Prihvatiti kiparstvo kao vrstu umjetnosti, ali i životni poziv nije ni jednostavno ni lako. Zašto? Jer odabir ovog zanimanja zahtijeva veliku ljubav, još veću hrabrost, nepokolebljivu želju za istraživanjem, odvažnost kod prihvaćanja izazova i spremnost na edukaciju bez obzira koliko ona zahtjevna bila.
Josipa Čamber poznata je i priznata zagrebačka umjetnica, točnije kiparica kojoj nikad ne nedostaje inspiracije, vizije, volje, kreativnosti, mašte i ideja.
Spoj svih tih odrednica čini lepezu umjetnosti koju ona posjeduje već dugi niz godina. Svaki zamah tom lepezom novi je uspjeh, korak, početak ili pak avantura.
Pročitajte intervju i krenite u umjetnički labirint iz kojeg je redovito vrlo teško izaći. Zašto? Pravi umjetnici vole biti “izgubljeni” u njemu i zauvijek ostati tu.

Umjetnost je vrlo opsežan pojam. A iz tog pojma proizlaze različiti izrazi, a samim time i umjetnički pravci. Koja grana umjetnosti je definitivno vaš izbor i zašto?

Umjetnik za stvaranje treba vještinu i kreativnu maštu kako bi pokušao izvući odraz sebe kroz umjetničko djelo. Moji radovi opisuju trenutno životno i emotivno stanje u kojem jesam, bilo sreće i zadovoljstva ili patnje i tuge. Najlakše se izražavam kroz formu reljefa i skulpture. Iako istražujem razne materijale, zaljubljena sam u drvo kao najtopliji materijal u kiparstvu. Zaista uživam u svakoj fazi ručne, tradicionalne obrade drva, tesanjem dlijetom i batom, te ručnim šmirglanjem. Sam proces obrade drva fizički je zahtjevan, ali odmara um i odbija negativnu energiju.

Vaš projekt Ogledala Mašte je unikatan sam po sebi. A još je pretpostavljamo specifičnija ideja o nastanku i realiziranju istog. Recite nam nešto više o tome.

Ogledala Mašte su moja ideja o primijenjenom kiparstvu. Zidnim reljefima spojenim s ogledalima dala sam primjenu bez korištenja klasičnih ovalnih ili pravolinijskih okvira u kakvima su tradicionalno ogledala smještena. To je koncept s kojim sam napravila prvu samostalnu izložbu 1999. godine u Galeriji Forum u Zagrebu i na neki način sam ga nadograđivala i dorađivala u posljednjih skoro 25 godina.

Autorica ste mnogobrojnih skulptura što sasvim jasno ukazuje na ljubav prema kiparstvu, ali i smisao za bavljenje istim. Koje oblike najviše volite raditi, a koje najčešće stvarate?

To su stilizirani florealni i životinjski oblici, krila, torza, do nekih apstraktnih motiva uglavnom slobodno razvijenih u organske forme. Imam osjećaj da se forma sama od sebe stvara i kreira u procesu nastajanja skulpture, a proizlazi od nekog mog trenutnog osjećaja i stanja. Ne radi se o tome da ja kreiram ili kopiram oblik i stvaram ga „izvana", već imam osjećaj kao da se on sam organski stvara „iznutra", iz nekog amorfnog osjećaja koji polako sam sebi nalazi formu i smisao.

Kreativnost, vizija, inspiracija, znanje... sve su to pojmovi na koje se nerijetko stavlja fokus u umjetničkom stvaralaštu. Koji od ovih izraza vas najbolje opisuje ili ga najviše posjedujete i zašto?

Sve to je neophodno u stvaranju, a opet nešto o čemu ne razmišljam nego se prepustim samoj ideji koju želim prikazati. Po meni je kreativnost i dosljednost sebi, iskrenost prema sebi najbitnija u stvaranju svog prepoznatljivog umjetničkog svijeta. Volim taj polusvjesni i poluintuitivni proces umjetničkog stvaranja jer mi je on podjednako važan kao i završni produkt, skulptura. Taj proces me regenerira,uči, obnavlja, spaja s nekim najinstinskijim dijelom mene zbog kojeg i jesam umjetnica, kreativna osoba.

Svaki umjetnik ili umjetnica ponekad izađu iz tog svog imaginarnog/ posebnog/ nedokučivog svijeta. Gdje vi osobno tada idete, odnosno što radite kada se ne bavite umjetnošću?

