Svako umjetničko djelo je specifično na svoj način. Ali, postoje radovi čije stvaranje i izgled nadilaze taj okvir, te izazivaju fascinaciju. Upravo su takva umjetnička djela poznate umjetnice iz Lovrana, Klaudije Tessitori Velović.

Njezin umjetnički opus proizlazi iz labirinta umjetnosti iz kojeg ona često ne želi izaći. Zašto? Jer svoj umjetnički poziv živi u potpunosti - stvarajući rukama, pogledom i svjetonazorom. Stoga ne čudi da su njezini umjetnički radovi stigli do Pariza i drugih poznatih galerija u svijetu. A sve je počelo vrlo skromno, ali sa puno ljubavi i ta ljubav je omogućila da Klaudia Tessitori Velović danas živi svoj san.

Umjetnici svijet vide posebnim mjestom za stvaranje i realiziranje svojih ideja. Koje je vaše mišljenje o tome?

Da, umjetnici doista posjeduju taj čarobni ključ kojim otvaraju vrata svijetu kao atelijeru. Za umjetnika svijet nije samo scenografija života već i sama sirovina stvaranja. Svaki trenutak, svaka tekstura, svaki šapat vjetra i kap kiše - sve to postaje boja na paleti, misao pretočena u djelo. Sunčeva svjetlost postaje pigment, uhvaćen u igri sjena i pokreta na platnu. Ljudski osjećaj, bilo koja emocija, postaje temelj priče, slike ili pjesme.

Također i praznina, tišina između zvukova, postaje kompozicija, prostor za disanje na platnu… Umjetnik, kao istinski alkemičar, ne samo da vidi svijet, već ga filtrira, destilira i preoblikuje kroz svoju jedinstvenu svijest. Daje oblik onome što je inače samo fluidna ideja ili prolazni osjećaj. Umjetnik je taj koji gradi most od eteričnog sna do opipljive, vizualne stvarnosti. Na taj način svijet postaje posebno mjesto za stvaranje jer tek tada, kada se ideja susretne sa svijetom (platnom) ona prestaje biti samo misao i počinje živjeti, disati i provocirati u tuđim srcima. Umjetnik nam daje dozvolu da i mi sami vidimo svijet ne samo kao mjesto gdje jesmo ,već kao beskonačnu mogućnost onoga što može biti.

Kreativnost i maštovitost su dva pojma koja često susrećemo u umjetnosti. Pojasnite nam pojmove i objasnite što za vas znače?

Dualnost - kreativnost i maštovitost. Kao blizanačke rijeke koje izviru iz istog planinskog jezera duše, ali teku različitim koritima. Za mene, maštovitost (imaginacija) je čisti potencijal. To je nebo ideja, beskrajni, neosvojivi prostor gdje se susreću ono što jesi i ono što nikad nije bilo. Ona naša iskonska Sloboda da prekršimo zakone stvarnosti bez posljedica. Sposobnost da u sebi izgradimo svijetove gdje je sunce zeleno, gdje vrijeme teče unatrag i gdje se granice logike tope. Mašta je ona tiha, šaptava snaga koja prva vidi san prije buđenja, obećanje prije djela. Maštovitost je nebo, a kreativnost (stvaralaštvo), ruka koja donosi kišu. To je čin utjelovljenja, proces prevođenja eteričnih snova u opipljivu formu. Kreativnost je zapravo, odgovornost prema mašti. Ona zahtijeva disciplinu da se neizrecivo svede na formu, da se neuredni kaos vizije pretvori u rad kompozicije. Ona je most koji spaja nezamislivo s vidljivim. Bez nje, sve maštovite ideje ostale bi samo lebdeće, nečujne sjene u umjetnikovom umu. Znači za mene; maštovitost otkriva neviđene svijetove, kreativnost gradi vrata da bismo u njih ušli. Jedno je vizija, drugo je volja.

Tehnike stvaranja su odraz izgleda umjetničkog djela. Koja je vaša tehnika i zašto ste se baš odlučili za nju?

Odbijanje kalupa je moj filozofski krik za slobodom. Ne dozvoljavam da mi materijali ili pravila diktiraju dušu.Volim da sam kao rijeka koja prolazi vlastiti tok, odbijajući da se zatvori u izgrađeni kanal. To je stav antikonformizma koji umjetnost čini živom. S druge strane volim raditi u serijama, to je moja poetičnija potraga za varijacijom. Serija nije kalup, ona je tema sa bezbrojnim varijacijama! Ne tražim jedinstven odgovor (tehnikama) već kontinuirani dijalog…to dopušta da istu ideju promatram iz svakog kuta, da je preoblikujem. Tehnika se mijenja jer se perspektiva mijenja, a time i izgled umjetničkog djela postaje zapis tog neprekidnog putovanja. Posljednje vrijeme radim u mješovitim tehnikama jer smatram da je to evolucija jedne misli, stvaralačkog procesa.

Boje stvaraju ekspresiju i ostavljaju najljepši dojam. Koja je vaša najdraža boja, a s kojim bojama najviše volite raditi?

Rad u kaosu i sloboda unutar strukture. Boja nije samo svjetlost, ona je emocionalni otisak duše na platnu svijeta. Boja je najizravniji put do srca. Svaki pigment nosi u sebi težinu povijesti, psihologije i kozmičkog zakona. Trenutno sam u “pastelnoj fazi”- one su za mene šapat umjesto krika. Predstavljaju nježnost postojanja, gdje se intenzitet svijetlosti filtrira kroz bjelinu, ostavljajući za sobom mekoću, sanjivost i osjećaj mira…u njima nalazim tihu spoznaju da najveća snaga, često, leži u diskreciji .One su čista vibracija i frekvencija. Najdraža mi je boja, spektar u cjelini, puni luk svjetlosti, jer on je dokaz da se iz jedne bijele istine rađa neograničena raznolikost. Fascinira me indigo boja-boja prijelaza mjesta gdje se noć susreće s jutrom, gdje se san pretvara u misao; čista esencija intuicije. Volim rad s akrilom, on je fluidan, slobodan, boje se brzo suše i hvataju prolazni trenutak! Otvoren je za sve, prihvaća sve podloge. Dah slikarstva! Tu su i konturne paste, folije, gletovi, kolaži, flomasteri… To su definicije granice, rubovi postojanja. Oni stvaraju reljef, dajući slici taktilnu stvarnost, podižući je iz dvodimenzionalnog svijeta u carstvo slikarske skulpture. Moj umjetnički svijet satkan je od neuhvatljivog toka (akril) koji je istovremeno definiran čvrstim strukturama i granicama (konture, gletovi, paste, kolaži, flomasteri…). Pokušavam spojiti prolazno s trajnim. Mogla bih pisati još puno o tim pristupima….

Motivi i inspiracija imaju zajedničku poveznicu. Gdje pronalazite inspiraciju i koje motive crtate, a koje najviše volite stvarati?

Inspiracija je za mene dah, onaj iznenadni koji sam šapće…čista eterična energija, neuhvatljiva vatra koja zapali dušu! Bez nje nema početka. Motiv je oblik, zemlja, koja prihvaća i daje strukturu i ime. On je svjesna odluka da se taj šapat (inspiracija) veže za stvaranje. Zajedno tvore ljubavni zagrljaj, Umjetnosti! Inspiracija stvara viziju, a motiv je gradi. U toj poveznici, osjećaj postaje vizualno djelo koje može disati i dotaknuti druga srca. Inspiraciju nalazim prvenstveno u sebi, u danu, u miru sa sobom…ponekadi u boli, da. Bol mi je puno puta, u stvaranju bila tako divna i produktivna. Izbaciti sve iz sebe, kada je najteže. Ma da, ponekad je znala stvarati velike blokade. I hvala joj… Za najdraže motive se točno ne mogu opredijeliti, sve je to trenutak inspiracije, trenutak volje duše, bila to apstrakcija, ženska ljepota, cvijet… Naravno, drukčije je kada slikam po narudžbi. Onda čekam inspiraciju jer motiv mi je poznat od klijenta, a ima zanimljivih narudžbi. Da, motivi su kao psihologija…kroz njih upoznajete sebe, ali i klijenta na nekoj suptilnoj razini. Usko su povezane, umjetnost i psihologija.

