Prije nego odaberete supružnika ili supružnicu imate kriterije koji su bitni i presudni u donošenju odluke s kime provesti cijeli život.

Postupno ti kriteriji ako su ispravni postaju smjernice za uspješan i sretan brak.

Po našim kriterijima donosimo 10 smjernica, odnosno savjeta kako donijeti ispravne odluke kod odabira prave osobe.

1. Vrlo je važno da ste ti i partner iste vjeroispovijesti.

2. Provjerite je li postoji ljubomora u vezi jer nije poželjna.

3. Ne opterećujte se zanimanjem partnera ili partnerice nego provjerite njegove osobine.

4. Što se tiče dobi neka razlika ne bude veća od 5 godina.

5. Podrška i razumijevanje su dvije ključne stavke u sretnom braku.

6. Kao što voli vas, vaš partner i partnerica moraju voljeti i vaše roditelje, odnosno obitelj

7. Fizički izgled je bitan jer mora postoji privlačnost i kemija

8. Emotivne osobe često su nježnije i pažljivije

9. Izbjegavajte osobe koje se odaju određenim porocima

10. Vrlo je važno da vaš partner pamti datume važnih zajedničkih događaja

Rođenje bebe i dolazak na svijet prvog ili novog člana obitelji je poseban trenutak u životu svih supružnika, mladenaca, zaručnika.
To je trenutak prožet raznim emocijama ispod kojih se krije neizmjerna sreća.
Sreća se manifestira kroz suze, smijeh, zagrljaj, rukovanje, pjesmu, ples, zdravicu, pisanje čestitki…
Prije tog posebnog trenutka vrlo je važno odabrati kako će se beba zvati. Ime je naziv koji svaku osobu prati cijeli život, pa tako i novorođenče.
Spol puno pomaže kod odabira imena što je sasvim logično.
I da, sad dolazimo do situacija kada se stvaraju brojne nedoumice, polemike, zabune, prepirke ( ponekad svađe) kako će se zvati beba i koje joj ime dati.

Najviše rasprave nastaju kod (ne)brakova gdje su otac i majka različite vjeroispovijesti. I tu se stavlja mnogo upitnika i uskličnika ne samo kod imena, već i kod prezimena djeteta.
Ali, naravno da se nađe adekvatno rješenje i da se mora donijeti odluka, na obostrano zadovoljstvo partnera ili supružnika.
Ljutnje se vezuju i uz izraz “kopiranje imena”. Što to znači? To je situacija kada jedna majka rodi curicu i da joj npr. ime Tara, a druga majka daje identično takvo ime.
Ili kad otac predloži ime za svog sina koji će se zvati Viktor, a nakon nekog vremena se rodi još jedan bebač koji će se također zvati Viktor.
To su bespotrebne “eventualne ljutnje” bez smisla i sadržaja, ali i s dozom primitivizma. Zašto? Ime je generalna oznaka koja će se uvijek ponavljati i mora se ponavljati. Stoga, možete pokazati svu moć kreativnosti i inovativnosti, ali svako ime će redovito biti (pre) poznato.

Osobe koje se bave tim razmatranjima vezanim uz ime, bespotrebno “troše” svoje dragocjeno vrijeme, a samim time i živce. Čemu sve to i gdje to sve vodi?! Očigledno - nigdje.
Nadalje, polemike ostavimo sa strane i “uhvatimo se u koštac” s glavnom tematikom i odlukom.
Prije nego se roditelji odluče koje će ime dati svome djetetu, istaknut ćemo po kojim se sve kriterijima davaju imena bebama.
Pa, krenimo redom.
1. OBITELJ - ime se daje po članu obitelji: baki, djedu, stricu, ujni, kumu, prijatelju… Na taj način dijete ima istinsku poveznicu i podsjetnik na tu osobu kroz cijeli život. Naravno da roditelji pričaju svome sinu ili kćeri kakve su te osobe bile u prošlosti ili još jesu, naravno osvrnuvši se najviše na njihove vrline.
2. VJERA - osobe koje idu stopama vjere sasvim sigurno daju imena po svecima ili sveticama. Koji je kriterij za koju vjersku ličnost se odlučiti, to najbolje znaju roditelji. Emocije su na razini, zavjeti u duši, molitve u srcu, obećanja u mislima.
3. IKONA - ovaj pojam odnosi se na glazbene, sportske, filmske, modne, umjetničke…uzore koji fasciniraju i kojima se roditelji dive ili su se divili iz mnogih razloga. To su poznate osobe iz prošlosti koje su ostavile neizbrisiv trag svojim talentom, uspjehom…
Postoje situacije kada se roditelji dvoume između dva imena i na kraju dijete ima dvojno ime npr. Marko Luka, Ivona Klara…
Naše osobno mišljenje jest da roditelji takvim postupkom sasvim jasno pokazuju da nemaju jak stav, odnosno karakter, pa mijenjaju mišljenja i skloni su “raspravama sa samim sobom”.
Dvojna imena običaj su u državama poput Španjolske i Portugala, ali to ne znači da se moraju uvesti u “modne trendove” i u druge države kao što je Hrvatska i ostalo.
Sve je stvar izbora, i ne smijemo zaboraviti spomenuti da se o UKUSIMA ne raspravlja, već isključivo o OKUSIMA.

