Koliko puta u životu smo trebali podršku, razumijevanje i oslonac, a nismo ih dobili. I dandanas se sjećamo tih trenutaka kada nam je bilo značajno da netko bude uz nas u teškim trenucima života.

Upravo se to zove nedostatak empatije.

Empatija je sposobnost razumijevanja i dijeljenja osjećaja drugih ljudi, stavljanja u tuđu perspektivu i doživljavanja njihovih emocija. 

Prepoznaje se kroz pokazivanje razumijevanja za tuđe osjećaje, pružanje podrške i aktivno slušanje.

Empatija je temeljena na dvije komponente: kognitivnoj (razumijevanje) i emocionalnoj (osjećanje s drugima). 

Empatija ne znači da je netko uz nas samo u teškim trenucima, nego i u sretnim.

Za empatiju odnosno pružanje empatije  važno je biti okružen dobrim ljudima, imati prave prijatelje i kvalitetna poznanstva.

Na taj način ćemo prije osjetiti empatiju i uz nju veliku radost. A radost je dijeliti osjećaje s drugima, ne misliti samo na sebe, nego i na druge, te pokazati emocije.

Čovjek koji je okružen ljudima koji su empatični ima privilegiju biti sretan jer zna da ima nekoga komu je stalo do njega. Nije li to predivno?!

Svakog prvog petka u mjesecu veljači obilježava se Dan crvenih haljina.

Koje je značenje toga dana?

To je nacionalni dan borbe protiv moždanog udara u žena.

Glavna poruka jest da se moždani udar može spriječiti samo je važno redovno ići na kontrole i voditi brigu o svom zdravlju.

Zdrav čovjek je najbogatiji čovjek, ali često toga nismo svjesni.

Prema istraživanjima žene definitivno češće obolijevaju od moždanog udara nego muškarci.

Isto tako, moždani udar je treći uzrok smrti kod žena.

Važna je prvo svijest, pa tek onda podrška.

U petak odjenite odjeću u crvenoj boji i na taj način pokažite svoju podršku.

Ovaj dan nije samo dan istine i podrške, već i radosti.

Zašto? Jer na taj način žene znaju da nisu same.

Na prvi pogled - možda samozatajna, a na drugi - sigurno vrlo fotogenična, uspješna i poznata mlada žena.
Eto, to je ukratko opis/najava za sljedeću gošću u našoj rubrici, Intervju. O kome je riječ ili koga predstavlja ova rečenica?
Jednu vrlo talentiranu glumicu koja se zove Petra Kurtela.
Petra je svoj život obojila “najljepšim nijansama”, a mi se nadamo da smo je dotaknuli svojim pismenim izrazima.
Koje su to nijanse? Nijanse ispunjene srećom koja se “zrcali” u njezinom privatnom, ali i poslovnom životu.
Kakvi su to izrazi? Vrlo iskreni, a možda još više inspirativni.
Upoznajte ili možda puno bolje - prepoznajte glumicu Petru Kurtelu u ovom razgovoru.

Vaš životni poziv definitivno je gluma. Imate itekako veliko iskustvo u radu kao kazališna glumica, ali također i kao televizijska glumica. Iskreno nam priznajte - kome dajete veću ili barem malo veću prednost, kazališnim daskama ili ulogama u serijama?

Najvažnije mi je da je ekipa dobra, te da je predložak tj. scenarij ili dramski komad kvalitetan. I kazalište i televizija imaju svoje prednosti i kad se sve “poklopi”, jednako uživam i u jednom i drugom.

Buntovna tinejdžerica Lana Kos iz serije Zabranjena ljubav bila je vaša uloga po kojoj ste vrlo prepoznatljivi, ali i ostali veoma zapamćeni. Kako bi se na neki način povezali s ovom serijom recite nam, jeste li buntovni kao osoba i je li u vašem životu postojala zabranjena ljubav?

Zabranjena ljubav nije postojala, niti se doživljavam buntovnom. To ne znači da ne kontriram, pogotovo kad smatram da se borim za pravdu. Po prirodi nisam ni svadljiva, ni konfliktna, ali uvijek ću se založiti za prijatelje ili sebe kad osjetim da je potrebno. Ne bježim od sukoba i ne volim gurati probleme “pod tepih”. Vjerujem da je moguće biti i nježan i asertivan, nije potrebno srljati u bunt.

