. Moraš imati jasnu viziju – znati tko si, što želiš ponuditi i zašto to radiš. Moraš biti dosljedan toj viziji, i onda kad je teško, i onda kad te možda okolina ne razumije. Treba ti upornost, ona svakodnevna, tiha, koja se ne da pokolebati prvom preprekom. Jer prepreka uvijek ima – kvarovi, manjak ljudi, umor, konkurencija, promjene tržišta… ali sve se to prebrodi ako znaš kamo ideš.

Bitne su i druge osobine: disciplina, fleksibilnost, snalažljivost, sposobnost upravljanja timom i troškovima, ali i hrabrost da se usudiš biti drugačiji. Danas nije dovoljno samo znati napraviti dobru tortu – moraš znati i ispričati priču, prepoznati želje svojih gostiju, osluškivati trendove, ali i ostati vjeran sebi.

I najvažnije – moraš voljeti ljude. Jer slastičarstvo nije samo posao, to je servis radosti, posao u kojem ljudima ulaziš u živote kroz njihove najsvečanije i najnježnije trenutke.

Ukratko – nije lako, ali ako imaš viziju, karakter i srce, možeš stvoriti nešto stvarno posebno. I to vrijedi svake kapi znoja.

Trendovi u svijetu slastičarstva se mijenjaju u skladu s vremenom. Što se značajno promijenilo u odnosu na prije?

U posljednjih 20-tak godina svijet slastičarstva doživio je pravi mali revolucionarni preokret. Od sastojaka i tehnika, do prezentacije i filozofije – gotovo da nema segmenta koji se nije promijenio.

Nekad su slastice bile sinonim za teške kreme, klasične biskvite i obiteljske recepte koji se prenose s koljena na koljeno. Danas  se sve više teži lakšim teksturama, izraženijim okusima i vizualnoj eleganciji, uz zadržavanje autentičnosti.

Tehnički gledano, moderne slastičarske metode značajno su unaprijedile pristup izradi slastica. Danas  je normalno da se čokolada precizno i ispravno temperira, da se kreme i gelovi stabiliziraju uz pomoć pektina, agar-agara itd. , normalno je da se koriste kvalitetne kuverture, mirror glaze (zrcalne glazure)  postala su naša svakodnevnica,koje zahtijevaju točno određene temperature i teksture.

Veliku ulogu ima i napredna tehnologija – poput šokera za brzo hlađenje, pećnica s preciznim programima pečenja, termometara s točnim sondama, pa čak i digitalizacija receptura radi bolje kontrole procesa i uštede vremena.

Nekada se radilo "odokativno", danas je sve precizno, mjerljivo i ponovljivo – ali uz zadržavanje umjetničkog i senzualnog aspekta slastičarstva, koji ni jedna tehnologija ne može zamijeniti.

Osim toga, estetika je postala neizostavan dio svakog deserta. Desert više nije "samo ukusan" – on mora i pričati priču, biti fotografiran, dijeljen, pamtljiv.

Poseban naglasak stavlja se i na sezonalnost, lokalne sastojke, održivost i sve više na alergene i nutritivne vrijednosti – bezglutenski, veganski, deserti s manje šećera I sl. postaju standardni dio ponude.

No ono što je meni osobno najljepše – i dalje je to umjetnost sa srcem. Samo sada s više znanja, više alata i više prostora za kreativnost.

Rijetko koja osoba ne voli slatko i može bez slatkog. Koji je vaš najdraži desert i zašto?

Nakon toliko godina provedenih u svijetu slastica, isprobavanja raznih kombinacija i osmišljavanja novih recepata, moram priznati da su mi najdraže one jednostavne, iskrene slastice. Obožavam dobru starinsku štrudlu od jabuka, ali s jednom važnom napomenom – jabuke moraju biti rezane na kockice ili listiće, nikako ribane! To je možda stvar odrastanja u Njemačkoj, ali meni tek one pečene, rezane jabuke, koje puste svoj sok dok zagrizeš – daju pravi gušt. Ribane se, po meni, prebrzo pretvore u kašu i izgubi se tekstura – ali naravno, to je stvar osobnog ukusa.

Generalno, više naginjem voćnim desertima, volim da je okus kiselkast, lagan i svjež, a ne previše sladak. Maline u kolačima su mi apsolutni favorit – imaju tu finu notu živosti koja desertima daje karakter.

Nisam ljubitelj teških, preslatkih deserata – volim kad je slastica izbalansirana, kad šećer ima funkciju, a ne samo količinu. Ne volim da je nešto „slatko radi slatkog“, nego da svaki sastojak ima svoje mjesto i razlog. Po meni je prava slastica ona koja ostavi dojam, ali ne opterećuje nepce – nego zove na još jedan zalogaj.

Obrazovanje upotpunjuje svaku osobu na kvalitetan i koristan način. Koliko vam je obrazovanje pomoglo u poslu?

Apsolutno smatram da je obrazovanje jedan od ključnih stupova uspjeha – ne samo u slastičarstvu, već u svakom ozbiljnom poslovanju. Ono  ti daje strukturu razmišljanja, širinu pogleda i alate kojima možeš bolje razumjeti procese, donositi kvalitetne odluke i dugoročno razvijati svoj posao.

No,  jednako važno kao i obrazovanje, za mene je bilo i radno iskustvo koje sam prethodno stekla u menadžmentu. Jer, kao što sam već rekla – nije dovoljno znati napraviti savršenu tortu. Moraš znati voditi tim, planirati nabavu, kontrolirati troškove, analizirati tržište, donositi strateške odluke i imati viziju razvoja.

U  slastičarstvu, pogotovo ako vodiš vlastitu firmu, moraš razmišljati unaprijed. Dok radimo božićne narudžbe, ja već razmišljam o Uskrsu; kad se Uskrs približi, planiram ljeto – i tako stalno, barem jedan korak ispred. Jer dobar posao ne nastaje slučajno – on je rezultat kombinacije znanja, iskustva, organizacije i intuicije.

U konačnici, obrazovanje ti ne daje gotove recepte, ali te nauči kako razmišljati, kako se prilagoditi, kako voditi – i to je neprocjenjivo u svakodnevnom životu jednog poduzetnika.

Žena ste poduzetnica i “lavica”, odnosno borac. Kada je najteže bilo biti poduzetnica, a kada “lavica”?

Ima jako puno trenutaka kada je teško bilo biti poduzetnica recimo na samom početku kad sam morala nositi sve – i peći kolače i voditi brigu o poslu, i o timu, i o financijama – a istovremeno ostati mirna i nasmijana pred gostima i timom. Kad svi čekaju da ti riješiš, odlučiš, podneseš. Isto tako ima trenutaka kad sumnjaš – u sebe, u smjer, u to ima li sve smisla. To su ti trenuci tišine, između dvije smjene, kad ti se sve čini preteško. Također u trenucima ekonomske neizvjesnosti kao što je to bilo za vrijeme korone, kad si odgovorna ne samo za sebe nego i za tim ljudi koji ovise o tebi.

A onda je tu i ona “lavica” u meni koja se budi kad više nemaš izbora nego zagristi, ustati, i ići dalje – i kad iznenadiš samu sebe koliko snage zapravo imaš.
Taj lavlji instinkt najviše osjetiš kad se sve raspada, a ti i dalje stvaraš – tortu, tim, smisao.Lavica sam bila onda kad sam se morala boriti za svoju viziju, i kad sam odlučila ne pristajati na manje, čak i kad bi bilo lakše popustiti.
Ponekad si lavica jer želiš, a ponekad jer nemaš izbora – netko mora donijeti odluke, i to brzo, s osmijehom, dok pećnica zvoni i netko ti postavlja neka bitna pitanja i traži brzu odluku. I naposljetku… lavica nije ona koja uvijek viče i vodi, nego ona koja u najtišim trenucima odluči da neće odustati.
Biti lavica ne znači biti bez straha, nego birati hrabrost usprkos strahu.

Smijeh i suze prikaz su emocija koje nas prate cijeli život. Kada ste se najviše smijali, a kada plakali?