Mali odmak pronalazim u uređenju interijera i restauraciji. Vesele me putovanja, odlasci u prirodu, izložbe, koncerti, predstave, filmovi, čitanje dobre knjige, druženje sa ljudima koje volim.

Za uspješan projekt i/ili rad potrebno je mnogo strpljenja, smirenosti, ali i koncentracije. Što se događa kada vaša ideja nije pretvorena u djelo, odnosno kad niste zadovoljni vašim primjerkom i ne izgleda onako kako ste prvotno mislili?

Svakom radu prethodi promišljanje, skiciranje i razrađivanje ideje. Unatoč tome rad se u procesu izrade konstantno mijenja, ponekad do neprepoznatljivosti od same početne ideje, to je proces stvaranja, kao putovanje u nepoznato. Uglavnom budem zadovoljna ali na kratko, kako bih opet nastavila misliti o nastavku te ideje kroz idući rad ili izradu nečega potpuno novoga.

Postoji li po vašem mišljenju poveznica između likovne umjetnosti i glazbene umjetnosti? Što likovna umjetnost ima, a glazbena nema i obrnuto?

Svaka umjetnost ima svoje zakonitosti i pravila i specifičnosti, a svima je zajedničko da nastaju iz umjetničke inspiracije u čovjeku koja nas na neki način približava božanskom. Likovna umjetnost kao i muzika ima svoju kompoziciju, dinamiku, unutarnje kontraste i
harmoniju dijelova unutar cjeline. Poznato je da je npr. Vasilij Kandinsky s rastom stupnja apstraknosti u svojim slikama razvio svojevrsnu gramatiku, a kao uzor mu je služila muzika u kojoj se osjećaji izražavaju notoma. Temeljna ideja je prema njegovim
istraživanjima čuti boje, vidjeti zvukove. Cilj umjetnosti je harmonija boja i dodirivanje ljudske duše. „Bojani zvukovi" prerastaju u „Bojane simfonije" koje kao i tonovi i zvukovi u muzici mogu izazvati harmonične ili disonantne osjećaje. U prividno jednostavnih i
svakodnevnih stvari može se otkriti duboki smisao, a u tome nam pomaže umjetnost bez obzira da li je to slikarstvo, muzika ili poezija.

Inspiracija je prijeko potrebna da bi započeli s radom, a i uspješno ga doveli/izveli do kraja. Gdje pronalazite inspiraciju, a samim time i volju, te energiju za radom?

Umjetnički poziv je specifičan jer proizlazi iz unutrašnje nužnosti, tako da se samim stvaranjem podiže životna energija. Inspiracija je svugdje oko mene, divni ljudi koji me okružuju, prirodne ljepote, umjetnici kojima se divim, međuljudski odnosi, uglavnom sve to osobno proživljeno. Naravno da taj stupanj kreacije varira prema nekim fazama u životu, i ciklički se obnavlja i ponavlja. Ponekad imamo osjećaj da smo apsolutno prazni i da nikad više nećemo imati nijednu dobru ideju ili misao. I onda se dogodi preokret i čudo i kao da nas okrzne neka nepredvidljiva milost i odjednom stvaramo bez prestanka u žaru i ludilu.

Je li danas teško biti umjetnik u financijskom smislu? Jeste li se oduvijek htjeli baviti umjetnošću ili su možda na početku ili na kraju vaše odluke postojale određene nedoumice, promjene mišljenja ili nešto tome slično?

Od malih nogu sam intuitivno pokazivala interes za umjetnost i prepoznala ga kao svoj poziv, tako da niti u jednom životnom trenutku nisam mijenjala smjer niti imala nedoumice oko toga, pa tako niti drugih opcija. Uvijek sam nešto crtala, slikala, modelirala i već tada ulazila u neki svoj svijet u kojem se i danas najbolje osjećam i snalazim. U financijskom smislu danas umjetnički rad nije adekvatno cijenjen i nagrađen jer ljudi nisu dovoljno educirani kako bi umjetnički rad prepoznali kao investiciju u nešto trajno. Nametnuti su im novi površni standardi uređenja interijera, propagiraju ih samozvani dizajneri interijera koji ne surađuju sa umjetnicima nego kroz panele i neka svoja instant rješenja sebe stavljaju i u ulogu umjetnika. Iz tog razloga je većina interijera copypaste, bez trunke individualnog u životnom prostoru pojedinaca, autorska djela zamjenjuju raznim printovima i kineskim odljevima skulptura. Općenito svjedočimo profanizaciji umjetnosti kao i mnogih drugih vrlina. Unatoč tome mislim da se ne treba prepustiti očajavanju, već tražiti svoj glas u svemiru.

