Svako umjetničko djelo je specifično na svoj način. Ali, postoje radovi čije stvaranje i izgled nadilaze taj okvir, te izazivaju fascinaciju. Upravo su takva umjetnička djela poznate umjetnice iz Lovrana, Klaudije Tessitori Velović.

Njezin umjetnički opus proizlazi iz labirinta umjetnosti iz kojeg ona često ne želi izaći. Zašto? Jer svoj umjetnički poziv živi u potpunosti - stvarajući rukama, pogledom i svjetonazorom. Stoga ne čudi da su njezini umjetnički radovi stigli do Pariza i drugih poznatih galerija u svijetu. A sve je počelo vrlo skromno, ali sa puno ljubavi i ta ljubav je omogućila da Klaudia Tessitori Velović danas živi svoj san.

Umjetnici svijet vide posebnim mjestom za stvaranje i realiziranje svojih ideja. Koje je vaše mišljenje o tome?

Da, umjetnici doista posjeduju taj čarobni ključ kojim otvaraju vrata svijetu kao atelijeru. Za umjetnika svijet nije samo scenografija života već i sama sirovina stvaranja. Svaki trenutak, svaka tekstura, svaki šapat vjetra i kap kiše - sve to postaje boja na paleti, misao pretočena u djelo. Sunčeva svjetlost postaje pigment, uhvaćen u igri sjena i pokreta na platnu. Ljudski osjećaj, bilo koja emocija, postaje temelj priče, slike ili pjesme.

Također i praznina, tišina između zvukova, postaje kompozicija, prostor za disanje na platnu… Umjetnik, kao istinski alkemičar, ne samo da vidi svijet, već ga filtrira, destilira i preoblikuje kroz svoju jedinstvenu svijest. Daje oblik onome što je inače samo fluidna ideja ili prolazni osjećaj. Umjetnik je taj koji gradi most od eteričnog sna do opipljive, vizualne stvarnosti. Na taj način svijet postaje posebno mjesto za stvaranje jer tek tada, kada se ideja susretne sa svijetom (platnom) ona prestaje biti samo misao i počinje živjeti, disati i provocirati u tuđim srcima. Umjetnik nam daje dozvolu da i mi sami vidimo svijet ne samo kao mjesto gdje jesmo ,već kao beskonačnu mogućnost onoga što može biti.

Kreativnost i maštovitost su dva pojma koja često susrećemo u umjetnosti. Pojasnite nam pojmove i objasnite što za vas znače?

Dualnost - kreativnost i maštovitost. Kao blizanačke rijeke koje izviru iz istog planinskog jezera duše, ali teku različitim koritima. Za mene, maštovitost (imaginacija) je čisti potencijal. To je nebo ideja, beskrajni, neosvojivi prostor gdje se susreću ono što jesi i ono što nikad nije bilo. Ona naša iskonska Sloboda da prekršimo zakone stvarnosti bez posljedica. Sposobnost da u sebi izgradimo svijetove gdje je sunce zeleno, gdje vrijeme teče unatrag i gdje se granice logike tope. Mašta je ona tiha, šaptava snaga koja prva vidi san prije buđenja, obećanje prije djela. Maštovitost je nebo, a kreativnost (stvaralaštvo), ruka koja donosi kišu. To je čin utjelovljenja, proces prevođenja eteričnih snova u opipljivu formu. Kreativnost je zapravo, odgovornost prema mašti. Ona zahtijeva disciplinu da se neizrecivo svede na formu, da se neuredni kaos vizije pretvori u rad kompozicije. Ona je most koji spaja nezamislivo s vidljivim. Bez nje, sve maštovite ideje ostale bi samo lebdeće, nečujne sjene u umjetnikovom umu. Znači za mene; maštovitost otkriva neviđene svijetove, kreativnost gradi vrata da bismo u njih ušli. Jedno je vizija, drugo je volja.

Tehnike stvaranja su odraz izgleda umjetničkog djela. Koja je vaša tehnika i zašto ste se baš odlučili za nju?

