Sljedeća gošća u našoj rubrici Intervju je Žakline Troskot vlasnica triju slastičarni Amélie u Zagrebu.

Iza ta tri slatka kutka krije se mnogo truda, rada i emocija.

Zajednička poveznica ova tri mjesta je osobnost, odnosno karakter vlasnice koja je uistinu posebna.

Što je sve posebno? Poseban je njezin osmijeh, način razmišljanja, stil života, borbeni duh, poduzetnička vizija, pedantnost u radu…

Ljubav joj je pokretač, inovativnost motiv, rizik izazov, a uspjeh  put kojim korača i to već 15 godina.

Mi joj želimo još puno godina u svijetu slastičarskog poduzetništva, a vi pročitajte ovaj zanimljiv i inspirativan intervju.

Svi su čuli, a većina je i posjetila slastičarnicu Amélie u Zagrebu. Kao vlasnica ovog “slatkog kutka” ispričajte nam kako je sve počelo, odnosno upoznajte nas s počecima nastajanja slastičarne.

Kao i mnogi počeci, i priča o Amélie započela je s puno truda, rada i odricanja. Bile su to godine kada se radilo danonoćno – bez slobodnih dana, bez godišnjih odmora, bez večernjih izlazaka i kava s prijateljima. Počela sam doslovno s jednom zaposlenicom – ona je posluživala goste, a ja sam pekla, vozila, nabavljala, planirala, i u drugoj smjeni ponovno uskočila u servis. To je bio moj svakodnevni krug.

Polako, ali sigurno, stvarali su se uvjeti za nova zapošljavanja, pa nova i nova itd. S vremenom smo iz kuhinje od 15 m² prešli na 60 m², a danas radimo u prostoru od 600 m², imamo oko 45 zaposlenih i 3 poslovnice. Svaka ta kvadratura nosi svoju priču, svoj izazov i svoju pobjedu.

Nisam imala ni veliki kapital, ni razvikani brend iza sebe – samo viziju, vjeru u sebe i ogroman pogon unutarnje motivacije. I možda je baš zato Amélie postala ono što danas jest – slatki kutak s dušom, nastao iz strasti, građen strpljenjem i održan zahvaljujući ljudima koji su prepoznali iskrenost u našem radu.

Slastičarna nosi francuski naziv, a mogu se i kušati francuske slastice. Odakle ideja za tim nazivom i da vam Francuska bude inspiracija?

Naziv "Amélie" nekako se dogodio spontano, sviđalo mi se to ime odavno, ali isto tako kad malo bolje razmislim – možda ipak i nije bilo tako slučajno. Francusko slastičarstvo oduvijek me fasciniralo – precizno, profinjeno, elegantno – taman po mome guštu. U njihovim slasticama postoji ta fina ravnoteža između tehnike i umjetnosti, i sigurno me ta estetika i filozofija izrade kolača podsvjesno privukla da "koketiram" s francuskim štihom.

No, ne mogu reći da je Amélie isključivo u francuskom duhu. Kad sam otvarala slastičarnicu prije 15 godina, hrvatsko tržište jednostavno još nije bilo spremno plaćati minimalno 7€ za desert, koliko vas u prosjeku koštaju prave francuske slastice u Parizu, jer je izrada istih kompleksna i zahtjevna.  Zato smo našli svoj balans – inspiraciju crpimo iz francuskog stila, ali u ponudi imamo i domaće klasike, često u nešto moderniziranim verzijama. To je kombinacija tradicije i suvremenosti, profinjenosti i pristupačnosti – baš kako volim.

U konačnici, Amélie je ime koje nosi i nježnost i karakter, i mislim da jako lijepo odražava ono što želimo da ljudi osjete kad uđu kod nas – mrvicu Pariza, ali i toplinu doma.

Slastičarstvo kao posao je s jedne strane zahtjevno, a s druge zanimljivo. Je li teško uspjeti u tom poslu?