Sigurno ste nekad ili pak više puta primijetili da vas određene osobe gledaju zlim pogledom ili možda bolje, očima punim zloće. Najvjerniji dokaz te zloće, licemjerstva, ljubomore, zavisti, mržnje jest žmirkanje očima.
Iznimka je blefarospazam, a to je grčenje mišića oka koje dovodi do pretjeranog treptanja očima. To je vrsta bolesti koja se najčešće javlja u starijoj životnoj dobi. Sigurno znate da osoba s kojom komunicirate ima taj problem, jer ukoliko nema onda je to čisti “napad zloće” na vas.
Da se vratimo na zloću, ipak. Zloća se širi “brzinom munje”. Tuđa sreća smeta drugima, umjesto da te iste osobe budu sretne što vam sve u životu ide dobro i lijepo.

Ono što je zanimljivo jest da se te osobe raduju svojoj sreći, a tuđoj ne. Pravda će kad tad pokazati svoje lice. Što to znači? Osobe koje “grade” sreću, na tuđoj nesreći završit će gore od onih kojima su mislile uništiti život, brak, uspjeh, sreću…
Postavlja se pitanje, dokad zlikovci ili zlikovke planiraju tako misliti?! Možda previše dugo.

Što se onda događa? Događa im se sve loše i negativno što ne očekuju i nisu nikad ni očekivali, ni priželjkivali. Koja je ključna razlika? Veći je obujam ove druge zloće. Na koji način? Prema nekome izrazite jednu zlu namjeru, vratit će vam se dvostruko, ako ne i više.
Naš savjet: Izbjegavajte osobe kod kojih ste primijetili zloću u očima. Da su vam mislile dobro, nikad ne bi ni pokušale žmirkati očima. A još manje, žmirkanje očima proveli u djelo.

Svaka osoba, bez obzira je li riječ o muškoj ili ženskoj nekad je u svom životu pustila suzu, odnosno zaplakala ili plakala.
Suze mogu biti “radosnice ili žalosnice”, ali jedno je sigurno - pokazatelj su i najbolje zrcalo naših emocija.
Ali, ipak suze su učestalije zbog tužnih i žalosnih trenutaka, nego onih sretnih i veselih.
Zašto plačemo, odnosno koji su sve razlozi suza u našim očima?!
Pa krenimo redom…

Istaknuti ćemo 10 tužnih okidača i 10 sretnih razloga zbog kojih itekako često pustimo suzu ili pak više njih.

TUŽNI RAZLOZI ZA PLAKANJE:

1. SMRT OČEKIVANA ILI IZNENADNA
2. BOLEST, BEZ OBZIRA O KOJOJ VRSTI JE RIJEČ
3. GUBITAK KUĆNOG LJUBIMCA
4. RASTAVA BRAKA
5. NASILJE U OBITELJI ILI OPĆENITO AGRESIVNOST
6. VRIJEĐANJE, PONIŽAVANJE I IZRUGIVANJE DRUGE OSOBE
7. PODSJETNIK NA PROŠLOST I TRAUME
8. LJUDSKA NEPRAVDA
9. POZIVI I PORUKE NEGATIVNE KONOTACIJE
10. NEPREŽALJENA ILI ZABRANJENA LJUBAV

SRETNI RAZLOZI ZA PLAKANJE:

1. OZDRAVLJENJE, ZAHVALA, MOLITVA, DUHOVNE PJESME
2. VJENČANJE, ROĐENJE DJETETA, KRŠTENJE, SVETA POTVRDA, PRIČEST, MATURALNA ZABAVA
3. OBRANA I PROMOCIJA DIPLOME, PREDSTAVLJANJE KNJIGA, IZLOŽBE, KONCERTI, PREDSTAVE
4. PJESME U KOJIMA SE PRONALAZIMO
5. POZDRAVNI GOVOR NA NEKOM DOGAĐAJU/ PISANJE PISMA ILI E-MAILA/ SADRŽAJ PORUKE NA RAZGLEDNICI
6. IZNENADAN SUSRET S PRIJATELJEM NAKON DUGO GODINA
7. FILM KOJI BUDI NALJEPŠE EMOCIJE
8. ROĐENDANI I DARIVANJE, TE UGODNA IZNENAĐENJA
9. USPJEŠNO DOGOVOREN POSAO, POŠTEN ODNOS PREMA KLIJENTU, ISKREN IZRAZ LICA
10. POMIRBA, BEZ OBZIRA O KOJOJ VRSTI SVAĐE JE PRETHODNO BILO RIJEČ