Odbijanje kalupa je moj filozofski krik za slobodom. Ne dozvoljavam da mi materijali ili pravila diktiraju dušu.Volim da sam kao rijeka koja prolazi vlastiti tok, odbijajući da se zatvori u izgrađeni kanal. To je stav antikonformizma koji umjetnost čini živom. S druge strane volim raditi u serijama, to je moja poetičnija potraga za varijacijom. Serija nije kalup, ona je tema sa bezbrojnim varijacijama! Ne tražim jedinstven odgovor (tehnikama) već kontinuirani dijalog…to dopušta da istu ideju promatram iz svakog kuta, da je preoblikujem. Tehnika se mijenja jer se perspektiva mijenja, a time i izgled umjetničkog djela postaje zapis tog neprekidnog putovanja. Posljednje vrijeme radim u mješovitim tehnikama jer smatram da je to evolucija jedne misli, stvaralačkog procesa.

Boje stvaraju ekspresiju i ostavljaju najljepši dojam. Koja je vaša najdraža boja, a s kojim bojama najviše volite raditi?

Rad u kaosu i sloboda unutar strukture. Boja nije samo svjetlost, ona je emocionalni otisak duše na platnu svijeta. Boja je najizravniji put do srca. Svaki pigment nosi u sebi težinu povijesti, psihologije i kozmičkog zakona. Trenutno sam u “pastelnoj fazi”- one su za mene šapat umjesto krika. Predstavljaju nježnost postojanja, gdje se intenzitet svijetlosti filtrira kroz bjelinu, ostavljajući za sobom mekoću, sanjivost i osjećaj mira…u njima nalazim tihu spoznaju da najveća snaga, često, leži u diskreciji .One su čista vibracija i frekvencija. Najdraža mi je boja, spektar u cjelini, puni luk svjetlosti, jer on je dokaz da se iz jedne bijele istine rađa neograničena raznolikost. Fascinira me indigo boja-boja prijelaza mjesta gdje se noć susreće s jutrom, gdje se san pretvara u misao; čista esencija intuicije. Volim rad s akrilom, on je fluidan, slobodan, boje se brzo suše i hvataju prolazni trenutak! Otvoren je za sve, prihvaća sve podloge. Dah slikarstva! Tu su i konturne paste, folije, gletovi, kolaži, flomasteri… To su definicije granice, rubovi postojanja. Oni stvaraju reljef, dajući slici taktilnu stvarnost, podižući je iz dvodimenzionalnog svijeta u carstvo slikarske skulpture. Moj umjetnički svijet satkan je od neuhvatljivog toka (akril) koji je istovremeno definiran čvrstim strukturama i granicama (konture, gletovi, paste, kolaži, flomasteri…). Pokušavam spojiti prolazno s trajnim. Mogla bih pisati još puno o tim pristupima….

Motivi i inspiracija imaju zajedničku poveznicu. Gdje pronalazite inspiraciju i koje motive crtate, a koje najviše volite stvarati?

Inspiracija je za mene dah, onaj iznenadni koji sam šapće…čista eterična energija, neuhvatljiva vatra koja zapali dušu! Bez nje nema početka. Motiv je oblik, zemlja, koja prihvaća i daje strukturu i ime. On je svjesna odluka da se taj šapat (inspiracija) veže za stvaranje. Zajedno tvore ljubavni zagrljaj, Umjetnosti! Inspiracija stvara viziju, a motiv je gradi. U toj poveznici, osjećaj postaje vizualno djelo koje može disati i dotaknuti druga srca. Inspiraciju nalazim prvenstveno u sebi, u danu, u miru sa sobom…ponekadi u boli, da. Bol mi je puno puta, u stvaranju bila tako divna i produktivna. Izbaciti sve iz sebe, kada je najteže. Ma da, ponekad je znala stvarati velike blokade. I hvala joj… Za najdraže motive se točno ne mogu opredijeliti, sve je to trenutak inspiracije, trenutak volje duše, bila to apstrakcija, ženska ljepota, cvijet… Naravno, drukčije je kada slikam po narudžbi. Onda čekam inspiraciju jer motiv mi je poznat od klijenta, a ima zanimljivih narudžbi. Da, motivi su kao psihologija…kroz njih upoznajete sebe, ali i klijenta na nekoj suptilnoj razini. Usko su povezane, umjetnost i psihologija.

Ostvarili ste suradnju s Hrvatskim kišobranom. To znači da oslikavate i kišobrane. Recite nam nešto više o suradnji.