Uspjeti u svijetu slastičarstva nije nimalo jednostavno – to je posao koji traži sve od tebe: fizičku izdržljivost, mentalnu otpornost, kreativnu viziju i nevjerojatnu razinu predanosti. Mnogi zamišljaju da je to samo veselo miješanje kreme i slaganje kolačića, ali istina je puno dublja i izazovnija. Slastičarstvo je posao u kojem se dižeš ranije od ostalih i ideš spavati kasnije, često s umornim tijelom, ali – ako si strastven – s ispunjenim srcem.Vikendima, dok svi uživaju i odmaraju, nama je špica na poslu. Dok drugi uživaju u predblagdanskom božićnom ugođaju, mi smo u ratnoj spremi – i tako iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu...

Ja smatram da uspjeh u ovom poslu – kao i u svakom drugom – ne dolazi preko noći niti sam od sebe. Moraš imati jasnu viziju – znati tko si, što želiš ponuditi i zašto to radiš. Moraš biti dosljedan toj viziji, i onda kad je teško, i onda kad te možda okolina ne razumije. Treba ti upornost, ona svakodnevna, tiha, koja se ne da pokolebati prvom preprekom. Jer prepreka uvijek ima – kvarovi, manjak ljudi, umor, konkurencija, promjene tržišta… ali sve se to prebrodi ako znaš kamo ideš.

Bitne su i druge osobine: disciplina, fleksibilnost, snalažljivost, sposobnost upravljanja timom i troškovima, ali i hrabrost da se usudiš biti drugačiji. Danas nije dovoljno samo znati napraviti dobru tortu – moraš znati i ispričati priču, prepoznati želje svojih gostiju, osluškivati trendove, ali i ostati vjeran sebi.

I najvažnije – moraš voljeti ljude. Jer slastičarstvo nije samo posao, to je servis radosti, posao u kojem ljudima ulaziš u živote kroz njihove najsvečanije i najnježnije trenutke.

Ukratko – nije lako, ali ako imaš viziju, karakter i srce, možeš stvoriti nešto stvarno posebno. I to vrijedi svake kapi znoja.

Trendovi u svijetu slastičarstva se mijenjaju u skladu s vremenom. Što se značajno promijenilo u odnosu na prije?

U posljednjih 20-tak godina svijet slastičarstva doživio je pravi mali revolucionarni preokret. Od sastojaka i tehnika, do prezentacije i filozofije – gotovo da nema segmenta koji se nije promijenio.

Nekad su slastice bile sinonim za teške kreme, klasične biskvite i obiteljske recepte koji se prenose s koljena na koljeno. Danas  se sve više teži lakšim teksturama, izraženijim okusima i vizualnoj eleganciji, uz zadržavanje autentičnosti.

Tehnički gledano, moderne slastičarske metode značajno su unaprijedile pristup izradi slastica. Danas  je normalno da se čokolada precizno i ispravno temperira, da se kreme i gelovi stabiliziraju uz pomoć pektina, agar-agara itd. , normalno je da se koriste kvalitetne kuverture, mirror glaze (zrcalne glazure)  postala su naša svakodnevnica,koje zahtijevaju točno određene temperature i teksture.

Veliku ulogu ima i napredna tehnologija – poput šokera za brzo hlađenje, pećnica s preciznim programima pečenja, termometara s točnim sondama, pa čak i digitalizacija receptura radi bolje kontrole procesa i uštede vremena.

Nekada se radilo "odokativno", danas je sve precizno, mjerljivo i ponovljivo – ali uz zadržavanje umjetničkog i senzualnog aspekta slastičarstva, koji ni jedna tehnologija ne može zamijeniti.

Osim toga, estetika je postala neizostavan dio svakog deserta. Desert više nije "samo ukusan" – on mora i pričati priču, biti fotografiran, dijeljen, pamtljiv.

Poseban naglasak stavlja se i na sezonalnost, lokalne sastojke, održivost i sve više na alergene i nutritivne vrijednosti – bezglutenski, veganski, deserti s manje šećera I sl. postaju standardni dio ponude.

No ono što je meni osobno najljepše – i dalje je to umjetnost sa srcem. Samo sada s više znanja, više alata i više prostora za kreativnost.

Rijetko koja osoba ne voli slatko i može bez slatkog. Koji je vaš najdraži desert i zašto?