Posao glumice zahtijeva veliki talent, neopisivu ljubav prema ovom zanimanju, ali i izražajnu sposobnost. Kod spominjanja riječi sposobnost misli se na onu koja se odnosi na transformaciju pa samim time i "promjenu osobine ličnosti". Je li vam ta sposobnost ponekad pomogla/odmogla u privatnom životu? Ako da – kada, kako i gdje?

Mislim da glumci najmanje od svih "glume" u privatnom životu. Meni je to potpuno strano, možda zato što u privatnom životu teško uključujem glavu. Ne vidim ni potrebu za manipuliranjem te vrste, jer moj stav je da je mnogo bolje živjeti mudro, nego lukavo.

Nastupali ste u showu Ples sa zvijezdama s partnerom Damirom Horvatinčićem. Volite li inače plesati i podijelite s nama neke od dojmova s tog plesno - zabavnog događaja. Također, koju vrstu plesa osobno preferirate i zašto?

Volim plesati i izražavati se kroz pokret, a ovaj show mi je bio najbolja “plesna ulaznica”, jer nisam znala, ali ni bila sigurna ide li mi zapravo ples ili ne. Sudjelovanje u showu pamtim kao jednu od najljepših uspomena u životu. Teško je ljudima prepričati koliko je cijeli taj period intenzivan, ali najbliži opis dala je moja prijateljica koja je rekla da smo bili u kolektivnom transu. Čini mi se da smo svi bili potpuno predani i opčinjeni plesom, a od plesova se najradije vraćam rumbi, paso dobleu i jiveu.

Obitelj je prije svega velika ljubav, a potom neizmjerna podrška. Koliko su vaši roditelji majka Ivančica Kurtela – akademska slikarica i otac Petar Kurtela – inženjer strojarstva zaslužni za vaš uspjeh u glumačkim vodama? Otkrijte nam /priznajte koji vam je po vašem mišljenju najbolji životni savjet dala majka, a koji otac?

Prije bih zaslužnost pripisala profesorima koji su me educirali i kolegama s klase s kojima sam otkrivala koji su moji potencijali i tko sam uopće ja (glumački). Moji se roditelji tu nisu puno petljali, a pravu sam pohvalu dobila tek kad sam s kolegicama napravila autorski projekt, hit predstavu "Glumice i to". Mislim da je to bio trenutak kada su do kraja povjerovali u moj talent i izbor. Oni su za razliku od mene vrlo racionalni i kritički nastrojeni. Ja sam sanjar koji uvijek ide po svom. Postoji taj racionalni dio mene, ali na kraju uvijek presudi srce i neka moja ludost, tako da savjete primim, ali po potrebi i pustim.

Ponosna ste majka, ukoliko se ne varamo, petogodišnjeg sinčića Relje. Je li teško uskladiti privatni i poslovni život? Koliko vas je majčinstvo promijenilo, a koliko upotpunilo kao osobu?

Nije teško, jer imam partnera, fleksibilno radno vrijeme i vrtić. Zahvalna sam na svemu tome. Ne znam je li me majčinstvo promijenilo, ali mogu reći da uživam jer imam divno dijete koje me svakodnevno obasipa nježnošću i ljubavlju.

Vaš partner Igor Banović, inače arhitekt i game developer uživa u ulozi oca i po svemu sudeći vrlo je brižan, a s druge strane i iznimno ponosan. Kada i gdje Igor i Relja najviše vole provoditi zajedničko vrijeme ?

U prirodi, baš kao i svo troje.

Kaže se - Tko ne voli životinje, ne voli ni ljude. Što mislite - Ima li u tome istine? Vi osobno volite životinje. Tome ide u prilog da imate mačka Žarka i psa Konana. Kako izgleda suživot s kućnim ljubimcima?

Ne volim generalizirati, pa neću ni sada. Ne poznajem mnogo ljudi koji ne vole životinje, a ako ne vole neku vrstu, to je zbog straha, fobije ili naučenog/nametnutog uvjerenja. I Igor i ja smo odrasli uz kućne ljubimce i naš suživot s Konanom i Žarkom ne bih mijenjala ni za što. Vidim samo pozitivne strane toga, pogotovo kad je odgoj djeteta u pitanju.

