Temperamentna, vesela, puna života, te itekako pozitivna i nadarena Šibenčanka Dolores Bura svoj optimizam nerijetko prenosi na druge osobe. Upravo taj njezin pogled na svijet pun radosti, emocija, ljubavi i iskrenosti očigledan je u raznim segmentima života. Njezina osobnost je toliko pozitivna da je redovito dobrodošla kako u društvu tako i u javnosti. Od nje možete puno naučiti, ali također i otkriti.
Što znači biti svestran, odakle ljubav prema fotografiji, zašto je postala instruktorica zumbe, te o životnoj podršci otkrila nam je u intervjuu.

Vrlo ste svestrana osoba, odakle ta vrlina koja je itekako izražajna?

Od majke. Moja majka je bila jako talentirana žena čak i više od mene. Naslijedila sam od nje i talent za pjevanje, ples, pisanje, glumu i općenito ta spretnost sa rukama za kuhanje, pletenje, "uradi sam" DIY stvari..osjećaj za detalje, uređenje doma, izražavanje emocija kroz prostor u kojem živimo do odijevanja i pružanja ljubavi bližnjima. To je moje najveće bogatstvo - moje nasljeđe, kako voljeti život , radovati se sitnicama, ljubav prema božiću, detaljima,cvijeću, životinjama, najljepše uspomene imam na majku i sve što me naučila i beskrajnu ljubav koju mi je pružila. Kroz talente i izražavanje čuvam uspomene na nju. Svaki moj projekt posvećen je njoj i ona je bila u svemu glavna misao vodilja.

Vaša ljubav prema fotografiji je neizmjerna, kako komentirate to?

Odmalena, odnosno oduvijek su moji talenti prilično dolazili do izražaja, naročito osjećaj za detalje. To je jedna od važnijih stvari kod fotografije - imati "oko".
Negdje 2008-2009. godine dogodila se jedna zgodna situacija kada sam u proljetnoj šetnji sa prijateljicom fotkala cvijeće i kad smo došle doma stavile smo slike na facebook i kaže ona: Pa čekaj jesmo mi bile na istom mjestu? Moje su fotke izgledale totalno drugačije, bogatije, ljepše. Uvijek sam imala osjećaj kako neku stvar pogledati i prepoznati, te je vidjeti u najboljem svjetlu. Tako je počelo sve. Uzela sam malo bolji fotić i krenula otkrivati svijet fotografije. U početku sam fotkala sve, od vječno inspirativnih zalazaka sunca do grada Šibenika i njegovih kala, prirode, životinja, doslovce svega. A onda se dogodila najveća ljubav – portreti. Kada sam počela fotkati ljude i kada sam prvi put uspjela u pogledu osobe koju fotkam uhvatiti njihov život, njihovu priču, emociju, svemir koji se krije u njima, tada sam znala da su portreti moja inspiracija i strast. I tu počinje moja afera i ljubav prema fotografiji.

Koje motive, predmete, osobe najviše volite fotografirati i zašto?

Kako sam i rekla portreti su moja najveća ljubav, naročito crno - bijeli portreti, jer boja često na slikama odvraća pažnju od detalja i emocije koju slika nosi, uhvatiti nečiji pogled zbog kojeg staje vrijeme, pogled koji vas obori sa nogu i u kojem vodite ljubav samo gledajući se..to je bio trenutak i još jedan vrhunac u mojoj priči sa fotografijom u kojem sam pronašla moju MUZU nešto što nikad dotad nisam imala, nešto što je u potpunosti otkrilo pravu mene i sve moje talente, a to je slobodno mogu reći najbolji poklon koji mi je itko dao u životu - pravu mene, inspirativnu, kreativnu, ludu,zanesenu,zaljubljenu u život i napokon i samu sebe. Voljeti sebe, pronaći sebe najvažnija je stvar u životu.Kad jednom pronađeš sebe ništa više ne možeš izgubiti. Dakle osim portreta kao moje najdraže kategorije ,fotkanje moje muze je nešto najbolje što mi se u životu dogodilo i u čemu beskrajno uživam.

Što vam predstavlja prioritet u životu?