Kada gledate u ogledalo vašega života, koji biste naziv dali tom umjetničkom djelu, skulpturi, reljefu ili možda instalaciji? Što bi predstavljalo, odnosno kako bi izgledalo? Koja boja, materijal, oblik i/ili forma bi dominirali i zašto?

Svakako bi to bila skulptura "Poljubac" francuskog kipara Rodena. Bio je to smrtonosni poljubac ljubavnika. Skulpturu prožima strast i romansa. Izrađena je od bijelog mramora, bjelina simbolizira mir. Smatram da je u životu najbitnije imati mir sa sobom i poljubac voljene osobe. „Svijet skida krinku veličine pred svojim ljubimcem. Smanjuje se na mjeru jedne pjesme, na jedan cjelov vječnosti".

Tena Murk iz Šenkovca (Međimurska županija) već od mlađih dana pokazuje svoju zainteresiranost za ručnim radom i izražavanjem kreativnosti. Ta umjetnička vodilja očito je nasljedna.
Naime, njezina majka Marija Murk radi prekrasan nakit brenda Modina nakit by Marija Murk, namijenjen ženama koje žele biti odvažne, samouvjerene, elegantne i primjetne.
Tena je dosad izrađivala razne predmete od prirodnih materijala, počevši od ukrasa božićnih i drugih tematika, a osim šivanja uživa i u slikanju, te dekoriranju. Sad su na red došli jastuci. Kakvi su to jastuci?
Zanimljivi i veseli, baš kao i Tena. Jastuci su u obliku oblačića, dinosaura, žirafa…

Nama su najposebniji ovi u obliku oblačića. Zašto? Jer su prilagodljivi svakoj prostoriji i uljepšavaju je.
Sobe za dječake i djevojčice postaju atraktivnije, samo je važno prilagoditi boju i uzorak. Dječacima npr. plavi oblačići, a curama rozi točkasti ili prugasti. Zašto ne?
Osim toga možete ih staviti bilo gdje, ne mora to biti isključivo dječja soba.
Svaki jastuk jedna je pozitivna priča za sebe, a tu pozitivu dodatno naglašavaju boje jastuka, a i sami dizajn.
U Čakovcu se od 28. srpnja do 2. kolovoza održava poznata manifestacija Porcijunkulovo gdje ćete moći kupiti Tenine jastuke na štandu od Modina nakita i upoznati i uživo Tenu.
Ako ipak ne idete na ovaj događaj, jastuke možete naručiti sebi ili drugima na poklon, javljanjem u inbox facebook stranice Modina nakit by Marija Murk.

Pokušajmo živjeti u oblacima, ali onim kreativnim koje stvara Tena Murk.
Tada će nam život biti puno ljepši i imati još zanimljiviji smisao. A taj je da podržavamo kreativce, posebice mlade, koji istinski uživaju u svakom trenutku izrade određenog predmeta.
Oni uživaju dok rade, a nas fasciniraju dok gledamo njihove umjetničke primjerke!

Zarazni osmijeh koji uljepšava dan, a još više zarazna energija ( naravno pozitivna) koja dopire do osoba koje se nađu na njezinom putu ili u njezinom životu na najiskreniji način opisuju našu sljedeću gošću u rubrici Intervju. Tko je ona? Darija Matković - umjetnica iz Vukovara koja može ostvariti sve što hoće. Kako i na koji način? Temeljitim radom kojem prethodi činjenica da je velika radoholičarka s prepoznatljivim talentom. I još nešto, organizacija joj je na prvom mjestu. Svoj privatni i poslovni život obojila je najljepšim nijansama. A te boje, dotaknule su i nas. O čemu je točno riječ, pročitajte u razgovoru s njom.

Kreativnost je najbolji opis vaših radova. Predstavite javnosti čime se trenutno bavite, što izrađujete i koje tehnike koristite za stvaranje umjetničkih djela?

Trenutno sam se posvetila svojoj drugoj ljubavi, a to je slikanje, kao prioritet. Također izrađujem nakit, heklam, te od stare garderobe izrađujem sjedalice i tepihe, oslikavam boce i šivam/prekrajam stare stvari, te im ujedno dajem novi život. Dani su mi kratki! Tehnike koje koristim su akvarel, no sada češće akril. Ulje me još uvijek ne privlači, ali sam planirala kad uđem u sedmo desetljeće svog života. Moji radovi izloženi su u hotelu Lav u Vukovaru, te mnogim domovima dragih mi ljudi za koje se nadam da su moja djela unijela djelić moje energije, kako u Vukovaru, tako i u nekoliko drugih gradova u Hrvatskoj. Ambicije u ovoj godini su mi proširiti dostupnost mojih djela i na drugom kontinentu.