Poznato je da preferirate stil odijevanja s duhom prošlosti. Osnovna asocijacija na to su vintage haljine i rockerski stil 70 -ih i 80 - ih godina. Koji vam je uvijek najdraži odjevni predmet, a koji redovito najudobniji?

Najdraži odjevni predmet mi je skoro uvijek onaj najnoviji, jer kupujem rijetko i promišljeno pa me ti komadi uvijek vesele. A najudobnije je sve od svile. Jako volim svilu.

Biti poseban/zanimljiv/drugačiji, naravno u pozitivnom smislu privilegija je koju ne može imati svatko.Po čemu ste vi posebni? Ukoliko je pitanje prezahtjevno, koji bi odgovor na ovo pitanje dala vaša prijateljica, kuma ili neki član rodbine? Kako vas oni vide, odnosno koju vašu karakteristiku ističu kao izrazito posebnu i zašto?

Teško je bez točne definicije posebnog/drugačijeg dati odgovor, ali osobina koju mi prvu pripisuju, a za koju misle da nije u toj mjeri prisutna kod većine, jest smisao za humor. To je nešto što u pravoj punini uživaju samo moji najbliži. Kad se osjećam sigurnom, često sam u stand up modu.

Bogata životna biografija, ali i opsežna "poslovna putovnica“ velika su inspiracija, ali i motivacija s najboljim savjetima i smjernicama.
Nju već duže posjeduje, ali na neki način i živi Josipa Maslać Petričević, vlasnica itekako prepoznatljivog lidera na hrvatskom tržištu u proizvodnji tekstila počevši od odjevnog pa sve do interijerskog.
Naziv brenda je Naftalina, a o ovom brendu bi mogli itekako puno pisati. S obzirom da je i više nego poznat, dovoljno je samo spomenuti naziv i sve je odmah jasno.
Josipa je primjer prije svega majke, a tek potom poduzetnice čije "životne stranputice“ su pretvorene u veliku snagu i još veću energiju.
Zašto? Jer kroz život ide hrabro, odvažno, pozitivno i ustrajno.
Da su žene veliki borci ( koji se nikad ne predaju) u životu i radu, ali i u svakom pojedinačnom danu uvjerite se na najbolji mogući način - čitanjem ovog intervjua.

Život sa sobom nosi mnoge, ali i raznovrsne uspone, padove, prekretnice, izazove. Opišite nam sebe za početak u nekoliko odrednica koje vas po vašem mišljenju najbolje definiraju. Prisjetivši se prošlosti, a osvrnuvši se na sadašnjost - kada je najlakše bilo biti Josipa , a kada najteže i zašto?

Istina je da vanjski faktori koje ste naveli poput – uspona,padova, prekretnica…utječu na nas i da nas možda definiraju kroz naše aktivnosti na van. Okolina vidi kako smo reagirali, kako smo se ponijeli, ali ono što je stvarna definicija nas je naša nutrina i ona je polazišna točka, a naše reakcije su samo posljedica. Volim pričati i rijetko ostajem bez riječi, ali kada trebam reći nešto o sebi (a to su jedna od najčešćih pitanja s kojima se susrećem ), svaki put zastanem. Propitkujem se koliko sam se promijenila, jesu li moja uvjerenja ista kao prije mjesec, godinu, 20 godina…
Do sada, a i trenutno uvijek su na popisu: upornost, poniznost, sklonost k novim idejama, otvorenost za dijalog, želja za učenjem i stvaranjem, ushit zbog uspjeha (i vlastitog i onoga koji nije direktno vezan uz mene) i ono što je uvijek na prvih 100 mjesta, to je ljubav i briga za obitelj.

Uspješna ste poduzetnica, žena, majka, baka. Tome ide u prilog da ste proglašeni i Poduzetnicom godine što dodatno potvrđuje vaš rad kojem prethodi velika upornost, veće znanje, a najveći optimizam. Koja od uloga vam je osobno najviše promijenila život, a koja vas istinski inspirirala?