Prioriteti su se mijenjali tokom života, što je normalno, kako rastemo tako se mijenjamo sazrijevamo, situacije koje prolazimo oblikuju nas i mijenjaju.Tako bi svi trebali. Nije lako doživjeti tragedije i učiti iz njih. Ali hrabro se mijenjati poanta je našeg života. Kada sam bila mlađa težila sam savršenstvu, prioriteti su bili školovanje, 5 diploma, što više iskustva kroz posao, uvijek sam bila gladna znanja, danas sa 44. godine moj prioritet i mogla bi reći u ovoj fazi života moj životni moto je "manje težim savršenstvu više ravnoteži". Ravnoteža je životna mudrost i svakodnevna borba - trening koju je važno postići.

Sreću čine male stvari poput…nastavite niz

Sreću čine male stvari poput mirisa božićnih kolačića koji se peku, zapanjujućeg zalaska sunca, plesa i pjesme , prvog poljupca i leptirića u trbuhu.

Na koji način se rješavate stresa?

Po prirodi sam jako znatiželjna i samim tim beskrajno zahvalna na internetu jer u današnje vrijeme sve nam je dostupno. Tako sam proučavala bezbroj tehnika, metoda, posjećivala razne radionice i tečajeve od meditacije, yoge, vježbi disanja, meditacija vizualizacije, radionica smijanja. Kako je izbor veliki tako i vremenom mijenjam tehnike opuštanja, na kraju krajeva ne paše svakome sve, ali za svakoga postoji nešto smo treba pronaći. Ples je uvijek bio najdraži način rješavanja stresa, a u zadnje vrijeme najviše prakticiram ASMR metode - popularno zvane masaža mozga. To mi je trenutno totalno otkriće i oduševljena sam.

Volite i prakticirate zumbu. Recite nam nešto više o tome.

Ples je bio prvi talent koji je dolazio do izražaja. Kao djevojčica gledala sam spot pjesme Đuli na tv-u i zapamtila koreografiju, roditelji su bili iznenađeni kako sam ja to savršeno izvela. Godinama sam išla na balet i sve moguće radionice plesne koje su bile na području Šibenika i Splita i spletom okolnosti ostvario mi se veliki san položila sam 2012. godine za instruktoricu Zumbe. Zumba je bila sjajna kombinacija više vrsta plesova od latino američkih do hip hopa i dancehall-a koje sam godinama vježbala i sad se sve našlo u zumbi. Najljepši period u životu bio mi je dok sam vodila treninge, ta strast, ljubav, sreća dok sam pripremala nove koreografije uz najnovije hitove –ta sreća se ne da opisati, ona energija na satu dok svi plešemo, pjevamo, urličemo neopisiva je. Osmijeh mojih zumbica je neprocjenjiv, fotke koje su ostale, uspomene na humanitarne koncerte na kojima smo plesale i sudjelovale, prijateljstva koja su nastala jer nas je ples povezao ma ja sam najbogatija osoba na svijetu.

Postoji li zemlja vaših snova kojom ste očarani ili biste je voljeli posjetiti?

Zemlja mojih snova je Japan. Velika želja mi je posjetiti Japan u proljeće kada procvjetaju trešnje uz onu njihovu arhitekturu to je san svakog fotografa. Njihova kultura je fascinantna. Uvijek nešto čitam o Japanu ali vidjeti to uživo, to bi bilo nešto.

Podijelite s nama najbolji savjet koji ste nekome dali.

Najbolji savjet koji sam nekome dala a želim ga dati svim ženama je - otkrijte pravu sebe, ne sputavajte se, budite hrabre, pročitajte knjigu "Žene koje trče s vukovima" to je moja biblija.

Tko vam je najveća životna podrška u svakom smislu?

Kada mi je trebao heroj odlučila sam sama to postati. Dok sam bila mlađa majka je bila najveća podrška, ali nje više nema i tako sam ja sama sebi postala i podrška i vjetar u leđa. Mogu slobodno reći da sam ja čovjek svog života.

Vesela, otkačena, temperamenta, zanimljiva, dobronamjerna i u potpunosti drugačija od drugih dizajnerica, humanitarka i spisateljica, Elizabeth Suzana Kozina iz mjesta Klis kod Splita osoba je o kojoj bi se dalo pisati dugo jer njezinu svestranost teško je obuhvatiti u jednom intervjuu.

Ali, eto uspjeli smo kroz deset pitanja doprijeti do njezinog mišljenja o velikom radu i stvaranju na različitim područjima. I što je najvažnije, upravo Elizabeth Suzana Kozina ne prestaje oduševljavati javnost svojom originalnošću i jedinstvenošću u svakom smislu.