Radi se o projektu koji je u start up fazi gdje planiram spojiti strast prema umjetnosti i putovanjima, te učiti i disati život - biti uzor mladim i novim umjetničkim dušama. Kada sam ušla u taj čaroban svijet stvaranja, mašti više nije bilo kraja, a ni granica, osim vremena koje mi konstantno nedostaje. Po prirodi sam energična, puno toga napravim u danu i to isključivo kreativnim izražavanjem. Prijatelji me često pitaju : “Kako to sve stigneš??-ha!” Evo formule - dobra organizacija i volja su ključni recept!

Što vas najviše inspirira u radu, a što nervira u životu?

Inspiraciju u radu pronalazim u jednostavnoj, ali za mene vrlo poučnoj svakodnevnici, gdje nijednu situaciju ne gledam kao slučajnost. Smatram da sve što se dogodi u životu ima svoju svrhu zašto. Inspiriraju me sunce, kiša, osjećaji, ljudi i sve pozitivno što mi život ponudi. U svom ateljeu, uz ugodnu atmosferu glazbe i svijeća utonem u svoj šareni svijet, veselja i sreće.

Malo je toga što me u životu uznemirava, no ne osjećam se ugodno u društvenim okruženjima ljudskih karaktera koji odašilju pesimizam, nezadovoljstvo, dok pritom ništa ne poduzimaju kako bi se promjena dogodila. Veliki sam pobornik vjerovanja da smo sami odgovorni za vlastitu sreću, te da kada odlučimo promijeniti stvari koje nam smetaju, mijenja nam se i stanje svijesti. Ali, nažalost ne možemo delegirati i očekivati od drugih da isto učine za nas.

Poznato je da volite putovati. Kako se zove zemlja vaših snova i zbog čega ste je odabrali?

Obožavam putovati, a imala sam sreću obići i Aziju i Europu. Sa 23 godine doselila sam se u London, ludo se zabavljala, radila razne poslove – od brige za starije osobe, čuvanja djece, prodaje cipela u trgovinama. Amerika je bila poput filma, putovajući kroz Kaliforniju, Los Angeles, Hollywood i Mexico. Dotakla sam se i Afrike, do Tunisa, pa tako nedavno i Egipta koji i nakon 5 tisuća godina čuva svoje znamenitosti pokraj kojih sam osvježila svoju motivaciju, slikajući u društvu čarobnih piramida u Kairu. Indija mi je ipak posebno u srcu, tamo sam proslavila 25. rođendan u društvu Gurua na vrhu brda sa svetištem, što mi je doista bio nezaboravan doživljaj. Dok su mi prijatelji pripremali zabavu za rođendan u drugom gradu, ja sam zapela jer se autobus pokvario, te ostala sama na drugom kraju svijeta - no nisam bila sama jer, Indija je doista moj drugi dom!

Po struci ste frizerka. Koja frizura najbolje opisuje vašu osobnost, a koja je trenutni hit u Hrvatskoj?

Strogo se držim svog unikatnog stila, što je blond boja stepenastog reza. Što se trendova tiče, to je definitivno bob frizura, u raznim verzijama boja i dužina. Osluškujem energiju svojih klijenata, te na temelju oblika lica i karizme rado ću sugerirati frizuru, ali svakako savjetujem svojim klijenticama da biraju svoje stilove u kojima se najbolje osjećaju jer onda najljepše i izgledaju.

Živite u Vukovaru. Koliko je prošlost ovog grada utjecala na vaš život, ali i način razmišljanja?

Živjeti u Vukovaru za mene je čast i ponos. Sve je dostupno za 5 minuta što je jednostavno i poboljšava kvalitetu života. U tinejdžerskim godinama sjećam se punog grada s puno ljudi koji su se zabavljali i ništa nam nije nedostajalo. Vukovar je to i danas i drago mi je da sam se u njemu rodila i da ću (ako baš moram) u njemu jednom zauvijek i zaspati.

Kako izgleda Vukovar danas, u vašim očima, u odnosu na prije?