Bilo je zaista mnogo trenutaka ispunjenih i smijehom i suzama – i često su dolazili jedan za drugim, kao da su na rasporedu. Bilo je smijeha kad bi iz kuhinje izjurila ravno u auto pa na sastanak s radnom kapicom na glavi (svi znaju da te kapice izgledaju grozno na svakome), ili kad bi ti stopala toliko otekla da više ne možeš ući u čizme u kojima si ujutro došla na posao – pa ih tijekom vožnje, dok juriš na sastanak, pokušavaš na silu ugurati, a na kraju uđeš na sastanak s jednim stopalom još napola uvučenim. Što ćeš – ostaje ti samo smijati se, jer stvarno, što drugo preostaje?

A bilo je i suza, naravno – od umora, neizvjesnosti, odgovornosti, osobito kad vodiš posao i znaš da nisi tu samo zbog sebe, već i zbog ljudi koji rade s tobom i uz tebe.

To su ti početnički dani kad ti sve prolazi kroz glavu – i da odustaneš i da nastaviš, a često oboje u istom danu. No, kroz godine naučiš balansirati. S vremenom stigne iskustvo, rutina, pragmatičnost – više se ne uzrujavaš zbog svake sitnice, znaš da će i to proći, da svaka sezona ima svoje padove i vrhunce.Naučiš pragmatičnije gledati na izazove, manje dramatizirati u glavi i brže tražiti rješenja.

Jedino što je ostalo postojano – to je smijeh. On me uvijek prati, i u krizi i u slavljima. Smijeh je moj ventil, moj saveznik i moj način da ostanem svoja – čak i kad sve oko mene kuha, figurativno ili doslovno.

Kako biste vi sebe opisali kao osobu, a kako bi vas drugi okarakterizirali?         

Nisam osoba koja bi se opisala suhoparno nabrajajući neke osobine. U svom stilu bi odgovorila, da mislim kako sam osoba koja voli stvarati – ne samo slastice, nego i odnose, ideje, priče. Ne mogu raditi stvari napola – kad sam u nečemu, onda sam potpuno.Ne volim dramu niti neke igrice – ni na tanjuru, ni u životu i radi toga sam postala s godinama vrlo precizna u selekciji ljudi oko sebe. Naučila sam ne biti uvijek u pravu, već u miru!

Rekla bih da sam osoba koja jako cijeni humor – ako se možemo zajedno nasmijati i kad gori pećnica, onda ćemo preživjeti sve. Zezancija mi je način preživljavanja, ventil i ljepilo za timski duh. Kukanje ne podnosim – doslovno me iscrpljuje – i svojedobno sam u firmi uvela "antizavijanje" pravilo: može sve osim kukanja.Volim mir i tišinu, ali i dinamičnost, putovanja, akciju – nekad sam spremna pokrenuti pet stvari odjednom, a nekad tri dana ne izgovoriti ni riječ. I jedno i drugo mi treba da ostanem svoja.

A što bi drugi rekli za mene?

Moji u timu bi valjda rekli da sam "ona koja sve zna ili sazna, sve vidi i sve osjeti prije nego što se dogodi"i uvijek naiđem baš kad su nešto zeznuli, to je valjda to majčinsko  šesto čulo, kojoj ništa ne možeš sakriti.

Prijatelji bi sigurno imali puno toga za reći, ali da skratim, vjerujem da bi rekli kako na mene uvijek mogu računati I vjerojatno bi rekli da uvijek imam spreman kofer za neko putovanje ili barem kratki trip. I da ako nešto mogu pretvoriti u putovanje, izlet ili bar dobru večeru – to ću svakako učiniti.

Kolege ugostitelja bi pak rekli da sam čvrsta, pouzdana, rekli bi da sam ponekad stroga, ali da uvijek igram fer. I da se iza tog "čvrstog upravljača" krije velika doza topline i humora.

A što bi rekla obitelj? Oni me znaju najbolje u svim nijansama – i vjerujem da me vole baš takvu.

Život čine trenuci koji se pamte. Koji je događaj posebno upotpunio vaš život, ali ga i na neki način promijenio?

Majčinstvo je, vjerujem, svaku ženu duboko promijenilo, pa tako i mene. Od tog trenutka više nisi ista osoba – jer više ne živiš samo za sebe. Počinješ učiti o strpljenju, snazi, nesebičnosti, ali i o vlastitim granicama. Učiš kako se mijenjati, rasti i prilagođavati dok istovremeno odgajaš jedno malo biće koje ti je povjereno, a o kojem zapravo nitko ne dobije priručnik. To je put koji te ljušti, gradi i na kraju čini nježnijom i čvršćom u isto vrijeme.

A onda je tu i Amélie – moj drugi "životni projekt", koji me naučio svemu što nisam znala da trebam znati. Ona me izbrusila, ojačala, naučila kako stati za sebe, kako reći “ne” mirno i bez ikakve drame otići kada osjetiš nepoštovanje. Sve što sam prošla kroz godine stvaranja Amélie – od izazova, odluka, rizika i pobjeda – pomoglo mi je da se formiram u ženu s jasnim stavom i granicama, ali još uvijek otvorenim srcem.

I dalje osjećam snažnu potrebu učiti o sebi i tražiti dublji smisao vlastitog postojanja. Volim učiti, istraživati, rasti. Raditi na pogrešnim uvjerenjima s kojima svi odrastamo – onima koja nas nesvjesno ograničavaju u životu. Unatoč svim prethodnim iskustvima, i dalje s radošću pohađam radionice i tečajeve za koje vjerujem da me mogu dodatno obogatiti i pomoći mi da postanem bolja verzija sebe.A kad sam bolja sebi, automatski sam bolja i svima oko sebe.

Međutim ta dva iskustva, svako na svoj način, svakako su me naučila voljeti sebe, ljude, život bez uvjeta, boriti se kad treba, ali se i prepustiti drugima punog srca i ne bojati se promjena. I za to sam duboko zahvalna.

Jedna lijepa, posebna i pozitivna vijest stiže nam iz Londona (Corporate LiveWire).

O čemu je riječ? Naime, modna dizajnerica iz Crne Gore, preciznije grada Kotora, Rada Krivokapić Radonjić dobitnica je nagrade za najboljeg modnog dizajnera u kategoriji za Južnu Europu i to 2024/2025 godine.

Nagrada je sasvim zasluženo otišla u prave ruke.  Kako i ne bi kad je svima već poznato da modna dizajnerica Rada Krivokapić Radonjić živi, a ne isključivo stvara modni dizajn. Velika je radost raditi posao s velikom ljubavlju i da se na kraju ta ljubav prepozna, cijeni i nagradi.

PODUZETNIČKI DUH

 Ali, to nije sve. Nagrade nisu kraj, već nastavak uspjeha! To najbolje zna modna dizajnerica Rada Krivokapić Radonjić! Ona ne krije svoj poduzetnički duh i upornost, te shodno tome širi svoje poslovanje i na druge modne segmente i smjerove što je veoma pohvalno. Tako je u tijeku registracija novog brenda G&M Rada Krivokapić Radonjić.

Naime, lansirat će se parfem za muškarce s posebnim mirisnim notama. Sve to odvija se u suradnji s fenomenalnim suradnicima iz Mostara. Trenutno se radi na odabiru sastojaka koji će činiti parfem. Vrlo pažljivo i oprezno se biraju sastojci kako bi to bio jedan poseban, kvalitetan i prepoznatjliv parfem. Poznavajući dosadašnje radove modne dizajnerice Rade Krivokapić Radonjić kao i njezine suradnje nema sumnje da će to biti senzacionalan parfem koji će sasvim sigurno privući pozornost javnosti.

POZNATE TRAPERICE

Kako bi se još dodatno pokazao i dokazao veliki trud i rad vrijedi naglasiti kako su registrirane traperice za posao za brend Rada Radonjić u studenom 2024. godine u Ministarstvu ekonomskog razvoja pod brojem 00173.

Te traperice su već odavno poznate, te šivane od posebnih materijala s fokusom na udobnost i kroj koji je prilagodljiv figuri tijela.