Nakon toliko godina provedenih u svijetu slastica, isprobavanja raznih kombinacija i osmišljavanja novih recepata, moram priznati da su mi najdraže one jednostavne, iskrene slastice. Obožavam dobru starinsku štrudlu od jabuka, ali s jednom važnom napomenom – jabuke moraju biti rezane na kockice ili listiće, nikako ribane! To je možda stvar odrastanja u Njemačkoj, ali meni tek one pečene, rezane jabuke, koje puste svoj sok dok zagrizeš – daju pravi gušt. Ribane se, po meni, prebrzo pretvore u kašu i izgubi se tekstura – ali naravno, to je stvar osobnog ukusa.

Generalno, više naginjem voćnim desertima, volim da je okus kiselkast, lagan i svjež, a ne previše sladak. Maline u kolačima su mi apsolutni favorit – imaju tu finu notu živosti koja desertima daje karakter.

Nisam ljubitelj teških, preslatkih deserata – volim kad je slastica izbalansirana, kad šećer ima funkciju, a ne samo količinu. Ne volim da je nešto „slatko radi slatkog“, nego da svaki sastojak ima svoje mjesto i razlog. Po meni je prava slastica ona koja ostavi dojam, ali ne opterećuje nepce – nego zove na još jedan zalogaj.

Obrazovanje upotpunjuje svaku osobu na kvalitetan i koristan način. Koliko vam je obrazovanje pomoglo u poslu?

Apsolutno smatram da je obrazovanje jedan od ključnih stupova uspjeha – ne samo u slastičarstvu, već u svakom ozbiljnom poslovanju. Ono  ti daje strukturu razmišljanja, širinu pogleda i alate kojima možeš bolje razumjeti procese, donositi kvalitetne odluke i dugoročno razvijati svoj posao.

No,  jednako važno kao i obrazovanje, za mene je bilo i radno iskustvo koje sam prethodno stekla u menadžmentu. Jer, kao što sam već rekla – nije dovoljno znati napraviti savršenu tortu. Moraš znati voditi tim, planirati nabavu, kontrolirati troškove, analizirati tržište, donositi strateške odluke i imati viziju razvoja.

U  slastičarstvu, pogotovo ako vodiš vlastitu firmu, moraš razmišljati unaprijed. Dok radimo božićne narudžbe, ja već razmišljam o Uskrsu; kad se Uskrs približi, planiram ljeto – i tako stalno, barem jedan korak ispred. Jer dobar posao ne nastaje slučajno – on je rezultat kombinacije znanja, iskustva, organizacije i intuicije.

U konačnici, obrazovanje ti ne daje gotove recepte, ali te nauči kako razmišljati, kako se prilagoditi, kako voditi – i to je neprocjenjivo u svakodnevnom životu jednog poduzetnika.

Žena ste poduzetnica i “lavica”, odnosno borac. Kada je najteže bilo biti poduzetnica, a kada “lavica”?

Ima jako puno trenutaka kada je teško bilo biti poduzetnica recimo na samom početku kad sam morala nositi sve – i peći kolače i voditi brigu o poslu, i o timu, i o financijama – a istovremeno ostati mirna i nasmijana pred gostima i timom. Kad svi čekaju da ti riješiš, odlučiš, podneseš. Isto tako ima trenutaka kad sumnjaš – u sebe, u smjer, u to ima li sve smisla. To su ti trenuci tišine, između dvije smjene, kad ti se sve čini preteško. Također u trenucima ekonomske neizvjesnosti kao što je to bilo za vrijeme korone, kad si odgovorna ne samo za sebe nego i za tim ljudi koji ovise o tebi.

A onda je tu i ona “lavica” u meni koja se budi kad više nemaš izbora nego zagristi, ustati, i ići dalje – i kad iznenadiš samu sebe koliko snage zapravo imaš.
Taj lavlji instinkt najviše osjetiš kad se sve raspada, a ti i dalje stvaraš – tortu, tim, smisao.Lavica sam bila onda kad sam se morala boriti za svoju viziju, i kad sam odlučila ne pristajati na manje, čak i kad bi bilo lakše popustiti.
Ponekad si lavica jer želiš, a ponekad jer nemaš izbora – netko mora donijeti odluke, i to brzo, s osmijehom, dok pećnica zvoni i netko ti postavlja neka bitna pitanja i traži brzu odluku. I naposljetku… lavica nije ona koja uvijek viče i vodi, nego ona koja u najtišim trenucima odluči da neće odustati.
Biti lavica ne znači biti bez straha, nego birati hrabrost usprkos strahu.