Ostvarili ste suradnju s Hrvatskim kišobranom. To znači da oslikavate i kišobrane. Recite nam nešto više o suradnji.

Zanimljiva suradnja sa Hrvatskim kišobranom započela je ovoga ljeta. Ustupila sam im 6 dizajna, za sada. Svi su nastali iz mojih umjetničkih slika i crteža…jedan gotovi kišobran i rad uz njega možete vidjeti ovdje, na portalu Modni Izazovi. Volim kišu i njenu romantiku, a kod nas, u Rijeci, opće je poznato da često pada. Veseli su, puni boja, taman da razbiju sivilo kišnog dana. Jer, po kiši, boje su naglašenije, baš zbog tog kontrastnog sivila. Zašto ne izmamiti osmjeh na lice prolaznika? Zašto bi umjetnost morala biti statična? Neka bude hodajuća, vesela i vrckava jer nam baš takva treba u ovom čudno vođenom svijetu. Moje radove možete pogledati na poveznici https://hrvatskikisobran.com/hr/shop/klaudia-tessitori-velovic/96

Ostvarila sam i međunarodne suradnje sa galerijama. Trenutno izlažem na skupnoj izložbi u Canadi, ARTIO Gallery, a izložba je otvorena od 22.9.2025. do 22.10.2025. Nakon toga slijedi izložba u Parizu u Carrousel du Louvre by ARTBOXY Gallery, također skupna, otvara se 17.11.2025. Za kraj godine ostavljam 3D virtual Expo u ARTEOM Gallery, međunarodna skupna izložba pod nazivom ETHE/REAL, što me jako raduje. Ona će biti otvorena od 27.11. do 11.12.2025. Nakon toga slijedi najljepše doba godine, Božić i blagdani, punjenje baterija sa najdražima i obitelji,te priprema za 2026.godinu. Kažem priprema, jer sam na početku godine pozvana otvoriti svoju prvu samostalnu međunarodnu izložbu od PIXELAURA Gallery. Velika je to stvar, izlagati van naših granica i hvala svim kustosima na prepoznavanju mojeg, kako bi oni rekli, “body of art” iliti opusa radova, slikarskog rukopisa ,talenta, duše, posvećenosti i ljubavi prema umjetnosti uopće. Inače sam sudionik skupnih izložbi i kod nas te sam imala 4 samostalne izložbe u našim krajevima. Zadnja je bila 2011.godine pa će se polako približiti i vrijeme za samostalnu u mom kraju.Sve u svoje vrijeme!

Svaki umjetnik treba predah od posla. Na koji način se vi opuštate i relaksirate, što radite u slobodno vrijeme?

Potreba za predahom nije slabost, već nužnost u ciklusu stvaranja. Jer umjetnost nije samo djelo već i stanje, bar ja na to tako gledam. A to stanje, kao i svaka intenzivna energija, zahtijeva regeneraciju izvora(duše). Moj odmor je povratak praznini, tišini iz koje se ideje rađaju. Čin svjesnog povlačenja kako bi se duša ponovno otvorila za uvid. Ponekad umjetnički um mora ležati miran da bi ponovno mogao roditi. To je vrijeme za pasivno upijanje svijeta, promatranje…šetnje bez cilja. Uranjanjem u tu primarnu ljepotu, prazninu, bez namjere da je odmah preoblikujem, ponovno stvaram prostor u sebi. Pripremam dušu za novu inspiraciju… Odmor je proces hlađenja strasti da bi se dobila mudrost uvida. Tek kada kist miruje, umjetnik može istinski vidjeti što je stvorio, a ne samo znati što je radio. Ponekad treba prestati gurati da bi nam rješenje moglo doći. Opuštanje je za mene ritual ponovnog uzemljenja - dodir onog što je veće od nas samih, univerzalno.

Je li vaš dom poput galerije, odnosno kako izgleda interijer/eksterijer u kojem živite? Koje boje dominiraju, te koje se slike nalaze na zidovima?

Zanimljivo! U našem domu, svaka prostorija priča svoju priču jer dom je mjesto neograničenog povezivanja. Od potpuno crnih zidova sa zlatnim akcentima do smaragdno/ ljubičastih komponenti u kojima su dodani opet zlatni dodaci. Volimo toplinu doma, ne sterilnost, zato bježimo od klasične sive i bež varijante. Antikno roza u kombinaciji nježnih božura. Naš je dom pun topline i kontrasta koji se nadopunjuju. Pun je biljaka koje obožavamo! Stvorili smo si svoj raj u kojem uživamo. Puno toga je ručno izrađeno i napravljeno. Kako bi moja kćer rekla kada od nekuda dođemo kući: “Home, sweet home.” To mi sve govori. Dom je za uživanje. Na zidovima su moji radovi koji su naslikani po tematici prostorije u kojoj se nalaze i tako prate priču. Volimo puno mirisnih svijeća, svijetlećih lampica, stolnih lampi…u biti, jako volim tu priču sa svjetlom u domu. Svjetlo, lampa, boja same žarulje može preoblikovati identitet doma. Volim visilice! Napravila sam nam posebnu visilicu za blagavaonu, da prati tu cvjetnu priču. Nazvala sam je cvjetna harmonija, ples cvijeća za iznad blagavaonskog stola. Uvijek gledamo urediti dom tematski…jesen, božićno doba, proljeće, ljetna varijanta, tako da se sva energija prirode pretoči u interijer. Dom mora imati dušu! Biljaka imamo i na terasi, naš egzotični vrt. U njemu uživamo u dugim ljetnim večerima, noćima sa obitelji, društvom ili sami.

Utječe li vaš umjetnički duh na vaš stil odijevanja? Što volite nositi od odjeće, oslikavate li i odjeću i koji je vaš najdraži odjevni predmet?

Joj, naravno! I to onako spontano, iz duše. I uvijek je bilo tako. Volim crnu boju, ali volim se i ušareniti, jako. Obožavam naočale, dioptrijske, imam ih jako puno. Netko voli torbice, šminku…ja naočale. Volim taj “touch” na sebi. Odijevam se po raspoloženju, ne pratim trendove i ne volim to, ne volim biti klon. Nikada tako nisam funkcionirala - to mi nema pozitivnu energiju, već ispraznost mase. Obožavam haljine, duge, šarene, cvjetne, s natpisom, crne, ludih krojeva…samo da je što duža. Da, imam par svojih oslikanih komada, ostali su prodani ili oslikani po narudžbi. Imala sami izložbu oslikanih dječjih bodija i majica , te ih radila po narudžbi. Inspiracija mi je bila moja mala kćer…2018. Trenutno si oslikavam jedne “anemične” bež čizme, koje će zasjati u zimskom sivilu! Naravno, oslikavam bojama koje se ne skidaju na kiši ,a odjeću bojama za tkaninu, bez šablona, ručno. Moj umjetnički duh voli promjene u odijevanju, voli mijenjati boju kose, najčešće u nijanse pastelno roze ili lila. Volim slušati Zen i klasičnu glazbu, dok stvaram, a inače slušam rock, volim dobru knjigu, poučne, psihološke filmove.,,Mogla bih o svemu još pisati jer i sama se volim literarno izražavati, ali se polako bližimo kraju.