Haljina je najljepši ženski odjevni predmet, a modna dizajnerica Rada Krivokapić Radonjić prepoznatjliva je po stvaranju stilski posebnih, udobnih i modernih haljina. Tako su upravo haljine za brendove Rada Radonjić i Rada Krivokapić Radonjić izrađene od ekološki prihvatljivih materijala. Ova dizajnerica u svojoj izradi pazi na svaki detalj - kroj, boju, materijal, dizajn, efekt…

Vrijedi spomenuti da se poslovanje širi i na grad Budvu pa se tako u Prvomajskoj ulici u Budvi nalazi  ured za prijem klijenata.

Ne smije se zaboraviti naglasiti da ova modna dizajnerica dizajnira haljine  ne samo za prodaju, modne evente, posebne događaje, već i za snimanje filmova. Tako je izradu haljina brenda Rada Krivokapić Radonjić za jedan film radila njezina suradnica koja pomaže u šivanju i stvaranju dizajna, Dragana Šoć.

Osim uspjeha koji je glavni povod ovog članka, važno je naglasiti jedno zajedništvo i pozitivnu energiju koji se očituju u radu modne dizajnerice Rade Krivokapić Radonjić i njezinih suradnika. Svaka  suradnja jedan je predivan prijateljski odnos. Pa može se reći i obiteljski. Upravo kvaliteta tog timskog rada ključna je prekretnica uspjeha mnogih poznatih osoba ne samo iz svijeta modnog dizajna, već i općenito.

Jedna od tih je zasigurno itekako prepoznatljiva modna dizajnerica Rada Krivokapić Radonjić. Neka vam ona bude primjer i uzor kako prvo sanjati, pa tek onda živjeti svoje snove. Mnoge su prekretnice i predrasude prisutne na tom putu snova.

Ali, sve se može kad se hoće.

FOTO: Jovana Dojkić

Što je to feminizam i koji mu je cilj? Feminizam je naziv za grupu ideologija i političkih pokreta.
Osnovni cilj ovog “pojma” je poboljšanje položaja žena u društvu, točnije izjednačavanje prava žena s pravima muškaraca.
Feministički pokreti redovito se manifestiraju kroz raznovrsne kampanje za ženska prava u vidu prava glasa, adekvatnog obrazovanja, jednakog prava u braku…
Vrijeme je da postavimo pitanje - mogu li žene uspjeti u svim sferama društva i na svim pozicijama?!
Zaboravimo generaliziranje pa se odgovor odnosi da mogu uspjeti na većini funkcija.
Koje su to funkcije? Mnoge. Ali, navedimo - neke od njih. Žene su uspješne liderice, političarke, glasnogovornice, profesorice…, ali isto tako, doktorice, vođe ( ili samo zaposlenice) u područjima beauty industrije, operne dive ( i druga zanimanja iz svijeta glazbe), umjetnice…
Mogu li žene biti uspješne? Itekako. Štoviše, imaju prednost da nerijetko “grade” uspjeh zahvaljujući vlastitom znanju i sposobnosti , a ne zbog nečijih nametnutih mišljenja ili pak interesa.
Mogu li se žene “obogatiti” u smislu majčinstva? Mogu. Ali, tu postoji jedan trik. Mnoge žene bi voljele biti majke, ali nažalost ne mogu pronaći adekvatnog partnera/muža… , odnosno nemaju sreće u privatnom životu i nikada ne postanu majke. To je po našem mišljenju “nepravda”, ali takav je život.
Prigovor na ovaj odgovor odnosi se i na bračne parove koji su u braku, ali ne mogu postati roditelji.( iz mnogih razloga).
Lijepo je biti poduzetnica, još ljepše majka, a najljepše dobra osoba. Jer, od ljudskosti počinje životni uspjeh ( i privatni i poslovni)

Tko je Amadea Krajnović i zašto je lijepo biti ona?! Riječ je o profesionalnoj holističkoj make up artistici i vlasnici brenda za sve vrste šminkanja pod nazivom RED LIPS . Ali dobro, to je već svima itekako, poznato. Što je ono što Amadeu, osim iznimnog iskustva, znanja, uspjeha... u beauty svijetu čini vrlo posebnom?! To je status brižne i dobre majke, ali i titula žene borca.

Prvo ne moramo objašnjavati jer je njezin odgoj, preslika uspjeha njezine djece. Osvrnimo se na ovo drugo. Žena borac. To je sinonim za ženu lavicu, zmajicu... i sve ono što je prikladno za one “kraljice“ koje ne odustaju od životnih radosti, ali ni od teških trenutaka.( svi smo (do) živjeli i jedno i drugo) Zašto? Jer imaju vjeru, nose optimizam i svjedoče hrabrost.

Amadea Krajnović nam samo može biti inspiracija, a ni „pod razno“ iritacija. Pročitajte intervju...

Biti žena, odnosno pripadnica tog tzv. ljepšeg/ nježnijeg spola nije ni jednostavno ni lako. A budimo realni, nije nikad ni bilo. Život sa sobom nosi brojne probleme i trenutke koji zahtijevaju snagu i jakost koju ponekad može izdržati i prevladati samo i isključivo žena. Koji je vaš komentar na ovaj osvrt i podijelite s nama jedan ili više trenutaka kad vam je bilo iznimno teško i mislili ste da je svemu došao kraj , ali itekako ste uspjeli uz borbu i pozitivu?

Da, divno je biti žena, odnosno pripadnica tzv. ljepšeg/nježnijeg spola. Barem se ja tako osjećam u ženskom tijelu i svojoj ženskoj energiji. Život u ženskoj energiji je divan, ali i zahtjevan jer imamo i mnogo životnih uloga, ali i ponekad previše obaveza, posebno onih koje su vezane za dom i obitelj. Samim rođenjem dano nam je mnogo mogućnosti, imamo i veliku moć, ali je nažalost ne živimo u punini. Prvi puta prije skoro trideset godina pročitala sam knjigu Louise Hay,“Kako iscijeliti duh i tijelo“ i upravo ta knjiga je rezultirala mojim velikim životnim promjenama. Naučila me je koliko je važno okrenuti se prema sebi unutra, što mi je u tom trenutku puno pomoglo u rješavanju životnih lekcija koje su se pojavile. Naučila sam da je vrlo važno voljeti sebe, jer na taj način mogu voljeti i druge. Nije to baš bilo jednostavno za shvatiti i prihvatiti, jer su nas uglavnom učili da, ako voliš sebe, da si onda sebičan. Slušajući svoju intuiciju iznutra, shvatila sam da se odgovori na sve životne izazove nalaze u nama samima. Radeći na svom osobnom rastu i razvoju knjiga mi je pomogla da pronađem vlastita ograničavajuća uvjerenja, istražim vlastite obrasce i misli. Intuicija me je uglavnom vodila kroz život, iako je bilo i trenutaka kada je nisam poslušala. S vremenom sam ojačala i svoju unutarnju mudrost i svoj mentalni sustav, koji je jako važan u našem životu. Život je u principu vrlo jednostavan, samo ga mi ponekad bespotrebno kompliciramo. Nosi svoje lekcije, a mi svakodnevno trebamo raditi na tome da produbljujemo svoje shvaćanje života, da manifestiramo svoje najbolje Ja. I naravno, život nam uvijek da samo onoliko koliko možemo podnijeti, a mi žene možemo izdržati i prevladati i nemoguće. Zato je vrlo važno da mi žene radimo na svom osobnom rastu i razvoju, te da se međusobno podupiremo i osnažujemo. Jedna od mojih većih životnih lekcija dogodila se nedavno, točnije prije dvije godine koliko je trajalo moje liječenje, kada je u moj život ušla bolest, ona za koju sam mislila da se događa drugima. Dijagnosticiran mi je karcinom želuca. Vrijeme liječenja kemoterapijom, zračenjem i operacija želuca bilo je vrlo zahtjevno, a u nekim trenucima posebno kritično i izazovno. Moj optimistički duh i okrenutost pozitivi bio je usmjeren prema samo jednom cilju - oporavku i povratku u život. I uz sva moja alternativna znanja i božju pomoć sam danas tu gdje jesam. A eto, ne odlazi se s ovog svijeta baš tako, ako nismo sve lekcije završili, a ja eto očito još nisam i dobro je da je tako .Zahvalna sam na tome. Jedna od predivnih izreka Louise Hay jest da je “Osnaživanje žena najbolja stvar koju možemo učiniti za planet. Kada su žene sputane, nitko nije na dobitku. Kada su žene na dobitku, svi smo mi na dobitku“. I zaista ova rečenica je prava istina, jer mi žene možemo prevladati i izdržati razne situacije jer smo jednostavno - žene.