Iako i dalje osjetim tragove rata, vidim da se naš grad bori, raste, razvija - od raznih restorana, restorana Vrške uz Dunav do moderne urbane Lole u srcu grada. Mlađa populacija zabavlja se u klubu Madre, tako da za svakoga ima ponešto. Uživam u svom domu i dvorištu dok gledam kako teče Dunav, a posebno sam ponosna na naš Vukovarski Vodotoranj koji mijenja boje, te nas sve čini ponosnima, budući da nije uspio biti srušen tijekom Domovinskog rata. Ja moj grad gledam kao grad heroja jer se prepoznajem u njemu kao što je to rekao Siniša Glavašević: “GRAD, TO STE VI!”

Vaš brend La Donna, odnosno lutkica na majicama i drugim odjevnim kombinacijama mnoge je oduševio. Tko je ta djevojka, predstavite je?

La Donna je svaka djevojčica, žena, majka, sestra, ona ima ravnotežu koju hrabro čuva, jer zna da ako izgubi balans - gubi moć, tu pozitivnu i stvaralačku. Svi ljudi koji me dobro poznaju, posebice žene - vidjevši La Donnu nisu ni pitale tko je ona, nego su odmah prepoznale da sam to ja i to je nepobitna istina. Ali, svakako su to za mene sve hrabre žene ovoga svijeta. Njima također treba oslonac lojalnog i snažnog muškarca pa mi je vrlo drago da su i naši muškarci dio našeg društva i prate nas kroz životne izazove.

Kojoj osobi iz javnog života se posebno divite i zašto?

Moj prijatelj, moj “brat”, osoba kojoj se izuzetno divim, njegova energija je nepresušna, moj legendarni Mario Petreković. Znamo se dugi niz godina, urnebesno je smiješan, veseo i pozitivan! Zlata vrijedna osoba koja uveseljava ljude svojom pozitivnom energijom, što znane, što neznane.

Moja Kaliopi, čista ljubav, puna empatije. Upoznale smo se dok sam joj radila frizuru za koncert na koji je skoro zakasnila, jer smo se odlično zabavile i povezale kao da se poznajemo sto godina. Družile smo se u Beogradu dok se ona pripremala za Eurosong. Ali, bez obzira na to uvijek je pronašla vremena za mene i vječno sam joj zahvalna na tome.Ta žena mi je spasila život, a da toga vjerojatno nije ni svjesna.

Imate li neku neostvarenu želju, ako da o čemu je riječ?

Gotovo da sam sve svoje želje ostvarila. U mladim danima sam spoznala kako upravljati svojim mislima, te vizualizirati i tako došla do zaključka da moram jako paziti što želim i dok to radim čista srca povezana univerzumom, moje se želje tako i ostvaruju.Vječna želja mi je obići cijeli svijet i u njemu ostaviti najljepši trag.

Smisao života je… nastavite niz

Smisao života je igra, ljubav, sreća, zdravlje, zahvalnost, duhovni mir, optimizam. Na prvo mjesto stavljam mog sina Roka, svoje roditelje, sestre i brata te ni nema većeg smisla u životu nego kad prepoznam koliko su ponosni na mene. Moja obitelj je moj smisao života i beskrajno sam zahvalna što je imam. Osjećam se blagoslovljeno i zato svima preporučam da svaki dan slave život, te pronađu svoj vlastiti smisao što garantira bezuvjetnu sreću i zadovoljstvo.

Život je jednostavan i ne treba komplicirati. Ide dalje sa vama ili bez vas, zato ga iskoristite maksimalno i ostavite nešto lijepo iza vas. Volite život, pa će i on voliti vas!

Crtanje je njezina ljubav još od djetinjstva, a oslikavanje šalica i drugih keramičkih predmeta je nastavak kreativnog stvaranja.
Iako ju je život odveo u drugom smjeru i sad je diplomirana ekonomistica nikad nije zaboravila svoju prvu ljubav, a to je umjetnost.
O kome je riječ? Riječ je o Nikolini Radaš iz Splita  koja je udana u Zadar i prije svega majka troje djece, a potom kreativka koja neizmjerno uživa u slikanju.
Njezine šalice odraz su njezine osobnosti koja je pozitivna i karaktera koji je pun radosti i veselja.
I upravo tu radost prenosi na izradu svakog pojedinog primjerka pa njezine radove možete pronaći na facebook stranici  Handmade by Nicole  i instagram profilu handmade_ by_ nicole_22 