Smijeh i suze prikaz su emocija koje nas prate cijeli život. Kada ste se najviše smijali, a kada plakali?

Bilo je zaista mnogo trenutaka ispunjenih i smijehom i suzama – i često su dolazili jedan za drugim, kao da su na rasporedu. Bilo je smijeha kad bi iz kuhinje izjurila ravno u auto pa na sastanak s radnom kapicom na glavi (svi znaju da te kapice izgledaju grozno na svakome), ili kad bi ti stopala toliko otekla da više ne možeš ući u čizme u kojima si ujutro došla na posao – pa ih tijekom vožnje, dok juriš na sastanak, pokušavaš na silu ugurati, a na kraju uđeš na sastanak s jednim stopalom još napola uvučenim. Što ćeš – ostaje ti samo smijati se, jer stvarno, što drugo preostaje?

A bilo je i suza, naravno – od umora, neizvjesnosti, odgovornosti, osobito kad vodiš posao i znaš da nisi tu samo zbog sebe, već i zbog ljudi koji rade s tobom i uz tebe.

To su ti početnički dani kad ti sve prolazi kroz glavu – i da odustaneš i da nastaviš, a često oboje u istom danu. No, kroz godine naučiš balansirati. S vremenom stigne iskustvo, rutina, pragmatičnost – više se ne uzrujavaš zbog svake sitnice, znaš da će i to proći, da svaka sezona ima svoje padove i vrhunce.Naučiš pragmatičnije gledati na izazove, manje dramatizirati u glavi i brže tražiti rješenja.

Jedino što je ostalo postojano – to je smijeh. On me uvijek prati, i u krizi i u slavljima. Smijeh je moj ventil, moj saveznik i moj način da ostanem svoja – čak i kad sve oko mene kuha, figurativno ili doslovno.

Kako biste vi sebe opisali kao osobu, a kako bi vas drugi okarakterizirali?         

Nisam osoba koja bi se opisala suhoparno nabrajajući neke osobine. U svom stilu bi odgovorila, da mislim kako sam osoba koja voli stvarati – ne samo slastice, nego i odnose, ideje, priče. Ne mogu raditi stvari napola – kad sam u nečemu, onda sam potpuno.Ne volim dramu niti neke igrice – ni na tanjuru, ni u životu i radi toga sam postala s godinama vrlo precizna u selekciji ljudi oko sebe. Naučila sam ne biti uvijek u pravu, već u miru!

Rekla bih da sam osoba koja jako cijeni humor – ako se možemo zajedno nasmijati i kad gori pećnica, onda ćemo preživjeti sve. Zezancija mi je način preživljavanja, ventil i ljepilo za timski duh. Kukanje ne podnosim – doslovno me iscrpljuje – i svojedobno sam u firmi uvela "antizavijanje" pravilo: može sve osim kukanja.Volim mir i tišinu, ali i dinamičnost, putovanja, akciju – nekad sam spremna pokrenuti pet stvari odjednom, a nekad tri dana ne izgovoriti ni riječ. I jedno i drugo mi treba da ostanem svoja.

A što bi drugi rekli za mene?

Moji u timu bi valjda rekli da sam "ona koja sve zna ili sazna, sve vidi i sve osjeti prije nego što se dogodi"i uvijek naiđem baš kad su nešto zeznuli, to je valjda to majčinsko  šesto čulo, kojoj ništa ne možeš sakriti.

Prijatelji bi sigurno imali puno toga za reći, ali da skratim, vjerujem da bi rekli kako na mene uvijek mogu računati I vjerojatno bi rekli da uvijek imam spreman kofer za neko putovanje ili barem kratki trip. I da ako nešto mogu pretvoriti u putovanje, izlet ili bar dobru večeru – to ću svakako učiniti.

Kolege ugostitelja bi pak rekli da sam čvrsta, pouzdana, rekli bi da sam ponekad stroga, ali da uvijek igram fer. I da se iza tog "čvrstog upravljača" krije velika doza topline i humora.