Već neko vrijeme, preciznije dugi niz godina ste u svijetu beauty industrije. Koje certifikate sve posjedujete, koliko je zahtjevan, a koliko isto tako jedinstven taj poslovni put? S velikim iskustvom dolaze i hvalevrijedni savjeti. Koji je vaš savjet “zlata vrijedan” za mlađe generacije koje žele ponosno kročiti u ovaj intrigantan svijet da bi (p)ostali makeup artist, vizažist ili nekog drugo zanimanje iz ove industrije kao što je frizer, kozmetičar…?

Da, u beauty svijetu sam više od četrdeset godina, a profesionalac sam postala kada sam prije 14 godina završila jednogodišnji program jednog od učilišta u Zagrebu za beauty, kazališnu, televizijsku, filmsku šminku i specijalne efekte. Do tad, učilišta te vrste nisu postojala, pa nije postojala ni mogućnost educiranja, osim, izvan Hrvatske. Nakon učilišta završila sam još veliki broj edukacija i raznih tematskih Masterclassa gdje sam usavršavala svoja znanja iz makeup-a, tako da posjedujem veliki broj raznih certifikata ovisno o tehnici šminkanja. Poslovni put profesionalnog make up artista je dug, zahtjevan, ali jedinstven, kreativan i dinamičan, ali vjerujte mi nije baš ni tako jednostavan.Već četrnaest godina sam profesionalni holistički makeup artist, vlasnica brenda Red Lips professional makeup u okviru kojeg šminkam klijentice za sve prilike i održavam radionice u Zagrebu, ali i u cijeloj Hrvatskoj, gdje ženama pomažem i učim ih da savladaju tehnike šminkanja svakodnevnog make up- a, prema svojoj osobnosti. Vodim i održavam prema autorskom programu individualne i grupne tečajeve za profesionalne vizažiste koji žele usavršiti svoje tehnike šminkanja ili se žele dugoročno baviti ovim zanimanjem. Sve polaznice ili polaznici koji završe moju edukaciju imaju mogućnost biti dio mog profesionalnog tima kako bi na terenu mogli primijeniti sve ono što su naučili na edukaciji. Trenutno pripremamo radionice u Rijeci, Puli,Otočcu, Osijeku i Slavonskom Brodu, Samoboru i naravno, Zagrebu. A doći ćemo opet i u Dubrovnik. Moja specijalnost su mladenke i njihove gošće, pa sam za njih pripremila i određene vjenčane pakete ovisno o broju gošći i mjestu vjenčanja, kako bismo sve mogli pravovremeno organizirati, sa što manje stresnih momenata. Ciljna skupina u mom radu su uglavnom žene sa zrelom kožom. Moja generacija nije imala dostupnost informacija i edukacija, pa nas nije nitko mogao naučiti, kao što to imaju današnje generacije koje prate trendove putem interneta ili Youtubea. U svoju ponudu uključila sam i uslugu osobnog asistenta pri kupovini kozmetike, ali i odjeće i obuće sa svojim klijenticama s obzirom da sam i image consultant. Moj savjet svim kolegicama koje se odluče dugoročno baviti ovim zanimanjem jest da budu strpljive, jer uspjeh se ne događa i ne dolazi preko noći. Ono što je važno jest da se obavezno educiraju i stalno ulažu u svoje znanje, otvore pravni subjekt koji im najviše odgovara kako bi mogle raditi u skladu s našim zakonima, a ukoliko se žele profesionalno baviti ovim zanimanjem. Isto tako važno je da budu ljubazne, pristupačne, s osmjehom na licu, da im zadovoljstvo klijentica bude na prvom mjestu, ali naravno, u skladu s poslovanjem i poštivanjem pravila struke, jer samo na taj način će se svaka zadovoljna klijentica ili klijent vratiti i preporučiti drugima, pa se tako stvara dugoročna baza zadovoljnih klijenata. Željela bih svakako podsjetiti svoje kolegice da na svom profesionalnom putu nikako ne zaborave na sebe.

Svaka osoba tijekom života postavlja određene prioritete i rangira ih po važnosti. Kako izgleda vaša lista od 5 najbitnijih stvari u životu. Također, pojasnite nam zašto ste se odlučili baš za te stavke?

Kao mladoj djevojci u Osijeku, u sredini u kojoj su svi poznavali moje roditelje, baku i djeda, pa kasnije i mene, bilo je vrlo zahtjevno odrastanje, iako mi je djetinjstvo bilo divno. Važeći kolektivni prioriteti toga vremena bili su završiti školu, upisati fakultet, udati se, imati djecu, pobrinuti se za egzistenciju, zaposliti se ustabilnoj tvrtki i po mogućnosti ostati tamo do mirovine, otići u mirovinu i uživati. Nakon što sam završila srednju školu, upisala sam razrednu nastavu na Sveučilištu u Osijeku iako je moja želja bila studirati psihologiju u Zagrebu, ali s tim se moji roditelji nisu složili. U to vrijeme moj prioritet bio je završiti školovanje, zaposliti se, samostalno zarađivati, imati obitelj. Jako sam voljela i željela voziti automobil, pa je moja velika želja biti položiti vozački ispit. S obzirom da je moj otac bio u automobilskoj struci, a i radeći kao sudski vještak pomagala sam mu pišući sudska izvješća na pisaćoj mašini i na taj način sam puno naučila o automobilima i prometnim pravilima ponašanja. Moja prva plaća bila je investirana u auto-školu, i sada znam da je to bila odlična odluka. Kao student radila sam u osnovnoj školi u nižim razredima, nakon čega sam na preporuku mamine prijateljice počela raditi u jednoj u to vrijeme od najjačih banaka. Uz sve benefite takvog tadašnjeg radnog mjesta na kojem sam provela dvanaest godina, uz zahvalu za sve što sam naučila,posao me nije ispunjavao i jednog ponedjeljka dala sam otkaz i krenula u poduzetništvo. Suprugu i meni s malim djetetom kao mladoj obitelji u to vrijeme bio je prioritet riješiti i stambeno pitanje. Nakon toga došao je rat i znamo kako je i koliko dugo trajao, a u ratnom vremenu prioriteti su se promijenili, jer je tada jedini prioritet bio preživjeti. Nakon što smo proveli rat u Osijeku, a u koje ratno vrijeme se u Osijeku rodila i naša kći, 1996. godine preselili smo se u Zagreb.Prioritet u početku našeg obiteljskog života bili su mi obitelj, moja djeca,njihovo školovanje, edukacije, kvalitetno provedeno vrijeme s njima, ulaganje u njih i njihove aktivnosti kojima su se željeli baviti, sve dok nisu postali samostalne mlade osobe. Nakon što su završili školovanje, radili su u raznim sustavima, a danas su mladi poduzetnici koji rade poslove koje vole. Paralelno s rastom i školovanjem djece, bavila sam se i razvojem poduzetništva kao kreativac u grafičkoj djelatnosti u koju sam krenula davnih 80-tih nakon što sam dala otkaz u jednoj od najpoznatijih banaka u to vrijeme, a u grafičkoj djelatnosti sam i danas uz dva razvijena brenda – vjenčane šibice “The Perfect Match“, za koji smo dobili i nagradu za najbolji promotivni materijal na Sajmu vjenčanja u Areni u veljači ove godine i komercijalni brend za promociju svih djelatnosti “Zapali me“. Živeći u Zagrebu, moji životni prioriteti su se počeli mijenjati. Susrela sam se s učenjima metafizike, kineske medicine, postala sam energetski terapeut – reikista i stečena znanja počela praktično primjenjivati.Otkrivala sam stara uvjerenja koja mi nisu više koristila, a koja su me sputavala u mom daljnjem razvoju. Svaki dan sam sebi postajala sve bolja i bolja osoba, kao što danas kažu - najbolja verzija sebe.Dvije godine sam provela u liječenju karcinoma od kojeg sam nedavno oboljela. Uspješno sam se oporavila uz božju pomoć, obitelj i prijatelje. Znajući i primjenjujući sva alternativna znanja, shvatila sam da sam sebi uvijek trebala biti prvi prioritet, uz dužno poštovanje prema svima i svemu. Drugi prioritet je obitelj, koja je doprinijela mom brzom i uspješnomoporavku nakon dijagnoze koja je na momente bila zahtjevna i kritična. Iskreni, pravi prijatelji bili su u svakom momentu prisutni i pridonijeli su svakako mom uspješnom oporavku, jer sam u svakom trenutku bila u njihovim molitvama. Danas, moji prioriteti su malo drugačiji….. Na prvom mjestu sam ja i moje zdravlje koje mi je izuzetno važno s obzirom na prethodna iskustva. A što je i razumljivo jer i u avionu prvo sebi stavimo masku na lice, zar ne? Na drugom mjestu je obitelj, a na trećem pravi iskreni prijatelji. Sve ostalo slaže se prema božanskom redu i događa se onako kako se treba dogoditi onda kada treba…i kad imate vjeru događa se obilje u svim životnim segmentima. Provjereno!