Poznati ste po svojoj svestranosti iza koje slijedi originalnost u svakom području kojeg se dotaknete - počevši od pisanja knjiga, oslikavanja i dizajniranja torbi, kao i humanitarnog djelovanja. Kako komentirate to?

Sve što ste nabrojili u pitanju, postoji samo jedan točan i ispravan odgovor. Sve nabrojeno ne samo da volim, već i obožavam. Kako znanje ne vrijedi ništa ako se ne dijeli, tako se i talenti  trebaju pokazati svijetu. Nikada ne znate kome možete pomoći, bilo rječju ili djelom.

Umjetnička ste duša. Odakle ljubav prema umjetnosti čiji najbolji primjer su vaše torbe brenda BiArtis, prikaz neiscrpne inspiracije?

Sumnjam, ali nisam sto posto sigurna. Vjerujem da se sa tim rodiš . Ako ti se to svidi što nosiš u sebi uvijek postoji ta divna emocija da težiš boljem - većem znanju  pa učiš , istražuješ i nadaš se najboljem.

Vaša humanost je velika, a još veća je ljubav prema djeci iz Afrike kojima kontinuirano pomažete . Koliko dugo ste članica humanitarnih udruga i djelovanja, te odakle ideja da krenete tim putem?

Članica sam više humanitarnih udruga u Hrvatskoj. Putokaz za Afriku smo osnovale moja prijateljica Slavica Gašparović i ja 2017. godine. Nakon posjeta jedne misije u Africi, nismo razmišljale ni sekunde da želimo pomoći. Danas se Udruga brine za 800 djece i taj broj svakodnevno raste.To mi je najveći uspjeh u životu.

Osmijeh na licu svakog djeteta kojem ste pomogli je neprocjenjiv, a pozitivna energija koju posjedujete zarazna. Kakvi su komentari djece na vaš trud i rad usmjeren prema njima?

Koji komentar može imati dijete koje jede svaki dan i školuje se. U Ruandi djeca jedu 2 do 3 puta tjedno. Život tamo vrijedi 12 kuna.

Stilski ste uvijek usklađeni, zanimljivi i drugačiji od drugih – tko vas odijeva i kojim modni brend osobno favorizirate?

Nemam novca za stiliste, ja vam dođem kao One girl show, sama svoja majstorica.

Redovito stvarate i radite. Stignete li se odmoriti i što radite u slobodno vrijeme?

Sigurno će vaši čitatelji očekivati nešto fensi šmensi. Konkretno baš u ovom trenutku hranim unučicu Ritu, bebicu od mjesec dana. Imam četvero unučadi i na moju veliku radost brzo ću postati šestorostruka baka. Nema boljeg odmora, već provesti vrijeme sa djecom. To je čista energija života.

Odakle crpite inspiraciju kako za pisanje tako i za stvaranje modnih dodataka poput torbi?

 I sami odlično znate da je inspiracija svuda oko nas. Bog me "duplo poljubio"  pa mi dao da i sama sebi budem muza, a to je divota.

Jeste li oduvijek htjeli biti ovo što ste danas – poduzetnica (dizajnerica, spisateljica, humanitarka)?

Davno je Muhamed Ali rekao: "Sve što mogu zamisliti u glavi i imati jaku želju u srcu to mogu i ostvariti". A što sam htjela biti? Htjela sam biti sretna i zato radim ovo sve što radim.

Vrlo ste poznati i javnost vas naprosto obožava – koje je vaše mišljenje o tome?

Ako vas svi obožavaju nešto onda sa vama sigurno nije ispravno. Naravno da i ja imam "svoje ljude" kojima beskrajno idem na živce. Što se oni više živciraju, ja znam sigurno da sam na pravom putu, ma štogod radila. A ljudi kojima sam draga - pa kud ćeš ljepše od toga da si drag ljudima?!

Koji su vam planovi za budućnost i namjeravate li proširiti vaš rad? Ako da, u kojem smjeru?

Napisala sam sa prijateljicom za vrijeme  Covida knjigu  i sad  čekam da Covid prođe. Knjiga je spremna  za tisak. Također sam napisala skoro do kraja i još jednu knjigu jer uživam u pisanju. Za biznis imam neke nove "lude" ideje, kao što sam bila ; "luda " i prije 23 godine i nazvala svoju tvrtku Corona, je li može luđe ? Ne vjerujem.