POSTUPAK IZRADE

Svaka šalica je unikat za sebe i postupak izrade zahtijeva preciznost, strpljenje, trud i rad.
Sve šalice su nakon prethodnog detaljnog pranja i sušenja pažljivo ručno oslikane kistom (ne flomasterom) s visokokvalitetnim postojanim bojama. Nakon slikanja se suše na sobnoj temperaturi minimalno 4 sata, no većinom po 12 h ili duže po potrebi. Zatim se peču na visokim temperaturama 90 minuta dok se ne fiksiraju. Nakon završetka pečenja se polagano hlade cijelu noć u zatvorenoj pećnici. Preporučuje se održavanje ručnim pranjem bez struganja, ako u perilici posuđa onda temperatura može biti do maksimalnih 50°C, ne preporučuje se njihova upotreba u mikrovalnoj pećnici. Za oslikati jednu šalicu potrebno je minimalno 30 min do 2 sata, ovisno o količini detalja.

PODRŠKA OBITELJI

Kad jednom shvatite da vam za rukom ide bilo koja umjetnička aktivnost teško se prestajete baviti onim što vas ispunjava i raduje.
Svaki umjetnički rad novi je izazov i radost. Redovito istražujete nove tehnike, boje, motive i mogućnosti i to je jedna ljubav kojoj nema kraja.
Upravo tako stvara i živi Nikolina Radaš kojoj je svaki dan povod za inspiraciju.
A inspiraciju pronalazi svugdje.

Obitelj joj je najveća podrška u radu, posebice suprug Ivan na kojeg se može uvijek osloniti, a djeca Rita, David i Jakov daju joj svakodnevno motivaciju i snagu.
Lijepo je raditi ono što voliš, ali uz podršku je uspjeh zajamčen.
Zato, neka vam Nikolina bude primjer da se sve može kad se hoće, a naročito postići sklad između privatnog i poslovnog života.

Talentirana, kreativna, vrijedna, ustrajna, poduzetna… samo su neke od odrednica koje se mogu pridodati modnoj dizajnerici Moniki Hršak iz Krapine.
Monika oduševljava kako vanjštinom tako i vrlinama pa ne čudi da ćete je zavoljeti i kao osobu, dizajnericu, prijateljicu, ali i poslovnu suradnicu.
Svaki razgovor s predivnom osobom kao što je ona jedna je iskrena priča puna inspiracije, ljudskosti i topline. Tako je bilo i ovaj put, a o čemu se radi pročitajte u intervjuu.

 S obzirom da ste već duže vrijeme modna dizajnerica, koliko je to zanimanje promijenilo vaš život?

Rekla bih da sam dizajnerica oduvijek. Od ranog me djetinjstva pratio poseban osjećaj za crtanje, odijevanje, za estetiku, tako da kada je došao trenutak odluke u životu kojim smjerom bi profesionalno željela krenuti – nije bilo dvojbe. Od tada jedino što se promjenilo jest to da su se ideje o kojima sam do tada samo nestrpljivo maštala u djetinjstvu – krenule materijalizirati i postajale stvarnost.

Je li moda oduvijek bila vaš životni poziv ili je odabir došao sasvim slučajno?

Iako sam se od djetinjstva pronalazila u mnogim umjetničkim smjerovima; jako sam voljela pisati, završila sam glazbenu školu, dugo godina sam aktivno pjevala, plesala, modni dizajn je moj poziv i moja prva ljubav oduvijek.

Vaše ilustracije prava su modna senzacija, ali i likovni izričaj koji fascinira. Kako komentirate to?

Sva pitanja me nekako vraćaju na početke, na djetinjstvo s obzirom da je sve čime se bavim oduvijek u meni, tako ću se i kod ovog pitanja morati osvrnuti na svoje najranije početke kada sam otkrila ljubav prema crtanju ljudi. Oduvijek su me fascinirala lica i tijela, sličnosti istih, a istovremeno različitosti.
Kada bi napisali domaću zadaću, očekivana dječja pitanja bila bi; „možemo li se sada igrati?" – moje je bilo: „mogu li sada ići crtati?" Voljela sam crtati sve no, ljudi su moja vječna i nepresušna inspiracija, ali i ljubav. Sjećam se faze kada bih crtala parove, roditelje sa djecom i svoj trud kako bi dijete izgledalo kao dijete, ali istovremeno da sliči svojim roditeljima. Kada bih telefonirala sa prijateljicama još u vrijeme popularnih telefonskih imenika koji bi stajali uz telefone – obavezno su sve praznine na njegovim stranicama bile iscrtane brzopoteznim skicama ljudi.
Danas sve crteže na temu modnog dizajna, modne i karikaturalne ilustracije, portretnih prikaza stvaram s lakoćom. Intenzivno crtam više od dvadesetak godina, desetak profesionalno i to su prikazi koje ja svakodnevno gledam i koji su mi prirodni poput potpisa, zato me oduševljenje ljudi kada vide, kada se susretnu s mojim radovima uvijek iznova obraduje, zagrije srce i razgali dušu.