A što bi rekla obitelj? Oni me znaju najbolje u svim nijansama – i vjerujem da me vole baš takvu.

Život čine trenuci koji se pamte. Koji je događaj posebno upotpunio vaš život, ali ga i na neki način promijenio?

Majčinstvo je, vjerujem, svaku ženu duboko promijenilo, pa tako i mene. Od tog trenutka više nisi ista osoba – jer više ne živiš samo za sebe. Počinješ učiti o strpljenju, snazi, nesebičnosti, ali i o vlastitim granicama. Učiš kako se mijenjati, rasti i prilagođavati dok istovremeno odgajaš jedno malo biće koje ti je povjereno, a o kojem zapravo nitko ne dobije priručnik. To je put koji te ljušti, gradi i na kraju čini nježnijom i čvršćom u isto vrijeme.

A onda je tu i Amélie – moj drugi "životni projekt", koji me naučio svemu što nisam znala da trebam znati. Ona me izbrusila, ojačala, naučila kako stati za sebe, kako reći “ne” mirno i bez ikakve drame otići kada osjetiš nepoštovanje. Sve što sam prošla kroz godine stvaranja Amélie – od izazova, odluka, rizika i pobjeda – pomoglo mi je da se formiram u ženu s jasnim stavom i granicama, ali još uvijek otvorenim srcem.

I dalje osjećam snažnu potrebu učiti o sebi i tražiti dublji smisao vlastitog postojanja. Volim učiti, istraživati, rasti. Raditi na pogrešnim uvjerenjima s kojima svi odrastamo – onima koja nas nesvjesno ograničavaju u životu. Unatoč svim prethodnim iskustvima, i dalje s radošću pohađam radionice i tečajeve za koje vjerujem da me mogu dodatno obogatiti i pomoći mi da postanem bolja verzija sebe.A kad sam bolja sebi, automatski sam bolja i svima oko sebe.

Međutim ta dva iskustva, svako na svoj način, svakako su me naučila voljeti sebe, ljude, život bez uvjeta, boriti se kad treba, ali se i prepustiti drugima punog srca i ne bojati se promjena. I za to sam duboko zahvalna.

Danas je pravi trenutak da vam predstavimo hit kolač i prikažemo vam recept za pripremu istog.

Volite gorku kavu i slatku kremu?! Vrijeme je za tiramisu

Tiramisu je talijanska slastica prepoznatljiva u Europi i svijetu. Značenje riječi tiramisu je “podigni me” ili “razveseli me”.

Servira se sam kao kolač ili u čašama što izgleda atraktivnije za događaje, odnosno cateringe na događajima kao što su domjenci,vjenčanja i druge proslave.

Također pojedini restorani ga serviraju isto u čašama radi estetike.

Vrijeme je da otkrijete sastojke, a zatim i način pripreme.

SASTOJCI:

4 žumanjca

100 grama šećera u prahu

500 grama mascarpone sira

250 ml slatkog vrhnja

2 veća pakovanja piškota (48 komada)

2,5 dcl kuhane jake crne kave

malo ruma

PRIPREMA:

Prvo što trebate učiniti je izmiksati žumanjce sa šećerom u prahu. Zatim ih stavite da se kuhaju na pari dok se sve ne zgusne. ( oko 20 minuta).

Kad se dobro ohladi dodati mascarpone sir i izmutiti.

Posebno umutiti slatko vrhnje, te ga dodati prethodnoj smjesi i ponovno izmutiti mikserom.

Potom piškote umakati u procjeđenu crnu kavu kojoj se doda malo ruma i slagati na tacnu.

Slažu se dva reda po 12 komada, te se na to stavi krema, pa opet natopljene piškote dva reda po 12 komada pa ostatak kreme.

Sve se na kraju pospe kakaom u  prahu.

Uživajte u pripremi svog vlastitog tiramisua kod kuće. Isto tako ako putujete u Italiju ne propustite probati originalni talijanski tiramisu.