Znate, veoma često je slučaj da situacije koje su najbolnije izrode najveća čuda, jednostavno nas život suoči s trenutkom u kojem je odabir; ili mijenjaj ili te nema. Trauma i uspjeh su kao dvije strane iste medalje. Bankrot, egzistencijalna neizvjesnost, razvod, mamina bolest, sve je to svezalo jedan gordijski čvor oko mene i samo odlučni potezi i odvažnost za riskiranjem su ga mogli riješiti. I tako je i bilo. Iskreno, ne znam bih li se usudila krenuti u potpuno neizvjesnom pravcu stvaranja jednog novog modela poslovanja da se doslovno nisam osjećala kao da više nemam što izgubiti. Čvor nije odjednom nestao, ali je popuštao. Svjesnost o tom osjećaju je duboko urezana u mene s etiketom; budi zahvalna, ne uzvisuj se, ali i ne ponižavaj se. Na prvu ovo može izgledati kao da su poslovne odluke i uspjesi, ali u njihovom korijenu je opet ljubav i briga za obitelj. Odrastala sam u obitelji punoj ljubavi i međusobnog uvažavanja, a kada sam postala majka; osjećaj odgovornosti, brige i ljubavi se umnogostručio, tako da vidite, sve je to jedna pletenica satkana od mnogih niti, a svaka nit joj daje čvrstoću.

Brend Naftalina čija ste osnivačica, te ujedno vlasnica trenutno broji preko 70 zaposlenih. Počeli ste s malenim butikom kao uvertirom, a nastavili sa senzacionalnim vrhuncem - pogonom, preciznije, vodećom industrijom u području tekstila u Hrvatskoj. Po čemu je brend dobio naziv i koji je bio najljepši, a koji najizvjesniji trenutak u vašem poslovanju?

Hvala na ovim lijepim riječima. Često puta smo se sretali s pitanjem otkud ime. U samim počecima, rane 80-te, bila sam mlada studentica koja je čim prije htjela rasteretiti roditeljski kućni budžet, bila sam u središtu društvenih događanja gdje su se mladi okretali zapadu. Glazba, filmovi, klubovi…općenito otvorenost za novo i napredno nas je okruživalo. Po traperice i pilotske jakne se odlazilo u Trst, Italija je bila (i ostala) modna meka. Odlučila sam dovesti taj dašak zapada i urbanosti k nama. I počela sam s uvozom i šivanjem odjeće od trapera i spitfire jakni, a u to vrijeme je jedan od talijanskih brendova imao naziv sličan našoj inačici riječi naftalina. Volim igru riječima pa se, s druge strane, naziv odlično uklopio u širu sliku koju sam imala još na samim počecima, a to je ideja očuvanja tekstila (nafalin su još naše bake koristile kako bi zaštitile odjeću i kućni tekstil od moljaca). I tako evo već 40 godina, ponosni smo što smo jedni od rijetkih koji su sačuvali tekstil u Hrvatskoj.

Svojim temeljitim radom - stvaranjem korporativne i radne odjeće, opremanjem raznovrsnih prostora/prostorija(stanovi, uredi, hoteli, restorani,kruzeri…) ili pak osmišljavanjem/pripremom/dizajniranjem veza ili tiska na odjeći, jastucima, posteljini, ručnicima… upoznali ste mnoge osobe, ostvarili suradnje i realizirali projekte. Možete li izdvojiti s kime vam je na neki način bilo najposebnije surađivati i zašto?

Naše kupce smatramo našim partnerima i to u punom smislu riječi jer smo upravo zbog njih ovo što danas jesmo. Sve što ste naveli kao našu djelatnost ima u sebi zahtjev nekog od naših klijenata. Kroz razgovore s njima, kroz zajednički rad na njihovom brendiranju smo se i sami razvijali. Cilj nam je da naši partneri osjete povjerenje u nas, da ćemo napraviti sve kako bismo unaprijedili naš/njihov proizvod, da zajedno rastemo. Naftalina je sastavljena od timova koji djeluju u različitim područjima i neprestano raspravljamo, sjednemo i brainstormamo o tome kako postati brži, učinkovitiji, kako maksimalno iskoristiti kapacitete i ostvariti ciljeve. Tako da mi je teško izdvojiti pojedince jer mi je svaki novi, ostvareni projekt onaj kroz kojega smo narasli,a klijent je zadovoljan,veliko veselje. Cijenimo jednako korporacije (Coca-cola, pivovare, velike hotelske lance, restorane) kao i manje projekte u kojima nam npr. mladi poduzetnici ili mladi bračni par dolaze puni povjerenja da ćemo im, ne samo ispuniti zahtjeve nego i predložiti neka unaprjeđenja o kojima možda nisu niti razmišljali.