Odakle ljubav, ali i talent vezan uz crtanje?

Prepuna sam ljubavi. Odakle? Vjerujem da sam rođena sa ljubavi prema umjetnosti, prema stvaranju i hvala Bogu što sam talente prepoznala vrlo rano jer sam samim time i rano krenula brusiti iste. Često me pitaju crta li i bavi li se nečim sličnim netko iz obitelji. U majci prepoznajem osjećaj za lijepo, kritičar je, esteta i perfekcionist, otac je sjajan tehnički crtač, ima prirodno najsavršeniji rukopis koji sam ikad imala prilike vidjeti, vrlo je kreativan te je sjajan sa radom rukama. Sestra je također vrhunska i temeljita u radu s rukama, veliki je inovator i kreativac, kao samouka izuzetno je spretna i u šivanju. Osoba iz obitelji koja je u svoje vrijeme stvarala nešto najsličnije mom pozivu moja je baka uz koju sam odrastala. Radila je u nekadašnjem tvorničkom divu "Nada Dimić" u Zagrebu, no izvan radnog vremena sama je dizajnirala modne komade i šila ih kod kuće za klijentice gdje sam ja uz nju učila osnove i stvarala svoje prve kolekcije Barbie lutkama od njenih ostataka materijala.

Koja vam je osobno najdraža, a koja je bila prva ilustracija, odnosno motiv koji ste nacrtali?

Najdraže ilustracije zaista nemam. Teško je odlučiti između tolike količine radova, svakodnevnog višedesetljetnog rada i stvaranja. Mogu samo reći da su mi modne ilustracije nekako najbliže srcu, a od samog portretnog crtanja/slikanja – najdraža mi budu dječica. To su uvijek prikazi enormne količine slatkoće i nježnosti.
Prve ilustracije se ne sjećam, ali se sjećam prve od trenutka kada sam ljubav pretvorila u posao. Bio je to prikaz jednog para koji je moj crtež dobivao kao svadbeni poklon. Danas su već prava velika obitelj i uvijek kad ih sretnem – sjetim se kako sam se osjećala u tim prvim profesionalnim trenucima.

Što najviše volite crtati, a koje odjevne predmete dizajnirati?

Kao što sam rekla, izuzev dizajniranja i modnih ilustracija, najviše volim crtati djecu i sve povezano uz njih, no ništa manje mi nisu dragi prikazi vjenčanih parova jer se u tom slučaju najčešće slika prema narudžbi kombinira sa momentima modnog dizajna. Često klijenti prepuste outfite na slici mojoj mašti tako da u tom slučaju spajam crtanje i dizajn istovremeno pa uživam još više.
Posebno emotivne budu narudžbe crtanja baka i deda, starijih ljudi koji su jako važni osobama koje naručuje slike za njih. Ne znam je li to do toga što sam ja bila posebno vezana za svoje bake i djedove, ali priče koje mi ispričaju ti klijenti o njima, neka iskustva, životne situacije – često me obogate. Zamislite koliko se mašte probudi dok uza detaljne opise osobe još dobijem fotografiju prema kojoj stvaram sliku tog nekog znajuć' mu napamet svaki djelić lica, broj trepavica, pjegica na šarenicama.. Stvara se veliki osjećaj povezanosti. U dvije riječi – mnogo emocija. Iznimno sam zahvalna što mi poziv nije neka „serijska odrada", već što svakom projektu mogu i moram pristupiti individualno i utkati sve najbolje od sebe. Ja to osjećam kao bogatstvo.

Vaša haljina za pjevačicu Danijelu Martinović povodom Splitskog festivala oduševila je svekoliku javnost. Koliko je trajala izrada, odakle inspiracija, te ujedno ideja?

