Vesela, otkačena, temperamenta, zanimljiva, dobronamjerna i u potpunosti drugačija od drugih dizajnerica, humanitarka i spisateljica, Elizabeth Suzana Kozina iz mjesta Klis kod Splita osoba je o kojoj bi se dalo pisati dugo jer njezinu svestranost teško je obuhvatiti u jednom intervjuu.

Ali, eto uspjeli smo kroz deset pitanja doprijeti do njezinog mišljenja o velikom radu i stvaranju na različitim područjima. I što je najvažnije, upravo Elizabeth Suzana Kozina ne prestaje oduševljavati javnost svojom originalnošću i jedinstvenošću u svakom smislu.

Poznati ste po svojoj svestranosti iza koje slijedi originalnost u svakom području kojeg se dotaknete - počevši od pisanja knjiga, oslikavanja i dizajniranja torbi, kao i humanitarnog djelovanja. Kako komentirate to?

Sve što ste nabrojili u pitanju, postoji samo jedan točan i ispravan odgovor. Sve nabrojeno ne samo da volim, već i obožavam. Kako znanje ne vrijedi ništa ako se ne dijeli, tako se i talenti  trebaju pokazati svijetu. Nikada ne znate kome možete pomoći, bilo rječju ili djelom.

Umjetnička ste duša. Odakle ljubav prema umjetnosti čiji najbolji primjer su vaše torbe brenda BiArtis, prikaz neiscrpne inspiracije?

Sumnjam, ali nisam sto posto sigurna. Vjerujem da se sa tim rodiš . Ako ti se to svidi što nosiš u sebi uvijek postoji ta divna emocija da težiš boljem - većem znanju  pa učiš , istražuješ i nadaš se najboljem.

Vaša humanost je velika, a još veća je ljubav prema djeci iz Afrike kojima kontinuirano pomažete . Koliko dugo ste članica humanitarnih udruga i djelovanja, te odakle ideja da krenete tim putem?

Članica sam više humanitarnih udruga u Hrvatskoj. Putokaz za Afriku smo osnovale moja prijateljica Slavica Gašparović i ja 2017. godine. Nakon posjeta jedne misije u Africi, nismo razmišljale ni sekunde da želimo pomoći. Danas se Udruga brine za 800 djece i taj broj svakodnevno raste.To mi je najveći uspjeh u životu.

Osmijeh na licu svakog djeteta kojem ste pomogli je neprocjenjiv, a pozitivna energija koju posjedujete zarazna. Kakvi su komentari djece na vaš trud i rad usmjeren prema njima?

Koji komentar može imati dijete koje jede svaki dan i školuje se. U Ruandi djeca jedu 2 do 3 puta tjedno. Život tamo vrijedi 12 kuna.

Stilski ste uvijek usklađeni, zanimljivi i drugačiji od drugih – tko vas odijeva i kojim modni brend osobno favorizirate?

Nemam novca za stiliste, ja vam dođem kao One girl show, sama svoja majstorica.

Redovito stvarate i radite. Stignete li se odmoriti i što radite u slobodno vrijeme?

Sigurno će vaši čitatelji očekivati nešto fensi šmensi. Konkretno baš u ovom trenutku hranim unučicu Ritu, bebicu od mjesec dana. Imam četvero unučadi i na moju veliku radost brzo ću postati šestorostruka baka. Nema boljeg odmora, već provesti vrijeme sa djecom. To je čista energija života.

Odakle crpite inspiraciju kako za pisanje tako i za stvaranje modnih dodataka poput torbi?

 I sami odlično znate da je inspiracija svuda oko nas. Bog me "duplo poljubio"  pa mi dao da i sama sebi budem muza, a to je divota.

Jeste li oduvijek htjeli biti ovo što ste danas – poduzetnica (dizajnerica, spisateljica, humanitarka)?

Davno je Muhamed Ali rekao: "Sve što mogu zamisliti u glavi i imati jaku želju u srcu to mogu i ostvariti". A što sam htjela biti? Htjela sam biti sretna i zato radim ovo sve što radim.

Vrlo ste poznati i javnost vas naprosto obožava – koje je vaše mišljenje o tome?

Ako vas svi obožavaju nešto onda sa vama sigurno nije ispravno. Naravno da i ja imam "svoje ljude" kojima beskrajno idem na živce. Što se oni više živciraju, ja znam sigurno da sam na pravom putu, ma štogod radila. A ljudi kojima sam draga - pa kud ćeš ljepše od toga da si drag ljudima?!

Koji su vam planovi za budućnost i namjeravate li proširiti vaš rad? Ako da, u kojem smjeru?

Napisala sam sa prijateljicom za vrijeme  Covida knjigu  i sad  čekam da Covid prođe. Knjiga je spremna  za tisak. Također sam napisala skoro do kraja i još jednu knjigu jer uživam u pisanju. Za biznis imam neke nove "lude" ideje, kao što sam bila ; "luda " i prije 23 godine i nazvala svoju tvrtku Corona, je li može luđe ? Ne vjerujem.