Ove godine obilježili ste 40 godina rada , a proslavili 60 godina života. Itekako lijepo izgledate, a svojom pojavom ostavljate dojam primjetne dame, najbolje majke, uspješne poslovne žene. U čemu je tajna ljepote, u čemu majčinstva, a u čemu uspjeha? Podijelite s nama najbolji savjet/e.

Ovo je puno komplimenata i hvala na njima. Opet ćemo doći do istog korijena o kojemu sam i ranije govorila. Kroz život sam upoznala uistinu mnogo ljudi i ako bi povukla neku brzinsku analizu dolazim do toga da se unutarnja energija vidi na čovjeku. Osjećaj ispunjenosti, intrizična motivacija za stvaralaštvom je gorivo koje je nepresušan izvor. Istina je da se treba kritički osvrnuti na svoje godine i ne očekivati da imamo istu operativnu snagu sa 60 kao i sa 20, pa delegirati zadatke timu od povjerenja. Volim modu i pratim kretanja, biram odjeću u kojoj se dobro osjećam. Kako u Naftalini imam tim od povjerenja, tako imam i svoju frizerku za koju znam da će napraviti frizuru koja mi odgovara i kozmetičarke s kojima se brzo dogovorim. Uz gene na kojima mogu zahvaliti svojim precima, mislim da je i svjesnost o vrijednosti zrelosti ono što se vidi. Nisam uistinu nikada žalila za nekim mlađim godinama ili se užasavala bora. Sve je to dio mene koji me doveo do toga gdje sam sada. Majčinstvo, a i to što sam baka je najljepši dio mog života. Kada se svi skupimo meni je srce prepuno. A i poslovni uspjeh je opet obiteljski jer u Naftalini rade i moja djeca, brat, sestre, nećak. To je uža obitelj, dok je cijela Naftalina proširena obitelj i na tim temeljima počivamo. Nema strogih granica između navedenih područja, dapače, sve je uzročno posljedično isprepleteno.

Najvažnije je biti čovjek i pokazati ljudskost u svim segmentima života, pa tek onda sve ostalo. Upravo ste takvi vi i to je vaša vrlina za svaku pohvalu. Prokomentirajte nam vaš iskren i jednak odnos prema ljudima i recite kako to da vas ugled, ali i sami “svijet poznatih i slavnih” nije promijenio kao osobu, već isključivo upotpunio kao uspješnu ženu?

Odrastala sam u tradicionalnoj, hercegovačkoj obitelji u ljubavi i brizi te od kada znam za sebe ljudske vrline su one poput iskrenosti, upornosti, vrijednosti, stvaralaštva, brižnosti uz ljubav bili stupovi života. Ideja da smo u konačnici svi ljudi koji dođemo i prođemo ovim životom, da nam nikome ne vrijede ni kule ni palače ukoliko nismo iznutra ispunjeni i empatični prema svom susjedu, je moja osnova. Nemamo ni svi iste startne pozicije, pa kada vidim nekoga tko je nadrastao sam sebe, bez obzira kako to izgledalo po vanjskim mjerilima ja mu se divim. Dijete iz doma koje je upisalo i završilo fakultet, odabralo put stvaralaštva i unatoč svojim ožiljcima ustrajalo na probijanju svojih granica, u mojoj svijesti - stoji uz bok s najuspješnijim poduzetnicima, slavnim i poznatim osobama.

Obitelj je bogatstvo, ali i smisao života. Koliko su vaša kćer, sin, unučad, ali i cjelokupna rodbina sudjelovali u stvaranju brenda Naftalina, ali i donošenju ključnih odluka kako u privatnom, tako i u poslovnom životu?

