Talentirana, kreativna, vrijedna, ustrajna, poduzetna… samo su neke od odrednica koje se mogu pridodati modnoj dizajnerici Moniki Hršak iz Krapine.
Monika oduševljava kako vanjštinom tako i vrlinama pa ne čudi da ćete je zavoljeti i kao osobu, dizajnericu, prijateljicu, ali i poslovnu suradnicu.
Svaki razgovor s predivnom osobom kao što je ona jedna je iskrena priča puna inspiracije, ljudskosti i topline. Tako je bilo i ovaj put, a o čemu se radi pročitajte u intervjuu.

 S obzirom da ste već duže vrijeme modna dizajnerica, koliko je to zanimanje promijenilo vaš život?

Rekla bih da sam dizajnerica oduvijek. Od ranog me djetinjstva pratio poseban osjećaj za crtanje, odijevanje, za estetiku, tako da kada je došao trenutak odluke u životu kojim smjerom bi profesionalno željela krenuti – nije bilo dvojbe. Od tada jedino što se promjenilo jest to da su se ideje o kojima sam do tada samo nestrpljivo maštala u djetinjstvu – krenule materijalizirati i postajale stvarnost.

Je li moda oduvijek bila vaš životni poziv ili je odabir došao sasvim slučajno?

Iako sam se od djetinjstva pronalazila u mnogim umjetničkim smjerovima; jako sam voljela pisati, završila sam glazbenu školu, dugo godina sam aktivno pjevala, plesala, modni dizajn je moj poziv i moja prva ljubav oduvijek.

Vaše ilustracije prava su modna senzacija, ali i likovni izričaj koji fascinira. Kako komentirate to?

Sva pitanja me nekako vraćaju na početke, na djetinjstvo s obzirom da je sve čime se bavim oduvijek u meni, tako ću se i kod ovog pitanja morati osvrnuti na svoje najranije početke kada sam otkrila ljubav prema crtanju ljudi. Oduvijek su me fascinirala lica i tijela, sličnosti istih, a istovremeno različitosti.
Kada bi napisali domaću zadaću, očekivana dječja pitanja bila bi; „možemo li se sada igrati?" – moje je bilo: „mogu li sada ići crtati?" Voljela sam crtati sve no, ljudi su moja vječna i nepresušna inspiracija, ali i ljubav. Sjećam se faze kada bih crtala parove, roditelje sa djecom i svoj trud kako bi dijete izgledalo kao dijete, ali istovremeno da sliči svojim roditeljima. Kada bih telefonirala sa prijateljicama još u vrijeme popularnih telefonskih imenika koji bi stajali uz telefone – obavezno su sve praznine na njegovim stranicama bile iscrtane brzopoteznim skicama ljudi.
Danas sve crteže na temu modnog dizajna, modne i karikaturalne ilustracije, portretnih prikaza stvaram s lakoćom. Intenzivno crtam više od dvadesetak godina, desetak profesionalno i to su prikazi koje ja svakodnevno gledam i koji su mi prirodni poput potpisa, zato me oduševljenje ljudi kada vide, kada se susretnu s mojim radovima uvijek iznova obraduje, zagrije srce i razgali dušu.

Odakle ljubav, ali i talent vezan uz crtanje?

Prepuna sam ljubavi. Odakle? Vjerujem da sam rođena sa ljubavi prema umjetnosti, prema stvaranju i hvala Bogu što sam talente prepoznala vrlo rano jer sam samim time i rano krenula brusiti iste. Često me pitaju crta li i bavi li se nečim sličnim netko iz obitelji. U majci prepoznajem osjećaj za lijepo, kritičar je, esteta i perfekcionist, otac je sjajan tehnički crtač, ima prirodno najsavršeniji rukopis koji sam ikad imala prilike vidjeti, vrlo je kreativan te je sjajan sa radom rukama. Sestra je također vrhunska i temeljita u radu s rukama, veliki je inovator i kreativac, kao samouka izuzetno je spretna i u šivanju. Osoba iz obitelji koja je u svoje vrijeme stvarala nešto najsličnije mom pozivu moja je baka uz koju sam odrastala. Radila je u nekadašnjem tvorničkom divu "Nada Dimić" u Zagrebu, no izvan radnog vremena sama je dizajnirala modne komade i šila ih kod kuće za klijentice gdje sam ja uz nju učila osnove i stvarala svoje prve kolekcije Barbie lutkama od njenih ostataka materijala.