Rad rukama …, a najbolji je… nastavite niz

Rad rukama stvara najljepše umjetničke radove, najbolji je onaj koji pamti dodir duše, ne onaj najsavršeniji, a savršenstvo ne postoji. Najbolji je onaj u kojem se materijal diže iz prašine i postaje ogledalo duha. On je dokaz da je čovjek dodirnuo vječnost i ostavio za sobom otisak, a ne samo sliku. Ruke su naše produžene misli, svaki potez, svaki otisak nije tek fizička akcija, već zapis energije trenutka i tihe borbe između ideje i forme.

Majka sam curice koja ima 9 godina i jako lijepo slika, te me to jako raduje..

Smatram da je obrazovanje jako bitno na putu do umjetničkog stvaranja, a samim time i uspjeha. Ja sam osobno završila modni dizajn i dizajn interijera. Također volim i fotografiju, te oslikavati ne samo odjeću, već i šalice, te namještaj. Prirodno mi je da sve oko mene vidim okom i dušom umjetnika. Obitelj mi je najveća podrška u stvaranju umjetničkih radova. Najviše na svijetu volim umjetnost i svoju obitelj, a iznad svih i svega svoju kćer Lunu!

Još neke moje radove možete vidjeti na mom facebook profilu “Claudia Tessitori Velović”, “Dreamer” i IG profil @mauve_vawe.

Web stranica je trenutno u izradi.

Iako je umjetnost iznimno opsežna ljudska djelatnost, četiri ključna pojma koja bi trebala uključivati svaka grana umjetnosti su talent, obrazovanje, kreativnost i inspiracija.
Martin Dalmas, izniman umjetnik francusko-hrvatskih korijena svoj specifičan opus prikazuje crtanjem portreta i karikatura. Svaki njegov rad među ostalim sadrži i ove 4 bitne odrednice koje su jasno naglašene i istaknute.
Kod stvaranja istih vrlo je važno upoznati, otkriti i predstaviti ljudsku osobnost, a tek onda odabrati tehniku koja će na najbolji mogući način prenijeti osobnost i imidž nacrtane osobe.
Osobnost i imidž Martina Dalmasa, ali i njegovih radova pobliže upoznajte čitanjem intervjua.

Putovanja postavljaju pitanja i daju odgovore na različite situacije i trenutke. Vaš životni put ima istinsku poveznicu između Francuske i Hrvatske. Pojasnite našim čitateljima o čemu je točno riječ.

Putovanja između Francuske i Hrvatske bila su ključna točka u mom životu i umjetničkom putu. Rođen sam kao sin francuskog oca i hrvatske majke, što je postavilo temelje za moju duboku povezanost s obje zemlje i kulturama. Odrastajući, često sam putovao između ove dvije zemlje, što mi je omogućilo da upijem bogatstvo njihovih kultura, jezika i tradicija.

Ova iskustva su me oblikovala na mnogo načina. Upoznao sam različite perspektive, estetiku i načine života, što je imalo snažan utjecaj na moje umjetničko stvaralaštvo. Moji radovi često odražavaju spoj francuskog i hrvatskog nasljeđa, reflektirajući moju raznoliku kulturnu pozadinu.

Putovanja su mi također pružila inspiraciju za mnoge od mojih umjetničkih djela. Pejzaži, arhitektura, ljudi i običaji koje sam susretao na svojim putovanjima postali su motivi u mojim karikaturama i portretima. To mi je omogućilo da stvorim jedinstveni stil koji odražava moju povezanost s obje kulture.

U konačnici, putovanja su mi otvorila vrata razumijevanja, tolerancije i poštovanja prema različitostima. One su mi pomogle da razvijem svoj umjetnički izraz i da pronađem svoje mjesto u svijetu umjetnosti.

Umjetnost je strast, poziv, talent, vizija… Koju biste još odrednicu dodali ovom nabrajanju, a na najbolji mogući način predstavlja vaše viđenje umjetnosti?

Kao dodatnu odrednicu ovom nabrajanju, dodao bih riječ "emocija". Za mene, umjetnost nije samo izražavanje vještina ili prenošenje vizija, već je duboko ukorijenjena u emocijama. Emocije su srž svake umjetničke kreacije i često su pokretačka sila koja inspirira umjetnika da stvara.

Emocije su ono što daje dubinu i autentičnost umjetničkom djelu. Kroz umjetnost, možemo prenositi radost, tugu, ljubav, strah, nadu i mnoge druge osjećaje na način koji povezuje ljude na dubljoj razini. Ona omogućuje umjetniku da komunicira s publikom na emocionalnoj razini, stvarajući tako duboke i trajne veze.

Stoga, za mene, emocije su ključni element u umjetnosti i predstavljaju važan dio mog viđenja umjetničkog stvaralaštva.

Obrazovanje i usavršavanje je vrlo važno u svakom napredovanju pa tako i u vašem. Gdje ste se educirali i koliko vam je to pomoglo u obogaćivanju znanja iz struke?

Obrazovanje i kontinuirano usavršavanje su zaista ključni za napredak u bilo kojem području, pa tako i u umjetnosti. Moj put obrazovanja započeo je na École Nationale Supérieure d’Arts à la Villa Arson u Nici, Francuska. To je prestižna škola umjetnosti koja mi je pružila temeljno znanje, ali i potaknula moju kreativnost i istraživački duh.

Tijekom studija na Villa Arsonu, imao sam priliku upoznati se s različitim umjetničkim stilovima, tehnikama i teorijama. To iskustvo proširilo je moj vidik i potaknulo me da istražujem svoj vlastiti umjetnički izraz. Kroz radionice, predavanja i interakciju s kolegama i profesorima, stekao sam dublje razumijevanje umjetnosti i njezine uloge u društvu.

Nakon diplomiranja, nastavio sam učiti i usavršavati se kroz praktično iskustvo rada na svojim umjetničkim projektima. Svaki novi rad predstavlja novi izazov i priliku za učenje. Također sam bio otvoren za rad s različitim materijalima i tehnikama, što mi je omogućilo da proširim svoje sposobnosti i steknem nove vještine.

Ukupno gledano, obrazovanje i usavršavanje su mi neizmjerno pomogli u obogaćivanju znanja iz struke. Oni su mi pružili temelje, ali i potaknuli moju strast i znatiželju za istraživanjem umjetnosti. Svaki korak na mom obrazovnom putu bio je korak prema naprijed u mom umjetničkom razvoju.

Izložbe su posebni događaji i jedan od najljepših načina predstavljanja umjetničkih djela širokoj javnosti. Gdje su vaši radovi ponosno i posebno bili predstavljeni?

Moji radovi su imali priliku biti predstavljeni na nekoliko posebnih izložbi širom Europe, što je za mene bio izuzetno važan i inspirativan dio umjetničkog putovanja. Neki od najznačajnijih događaja na kojima su moji radovi bili izloženi uključuju:

Galerije u Parizu: Pariz, kao jedan od svjetskih centara umjetnosti, bio je domaćin nekoliko mojih izložbi u renomiranim galerijama. Ovdje sam imao priliku predstaviti svoje radove lokalnoj i međunarodnoj publici te razviti suradnje s drugim umjetnicima i kolekcionarima.

Umjetnički festivali: Sudjelovanje na umjetničkim festivalima diljem Europe pružilo mi je priliku izlagati svoje radove u dinamičnom i inspirativnom okruženju. Ti događaji su me povezali s drugim umjetnicima i ljubiteljima umjetnosti te mi omogućili da širim svoj utjecaj i doprinosim umjetničkoj sceni.