Vlasnica ste brenda RED lips i istoimenog studija za šminkanje. Osvrnimo se na crvenu, ali baš jarko crvenu boju koja se često upotrebljava u beauty standardima. Pretpostavljamo da je i vi favorizirate. Crveni ruž i crveni lak za nokte su bili i ostali vječni “must have”. Kolika je potražnja općenito za njima i usporedite situaciju prije i sad?

Već četrnaest godina sam profesionalni holistički makeup artist i vlasnica brenda RED LIPS professional make up u okviru kojeg šminkam klijentice za sve prilike i održavam radionice u Zagrebu, ali i u cijeloj Hrvatskoj. Kao holističar žene učim o važnosti njege lica i kako savladati tehnike šminkanja svakodnevnog makeup-a u skladu s njihovom osobnošću. S obzirom da su crveni ruž za usne i crveni lak za nokte bili i ostali vječni „must have“ u beauty industriji, moj brend RED LIPS je i dobio ime prema crvenom ružu na usnama i crvenom laku na noktima koji su moj zaštitni znak. Crveni ruž ima dugu povijest, njegova upotreba datira još od Egipta, kada su i Egipćanke koristile crvenu boju kako bi naglasile usne, kao i Rimljanke i Grkinje. Tijekom srednjeg vijeka korištenje ruža za usne bilo je povezano s crkvom i smatrano je neprimjerenim. U 20. stoljeću intenzivno su ga počele koristiti modne ikone Coco Chanel i Elizabeth Arden, pa je postao simbol glamura, ženstvenosti i elegancije. Danas crveni ruž naglašava ženstvenost, osjećaj moći, elegancije, ali ima i posebno društveno značenje jer su ga kroz povijest žene koristile i kao simbol bunta.Prema mom iskustvu prilikom šminkanja klijentica, kao i na edukacijama, uočila sam da veći broj žena ne nosi crveni ruž, najčešće iz neznanja koja nijansa im najbolje pristaje ili iz straha da se previše ne ističu ili da ga nije primjereno nositi u njihovim godinama.. Crveni ruž povezan je i s osjećajem samopuzdanja, pa mnoge žene ne znaju kako bi ga nosile. Veći broj žena smatra i da crveni ruž nije primjeren za dnevne prilike, već samo za večernje izlaske. No, kada im na radionicama pronađemo odgovarajuću nijansu, budu oduševljene i uključuju ga u svoju makeup rutinu, jer crveni ruž podiže našu vibraciju i samopouzdanje. Da bi odabrali odgovarajuću nijansu crvenog ruža važno je fokusirati se na podton kože ( topli ili hladni ) i uskladiti ruž s istim. Svjetlija koža preferira hladnije nijanse, a tamnija koža može podnijeti i intenzivnije nijanse crvenog ruža. Danas su mlađe generacije hrabrije, eksperimentiraju i češće nose crveni ruž za mnoge prilike, jer osim što podiže samopouzdanje, podiže i svaku odjevnu kombinaciju. Isto tako žene noseći crveni ruž ističu svoju ženstvenost, samopouzdanje i eleganciju. Kad Vam je “loš“dan ili možda niste zadovoljni sa sobom, nanesite crveni ruž na usne i vidjet ćete kako Vam se mijenja energija i podiže raspoloženje. Kada nosite crveni ruž na usnama vaš stav, ali i vaše držanje trebaju biti u skladu s njim.

Dodijelite određenim vrstama šminkanja boju i tehniku šminkanja za koju smatrate da je najbolja.

Dnevni/ casual make up,

Večernji make up,

Make up za maturalnu zabavu,

Vjenčani/wedding make up

Business/ poslovni make up.

S obzirom da sam profesionalna holistička make up artistica s dugogodišnjim iskustvom, moj stil šminkanja je “make up-no make up“, odnosno prirodni look. Na taj način, boje i tehnike šminkanja prilagođene su svakoj osobi individualno, prema njezinoj osobnosti, boji tena i originalnoj boji kose, a u skladu s prilikom za koju je potreban make up. Nakon što utvrdim sve potrebne elemente za šminkanje, šminkam intuitivno, tako da tehnike i boje prilagođavam svemu što sam prethodno navela. Osnove dobrog make up-a su njegovana i hidrirana koža, a baza dobrog make up-a je uvijek savršena nijansirana podloga u skladu s tipom i podtonom kože. Dnevni/ casual make up je lagani prozračni make up kojeg čini dobro nijansirana podloga s nude bojama sjenila i laganim nude nijansama na usnama, tehnikama prema osobnosti, a sve u skladu s odjevnom kombinacijom klijentice. Večernji make up je intenzivniji od dnevnog, ali usklađen s prilikom i lokacijom za koju je potreban, naravno u skladu s osobnošću klijentice injezinoj odjevnoj kombinaciji. Može ga upotpuniti intenzivnija nijansa crvenog ruža. Make up za maturalnu zabavu svakako bi trebao biti prilagođen prilici u skladu s osobnošću i odjevnom kombinacijom maturantice. Nikako ne bi smio biti predimenzioniran, s velikom količinom pudera na licu i prenaglašenim obrvama i usnama koje nisu primjerene prilici, dobnoj granici, jer su maturantice ionako već same po sebi prelijepe. S obzirom na moje dugogodišnje iskustvo u suradnji s mladenkama, za vjenčani makeup svakako preporučujem da isti bude sofisticiran, prozračan, intenzivan koliko je potrebno za fotografiju, u skladu s mladenkinim željama, osobnošću, modelom vjenčanice, temom vjenčanja ako je zadana, tradiciji, kulturološkim obilježjima ako su prisutni i sl., te uz obavezan probni make up kako bi mladenka bila sigurna da će se na svoj svečani dan u životu dobro osjećati s odabranim makeup-om. Što se tiče pravila poslovnog odijevanja kao i pravila poslovnog makeup-a, moje mišljenje je da bi svaka žena trebala poznavati osnove poslovnog odijevanja, kako bi mogla dostojanstveno predstaviti sebe i djelatnost kojom se bavi. S obzirom da sam više od 40 godina poduzetnica, smatram da je vizualni identitet kako tvrtke, tako i vlasnika i djelatnika koji ju predstavljaju, iznimno važan. Dolazim iz obiteljskog okruženja gdje su odijevanje i make up uvijek bili u skladu s osobnošću i prilikom, te iz svijeta obrazovanja ibankarstva gdje je redovito bio propisan dress code. Uvidjevši potrebu educiranja žena poduzetnica, prije deset godina predstavila sam autorski program edukacije Business make up za žene poduzetnice u određenim prilikama, a kao image consultant educiram žene o odabiru poslovne odjeće za razne prigode ili prema propisanom dress codu, a u skladu s njihovom osobnošću. Za prvi dojam potrebno nam je samo 7 sekundi, i prema riječima Coco Chanel “ Nećete imati drugu priliku da napravite prvi dojam“ je iz tog razloga vizualni identitet posebno važan, jer i prema istraživanjima, uređene žene više zarađuju.