Suze nam pomažu u oslobađanju akumuliranoga stresa, a plakanje regulira našu psihofizičku ravnotežu.
Plač je posljedica lančane reakcije koja se događa u našem tijelu, a počinje vanjskim ili unutarnjim podražajem koji budi signale prema našem mozgu i poručuju da je vrijeme da krenu suze.
Kad plačemo dolazi do oticanja otvora između glasnica - odnosno stezanja, srce nam počinje ubrzano raditi, a glas drhtati.
Ono što je možda kontradiktorno, ali pozitivno kod suza jest da sadrže enzim lizozim koji ubija bakterije i sprječava pojavu bakterija na površini oka.
Postoje ljudi koje nazivaju plačljivcima jer redovito plaču, dok drugi itekako teško puste suzu.
Naravno, da je svaki čovjek drugačiji, a samim time i poseban na svoj način.
Logično je da ne možemo biti svi isti.
Osim toga, emotivne osobe vrlo često su osjetljive i zbog genetskog naslijeđa koje nose sa sobom.
Isto tako, čvrste osobe, a samim time i čvrsti karakteri imaju očigledan razlog zašto su takvi.
Ponekad je bolje biti emotivan, a ponekad čvrst.
Ali, nažalost nitko ne može protiv sebe, koliko god se trudio ili trudila.

Temperamentna, vesela, puna života, te itekako pozitivna i nadarena Šibenčanka Dolores Bura svoj optimizam nerijetko prenosi na druge osobe. Upravo taj njezin pogled na svijet pun radosti, emocija, ljubavi i iskrenosti očigledan je u raznim segmentima života. Njezina osobnost je toliko pozitivna da je redovito dobrodošla kako u društvu tako i u javnosti. Od nje možete puno naučiti, ali također i otkriti.
Što znači biti svestran, odakle ljubav prema fotografiji, zašto je postala instruktorica zumbe, te o životnoj podršci otkrila nam je u intervjuu.

Vrlo ste svestrana osoba, odakle ta vrlina koja je itekako izražajna?

Od majke. Moja majka je bila jako talentirana žena čak i više od mene. Naslijedila sam od nje i talent za pjevanje, ples, pisanje, glumu i općenito ta spretnost sa rukama za kuhanje, pletenje, "uradi sam" DIY stvari..osjećaj za detalje, uređenje doma, izražavanje emocija kroz prostor u kojem živimo do odijevanja i pružanja ljubavi bližnjima. To je moje najveće bogatstvo - moje nasljeđe, kako voljeti život , radovati se sitnicama, ljubav prema božiću, detaljima,cvijeću, životinjama, najljepše uspomene imam na majku i sve što me naučila i beskrajnu ljubav koju mi je pružila. Kroz talente i izražavanje čuvam uspomene na nju. Svaki moj projekt posvećen je njoj i ona je bila u svemu glavna misao vodilja.

Vaša ljubav prema fotografiji je neizmjerna, kako komentirate to?

Odmalena, odnosno oduvijek su moji talenti prilično dolazili do izražaja, naročito osjećaj za detalje. To je jedna od važnijih stvari kod fotografije - imati "oko".
Negdje 2008-2009. godine dogodila se jedna zgodna situacija kada sam u proljetnoj šetnji sa prijateljicom fotkala cvijeće i kad smo došle doma stavile smo slike na facebook i kaže ona: Pa čekaj jesmo mi bile na istom mjestu? Moje su fotke izgledale totalno drugačije, bogatije, ljepše. Uvijek sam imala osjećaj kako neku stvar pogledati i prepoznati, te je vidjeti u najboljem svjetlu. Tako je počelo sve. Uzela sam malo bolji fotić i krenula otkrivati svijet fotografije. U početku sam fotkala sve, od vječno inspirativnih zalazaka sunca do grada Šibenika i njegovih kala, prirode, životinja, doslovce svega. A onda se dogodila najveća ljubav – portreti. Kada sam počela fotkati ljude i kada sam prvi put uspjela u pogledu osobe koju fotkam uhvatiti njihov život, njihovu priču, emociju, svemir koji se krije u njima, tada sam znala da su portreti moja inspiracija i strast. I tu počinje moja afera i ljubav prema fotografiji.

Koje motive, predmete, osobe najviše volite fotografirati i zašto?