Posebno je veselje sa slatkim, ali doslovce slatkim predznakom priprema božićnih kolača, keksa, torti i ostalih slastica.
Popularnost suhih kolača ne smanjuje se, već raste iz godine u godinu.
Prednost suhih kolača u odnosu na kremaste varijante slastica jest što mogu duže stajati i posluživati se danima.
Sastojci su takvi da važnost roka trajanja odlazi u zaborav. Suhi kolači mogu stajati u kutiji koliko god želite i uvijek se iznova posluživati.
Glavni sastojak suhih kolača koje ćemo vam sad predstaviti je papar.

Koje kolače predstavljamo? Paprenjake.
Papar kao sastojak po kojem je ovaj kolačić dobio ime stavlja se u malim količinama, ali usprkos tome daje glavnu definiciju njegovom okusu.
Inače, paprenjak je tradicijski hrvatski kolač.
Tradicija izrade paprenjaka poznata je još od vremena renesanse. S vremenom postaju pravi božićni kolači.
Nekoć su se paprenjaci pripremali tijekom cijele godine, a danas su postali veliki blagdanski hit.
Pripremaju se u različitim oblicima i sama izrada je vrlo zabavna, posebno za najmlađe.
Božićni paprenjaci najposebniji su upravo zbog oblika s božićnom tematikom.
U nastavku donosimo recept za ove hit kolače.

SASTOJCI:

PRIPREMA TIJESTA

1 jaje
125 grama šećera, meda i maslaca
1 žlica masti
250 grama mljevenih oraha
500 grama brašna
25 grama mljevenog cimeta
15 grama muškatnog oraščića
5 grama mljevenog papra
1 korica limuna

UKRAŠAVANJE

25 dag šećera u prahu
2 velike žlice limunova soka
1 bjelanjak

UPUTE

Prije svega, pjenasto umutite mast i maslac. Postupno dodavajte i miješajte šećer, med, orahe, jaje, cimet, muškatni oraščić i papar
Naribajte koricu limuna i ubacite u smjesu
Na kraju dodajte brašno i umijesite glatko tijesto
Ostavite tijesto da stoji 2 sata, zamotano u prozirnu foliju
Prebacite tijesto u plastičnu vrećicu i ostavite u frižideru dva sata
Razvaljajte tijesto s malo brašna minimalno 5 milimetara debljine, ako ne i više
Pomoću kalupa ili raznih drugih oblika za sitne kolače izrežite kolačiće
Složite u pleh obložen papirom za pečenje i pecite u zagrijanoj pećnici na 200 stupnjeva, deset minuta

UKRAŠAVANJE

Izmutite bjelanjak u čvrsti snijeg, te potom dodajte šećer u prahu i limunov sok
Miksajte dok se ne dobije glatka smjesa
Crtajte razne oblike po paprenjacima čačkalicom i ostavite da se crteži dobro osuše
Takve osušene paprenjake čuvajte u limenoj kutiji i beskrajno uživajte u okusima
Paprenjaci mogu poslužiti i kao zanimljiv ukras/dekoracija i na drugim slasticama poput kolača ili torti.

Volite kolače i torte, ali ne preferirate baš “družiti se s pećnicom” ?! Ukoliko se pronalazite u ovoj rečenici s upitnom konotacijom torta koju ćemo vam predstaviti idealan je odabir za vas. Riječ je o torti s jagodama. Itekako je poznato da su upravo jagode, vladarice ljetnih slastica.

Svježe jagode su vrlo ukusne, nisu preslatke, a itekako su zdrave.Ono što je važno istaknuti jest da ih morate pojesti ili pak upotrijebiti za pripremu ili dekoraciju slatkog u roku od 3 dana od kupovine ili branja, jer nakon toga počnu truliti. Postoje raznovrsne varijante u pripremi slatkog s jagodama počevši od kolača, torti, rolada, krostata, voćnih tartova…
Jedan recept nam je posebno drag – zbog jednostavnosti pripreme, sočnog okusa i zanimljivog izgleda u konačnici.