Obitelj uvijek ističem kao osnovnu gradbenu jedinicu i smisao života. Moja obitelj je bila osnovni pokretač u stvaralaštvu za mene. U početku kao motiv kroz ljubav, brigu i odgovornost, a sada i operativno. Kćer Matea se od malih nogu vrzmala po Naftalini, bila na pakiranju, sortiranju, a sada je direktorica marketinga i neumorno radi na našem brendiranju. Sin Domagoj nam je kao financijski direktor unio novi princip funkcioniranja. Njegovo znanje i iskustvo koje je stekao kao regionalni direktor velike korporacije je diglo razinu poslovanja Naftaline na razinu moderne, suvremene tvrtke. Povjerenje u mladost i otvorenost za njihove ideje nam je podiglo učinkovitost na što smo jako ponosni. Brat Marijan koji je uz mene od samih početaka poslovanja je oslonac i ključni, neumorni kotač u Naftalininom mehanizmu. Nećak Lovro je još kao student radio u Naftalini da bi sada kao voditelj servisnog odjela uz svoju predanost postao ključna osoba u planiranju aktivnosti na terenu. Sestre Marina i Angela su kao dobri duhovi Naftaline na koje se uvijek možemo osloniti kako bi bio omogućen nesmetani rad svih nas zaposlenika. Međusobno se svi jako uvažavamo i poštujemo kako privatno tako i poslovno, a povjerenje koje imamo jedni u druge je neprocjenjivo. A moji unučići, e to je tek jedna nova razina koju nisam osjetila dok nisam postala baka. Kada dotrče do mene, kada ih slušam kako mi objašnjavaju svoje dogodovštine onda je svaki trenutak u kojemu sam prolazila kroz komplicirane situacije vrijedan kao i onaj najljepši, jer me doveo do zagrljaja 6 ručica koje su čista ljubav.

Emocije su osjećaji koji stvaraju tugu, ali i radost. Nastaju trenutno, ali itekako ostaju u sjećanju, pa ponekad i neizbrisivom. Suze i smijeh nas prate kroz cijeli život. Koji trenutak/događaj vam je izazvao najveći osmijeh na licu, a koji neizrecivu tugu pa samim time i takav izraz lica?

Veliki sam emotivac što ima dvije strane. S jedne osjećam veliku tugu, ali s druge strane i veliku sreću, te dječju radost. Sreća je da je moj fokus usmjeren na put prema rješavanju situacija. Kako sam ranije navela, one situacije koje su mi nanijele najviše tuge, neizvjesnost, osjećaj ostavljenosti su mi ujedno bile i najveći motivator da ne odustanem, nego da se skupim i snagom za koju nisam ni znala da je u meni krenem naprijed. A što se tiče najsretnijih trenutaka, to su opet oni vezani uz moju djecu, unuke. Kada ih gledam sada, sa svojim obiteljima kako grade svoj život, kako su međusobno povezani i podržavaju se, kako se nose s izazovima, to je radost koja unosi najdublji mir.

Putovanja su prozor u svijet, ali i jedinstveni način upoznavanja drugih gradova i država, a samim time i kultura, jezika, običaja, tradicije… Volite li putovati? Koja zemlja je vaš favorit po cjelokupnoj ljepoti, a koje mjesto vam je hit po prepoznatljivoj gastronomiji?

Obožavam putovati i svom partneru Milanu sam do neba zahvalna što mi je otvorio vrata u fantastičan svijet drugačijeg. Kao pilotu i svjetskom putniku u njemu stalno gori istraživačka vatra. Obišli smo mnoga mjesta, susreli se s nevjerojatnim kulturama i svjetovima koji funkcioniraju potpuno drugačije od onoga na što smo naviknuli. Australija, Tajland, Vijetnam, Singapur, Dubai, Kambodža, Nepal, Bora Bora, Las Vegas, Argentina, Brazil, Oman, Šri Lanka, Amerika, ali isto tako smo uzduž i poprijeko zajedno proputovali i našu prelijepu zemlju. Baranja, Dalmacija, Zagorje…svako područje kao da je predivan svijet za sebe.
Teško mi je izdvojiti jedno mjesto ili pak kulturu jer svaka ima toliko razina na kojima su nas primili, ugostili, otvorili svoje srce. Otvorene, nasmijane jedne vijetnamske djevojčice neću nikada zaboraviti kao ni jahanje na slonu ili Sidnejski novogodišnji vatromet iznad Opere.