Koja vam je osobno najdraža, a koja je bila prva ilustracija, odnosno motiv koji ste nacrtali?

Najdraže ilustracije zaista nemam. Teško je odlučiti između tolike količine radova, svakodnevnog višedesetljetnog rada i stvaranja. Mogu samo reći da su mi modne ilustracije nekako najbliže srcu, a od samog portretnog crtanja/slikanja – najdraža mi budu dječica. To su uvijek prikazi enormne količine slatkoće i nježnosti.
Prve ilustracije se ne sjećam, ali se sjećam prve od trenutka kada sam ljubav pretvorila u posao. Bio je to prikaz jednog para koji je moj crtež dobivao kao svadbeni poklon. Danas su već prava velika obitelj i uvijek kad ih sretnem – sjetim se kako sam se osjećala u tim prvim profesionalnim trenucima.

Što najviše volite crtati, a koje odjevne predmete dizajnirati?

Kao što sam rekla, izuzev dizajniranja i modnih ilustracija, najviše volim crtati djecu i sve povezano uz njih, no ništa manje mi nisu dragi prikazi vjenčanih parova jer se u tom slučaju najčešće slika prema narudžbi kombinira sa momentima modnog dizajna. Često klijenti prepuste outfite na slici mojoj mašti tako da u tom slučaju spajam crtanje i dizajn istovremeno pa uživam još više.
Posebno emotivne budu narudžbe crtanja baka i deda, starijih ljudi koji su jako važni osobama koje naručuje slike za njih. Ne znam je li to do toga što sam ja bila posebno vezana za svoje bake i djedove, ali priče koje mi ispričaju ti klijenti o njima, neka iskustva, životne situacije – često me obogate. Zamislite koliko se mašte probudi dok uza detaljne opise osobe još dobijem fotografiju prema kojoj stvaram sliku tog nekog znajuć' mu napamet svaki djelić lica, broj trepavica, pjegica na šarenicama.. Stvara se veliki osjećaj povezanosti. U dvije riječi – mnogo emocija. Iznimno sam zahvalna što mi poziv nije neka „serijska odrada", već što svakom projektu mogu i moram pristupiti individualno i utkati sve najbolje od sebe. Ja to osjećam kao bogatstvo.

Vaša haljina za pjevačicu Danijelu Martinović povodom Splitskog festivala oduševila je svekoliku javnost. Koliko je trajala izrada, odakle inspiracija, te ujedno ideja?

Haljina koju sam stvarala za Danijelu Martinović, ne samo da je bio važan, nego je doslovno bio i velik projekt! Počevši od količine utrošenog materijala, točnije 12 metara tkanine, beskonačnih 18 metara donjeg ruba do složenosti realizacije..
Osim crtanja 16 slika na samu haljinu, utkano je još više metara i količine ljubavi i pažnje..
Upoznale smo se preko zajedničkog prijatelja, jako joj se svidjelo što radim pa mi je iznijela svoje želje i vizije za ovogodišnji Splitski festival na kojem je ponovo zapjevala nakon 7 godina. Ideja je bila da oslikam dijelove grada Splita koji su za nju bitni i koji čuvaju za nju neke bitne uspomene. Tako da ova haljina ima vrlo emotivno značenje za nju kao i sam nastup. Kad smo krenule sa planiranjem haljine, Danijela mi je opisala značaj svakog kadra posebno od samih Prokurativa, preko glazbene škole, HNK, Zlatnih vrata, Pjace....itd - a njena emocija kroz te živopisne opise bile su meni velika inspiracija. Danijela je,usudim se reći, najnezahtjevnija klijentica za koju sam radila. S druge strane, bila je vrlo jasna i detaljna u iznošenju svojih želja, no s punim je povjerenjem kreativnu izvedbu i tijek prepustila meni. Veličanstven osjećaj, divno prijateljstvo i sudeći prema Danijelinoj radosti što mi je bilo najvažnije, te prateći osvrte mnogih medija - sjajan rezultat!