Zanimljiva suradnja sa Hrvatskim kišobranom započela je ovoga ljeta. Ustupila sam im 6 dizajna, za sada. Svi su nastali iz mojih umjetničkih slika i crteža…jedan gotovi kišobran i rad uz njega možete vidjeti ovdje, na portalu Modni Izazovi. Volim kišu i njenu romantiku, a kod nas, u Rijeci, opće je poznato da često pada. Veseli su, puni boja, taman da razbiju sivilo kišnog dana. Jer, po kiši, boje su naglašenije, baš zbog tog kontrastnog sivila. Zašto ne izmamiti osmjeh na lice prolaznika? Zašto bi umjetnost morala biti statična? Neka bude hodajuća, vesela i vrckava jer nam baš takva treba u ovom čudno vođenom svijetu. Moje radove možete pogledati na poveznici https://hrvatskikisobran.com/hr/shop/klaudia-tessitori-velovic/96

Ostvarila sam i međunarodne suradnje sa galerijama. Trenutno izlažem na skupnoj izložbi u Canadi, ARTIO Gallery, a izložba je otvorena od 22.9.2025. do 22.10.2025. Nakon toga slijedi izložba u Parizu u Carrousel du Louvre by ARTBOXY Gallery, također skupna, otvara se 17.11.2025. Za kraj godine ostavljam 3D virtual Expo u ARTEOM Gallery, međunarodna skupna izložba pod nazivom ETHE/REAL, što me jako raduje. Ona će biti otvorena od 27.11. do 11.12.2025. Nakon toga slijedi najljepše doba godine, Božić i blagdani, punjenje baterija sa najdražima i obitelji,te priprema za 2026.godinu. Kažem priprema, jer sam na početku godine pozvana otvoriti svoju prvu samostalnu međunarodnu izložbu od PIXELAURA Gallery. Velika je to stvar, izlagati van naših granica i hvala svim kustosima na prepoznavanju mojeg, kako bi oni rekli, “body of art” iliti opusa radova, slikarskog rukopisa ,talenta, duše, posvećenosti i ljubavi prema umjetnosti uopće. Inače sam sudionik skupnih izložbi i kod nas te sam imala 4 samostalne izložbe u našim krajevima. Zadnja je bila 2011.godine pa će se polako približiti i vrijeme za samostalnu u mom kraju.Sve u svoje vrijeme!

Svaki umjetnik treba predah od posla. Na koji način se vi opuštate i relaksirate, što radite u slobodno vrijeme?

Potreba za predahom nije slabost, već nužnost u ciklusu stvaranja. Jer umjetnost nije samo djelo već i stanje, bar ja na to tako gledam. A to stanje, kao i svaka intenzivna energija, zahtijeva regeneraciju izvora(duše). Moj odmor je povratak praznini, tišini iz koje se ideje rađaju. Čin svjesnog povlačenja kako bi se duša ponovno otvorila za uvid. Ponekad umjetnički um mora ležati miran da bi ponovno mogao roditi. To je vrijeme za pasivno upijanje svijeta, promatranje…šetnje bez cilja. Uranjanjem u tu primarnu ljepotu, prazninu, bez namjere da je odmah preoblikujem, ponovno stvaram prostor u sebi. Pripremam dušu za novu inspiraciju… Odmor je proces hlađenja strasti da bi se dobila mudrost uvida. Tek kada kist miruje, umjetnik može istinski vidjeti što je stvorio, a ne samo znati što je radio. Ponekad treba prestati gurati da bi nam rješenje moglo doći. Opuštanje je za mene ritual ponovnog uzemljenja - dodir onog što je veće od nas samih, univerzalno.

Je li vaš dom poput galerije, odnosno kako izgleda interijer/eksterijer u kojem živite? Koje boje dominiraju, te koje se slike nalaze na zidovima?