Snovi su jedno, a stvarnost drugo. Usprkos tome - lijepo je sanjati, a još ljepše živjeti svoj san. Imate li neostvarene snove ili pak želje? Koji bi bio najprikladniji i najautentičniji naslov/naziv sna kojeg trenutno živite?

Kažu, a s tim se potpuno slažem, da je najveća sreća biti svjestan onoga što je pred nama. Za sebe mislim da sam stvarno sretna žena, ono najvrjednije (obitelj) je uz mene, sretni su, zajedno prolazimo kroz život. Naravno da uvijek postoje situacije koje se treba rješavati, ali gledajući širu sliku, mirna sam, a mislim da je to najdublji i najvrjedniji osjećaj. Mirna sam kada vidim svoju djecu s njihovom djecom i partnerima, mirna sam jer sam uvjerena da Naftalina uz njih ima budućnost, zdrava sam da mogu uživati s unucima, imam mogućnost pomoći ljudima oko sebe… Tako da, ako bih birala naziv svog sna bio bi to Zvonki mir.

Tako skromna u svojim očima, a tako velika i značajna u očima javnosti zbog iskrenog i emotivnog pogleda na život koji je prožet vjerom.
O kome je riječ? Dovoljno je reći Eva Vukina. Mlada umjetnica i slikarica koja svakodnevno fascinira svojim radovima s vjerskom tematikom.
I to ne samo da stvara kao umjetnica, već živi svoju vjeru u pravom smislu te riječi.
Zbog ovakvih inspirativnih odgovora još više smo zavoljeli intervjue, ali i shvatili smisao života, a taj je da vjera budi nadu i daje snagu samo je trebamo prihvatiti ne kao trenutni, već životni poziv.

Vaše slike „zrcalo“ su iznimnog talenta i ljubavi prema umjetnosti. Kako je sve počelo, odakle ideja, te koliko dugo se bavite slikanjem?

Hvala Vam, pa evo kao mala sam otkrila svoju sklonost crtanju pa sam nekako od malih nogu istraživala svoje crtačke vještine. Rekla bih da se bavim crtanjem od trenutka kad sam prvi potez olovkom napravila pa do sada. To je bilo intenzivnije kad sam upisala slikarstvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti. Prava iskrena ljubav prema slikanju javila se u vrijeme studiranja kad sam shvatila koje mi sve mogućnosti nudi taj talent,pogotovo kad stvaram s Bogom jer talent koji imam je ništa drugo nego dar od Boga. Dao mi je talent kako bi jednog dana On i ja surađivali. I evo suradnja još uvijek traje,ja nastojim slušati svaki Njegov šapat na moje uho, a to se zove inspiracija.

Posebna inspiracija je kršćanska vjera, te vjerski motivi i sveci. Moć vjere u „vašim očima“ naprosto fascinira. Kako komentirate to i kada ste shvatili da volite ovu vrstu umjetnosti, te shodno tome prihvatili taj poziv?

Pa, ja bi rekla da je vjera najzaslužnija za sve ovo što danas živim, radim i što jesam. Bez vjere ne bi ni fakutet završila, ne bi mi ni imalo smisla slikati religijske motive. Ja vjerujem u to što radim i volim to što radim. Kad jedan slikar vjeruje u Boga ,onda više umjetničko stvaranje nije samo stvaranje,onda je to jedna predivna meditativna molitva, kontemplacija. Još bitnije od samog umjetničkog stvaranja prije svega je „biti čovjek“ ,jer sve ono što umjetnik stvara ,stavlja na platno, odraz je njegove duše, onog što jedan umjetnik misli, živi i vjeruje. Najbitnije mi je biti autentična, truditi se biti čim bolja, graditi svoju duhovnost i opravdati svojim djelima svoj umjetnički rad. Biti umjetnik sakralne umjetnosti, velika je odgovornost. Zahtjeva puno rada ali duhovnog rada, a najljepši su onda rezultati a to je feedback publike koji mi je izuzetno bitan. Kad sam shvatila da volim ovu umjetnost? Mislim da je to bilo kad sam primjetila koliko moja umjetnost može pomoći ljudima kod komunikacije s Bogom, onda sam zavoljela svoju umjetnost jer sam shvatila da ona ima viši smisao.

Koja je bila prva slika, odnosno umjetnički rad koji ste napravili i što vam je to osobno značilo, te kakve su bile reakcije?