Kozmetička torbica i torba među omiljenim su ženskim modnim predmetima. Što svaka žena mora imati u kozmetičkoj torbici, a što općenito u torbi za svakodnevnu upotrebu?

Veliki sam fan torbi kao omiljenog ženskog modnog dodatka, a moram tome dodati da sam veliki fan i cipela, jer jedno povezuje drugo. Do prije bolesti sam bila krupnija i uvijek sam nosila velike torbe u kojima je bilo svega što poželite i svega što vam možda zatreba. Dakle, nisam nosila samo što je meni bilo potrebno, nego sam nosila i ono što bi možda moglo zatrebati i mojim prijateljicama ili poslovnim suradnicama, kolegicama….tako da je u mojoj torbi uvijek bilo svega, od standardnih ženskih stvari sve do rezervnih čarapa, kišobrana, džempera, prijenosnih baterija, nekad i rezervnih cipela... Danas, uz velika učenja da u torbama simbolički nosimo zaista puno fizičkog tereta koji predstavlja životne terete, malo pomalo otpuštajući nepotrebne životne terete, smanjila sam veličinu torbe, ali i njezin sadržaj koji je sada u skladu s veličinom. U mojoj torbi danas se nalaze mobitel, ključevi, boca s vodom, sunčane naočale, kišobran ( po potrebi) , a u kozmetičkoj torbici samo nužni predmeti. Kozmetička torbica trebala bi sadržavati samo nužne potrebne predmete kao što su mala bočica parfema, ogledalce, ruž ili sjajilo ako ga koristite ili labelo, korektor, eventualno puder u kamenu, mala krema za ruke, dezinficijens, papirnate maramice….eventualno mini pribor za manikuru - škarice, rašpica za hitne slučajeve.. Ukoliko ste cijeli dan u uredu kozmetičku torbicu prilagodite vašim potrebama, ovisno što vam je svepotrebno za cjelodnevni radni dan.

Svaka uspješna poslovna žena kao što ste vi mora imati i tzv. slobodno vrijeme za svoje hobije, rituale, načine opuštanja/relaksacije, ali i suzbijanja stresa. Kako provodite slobodne trenutke?

Kao što sam već prije spomenula, preseljenjem u Zagreb susrela sam se s učenjima metafizike, kineske medicine, postala sam energetski terapeut – reikista i počela znanja praktično primjenjivati. Otkrivala sam stara uvjerenja koja mi nisu više koristila, a koja su me sputavala u mom daljnjem razvoju, mijenjala ih i oblikovala nova, meni odgovarajuća kako bi povećala kvalitetu svog života. S obzirom da je jedan dio mog života bio izuzetno stresan, naučila sam meditirati, koristiti razne tehnike za opuštanje, za pravilno disanje, ali i ne dozvoliti da stresne situacije utječu na moj mir. Sama svjesno kreiram svoj dan u kojem ću uživati, a ukoliko se dogode neke nepredviđene situacije, prihvatim ih, suočim se s njima i prepustim se rješenju koje će doći. Sada se ponašam slično kao Japanci koji prihvaćaju životne okolnosti kakve jesu, a u čemu im pomaže njihov izraz “Šikata ga Nai“, što znači “ništa se tu ne može učiniti“. To znači da prihvatite, da se suočite sa situacijom i na kraju prepustite onome što će biti, jer uvijek će se dogoditi baš sve onako kako treba. I zaista je tako. Kad ste suočeni sa situacijom koju ne možete kontrolirati, trebali bi naučiti da se prvo trebate odmoriti, da se umirite, da naučite duboko pravilno disati i da prihvatite i zahvalite na svemu što imate i svemu što tek dolazi. Zahvalnost je važan osjećaj za sretan život, da ste zahvalni na svemu što imate i na svemu što će doći, bez obzira o čemu se radilo.Vjerujte mi na ovaj način je život puno jednostavniji i lakši i sve se uvijek posloži kako i kada treba, samo treba imati vjeru. Danas, puno hodam, odmaram, veselim se svakom novom danu, uživam u ritualima ispijanja kave u gradu sama, ili s prijateljicama, čitam, putujem, educiram se, družim se i svjesno kreiram svaki svoj dan. Nakon završetka liječenja, važno mi je da održavam zdravlje o kojemu sada zaista brinem, kao i o sebi s punom pažnjom. U svojim jutarnjim ritualima koristim kvalitetne i zdrave proizvode jedne američke tvrtke, a što su pokazali i moji skoro savršeni liječnički nalazi o benefitima istih. Stres sam svela na najmanju moguću mjeru, koliko god je to moguće, a ako se i dogodi neka nepredviđena stresna situacija, tehnikama disanja i meditacijom vrlo brzo se vraćam u ravnotežu.

Podrška ženama od strane žena je itekako važna u svim sferama i segmentima društva. Koliko su danas po vašem mišljenju žene jedna drugoj podrška, a koliko “zadrška”. Što potiče podršku, a što sputava ( ljubomora, želja za nadmetanjem, frustracije, kompleksi, osjećaj manje vrijednosti…)              

 Ženska energija je izuzetno moćna energija i ukoliko je ne usmjerimo u pravom smjeru događa se ona poznata izreka “žena je ženi vuk “. I danas, nažalost u 21. stoljeću još uvijek nismo osvijestili da samo, zajedno možemo kreirati bolji i kvalitetniji život za sve nas. Smatram da je to uvjerenje danas još uvijek prisutno, ali ipak u nešto manjoj mjeri nego prije. No, još uvijek se mi žene dovoljno ne podržavamo, ne surađujemo. Uzroci toga su i odrastanje u konzervativnim sredinama, nedovoljna asertivnost koju većinu nas žena nitko nije naučio. Nažalost, ljubomora, frustracije, kompleksi što nismo dovoljno dobre, osjećaj manje vrijednosti, nedovoljno samopouzdanje i samopoštovanje još uvijek su duboko ukorijenjeni u našoj podsvijesti, ali ipak vjerujem da će uskoro sve ove emocije biti svedene na najmanju moguću mjeru. ili će možda čak i netragom nestati .Zašto? Jer iste više neće biti potrebne čovječanstvu koje je sada u vremenu velikih promjena i stvaranju novih temelja za bolji i kvalitetniji život svih prisutnih na planeti Zemlji. Moram spomenuti da sam osobno sretna i zahvalna jer u mom okruženju imam “mali krug velikih ljudi“ podržavajuću žensku energiju, a ima i poneka muška energija. Ponosna sam što sam u poslovnom timu s dobrim ženskim energijama gdje zajedno radimo, podržavamo se, međusobno pomažemo, družimo se, putujemo, planiramo, sada sanjamo i ostvarujemo velike snove. A kako kažu : Kako zračiš, tako privlačiš.

Tri su vremenska razdoblja - prošlost, sadašnjost i budućnost. U jednoj riječi ili pak rečenici pojasnite vašu prošlost, definirajte vašu sadašnjost i prognozirajte vašu budućnost.

Sve se događa s razlogom i onda kada se treba dogoditi. Moja prošlost je onakva kakva je trebala biti, sadašnjost je sadašnji trenutak koji živim, a budućnost u ovom momentu sada svjesno kreiram, pa će ona onda takva i biti.