Online platforme za umjetnost: Osim tradicionalnih galerija i festivala, također sam imao priliku izlagati svoje radove na online platformama posvećenim umjetnosti. To mi je omogućilo da dosegnem širu publiku i predstavim svoje radove ljubiteljima umjetnosti diljem svijeta. Jedan od najboljih primjera je baš international cartoon exhibition koji se održava baš u Zagrebu.
A najbolji primjer je moja web stranica Martin.hr – to je mjesto gdje umjetnost započinje.

Vaš umjetnički opus je crtanje portreta i karikatura. Kako ste se odlučili na tu vrstu umjetnosti? Koliko je uopće važno i zahtjevno predstaviti osobine ličnosti kroz ove dvije navedene forme? Što je popularnije tzv. obično crtanje ili pak digitalno?

Odluka da se posvetim crtanju portreta i karikatura proizašla je iz moje strasti prema ljudskoj formi i izrazu. Fascinira me sposobnost uhvaćanja suptilnih karakteristika i emocija kroz crtež, što je posebno izraženo u portretima i karikaturama.
Portreti su za mene način da istražim dubinu ljudske ličnosti i prenesem njezinu suštinu kroz crtež. Pokušavam uhvatiti ne samo fizičke karakteristike, već i unutarnju suštinu osobe koju portretiram.
S druge strane, karikature mi pružaju mogućnost da istaknem i pretjeram određene karakteristike kako bih stvorio humoristični prikaz. Karikature su za mene izazov jer zahtijevaju preciznost u prepoznavanju ključnih karakteristika osobe, ali istovremeno dopuštaju kreativnu slobodu u interpretaciji.
Predstaviti osobine ličnosti kroz portrete i karikature zahtijeva duboko promatranje i razumijevanje ljudske psihe. Bitno je uhvatiti esenciju osobe i prenijeti je kroz crtež, bez obzira na to radi li se o realističnom portretu ili stiliziranoj karikaturi.
Što se tiče popularnosti, oblik crtanja - tradicionalno ili digitalno - ovisi o preferencijama publike i kontekstu u kojem se radovi prikazuju. Tradicionalno crtanje može imati svoj šarm i autentičnost, dok digitalno crtanje pruža brži i često više prilagodljiv način stvaranja umjetnosti – zato je nastala i web stranica Martin.hr.

Inspiracija je pojam koji je vrlo bitan u umjetnosti. Gdje crpite inspiraciju i postoje li situacije kada jednostavno nemate ideju kako dalje? Što tada radite i o čemu razmišljate?

Inspiracija je ključni element u umjetnosti, a pronalaženje izvora inspiracije može biti raznoliko i individualno iskustvo za svakog umjetnika. Za mene, inspiracija dolazi iz različitih izvora i može se manifestirati na različite načine:
Putovanja: Putovanja su za mene veliki izvor inspiracije. Otkrivanje novih kultura, pejzaža i ljudi potiče moju kreativnost i osvježava moj um.
Priroda: Priroda ima svoju ljepotu i harmoniju koja me uvijek inspirira. Promatranje prirodnih fenomena, boja i tekstura često me potiče na stvaranje.
Svakodnevni život: Često pronalazim inspiraciju u svakodnevnim situacijama, interakcijama s ljudima i promatranju okoline. Mali trenuci života mogu biti izvor dubokih emocija i ideja za umjetničke radove.
Drugi umjetnici: Rad drugih umjetnika, bilo da je riječ o klasičnim majstorima ili suvremenim kreatorima, može me inspirirati i potaknuti na razmišljanje o vlastitom stvaralaštvu.
Iako je inspiracija važna, postoje trenuci kada se suočavam s blokadom ili nedostatkom ideja. U tim situacijama pokušavam se opustiti i otvoriti novim iskustvima. Često šetam, meditiram ili se bavim drugim aktivnostima koje me ispunjavaju. Ponekad je važno jednostavno prihvatiti da su kreativni procesi ciklični i da dolaze i odlaze.
Kada se suočim s nedostatkom inspiracije, često se vraćam svojim temeljima i osnovnim tehnikama crtanja. Ponekad se okrećem eksperimentiranju s novim materijalima ili tehnikama kako bih probudio svoju kreativnost. Važno je biti strpljiv i ne forsirati proces, već dopustiti inspiraciji da se prirodno pojavi kroz vlastite misli i osjećaje.

Tijekom djetinjstva i mladosti sanjamo mnoge snove pa tako i one vezano uz to što bi htjeli biti kada odrastemo. Jeste li oduvijek htjeli biti umjetnik ili se vaše mišljenje tijekom godina mijenjalo?

Moj odnos prema umjetnosti i želja da postanem umjetnik prisutan je još od djetinjstva. Čak i u najranijim godinama, osjećao sam privlačnost prema crtanju, bojanju i izražavanju kroz različite umjetničke medije. Dok sam odrastao, ova strast prema umjetnosti samo je jačala.
Iako sam razmišljao i o drugim karijerama tijekom adolescencije, kao što su zanimanja u području znanosti ili tehnologije, uvijek sam se vraćao umjetnosti kao svojoj istinskoj strasti. Shvatio sam da je umjetnost ono što me zaista ispunjava i što me inspirira da istražujem i stvaram.
Moje mišljenje tijekom godina nije se značajno mijenjalo u pogledu želje da se posvetim umjetnosti. Naprotiv, kako sam rastao i stjecao iskustvo, moja predanost umjetnosti postajala je sve dublja. Svaki korak na mom umjetničkom putu potvrđivao je moju odluku da postanem umjetnik i da se posvetim stvaranju.
Dakle, mogu reći da je moja želja da budem umjetnik uvijek bila prisutna i nepokolebljiva, iako sam kroz godine imao različita iskustva i razmišljanja. To je put koji me vodio kroz mnoge izazove i radosti, ali uvijek s osjećajem duboke strasti i svrhe.

Vrlo je važno znati da netko cijeni vaš rad i u njemu prepoznaje stručnost, kvalitetu, ljubav i smisao. Tko vam je najveća podrška u radu, ali i općenito u životu?

Najveća podrška u mom radu i životu dolazi od moje obitelji, prijatelja i kolega umjetnika. Oni su uvijek bili uz mene, pružajući podršku, ohrabrenje i inspiraciju u svakom koraku mog umjetničkog puta.
Moja partnerica naravno koja me uvijek podržava u mojim umjetničkim nastojanjima, bila je uz mene tijekom izložbi, radionica i drugih događaja povezanih s mojim radom. Njena podrška daje mi snagu i motivaciju da nastavim stvarati i rasti kao umjetnik.
Također, moja suradnja s drugim umjetnicima, mentori i kolege u umjetničkoj zajednici pružaju mi veliku podršku i inspiraciju. Razmjena ideja, suradnja na projektima i međusobna podrška oplemenjuju moj umjetnički rad i pomažu mi da se razvijam kao umjetnik.
Ukupno gledano, imam sreću da oko sebe imam ljude koji vjeruju u mene i podržavaju me u svemu što radim. Njihova podrška mi daje vjeru u sebe i motivira me da nastavim raditi na ostvarenju svojih snova i ciljeva, kako u umjetnosti tako i u životu općenito.

Koja je po vašem mišljenju najzahtjevnija tehnika crtanja i zašto? U širokoj i šarenoj lepezi poznatih, te priznatih umjetnika na europskoj i svjetskoj razini tko bi bio na vašoj listi od 5 favorita i zašto?