Kad ne dizajnirate i crtate, što radite? Imate li vremena za odmor i kako provodite slobodno vrijeme?

Uz crtanje i dizajn vodim mnoge kreativne radionice i predavač sam i mentor na talijanskom učilištu za modu i dizajn, no u svemu tome nemam poseban osjećaj da „radim" tako da volim crtati i u slobodno vrijeme za dušu. Iako to često budu samo neke skice ili „bacanje" ideja koje me presretnu dok sam na putu, u gradu, vole me zateći bilo gdje i kada uhvatim prvu priliku sa olovkom i papirićem – volim zabilježiti ta kreativna promišljanja.
Imam vremena za odmor.
Ključ je u dobroj organizaciji. Kada su veći projekti u pitanju, unaprijed sam spremna na više rada, manje slobodnog vremena, ali to je u redu. Dogode se čak i neprospavane noći, no ono što donosi ostvarenje projekta i završetak istog tada je još slađe, baš kao i odmor nakon.
Kako mi je u prirodi posla puno sastanaka – dosta vremena provedem u automobilu pa i to doživljavam kao slobodno vrijeme, vrijeme samo za mene. Auto mi je uz tuš najbolja pozornica. Obožavam pjevati u tim trenucima. Kupaonica je savršeno akustična, a prostor automobila zaista nudi sjajnu opciju za slobodne pogrešne tonove ili krivo otpjevane riječi.
Volim biti sa svojim prijateljima, sjajnim i inspirativnim ljudima! Naravno, volim i vrijeme s obitelji.. Posebno su mi slatka druženja na radnim akcijama u voćnjacima kod baka i deda na selu, melem su za dušu i nepca.

Tko vam je najveća podrška u životu i što vas redovito motivira za rad?

Naučila sam biti najveća podrška sama sebi. No, tu su moji roditelji koji oduvijek pažljivo njeguju moj put, ali i moji prijatelji koji su nepresušan izvor ljubavi, razumijevanja i podrške.

Tko je Monika Hršak izvan svijeta medija? Opišite sebe u nekoliko odrednica i otkrijte koja boja vas najbolje opisuje.

Izazovno je i interesantno opisivati samog sebe. Nekako uvijek ide brže sa opisivanjem nekog drugog, a zapravo; sebe bi morali moći najlakše! Zar ne?
Monika Hršak je introverni ekstrovert. Netko tko se podjednako voli puniti, djelovati i odmarati u samoći i netko ko obožava druženja i kontakt sa ljudima. Rekla bih da sam netko sa vrlo bogatim unutarnjim svijetom i strahovitom potrebom i željom za pomaganjem i interakcijom sa drugim ljudima. Osoba sam koja traži duboku povezanost u svojim odnosima. Dragi su mi neobavezni razgovori, ali više volim razgovore o dubljim temama koje su mi važne. Volim slušati. Učiti. Sanjariti. I iako sam žestoka zaljubljenica ljeto i more, boja koja me najbolje opisuje jest crvena. Najbolje opisuje onaj, meni možda najdraži, razigrani i avanturistički dio mene. Jedna je od nemirnijih. Crvena je samopouzdana, optimistična i hrabra boja, a to su osjećaji koje svi volimo Zar ne?