Bogata životna biografija, ali i opsežna "poslovna putovnica“ velika su inspiracija, ali i motivacija s najboljim savjetima i smjernicama.
Nju već duže posjeduje, ali na neki način i živi Josipa Maslać Petričević, vlasnica itekako prepoznatljivog lidera na hrvatskom tržištu u proizvodnji tekstila počevši od odjevnog pa sve do interijerskog.
Naziv brenda je Naftalina, a o ovom brendu bi mogli itekako puno pisati. S obzirom da je i više nego poznat, dovoljno je samo spomenuti naziv i sve je odmah jasno.
Josipa je primjer prije svega majke, a tek potom poduzetnice čije "životne stranputice“ su pretvorene u veliku snagu i još veću energiju.
Zašto? Jer kroz život ide hrabro, odvažno, pozitivno i ustrajno.
Da su žene veliki borci ( koji se nikad ne predaju) u životu i radu, ali i u svakom pojedinačnom danu uvjerite se na najbolji mogući način - čitanjem ovog intervjua.

Život sa sobom nosi mnoge, ali i raznovrsne uspone, padove, prekretnice, izazove. Opišite nam sebe za početak u nekoliko odrednica koje vas po vašem mišljenju najbolje definiraju. Prisjetivši se prošlosti, a osvrnuvši se na sadašnjost - kada je najlakše bilo biti Josipa , a kada najteže i zašto?

Istina je da vanjski faktori koje ste naveli poput – uspona,padova, prekretnica…utječu na nas i da nas možda definiraju kroz naše aktivnosti na van. Okolina vidi kako smo reagirali, kako smo se ponijeli, ali ono što je stvarna definicija nas je naša nutrina i ona je polazišna točka, a naše reakcije su samo posljedica. Volim pričati i rijetko ostajem bez riječi, ali kada trebam reći nešto o sebi (a to su jedna od najčešćih pitanja s kojima se susrećem ), svaki put zastanem. Propitkujem se koliko sam se promijenila, jesu li moja uvjerenja ista kao prije mjesec, godinu, 20 godina…
Do sada, a i trenutno uvijek su na popisu: upornost, poniznost, sklonost k novim idejama, otvorenost za dijalog, želja za učenjem i stvaranjem, ushit zbog uspjeha (i vlastitog i onoga koji nije direktno vezan uz mene) i ono što je uvijek na prvih 100 mjesta, to je ljubav i briga za obitelj.

Uspješna ste poduzetnica, žena, majka, baka. Tome ide u prilog da ste proglašeni i Poduzetnicom godine što dodatno potvrđuje vaš rad kojem prethodi velika upornost, veće znanje, a najveći optimizam. Koja od uloga vam je osobno najviše promijenila život, a koja vas istinski inspirirala?

Znate, veoma često je slučaj da situacije koje su najbolnije izrode najveća čuda, jednostavno nas život suoči s trenutkom u kojem je odabir; ili mijenjaj ili te nema. Trauma i uspjeh su kao dvije strane iste medalje. Bankrot, egzistencijalna neizvjesnost, razvod, mamina bolest, sve je to svezalo jedan gordijski čvor oko mene i samo odlučni potezi i odvažnost za riskiranjem su ga mogli riješiti. I tako je i bilo. Iskreno, ne znam bih li se usudila krenuti u potpuno neizvjesnom pravcu stvaranja jednog novog modela poslovanja da se doslovno nisam osjećala kao da više nemam što izgubiti. Čvor nije odjednom nestao, ali je popuštao. Svjesnost o tom osjećaju je duboko urezana u mene s etiketom; budi zahvalna, ne uzvisuj se, ali i ne ponižavaj se. Na prvu ovo može izgledati kao da su poslovne odluke i uspjesi, ali u njihovom korijenu je opet ljubav i briga za obitelj. Odrastala sam u obitelji punoj ljubavi i međusobnog uvažavanja, a kada sam postala majka; osjećaj odgovornosti, brige i ljubavi se umnogostručio, tako da vidite, sve je to jedna pletenica satkana od mnogih niti, a svaka nit joj daje čvrstoću.

Brend Naftalina čija ste osnivačica, te ujedno vlasnica trenutno broji preko 70 zaposlenih. Počeli ste s malenim butikom kao uvertirom, a nastavili sa senzacionalnim vrhuncem - pogonom, preciznije, vodećom industrijom u području tekstila u Hrvatskoj. Po čemu je brend dobio naziv i koji je bio najljepši, a koji najizvjesniji trenutak u vašem poslovanju?

Hvala na ovim lijepim riječima. Često puta smo se sretali s pitanjem otkud ime. U samim počecima, rane 80-te, bila sam mlada studentica koja je čim prije htjela rasteretiti roditeljski kućni budžet, bila sam u središtu društvenih događanja gdje su se mladi okretali zapadu. Glazba, filmovi, klubovi…općenito otvorenost za novo i napredno nas je okruživalo. Po traperice i pilotske jakne se odlazilo u Trst, Italija je bila (i ostala) modna meka. Odlučila sam dovesti taj dašak zapada i urbanosti k nama. I počela sam s uvozom i šivanjem odjeće od trapera i spitfire jakni, a u to vrijeme je jedan od talijanskih brendova imao naziv sličan našoj inačici riječi naftalina. Volim igru riječima pa se, s druge strane, naziv odlično uklopio u širu sliku koju sam imala još na samim počecima, a to je ideja očuvanja tekstila (nafalin su još naše bake koristile kako bi zaštitile odjeću i kućni tekstil od moljaca). I tako evo već 40 godina, ponosni smo što smo jedni od rijetkih koji su sačuvali tekstil u Hrvatskoj.

Svojim temeljitim radom - stvaranjem korporativne i radne odjeće, opremanjem raznovrsnih prostora/prostorija(stanovi, uredi, hoteli, restorani,kruzeri…) ili pak osmišljavanjem/pripremom/dizajniranjem veza ili tiska na odjeći, jastucima, posteljini, ručnicima… upoznali ste mnoge osobe, ostvarili suradnje i realizirali projekte. Možete li izdvojiti s kime vam je na neki način bilo najposebnije surađivati i zašto?

Naše kupce smatramo našim partnerima i to u punom smislu riječi jer smo upravo zbog njih ovo što danas jesmo. Sve što ste naveli kao našu djelatnost ima u sebi zahtjev nekog od naših klijenata. Kroz razgovore s njima, kroz zajednički rad na njihovom brendiranju smo se i sami razvijali. Cilj nam je da naši partneri osjete povjerenje u nas, da ćemo napraviti sve kako bismo unaprijedili naš/njihov proizvod, da zajedno rastemo. Naftalina je sastavljena od timova koji djeluju u različitim područjima i neprestano raspravljamo, sjednemo i brainstormamo o tome kako postati brži, učinkovitiji, kako maksimalno iskoristiti kapacitete i ostvariti ciljeve. Tako da mi je teško izdvojiti pojedince jer mi je svaki novi, ostvareni projekt onaj kroz kojega smo narasli,a klijent je zadovoljan,veliko veselje. Cijenimo jednako korporacije (Coca-cola, pivovare, velike hotelske lance, restorane) kao i manje projekte u kojima nam npr. mladi poduzetnici ili mladi bračni par dolaze puni povjerenja da ćemo im, ne samo ispuniti zahtjeve nego i predložiti neka unaprjeđenja o kojima možda nisu niti razmišljali.

Ove godine obilježili ste 40 godina rada , a proslavili 60 godina života. Itekako lijepo izgledate, a svojom pojavom ostavljate dojam primjetne dame, najbolje majke, uspješne poslovne žene. U čemu je tajna ljepote, u čemu majčinstva, a u čemu uspjeha? Podijelite s nama najbolji savjet/e.