Kako sam i rekla portreti su moja najveća ljubav, naročito crno - bijeli portreti, jer boja često na slikama odvraća pažnju od detalja i emocije koju slika nosi, uhvatiti nečiji pogled zbog kojeg staje vrijeme, pogled koji vas obori sa nogu i u kojem vodite ljubav samo gledajući se..to je bio trenutak i još jedan vrhunac u mojoj priči sa fotografijom u kojem sam pronašla moju MUZU nešto što nikad dotad nisam imala, nešto što je u potpunosti otkrilo pravu mene i sve moje talente, a to je slobodno mogu reći najbolji poklon koji mi je itko dao u životu - pravu mene, inspirativnu, kreativnu, ludu,zanesenu,zaljubljenu u život i napokon i samu sebe. Voljeti sebe, pronaći sebe najvažnija je stvar u životu.Kad jednom pronađeš sebe ništa više ne možeš izgubiti. Dakle osim portreta kao moje najdraže kategorije ,fotkanje moje muze je nešto najbolje što mi se u životu dogodilo i u čemu beskrajno uživam.

Što vam predstavlja prioritet u životu?

Prioriteti su se mijenjali tokom života, što je normalno, kako rastemo tako se mijenjamo sazrijevamo, situacije koje prolazimo oblikuju nas i mijenjaju.Tako bi svi trebali. Nije lako doživjeti tragedije i učiti iz njih. Ali hrabro se mijenjati poanta je našeg života. Kada sam bila mlađa težila sam savršenstvu, prioriteti su bili školovanje, 5 diploma, što više iskustva kroz posao, uvijek sam bila gladna znanja, danas sa 44. godine moj prioritet i mogla bi reći u ovoj fazi života moj životni moto je "manje težim savršenstvu više ravnoteži". Ravnoteža je životna mudrost i svakodnevna borba - trening koju je važno postići.

Sreću čine male stvari poput…nastavite niz

Sreću čine male stvari poput mirisa božićnih kolačića koji se peku, zapanjujućeg zalaska sunca, plesa i pjesme , prvog poljupca i leptirića u trbuhu.

Na koji način se rješavate stresa?

Po prirodi sam jako znatiželjna i samim tim beskrajno zahvalna na internetu jer u današnje vrijeme sve nam je dostupno. Tako sam proučavala bezbroj tehnika, metoda, posjećivala razne radionice i tečajeve od meditacije, yoge, vježbi disanja, meditacija vizualizacije, radionica smijanja. Kako je izbor veliki tako i vremenom mijenjam tehnike opuštanja, na kraju krajeva ne paše svakome sve, ali za svakoga postoji nešto smo treba pronaći. Ples je uvijek bio najdraži način rješavanja stresa, a u zadnje vrijeme najviše prakticiram ASMR metode - popularno zvane masaža mozga. To mi je trenutno totalno otkriće i oduševljena sam.

Volite i prakticirate zumbu. Recite nam nešto više o tome.

Ples je bio prvi talent koji je dolazio do izražaja. Kao djevojčica gledala sam spot pjesme Đuli na tv-u i zapamtila koreografiju, roditelji su bili iznenađeni kako sam ja to savršeno izvela. Godinama sam išla na balet i sve moguće radionice plesne koje su bile na području Šibenika i Splita i spletom okolnosti ostvario mi se veliki san položila sam 2012. godine za instruktoricu Zumbe. Zumba je bila sjajna kombinacija više vrsta plesova od latino američkih do hip hopa i dancehall-a koje sam godinama vježbala i sad se sve našlo u zumbi. Najljepši period u životu bio mi je dok sam vodila treninge, ta strast, ljubav, sreća dok sam pripremala nove koreografije uz najnovije hitove –ta sreća se ne da opisati, ona energija na satu dok svi plešemo, pjevamo, urličemo neopisiva je. Osmijeh mojih zumbica je neprocjenjiv, fotke koje su ostale, uspomene na humanitarne koncerte na kojima smo plesale i sudjelovale, prijateljstva koja su nastala jer nas je ples povezao ma ja sam najbogatija osoba na svijetu.

Postoji li zemlja vaših snova kojom ste očarani ili biste je voljeli posjetiti?

Zemlja mojih snova je Japan. Velika želja mi je posjetiti Japan u proljeće kada procvjetaju trešnje uz onu njihovu arhitekturu to je san svakog fotografa. Njihova kultura je fascinantna. Uvijek nešto čitam o Japanu ali vidjeti to uživo, to bi bilo nešto.

Podijelite s nama najbolji savjet koji ste nekome dali.

Najbolji savjet koji sam nekome dala a želim ga dati svim ženama je - otkrijte pravu sebe, ne sputavajte se, budite hrabre, pročitajte knjigu "Žene koje trče s vukovima" to je moja biblija.

Tko vam je najveća životna podrška u svakom smislu?

Kada mi je trebao heroj odlučila sam sama to postati. Dok sam bila mlađa majka je bila najveća podrška, ali nje više nema i tako sam ja sama sebi postala i podrška i vjetar u leđa. Mogu slobodno reći da sam ja čovjek svog života.