Najzahtjevnija tehnika crtanja može varirati ovisno o preferencijama i vještinama svakog umjetnika. No, neke od tehnika koje se često smatraju izazovnima uključuju:
Hiperrealistično crtanje: Ova tehnika zahtijeva vrhunsku preciznost i detaljnost kako bi se postigao izgled fotografije. Potrebno je puno vremena, strpljenja i vještine kako bi se postigao realističan rezultat.
Akvarel: Rad s akvarelom zahtijeva vještinu u manipulaciji vodom, bojama i papiru. Kontrola nad ovom tekućom medijem može biti izazovna, a greške teško ispravljive.
Suhopoljevka (Crtež ugljenom): Crtež ugljenom zahtijeva vještinu u manipulaciji tamnim tonovima i različitim teksturama. Preciznost u crtanju i upravljanje kompozicijom su ključni.
Pastel: Rad s pastelom zahtijeva mekoću i osjećajnost u nanošenju boje, kao i vještinu u miješanju i slojevima.
Grafit: Iako se čini jednostavnim, crtanje grafitom može biti izazovno zbog potrebe za postizanjem različitih tonova i tekstura samo jednim alatom.
Što se tiče favorita među umjetnicima, izbor je uvijek subjektivan, ali evo pet umjetnika koji su me osobno inspirirali svojim radom:
Leonardo da Vinci: Za njegovu genijalnost, dubinu i širinu interesa te remek-djela poput Mona Lise i Posljednja večera.
Vincent van Gogh: Njegova ekspresivnost, korištenje boje i emocija koje prenosi njegovo djelo ostavljaju dubok dojam.
Rembrandt: Majstor svjetla i sjene, Rembrandtova sposobnost da uhvati emocije i karakter osoba u svojim portretima ostaje inspirativna.
Pablo Picasso: Revolucionarni pristup umjetnosti, stalno eksperimentiranje s formom i stilom te neprestano evoluiranje njegova rada.
Claude Monet: Za njegovu impresionističku tehniku i sposobnost da uhvati svjetlost i atmosferu kroz svoje pejzaže.
Ovi umjetnici svaki na svoj način oblikovali su povijest umjetnosti i ostavili dubok trag svojim djelima, inspirirajući generacije umjetnika diljem svijeta.

I umjetnici trebaju predah i odmor od rada. Na koji način smanjujete i/ili izbjegavate stres, u čemu posebno uživate, koji su vaši hobiji, omiljena razonoda ili pak način za bijeg od vrlo užurbane i nerijetko surove stvarnosti?

Kao umjetnik, važno je pronaći ravnotežu između rada i odmora kako bi se očuvala kreativnost i mentalno zdravlje. Evo nekoliko načina na koje smanjujem stres i pronalazim vrijeme za odmor i opuštanje:
Šetnje u prirodi: Prirodni okoliš pruža mi smirujući učinak. Volim provoditi vrijeme u šetnjama prirodom, promatrajući pejzaže, slušajući zvukove okoline i osjećajući svježi zrak.
Vježbanje: Redovita tjelesna aktivnost, poput joge, plivanja ili šetnje, pomaže mi osloboditi stresa i napetosti. Vježbanje također potiče oslobađanje endorfina, koji potiču osjećaj sreće i opuštenosti.
Čitanje: Čitanje knjiga, posebno inspirativnih romana, poezije ili knjiga o umjetnosti, pruža mi bijeg u svijet mašte i potiče refleksiju.
Glazba: Glazba je važan dio mog života. Slušanje omiljenih glazbenih kompozicija ili sviranje instrumenta pruža mi terapeutski učinak i pomaže mi da se opustim.
Putovanja: Otkrivanje novih mjesta i kultura pruža mi duboku inspiraciju i obnavlja moju kreativnost. Putovanja su za mene prilika za istraživanje, učenje i povezivanje s različitim ljudima i okolinama.
Umjetnički projekti izvan komercijalnih obaveza: Ponekad radim na osobnim umjetničkim projektima koji me ispunjavaju i oslobađaju od pritiska komercijalnih zahtjeva.
Druženje s obitelji i prijateljima: Kvalitetno vrijeme provedeno s voljenima pruža mi podršku, radost i smijeh koji su neizmjerno važni za opuštanje i osjećaj povezanosti.
Ovi hobiji i aktivnosti pomažu mi da se opustim i obnovim energiju, omogućujući mi da se vratim svom umjetničkom radu osvježen i inspiriran.

Crtanje je njezina ljubav još od djetinjstva, a oslikavanje šalica i drugih keramičkih predmeta je nastavak kreativnog stvaranja.
Iako ju je život odveo u drugom smjeru i sad je diplomirana ekonomistica nikad nije zaboravila svoju prvu ljubav, a to je umjetnost.
O kome je riječ? Riječ je o Nikolini Radaš iz Splita  koja je udana u Zadar i prije svega majka troje djece, a potom kreativka koja neizmjerno uživa u slikanju.
Njezine šalice odraz su njezine osobnosti koja je pozitivna i karaktera koji je pun radosti i veselja.
I upravo tu radost prenosi na izradu svakog pojedinog primjerka pa njezine radove možete pronaći na facebook stranici  Handmade by Nicole  i instagram profilu handmade_ by_ nicole_22 

POSTUPAK IZRADE

Svaka šalica je unikat za sebe i postupak izrade zahtijeva preciznost, strpljenje, trud i rad.
Sve šalice su nakon prethodnog detaljnog pranja i sušenja pažljivo ručno oslikane kistom (ne flomasterom) s visokokvalitetnim postojanim bojama. Nakon slikanja se suše na sobnoj temperaturi minimalno 4 sata, no većinom po 12 h ili duže po potrebi. Zatim se peču na visokim temperaturama 90 minuta dok se ne fiksiraju. Nakon završetka pečenja se polagano hlade cijelu noć u zatvorenoj pećnici. Preporučuje se održavanje ručnim pranjem bez struganja, ako u perilici posuđa onda temperatura može biti do maksimalnih 50°C, ne preporučuje se njihova upotreba u mikrovalnoj pećnici. Za oslikati jednu šalicu potrebno je minimalno 30 min do 2 sata, ovisno o količini detalja.

PODRŠKA OBITELJI

Kad jednom shvatite da vam za rukom ide bilo koja umjetnička aktivnost teško se prestajete baviti onim što vas ispunjava i raduje.
Svaki umjetnički rad novi je izazov i radost. Redovito istražujete nove tehnike, boje, motive i mogućnosti i to je jedna ljubav kojoj nema kraja.
Upravo tako stvara i živi Nikolina Radaš kojoj je svaki dan povod za inspiraciju.
A inspiraciju pronalazi svugdje.

Obitelj joj je najveća podrška u radu, posebice suprug Ivan na kojeg se može uvijek osloniti, a djeca Rita, David i Jakov daju joj svakodnevno motivaciju i snagu.
Lijepo je raditi ono što voliš, ali uz podršku je uspjeh zajamčen.
Zato, neka vam Nikolina bude primjer da se sve može kad se hoće, a naročito postići sklad između privatnog i poslovnog života.

Talentirana, kreativna, vrijedna, ustrajna, poduzetna… samo su neke od odrednica koje se mogu pridodati modnoj dizajnerici Moniki Hršak iz Krapine.
Monika oduševljava kako vanjštinom tako i vrlinama pa ne čudi da ćete je zavoljeti i kao osobu, dizajnericu, prijateljicu, ali i poslovnu suradnicu.
Svaki razgovor s predivnom osobom kao što je ona jedna je iskrena priča puna inspiracije, ljudskosti i topline. Tako je bilo i ovaj put, a o čemu se radi pročitajte u intervjuu.

 S obzirom da ste već duže vrijeme modna dizajnerica, koliko je to zanimanje promijenilo vaš život?