Ovo je puno komplimenata i hvala na njima. Opet ćemo doći do istog korijena o kojemu sam i ranije govorila. Kroz život sam upoznala uistinu mnogo ljudi i ako bi povukla neku brzinsku analizu dolazim do toga da se unutarnja energija vidi na čovjeku. Osjećaj ispunjenosti, intrizična motivacija za stvaralaštvom je gorivo koje je nepresušan izvor. Istina je da se treba kritički osvrnuti na svoje godine i ne očekivati da imamo istu operativnu snagu sa 60 kao i sa 20, pa delegirati zadatke timu od povjerenja. Volim modu i pratim kretanja, biram odjeću u kojoj se dobro osjećam. Kako u Naftalini imam tim od povjerenja, tako imam i svoju frizerku za koju znam da će napraviti frizuru koja mi odgovara i kozmetičarke s kojima se brzo dogovorim. Uz gene na kojima mogu zahvaliti svojim precima, mislim da je i svjesnost o vrijednosti zrelosti ono što se vidi. Nisam uistinu nikada žalila za nekim mlađim godinama ili se užasavala bora. Sve je to dio mene koji me doveo do toga gdje sam sada. Majčinstvo, a i to što sam baka je najljepši dio mog života. Kada se svi skupimo meni je srce prepuno. A i poslovni uspjeh je opet obiteljski jer u Naftalini rade i moja djeca, brat, sestre, nećak. To je uža obitelj, dok je cijela Naftalina proširena obitelj i na tim temeljima počivamo. Nema strogih granica između navedenih područja, dapače, sve je uzročno posljedično isprepleteno.

Najvažnije je biti čovjek i pokazati ljudskost u svim segmentima života, pa tek onda sve ostalo. Upravo ste takvi vi i to je vaša vrlina za svaku pohvalu. Prokomentirajte nam vaš iskren i jednak odnos prema ljudima i recite kako to da vas ugled, ali i sami “svijet poznatih i slavnih” nije promijenio kao osobu, već isključivo upotpunio kao uspješnu ženu?

Odrastala sam u tradicionalnoj, hercegovačkoj obitelji u ljubavi i brizi te od kada znam za sebe ljudske vrline su one poput iskrenosti, upornosti, vrijednosti, stvaralaštva, brižnosti uz ljubav bili stupovi života. Ideja da smo u konačnici svi ljudi koji dođemo i prođemo ovim životom, da nam nikome ne vrijede ni kule ni palače ukoliko nismo iznutra ispunjeni i empatični prema svom susjedu, je moja osnova. Nemamo ni svi iste startne pozicije, pa kada vidim nekoga tko je nadrastao sam sebe, bez obzira kako to izgledalo po vanjskim mjerilima ja mu se divim. Dijete iz doma koje je upisalo i završilo fakultet, odabralo put stvaralaštva i unatoč svojim ožiljcima ustrajalo na probijanju svojih granica, u mojoj svijesti - stoji uz bok s najuspješnijim poduzetnicima, slavnim i poznatim osobama.

Obitelj je bogatstvo, ali i smisao života. Koliko su vaša kćer, sin, unučad, ali i cjelokupna rodbina sudjelovali u stvaranju brenda Naftalina, ali i donošenju ključnih odluka kako u privatnom, tako i u poslovnom životu?

Obitelj uvijek ističem kao osnovnu gradbenu jedinicu i smisao života. Moja obitelj je bila osnovni pokretač u stvaralaštvu za mene. U početku kao motiv kroz ljubav, brigu i odgovornost, a sada i operativno. Kćer Matea se od malih nogu vrzmala po Naftalini, bila na pakiranju, sortiranju, a sada je direktorica marketinga i neumorno radi na našem brendiranju. Sin Domagoj nam je kao financijski direktor unio novi princip funkcioniranja. Njegovo znanje i iskustvo koje je stekao kao regionalni direktor velike korporacije je diglo razinu poslovanja Naftaline na razinu moderne, suvremene tvrtke. Povjerenje u mladost i otvorenost za njihove ideje nam je podiglo učinkovitost na što smo jako ponosni. Brat Marijan koji je uz mene od samih početaka poslovanja je oslonac i ključni, neumorni kotač u Naftalininom mehanizmu. Nećak Lovro je još kao student radio u Naftalini da bi sada kao voditelj servisnog odjela uz svoju predanost postao ključna osoba u planiranju aktivnosti na terenu. Sestre Marina i Angela su kao dobri duhovi Naftaline na koje se uvijek možemo osloniti kako bi bio omogućen nesmetani rad svih nas zaposlenika. Međusobno se svi jako uvažavamo i poštujemo kako privatno tako i poslovno, a povjerenje koje imamo jedni u druge je neprocjenjivo. A moji unučići, e to je tek jedna nova razina koju nisam osjetila dok nisam postala baka. Kada dotrče do mene, kada ih slušam kako mi objašnjavaju svoje dogodovštine onda je svaki trenutak u kojemu sam prolazila kroz komplicirane situacije vrijedan kao i onaj najljepši, jer me doveo do zagrljaja 6 ručica koje su čista ljubav.

Emocije su osjećaji koji stvaraju tugu, ali i radost. Nastaju trenutno, ali itekako ostaju u sjećanju, pa ponekad i neizbrisivom. Suze i smijeh nas prate kroz cijeli život. Koji trenutak/događaj vam je izazvao najveći osmijeh na licu, a koji neizrecivu tugu pa samim time i takav izraz lica?

Veliki sam emotivac što ima dvije strane. S jedne osjećam veliku tugu, ali s druge strane i veliku sreću, te dječju radost. Sreća je da je moj fokus usmjeren na put prema rješavanju situacija. Kako sam ranije navela, one situacije koje su mi nanijele najviše tuge, neizvjesnost, osjećaj ostavljenosti su mi ujedno bile i najveći motivator da ne odustanem, nego da se skupim i snagom za koju nisam ni znala da je u meni krenem naprijed. A što se tiče najsretnijih trenutaka, to su opet oni vezani uz moju djecu, unuke. Kada ih gledam sada, sa svojim obiteljima kako grade svoj život, kako su međusobno povezani i podržavaju se, kako se nose s izazovima, to je radost koja unosi najdublji mir.

Putovanja su prozor u svijet, ali i jedinstveni način upoznavanja drugih gradova i država, a samim time i kultura, jezika, običaja, tradicije… Volite li putovati? Koja zemlja je vaš favorit po cjelokupnoj ljepoti, a koje mjesto vam je hit po prepoznatljivoj gastronomiji?

Obožavam putovati i svom partneru Milanu sam do neba zahvalna što mi je otvorio vrata u fantastičan svijet drugačijeg. Kao pilotu i svjetskom putniku u njemu stalno gori istraživačka vatra. Obišli smo mnoga mjesta, susreli se s nevjerojatnim kulturama i svjetovima koji funkcioniraju potpuno drugačije od onoga na što smo naviknuli. Australija, Tajland, Vijetnam, Singapur, Dubai, Kambodža, Nepal, Bora Bora, Las Vegas, Argentina, Brazil, Oman, Šri Lanka, Amerika, ali isto tako smo uzduž i poprijeko zajedno proputovali i našu prelijepu zemlju. Baranja, Dalmacija, Zagorje…svako područje kao da je predivan svijet za sebe.
Teško mi je izdvojiti jedno mjesto ili pak kulturu jer svaka ima toliko razina na kojima su nas primili, ugostili, otvorili svoje srce. Otvorene, nasmijane jedne vijetnamske djevojčice neću nikada zaboraviti kao ni jahanje na slonu ili Sidnejski novogodišnji vatromet iznad Opere.

Snovi su jedno, a stvarnost drugo. Usprkos tome - lijepo je sanjati, a još ljepše živjeti svoj san. Imate li neostvarene snove ili pak želje? Koji bi bio najprikladniji i najautentičniji naslov/naziv sna kojeg trenutno živite?

Kažu, a s tim se potpuno slažem, da je najveća sreća biti svjestan onoga što je pred nama. Za sebe mislim da sam stvarno sretna žena, ono najvrjednije (obitelj) je uz mene, sretni su, zajedno prolazimo kroz život. Naravno da uvijek postoje situacije koje se treba rješavati, ali gledajući širu sliku, mirna sam, a mislim da je to najdublji i najvrjedniji osjećaj. Mirna sam kada vidim svoju djecu s njihovom djecom i partnerima, mirna sam jer sam uvjerena da Naftalina uz njih ima budućnost, zdrava sam da mogu uživati s unucima, imam mogućnost pomoći ljudima oko sebe… Tako da, ako bih birala naziv svog sna bio bi to Zvonki mir.