SASTOJCI:

Plazma keksi od 300 g na dno kalupa ( mljeveni )
250 grama maslaca
4 pudinga od vanilije
pola litre vrhnja za šlag
2 pakovanja svježih jagoda
2 vrećice preljeva za tortu u crvenoj boji (da se napravi želatina)

PRIPREMA:

Plazmu natopiti u maloj količini mlijeka i izmiješati s maslacem te sve skupa složiti na dno kalupa, naravno - jednako raspoređeno.
Nakon toga skuhati 4 pudinga od vanilije s 1 litrom mlijeka  i ostaviti da se hladi, a kad se ohladi dodati vrhnje za šlag. 
Puding i vrhnje za šlag dobro izmiješati i tom smjesom prekriti prethodnu smjesu ( s plazma keksom ).
Poravnati smjesu i početi slagati jagode na vrh ( prije toga jagode oprati i prepoloviti svaku na dva dijela).
Nakon toga skuhati želatinu ( prema uputstvu na vrećici ) i dodati 2 žlice šećera u želatinu da se stegne sami preljev. Želatinu izliti po vrhu .
I na kraju, tortu staviti u frižider i ostaviti preko noći da se stegne, odnosno dobije željenu čvrstoću.
Kalup po vlastitom izboru – okrugli za svečane trenutke, a pravokutni za svakodnevne prilike.

Iako je Graz (glavni grad austrijske pokrajine Štajerske) vrlo popularna adventska destinacija koju redovito posjećuju turisti iz cijelog svijeta i to najčešće zimi – tko kaže da ne može biti privlačan i u ostala godišnja doba npr. “rascvjetano i osunčano proljeće” ?!
Ono što je vrlo bitno istaknuti jest da je idealna polazišna točka odlaska u Graz, glavni grad Hrvatske – Zagreb.
Najviše zbog blizine i pristupačnosti, a to dodatno potvrđuje i geografski položaj Zagreba i blizina Austrije kao države ( samim time i drugih austrijskih gradova )
Udaljenost od Zagreba do Graza je samo 2 sata. ( ponekad ćete stići i desetak minuta ranije).
Tome ide u prilog da je preporuka ići autom u vlastitom aranžmanu ili pak autobusom u organizaciji neke od turističkih agencija. Stoga je Graz idealan grad za jednodnevne izlete ili pak vikend putovanja.
Mnogo toga zanimljivog i atraktivnog možete vidjeti u Grazu, a mi ćemo izdvojiti samo ono što je nama zasad “zapelo za oko”.

Glavni trg Hauptplatz izgrađen je u srednjem vijeku i već tada bio je središte života u Grazu, a tako je i dandanas.
U centru se nalazi Gradska vijećnica, a trgom dominira fontana sa spomenikom štajerskom princu ili nadvojvodi Ivanu kako su ga znali zvati.
Okružen je s četiri žene koje simboliziraju četiri rijeke - Muru, Dravu, Enns i Sann.

U centru grada koji je središte svih zbivanja se među ostalim nalaze mnoge crkve, muzeji, trgovine, restorani…
Jedno od također vrlo atraktivnih mjesta je Most ljubavi (Liebesbrücke) .Na ovom romantičnom mjestu nalaze se lokoti, a broj istih se redovito povećava.

Umjetni otok Murinsel dizajnirao je umjetnik iz New Yorka, Vito Acconci povodom proglašenja Graza europskom prijestolnicom kulture 2003., a danas na tom mjestu možete popiti kavu ili pak uživati u glazbenim događajima ili filmskim projekcijama. Unutra se nalazi i amfiteatar, a poseban efekt ovo mjesto dobiva noću.

U Grazu na više mjesta možete kupiti Mozart kugle, tradicionalnu slasticu porijeklom iz austrijskog grada Salzburga. Usprkos tome, ove čokoladne kugle mogu se kupiti u cijeloj Austriji. I to ne samo one, već mnogo drugih čokoladnih fantazija i slatkiša.

Schlossberg je popularno mjesto za turiste, a tu se nalaze i dvorac i tvrđava. Tvrđava Schlossberg uvrštena je u Guinnessovu knjigu rekorda kao tvrđava koju niko nije uspio zauzeti. Također, 1999. godine brdo dvorca Schlossberg je uvršteno na UNESCO -ovu listu svjetske baštine kao spomenik kulture.

Posjetite Graz - grad iznimne kulture, popularnog šopinga, prepoznatljivih slastica… Osim toga dodaje mu se i oznaka studentskog grada. Ali, ne morate biti student ili studentica da biste ga posjetili. Postoji mnogo više opravdanih razloga i turističkih povoda.