Rekla bih da sam dizajnerica oduvijek. Od ranog me djetinjstva pratio poseban osjećaj za crtanje, odijevanje, za estetiku, tako da kada je došao trenutak odluke u životu kojim smjerom bi profesionalno željela krenuti – nije bilo dvojbe. Od tada jedino što se promjenilo jest to da su se ideje o kojima sam do tada samo nestrpljivo maštala u djetinjstvu – krenule materijalizirati i postajale stvarnost.

Je li moda oduvijek bila vaš životni poziv ili je odabir došao sasvim slučajno?

Iako sam se od djetinjstva pronalazila u mnogim umjetničkim smjerovima; jako sam voljela pisati, završila sam glazbenu školu, dugo godina sam aktivno pjevala, plesala, modni dizajn je moj poziv i moja prva ljubav oduvijek.

Vaše ilustracije prava su modna senzacija, ali i likovni izričaj koji fascinira. Kako komentirate to?

Sva pitanja me nekako vraćaju na početke, na djetinjstvo s obzirom da je sve čime se bavim oduvijek u meni, tako ću se i kod ovog pitanja morati osvrnuti na svoje najranije početke kada sam otkrila ljubav prema crtanju ljudi. Oduvijek su me fascinirala lica i tijela, sličnosti istih, a istovremeno različitosti.
Kada bi napisali domaću zadaću, očekivana dječja pitanja bila bi; „možemo li se sada igrati?" – moje je bilo: „mogu li sada ići crtati?" Voljela sam crtati sve no, ljudi su moja vječna i nepresušna inspiracija, ali i ljubav. Sjećam se faze kada bih crtala parove, roditelje sa djecom i svoj trud kako bi dijete izgledalo kao dijete, ali istovremeno da sliči svojim roditeljima. Kada bih telefonirala sa prijateljicama još u vrijeme popularnih telefonskih imenika koji bi stajali uz telefone – obavezno su sve praznine na njegovim stranicama bile iscrtane brzopoteznim skicama ljudi.
Danas sve crteže na temu modnog dizajna, modne i karikaturalne ilustracije, portretnih prikaza stvaram s lakoćom. Intenzivno crtam više od dvadesetak godina, desetak profesionalno i to su prikazi koje ja svakodnevno gledam i koji su mi prirodni poput potpisa, zato me oduševljenje ljudi kada vide, kada se susretnu s mojim radovima uvijek iznova obraduje, zagrije srce i razgali dušu.

Odakle ljubav, ali i talent vezan uz crtanje?

Prepuna sam ljubavi. Odakle? Vjerujem da sam rođena sa ljubavi prema umjetnosti, prema stvaranju i hvala Bogu što sam talente prepoznala vrlo rano jer sam samim time i rano krenula brusiti iste. Često me pitaju crta li i bavi li se nečim sličnim netko iz obitelji. U majci prepoznajem osjećaj za lijepo, kritičar je, esteta i perfekcionist, otac je sjajan tehnički crtač, ima prirodno najsavršeniji rukopis koji sam ikad imala prilike vidjeti, vrlo je kreativan te je sjajan sa radom rukama. Sestra je također vrhunska i temeljita u radu s rukama, veliki je inovator i kreativac, kao samouka izuzetno je spretna i u šivanju. Osoba iz obitelji koja je u svoje vrijeme stvarala nešto najsličnije mom pozivu moja je baka uz koju sam odrastala. Radila je u nekadašnjem tvorničkom divu "Nada Dimić" u Zagrebu, no izvan radnog vremena sama je dizajnirala modne komade i šila ih kod kuće za klijentice gdje sam ja uz nju učila osnove i stvarala svoje prve kolekcije Barbie lutkama od njenih ostataka materijala.

Koja vam je osobno najdraža, a koja je bila prva ilustracija, odnosno motiv koji ste nacrtali?

Najdraže ilustracije zaista nemam. Teško je odlučiti između tolike količine radova, svakodnevnog višedesetljetnog rada i stvaranja. Mogu samo reći da su mi modne ilustracije nekako najbliže srcu, a od samog portretnog crtanja/slikanja – najdraža mi budu dječica. To su uvijek prikazi enormne količine slatkoće i nježnosti.
Prve ilustracije se ne sjećam, ali se sjećam prve od trenutka kada sam ljubav pretvorila u posao. Bio je to prikaz jednog para koji je moj crtež dobivao kao svadbeni poklon. Danas su već prava velika obitelj i uvijek kad ih sretnem – sjetim se kako sam se osjećala u tim prvim profesionalnim trenucima.

Što najviše volite crtati, a koje odjevne predmete dizajnirati?

Kao što sam rekla, izuzev dizajniranja i modnih ilustracija, najviše volim crtati djecu i sve povezano uz njih, no ništa manje mi nisu dragi prikazi vjenčanih parova jer se u tom slučaju najčešće slika prema narudžbi kombinira sa momentima modnog dizajna. Često klijenti prepuste outfite na slici mojoj mašti tako da u tom slučaju spajam crtanje i dizajn istovremeno pa uživam još više.
Posebno emotivne budu narudžbe crtanja baka i deda, starijih ljudi koji su jako važni osobama koje naručuje slike za njih. Ne znam je li to do toga što sam ja bila posebno vezana za svoje bake i djedove, ali priče koje mi ispričaju ti klijenti o njima, neka iskustva, životne situacije – često me obogate. Zamislite koliko se mašte probudi dok uza detaljne opise osobe još dobijem fotografiju prema kojoj stvaram sliku tog nekog znajuć' mu napamet svaki djelić lica, broj trepavica, pjegica na šarenicama.. Stvara se veliki osjećaj povezanosti. U dvije riječi – mnogo emocija. Iznimno sam zahvalna što mi poziv nije neka „serijska odrada", već što svakom projektu mogu i moram pristupiti individualno i utkati sve najbolje od sebe. Ja to osjećam kao bogatstvo.

Vaša haljina za pjevačicu Danijelu Martinović povodom Splitskog festivala oduševila je svekoliku javnost. Koliko je trajala izrada, odakle inspiracija, te ujedno ideja?

Haljina koju sam stvarala za Danijelu Martinović, ne samo da je bio važan, nego je doslovno bio i velik projekt! Počevši od količine utrošenog materijala, točnije 12 metara tkanine, beskonačnih 18 metara donjeg ruba do složenosti realizacije..
Osim crtanja 16 slika na samu haljinu, utkano je još više metara i količine ljubavi i pažnje..
Upoznale smo se preko zajedničkog prijatelja, jako joj se svidjelo što radim pa mi je iznijela svoje želje i vizije za ovogodišnji Splitski festival na kojem je ponovo zapjevala nakon 7 godina. Ideja je bila da oslikam dijelove grada Splita koji su za nju bitni i koji čuvaju za nju neke bitne uspomene. Tako da ova haljina ima vrlo emotivno značenje za nju kao i sam nastup. Kad smo krenule sa planiranjem haljine, Danijela mi je opisala značaj svakog kadra posebno od samih Prokurativa, preko glazbene škole, HNK, Zlatnih vrata, Pjace....itd - a njena emocija kroz te živopisne opise bile su meni velika inspiracija. Danijela je,usudim se reći, najnezahtjevnija klijentica za koju sam radila. S druge strane, bila je vrlo jasna i detaljna u iznošenju svojih želja, no s punim je povjerenjem kreativnu izvedbu i tijek prepustila meni. Veličanstven osjećaj, divno prijateljstvo i sudeći prema Danijelinoj radosti što mi je bilo najvažnije, te prateći osvrte mnogih medija - sjajan rezultat!

Kad ne dizajnirate i crtate, što radite? Imate li vremena za odmor i kako provodite slobodno vrijeme?