Zanimljivo! U našem domu, svaka prostorija priča svoju priču jer dom je mjesto neograničenog povezivanja. Od potpuno crnih zidova sa zlatnim akcentima do smaragdno/ ljubičastih komponenti u kojima su dodani opet zlatni dodaci. Volimo toplinu doma, ne sterilnost, zato bježimo od klasične sive i bež varijante. Antikno roza u kombinaciji nježnih božura. Naš je dom pun topline i kontrasta koji se nadopunjuju. Pun je biljaka koje obožavamo! Stvorili smo si svoj raj u kojem uživamo. Puno toga je ručno izrađeno i napravljeno. Kako bi moja kćer rekla kada od nekuda dođemo kući: “Home, sweet home.” To mi sve govori. Dom je za uživanje. Na zidovima su moji radovi koji su naslikani po tematici prostorije u kojoj se nalaze i tako prate priču. Volimo puno mirisnih svijeća, svijetlećih lampica, stolnih lampi…u biti, jako volim tu priču sa svjetlom u domu. Svjetlo, lampa, boja same žarulje može preoblikovati identitet doma. Volim visilice! Napravila sam nam posebnu visilicu za blagavaonu, da prati tu cvjetnu priču. Nazvala sam je cvjetna harmonija, ples cvijeća za iznad blagavaonskog stola. Uvijek gledamo urediti dom tematski…jesen, božićno doba, proljeće, ljetna varijanta, tako da se sva energija prirode pretoči u interijer. Dom mora imati dušu! Biljaka imamo i na terasi, naš egzotični vrt. U njemu uživamo u dugim ljetnim večerima, noćima sa obitelji, društvom ili sami.

Utječe li vaš umjetnički duh na vaš stil odijevanja? Što volite nositi od odjeće, oslikavate li i odjeću i koji je vaš najdraži odjevni predmet?

Joj, naravno! I to onako spontano, iz duše. I uvijek je bilo tako. Volim crnu boju, ali volim se i ušareniti, jako. Obožavam naočale, dioptrijske, imam ih jako puno. Netko voli torbice, šminku…ja naočale. Volim taj “touch” na sebi. Odijevam se po raspoloženju, ne pratim trendove i ne volim to, ne volim biti klon. Nikada tako nisam funkcionirala - to mi nema pozitivnu energiju, već ispraznost mase. Obožavam haljine, duge, šarene, cvjetne, s natpisom, crne, ludih krojeva…samo da je što duža. Da, imam par svojih oslikanih komada, ostali su prodani ili oslikani po narudžbi. Imala sami izložbu oslikanih dječjih bodija i majica , te ih radila po narudžbi. Inspiracija mi je bila moja mala kćer…2018. Trenutno si oslikavam jedne “anemične” bež čizme, koje će zasjati u zimskom sivilu! Naravno, oslikavam bojama koje se ne skidaju na kiši ,a odjeću bojama za tkaninu, bez šablona, ručno. Moj umjetnički duh voli promjene u odijevanju, voli mijenjati boju kose, najčešće u nijanse pastelno roze ili lila. Volim slušati Zen i klasičnu glazbu, dok stvaram, a inače slušam rock, volim dobru knjigu, poučne, psihološke filmove.,,Mogla bih o svemu još pisati jer i sama se volim literarno izražavati, ali se polako bližimo kraju.

Rad rukama …, a najbolji je… nastavite niz

Rad rukama stvara najljepše umjetničke radove, najbolji je onaj koji pamti dodir duše, ne onaj najsavršeniji, a savršenstvo ne postoji. Najbolji je onaj u kojem se materijal diže iz prašine i postaje ogledalo duha. On je dokaz da je čovjek dodirnuo vječnost i ostavio za sobom otisak, a ne samo sliku. Ruke su naše produžene misli, svaki potez, svaki otisak nije tek fizička akcija, već zapis energije trenutka i tihe borbe između ideje i forme.

Majka sam curice koja ima 9 godina i jako lijepo slika, te me to jako raduje..

Smatram da je obrazovanje jako bitno na putu do umjetničkog stvaranja, a samim time i uspjeha. Ja sam osobno završila modni dizajn i dizajn interijera. Također volim i fotografiju, te oslikavati ne samo odjeću, već i šalice, te namještaj. Prirodno mi je da sve oko mene vidim okom i dušom umjetnika. Obitelj mi je najveća podrška u stvaranju umjetničkih radova. Najviše na svijetu volim umjetnost i svoju obitelj, a iznad svih i svega svoju kćer Lunu!

Još neke moje radove možete vidjeti na mom facebook profilu “Claudia Tessitori Velović”, “Dreamer” i IG profil @mauve_vawe.

Web stranica je trenutno u izradi.