Haljina koju sam stvarala za Danijelu Martinović, ne samo da je bio važan, nego je doslovno bio i velik projekt! Počevši od količine utrošenog materijala, točnije 12 metara tkanine, beskonačnih 18 metara donjeg ruba do složenosti realizacije..
Osim crtanja 16 slika na samu haljinu, utkano je još više metara i količine ljubavi i pažnje..
Upoznale smo se preko zajedničkog prijatelja, jako joj se svidjelo što radim pa mi je iznijela svoje želje i vizije za ovogodišnji Splitski festival na kojem je ponovo zapjevala nakon 7 godina. Ideja je bila da oslikam dijelove grada Splita koji su za nju bitni i koji čuvaju za nju neke bitne uspomene. Tako da ova haljina ima vrlo emotivno značenje za nju kao i sam nastup. Kad smo krenule sa planiranjem haljine, Danijela mi je opisala značaj svakog kadra posebno od samih Prokurativa, preko glazbene škole, HNK, Zlatnih vrata, Pjace....itd - a njena emocija kroz te živopisne opise bile su meni velika inspiracija. Danijela je,usudim se reći, najnezahtjevnija klijentica za koju sam radila. S druge strane, bila je vrlo jasna i detaljna u iznošenju svojih želja, no s punim je povjerenjem kreativnu izvedbu i tijek prepustila meni. Veličanstven osjećaj, divno prijateljstvo i sudeći prema Danijelinoj radosti što mi je bilo najvažnije, te prateći osvrte mnogih medija - sjajan rezultat!

Kad ne dizajnirate i crtate, što radite? Imate li vremena za odmor i kako provodite slobodno vrijeme?

Uz crtanje i dizajn vodim mnoge kreativne radionice i predavač sam i mentor na talijanskom učilištu za modu i dizajn, no u svemu tome nemam poseban osjećaj da „radim" tako da volim crtati i u slobodno vrijeme za dušu. Iako to često budu samo neke skice ili „bacanje" ideja koje me presretnu dok sam na putu, u gradu, vole me zateći bilo gdje i kada uhvatim prvu priliku sa olovkom i papirićem – volim zabilježiti ta kreativna promišljanja.
Imam vremena za odmor.
Ključ je u dobroj organizaciji. Kada su veći projekti u pitanju, unaprijed sam spremna na više rada, manje slobodnog vremena, ali to je u redu. Dogode se čak i neprospavane noći, no ono što donosi ostvarenje projekta i završetak istog tada je još slađe, baš kao i odmor nakon.
Kako mi je u prirodi posla puno sastanaka – dosta vremena provedem u automobilu pa i to doživljavam kao slobodno vrijeme, vrijeme samo za mene. Auto mi je uz tuš najbolja pozornica. Obožavam pjevati u tim trenucima. Kupaonica je savršeno akustična, a prostor automobila zaista nudi sjajnu opciju za slobodne pogrešne tonove ili krivo otpjevane riječi.
Volim biti sa svojim prijateljima, sjajnim i inspirativnim ljudima! Naravno, volim i vrijeme s obitelji.. Posebno su mi slatka druženja na radnim akcijama u voćnjacima kod baka i deda na selu, melem su za dušu i nepca.

Tko vam je najveća podrška u životu i što vas redovito motivira za rad?

Naučila sam biti najveća podrška sama sebi. No, tu su moji roditelji koji oduvijek pažljivo njeguju moj put, ali i moji prijatelji koji su nepresušan izvor ljubavi, razumijevanja i podrške.

Tko je Monika Hršak izvan svijeta medija? Opišite sebe u nekoliko odrednica i otkrijte koja boja vas najbolje opisuje.

Izazovno je i interesantno opisivati samog sebe. Nekako uvijek ide brže sa opisivanjem nekog drugog, a zapravo; sebe bi morali moći najlakše! Zar ne?
Monika Hršak je introverni ekstrovert. Netko tko se podjednako voli puniti, djelovati i odmarati u samoći i netko ko obožava druženja i kontakt sa ljudima. Rekla bih da sam netko sa vrlo bogatim unutarnjim svijetom i strahovitom potrebom i željom za pomaganjem i interakcijom sa drugim ljudima. Osoba sam koja traži duboku povezanost u svojim odnosima. Dragi su mi neobavezni razgovori, ali više volim razgovore o dubljim temama koje su mi važne. Volim slušati. Učiti. Sanjariti. I iako sam žestoka zaljubljenica ljeto i more, boja koja me najbolje opisuje jest crvena. Najbolje opisuje onaj, meni možda najdraži, razigrani i avanturistički dio mene. Jedna je od nemirnijih. Crvena je samopouzdana, optimistična i hrabra boja, a to su osjećaji koje svi volimo Zar ne?