Uz crtanje i dizajn vodim mnoge kreativne radionice i predavač sam i mentor na talijanskom učilištu za modu i dizajn, no u svemu tome nemam poseban osjećaj da „radim" tako da volim crtati i u slobodno vrijeme za dušu. Iako to često budu samo neke skice ili „bacanje" ideja koje me presretnu dok sam na putu, u gradu, vole me zateći bilo gdje i kada uhvatim prvu priliku sa olovkom i papirićem – volim zabilježiti ta kreativna promišljanja.
Imam vremena za odmor.
Ključ je u dobroj organizaciji. Kada su veći projekti u pitanju, unaprijed sam spremna na više rada, manje slobodnog vremena, ali to je u redu. Dogode se čak i neprospavane noći, no ono što donosi ostvarenje projekta i završetak istog tada je još slađe, baš kao i odmor nakon.
Kako mi je u prirodi posla puno sastanaka – dosta vremena provedem u automobilu pa i to doživljavam kao slobodno vrijeme, vrijeme samo za mene. Auto mi je uz tuš najbolja pozornica. Obožavam pjevati u tim trenucima. Kupaonica je savršeno akustična, a prostor automobila zaista nudi sjajnu opciju za slobodne pogrešne tonove ili krivo otpjevane riječi.
Volim biti sa svojim prijateljima, sjajnim i inspirativnim ljudima! Naravno, volim i vrijeme s obitelji.. Posebno su mi slatka druženja na radnim akcijama u voćnjacima kod baka i deda na selu, melem su za dušu i nepca.

Tko vam je najveća podrška u životu i što vas redovito motivira za rad?

Naučila sam biti najveća podrška sama sebi. No, tu su moji roditelji koji oduvijek pažljivo njeguju moj put, ali i moji prijatelji koji su nepresušan izvor ljubavi, razumijevanja i podrške.

Tko je Monika Hršak izvan svijeta medija? Opišite sebe u nekoliko odrednica i otkrijte koja boja vas najbolje opisuje.

Izazovno je i interesantno opisivati samog sebe. Nekako uvijek ide brže sa opisivanjem nekog drugog, a zapravo; sebe bi morali moći najlakše! Zar ne?
Monika Hršak je introverni ekstrovert. Netko tko se podjednako voli puniti, djelovati i odmarati u samoći i netko ko obožava druženja i kontakt sa ljudima. Rekla bih da sam netko sa vrlo bogatim unutarnjim svijetom i strahovitom potrebom i željom za pomaganjem i interakcijom sa drugim ljudima. Osoba sam koja traži duboku povezanost u svojim odnosima. Dragi su mi neobavezni razgovori, ali više volim razgovore o dubljim temama koje su mi važne. Volim slušati. Učiti. Sanjariti. I iako sam žestoka zaljubljenica ljeto i more, boja koja me najbolje opisuje jest crvena. Najbolje opisuje onaj, meni možda najdraži, razigrani i avanturistički dio mene. Jedna je od nemirnijih. Crvena je samopouzdana, optimistična i hrabra boja, a to su osjećaji koje svi volimo Zar ne?

Ljubav, motivacija, inspiracija, smisao, talent, volja, želja, genetika, obrazovanje, rad – sve su to odrednice koje se mogu pridodati životu i stvaranju mlade umjetnice Korane Gjalski Filipović.
Njezin osebujan umjetnički izričaj, prepoznatljiv i poseban zavoljeli su ne samo ljubitelji umjetnosti, već svekolika javnost.
Stoga ne čudi da su upravo crteži, njenih ruku djelo razlog uljepšavanja i primjetnosti interijera mnogih domova, ali i drugih prostorija.
Mlada, uspješna, iskrena i vrijedna autorica kao što je Korana Gjalski Filipović nerijetko je razlog zašto ćete zavoljeti umjetnost iako je možda prije niste preferirali.
O ljubavi prema umjetnosti, umjetničkom pozivu, motivima koje crta, te prigodama za koje se naručuju njezini crteži otkrila nam je u intervjuu.

Koliko dugo traje ljubav prema umjetnosti i odakle interes za tim zanimanjem?

Vjerojatno od najranijeg djetinjstva. Okružena umjetnošću i umjetnicima od malih nogu, izgradila sam se kao promatrač ali vrlo brzo i kao autor. Prve portrete počela sam crtati kad sam s roditeljima na dugim, i za mene kao dijete dosadnim, večerama u Vrsaru u malu bilježnicu s olovkom portretirala polaznike i profesore kiparske škole Montraker. Crtala sam satima, a danas kad pogledam te radove, uočavam kako sam zadržala istu maniru “krokijevskog”, brzog crteža. Osobno se ne smatram umjetnicom, više umjetnicom-rekreativkom, osobom koja ima ima neopisivu i sasvim neobjašnjivu potrebu kreativno stvarati, kako crtati tako i pisati.

Je li ideja za prihvaćanjem umjetničkog poziva došla spontano ili se možda netko u vašoj obitelji bavio umjetnošću pa ste naslijedili talent?

Rekla bih da je potreba za umjetničkim izražavanjem bila neminovna. Uz oca akademskog slikara-grafičara i majku povjesničarku umjetnosti i likovnu kritičarku, teško da sam mogla negirati kreativno okruženje i ne podlijeći umjetničkom utjecaju. Od svakoga od njih naslijedila sam ponešto; i kritičko oko i uho i želju da sama primim u ruku, kako pero tako i kist. Nikad nisam osjećala potrebu posvetiti se isključivo jednom mediju; da jesam, sigurno bih se bolje profilirala i dublje razvila kao likovna ili pak književna umjetnica. No to je zamka svestranosti, kao i njena ljepota.

Poseban umjetnički izričaj čini vas u potpunosti originalnom umjetnicom, u potpunosti drugačijom od drugih. Kako komentirate to?

Nisu rijetki grubi komentari ljudi koji samo realizam prihvaćaju kao umjetnost i kao talenat. Realizam svakako jest vještina, no nije ujedno nužno i umjetnost. Ima velikih umjetnika realista no ima i mnogih koji su samo vješti. Sjetimo se kako mnogi vrsni kopisti i plagijatori mogu gotovo do neprepoznatljivosti oponašati slavne umjetnike a da pritom nemaju potrebu niti su sposobni sami stvarati. Ono što vještinu razlikuje od umjetnosti upravo je kreativnost, ona se prepoznaje kao originalnost odnosno vlastiti umjetnički “rukopis”. Vlastito i samo sebi svojstveno umijeće interpretacije stvarnosti s pomakom. Mnogi prepoznaju moje radove upravo kao originalne, za mene samu karakteristične motive, tehnike i pristupe, dok neki, srećom oni su u manjini, ne propoznaju moj način te ga kritiziraju kao rad s “nedovoljno uloženog truda”, “nedovoljno realističan” i sl. Primam često i molbe za kopiranjem tuđih radova i stilova pa i dobronamjerne kritike s prijedlozima kako da izmijenim rukopis. I jedne i druge ignoriram. Dovoljnim priznanjem smatram pohvale moje profesorice s Tekstilno-tehnološkog fakulteta, prof. Mencl-Bajs, kod koje sam diplomirala na temu (modne) ilustracije, a koja je u meni već na prvoj godini prepoznala sklonost krokijevskom stilu crtanja i poticala ga. Ljudi trebaju shvatiti da je stil odabir, to nije nesposobnost preslikavanja stvarnosti. Mnogi veliki umjetnici popust Picassa bili su vrhunski slikari koju su mogli znali slikati hiper-realistično no nisu to željeli. Na njihovu odluku utjecala je njihova kreativnost i tu se krio njihov talenat. Upravo je takav slučaj i s mnogim mladim i “malim” umjetnicima i umjetnošću gonjenim kreativcima poput mene.

Crtate razne motive, osobe i životinje. Što je najteže nacrtati?

Najradije crtam ptice i kukce, nakon njih i sve druge životinje. Mnogi me već prepoznaju kao “animalisticu”, no portretiranje ljudi veoma je izazovno i veoma me zabavlja. Ljude crtam već par godina, a krenulo je kao molba bliskih prijatelja da ih nacrtam u istoj maniri kao što crtam svoje ptičice. Tuš i suha pastela uzbudljiva je i nepredvidljiva tehnika koja me i dalje raduje. Balasiranje između krokija, slobodnog “šaranja” i stvaranja ipak dovoljne sličnosti da se osobe s potreta u zbilji “prepoznaju” moj su najveći likovni rizik a ujedno najveće zadovoljstvo. Moji portreti nisu uvijek u savršenom balansu, priznajem, no kad jesu onda to prepozna i publika i struka.

U vašim radovima očigledna je ljubav prema životinjama, a posebice kukcima. Koja vam je omiljena životinja općenito, a koju najviše volite crtati?

Što sam starija, to više i više volim životinje. Udomljavam pse, zimi hranim ptičice. To je minimalno koliko mogu pomoći. Svi su mi dragi i na papiru, no nekako najviše oni koje crtanjem “povećavam” - i muhe, buhe, skakavci pa i moljci mogu biti i slatki i lijepi i elegantni, pogotovo kad ih povećamo na goleme formate i atraktivno uokvirimo. Kukci su postigli velik uspjeh kod neočekivane, starije i ozbiljnije publike, te sam zadnje dvije izložbe gotovo cijele rasprodala.

Poznati ste i po crtanju portreta. Po čemu se vaši portreti razlikuju od portreta drugih umjetnika?

Kao što sam gore opisala, umjetnike uvijek uspoređujemo no ne bismo trebali. Svoje portrete ne smatram velikim umjetničkim postignućem, niti bi drugi trebali. To su tek mali momenti dragih lica koje je jedna strastvena crtačica ovjekovječila u drugačijem, modno-stripovskim rukopisu. Smatram da je druga ključna razlika mojih portreta u odnosu na one drugih crtača - cijena. Počela sam crtati, kako ptičice tako i portrete, nadajući se da ću uspjeti popularizirati likovni proizvod kod šire publike. I uspjela sam! Uz cijene koje su pristupačne gotovo svakoj obitelji u Hrvatskoj, ljudi opet poklanjaju dugo zanemarene crtež odnosno sliku. Mnoga djeca sada u svojoj sobi imaju portrete svojih kućnih ljubimaca, zajednički portreti na golemim formatima sada krase zidove kuća mnogih parova, mladenaca, baka i djedova. Mnogi mi se javljaju s fotografijama, videima i dirljivim dojmovima reakcija njima dragih ljudi. Zar nije predivno da ljude opet vesele potezi po papiru, da si opet mogu priuštiti svoja lica iz nečijeg pera?

Poznato je da se umjetnici vole poigravati bojama. Jeste li zagovornica određenih boja ili više volite koloritet i šarenilo općenito.

Nemam sklonost određenim bojama. Crtam i bez boje, u crno-bijeloj tehnici, istovremeno i u veoma živim bojama. Kukce i ptice predstavljam u bojama koje im je priroda već podarila. Kad radim po narudžbi prepuštam se željama naručitelja. I sama biram slike za stan prema bojama koje odgovaraju interijeru. Trenutno volim mračne, gotovo barokne boje za svoj prostor, no takvim, tamnim tonovima nikad nije mjesto na mojim crtežima. Tamne linije indijskog tuša i razmazana pastela na bijelom papiru, to sam ja i vjerujem da ću taj pristup zadržati još barem neko vrijeme.

Odakle dolazi inspiracija za nastajanje vaših djela?

Kukce i ptice promatram na fotografijama i u stvarnosti, u prirodi ili na krovu naše zgrade gdje vole sletjeti (kad ih promatram kroz krovni prozor iz velike blizine). Općenito prirodu doživljavamo suviše površno - gledamo ju u cjelini, što nije pogrešno, no kada se zagledamo u njene detalje, primjerice u oči uličnog vrapca ili perje “običnog” goluba, a kamoli kad proučimo glavu mrava ili vretenca pod povećalom - tad otkrivamo cijeli novi svijet kraj kojeg svakodnevno živimo u neznanju. Moja inspiracija dolazi upravo iz skretanja pozornosti na ljepotu koju rijeđe primjećujemo.

Kakve slike ljubitelji umjetnosti naručuju i za koje prigode?

Najčešće narudžbe su portreti. Obiteljski portreti su možda najučestaliji; pod time smatram obitelj od barem četiri članova s kućnim ljubimcima. Takve crtam na većim formatima, najčešće 50x70 cm. Prije sam inzistirala da uz svaki portret čovjeka mora biti ukomponirana i životinjica po želji naručitelja. Najčešće su bile bubamare kao srećonoše, ali bilo je i sova na portretima u povodu mature ili diplome, pa golubica i grlica na portretima mladenaca za vjenčanja, zatim žirafa, ljama, pauka i skarabeja, guštera i kolibrića kao najdražih životinja osoba kojima su portreti darivani. Sve prilike su prigodne - najčešće vjenčanja, rođendani i godišnjice, no crtala sam i za rođenja, krštenja, useljenja. Vrlo često ljudi naručuju sami za sebe, a ne za poklon.
Danas više ne inzistiram na životinjama uz osobe, no publika je već prepoznala ovaj pristup pa se samoinicijativno odlučuju na životinjice koje nose simboliku ili, nerijetko mnogobrojne, kućne ljubimce.

Gdje se mogu kupiti vaše slike i na kojim mjestima su dosad bile izložene? Podijelite s nama planove ili barem jedan plan za budućnost.

Moji kukci i ptičice najčešće su bili izlagani u Zagrebu (Knjižnica M.J.Zagorka 2016. i 2017., Francuski institut 2017., prostor Zagrebačke županije 2018., Galerija Crta 2019., Knjižnica Augusta Cesarca 2019.), no dvaput su posjetili i Karlovac (Knjižnica I.G.Kovačića 2018. i 2019.), Korčulu, Krapinu (8. Zagorski likovni salon 2018.), Plitvička jezera (Plitvice Art Farm u Grabovcu 2018.) a ptičice su odletjele i u Rim u sklopu izložbe “Hrvatska kakva se rijetko viđa”, u organizaciji Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH i Veleposlanstva RH.
Razletjeli su se po cijelom svijetu, pa često primam i “razglednice” s fotkama kako uokvirene ptičice ukrašavaju zidove, i to iz Belgije, Švicarske, Kanade, Italije, Velike Britanije… Općenito strani gosti pokazuju veći interes za mojim crtežima. Tome se ne čudim jer osim njima još prihvatljivije cijene, oni imaju razvijeniju kulturu kupovine i poklanjanja radova malih i lokalnih umjetnika. Kod nas je taj trend postojao, nestajao, a sada je opet u povojima.
Ptičice i kukci mogu se kupiti u obliku suvenira u slatkovodnom akvariju Aquatika u Karlovcu, u suvenirnici NP Krka, na Plitvice Art Farmi te u prostoru Društvenog doma u Osoru kada se u ljetim mjesecima održava OskarFest, međunarodni festival karikature. Gotove radove kao i radove po narudžbi zainteresirani mogu kupiti direktno od mene preko Facebooka ili pozivom na mobitel ili e-mail.
Planovi u narednoj godini odnose se na ilustracije nekolicine slikovnica kao i jedan sasvim novi galerijski postav, te izložba ptičica pod nazivom “Let” podržana od Ministarstva kulture u Galeriji AZ i to ovoga puta ne na papiru već na platnima.