Teško je odrediti koja slika je bila prva umjetnička slika. Nek to bude ona koja je izazvala najviše reakcija kod promatrača. Sa slikom „Djevojčica u plavom kaputiću je zapravo sve krenulo. Objavila sam je na društevnim mrežama i publika je odmah prepoznala poruku te slike. To je bila moja prva slika s konkretnom porukom ljudima, porukom nade, utjehe i mira. Ta slika mi je zapravo potvrdila da moram nastaviti sa stvaranjem slika takve tematike, jer umjetnost je tu ne samo zbog umjetnika kao neka terapija već nešto obostrano, što ostavlja pozitivan utisak u ljudima koji je promatraju.

Koje je vaše osobno mišljenje o vjeri, duhovnosti i religijama. Može li čovjek živjeti/napredovati bez vjere i ima li život bez vjere uopće smisla?

Mogu posvjedočiti da je vjera ta koja me drži duhovno živom pa čak i kad je tijelo onemoćalo. Vjera me vodi kroz život, diže me i daje mi smisao. Ja znam da je puno onih kojima vjera nije usađena, možda ovo čita netko kome je vjera nepoznanica jer nije imao roditelje koji bi mu usadili vjeru. Na meni je da takvu osobu ne osuđujem ali znam da i na tu osobu Bog računa i poziva ju da Mu se obrati jer život s Bogom je predivan. Bog je savršen i na njega se možemo sigurno osloniti dok se na ljude ne možemo, jer su nasavršeni i grešni kao mi. Bogu uvijek mogu zavapiti, kad god želim i znam da će me čuti, više nego mama,tata,brat,prijatelj. Ja svoju vjeru moram živjeti i zračiti, opravdati svojim djelima da ljudi kojima je Bog nepoznat na meni vide kako je život s Njim predivan! Ja koja sam primila više,odgovorna sam za one koji su izgubljeni u ovom svijetu, traže smisao u krivim stvarima. Želim svima a i molim za to da upoznaju tu bezuvjetnu Ljubav i to koliko je Bog živ, a kad bude ih Ljubav Božja dotaknula,neće se više udaljiti od Boga. Mi smo ovdje prolaznici, skupljamo bodove za Vječnost, ovaj život prolazi i zato trebamo čim prije spoznati svoje slabosti i truditi se biti bolji jer smo stvoreno za Nebo, Bog nas želi k sebi ali evo,zlo se bori protiv toga,protiv nas, baš zato jer Njemu pripadamo.

Kada ne slikate, što radite u slobodno vrijeme, odnosno koji su vam hobiji?

Volim sve ono što vole mladi ljudi. Volim provoditi svoje slobodno vrijeme sa svojom obitelji i prijateljima. Osim toga, volim otići na misu, s mladima slaviti Boga, moliti. Volim slušati glazbu, plesati. Volim dobre inspirativne filmove. Volim sport, posebno volim šetnje i prirodu. Proljeće i ljeto su mi najdraža godišnja doba jer volim puno sunca i boravak u prirodi.

Tko vam je najveća podrška u radu, što je za vas uspjeh, a što talent?

Moja najveća podrška je moja obitelj, roditelji,braća i sestre. Imam predivnu veliku obitelj. Od obitelji sve kreće. U obitelji sam primila ljubav i vjeru. Imala sam slobodu odabrati umjetnost, nikad me moji nisu u tome sprječavali. Dapače, roditelji su slušali Božji glas,pustili Bogu da me vodi gdje sam Mu potrebna. Bitna je u početku i ta suradnja roditelja s dragim Bogom da bi svatko od nas mogao u slobodi reći Bogu svoje „da“ na ono na što nas poziva. Oni su uvijek uz mene kad je teško i naporno jer umjetnost koliko daje,toliko i uzima. Jako je iscpljujuće jer kao što je rečeno „ Kome je više dano od njega će se i više tražiti“ pa često odradim i više nego je u mojim ljudskim snagama.

Postoji li crkva/svetište koje vam je osobno priraslo srcu i zašto?

Međugorje je mjesto na kojem sam primila mnoge milosti i donijela neke dobre odluke. U Međugorju mi se srce promijenilo,još više otvorilo Bogu i nekako sam sigurna da sam tamo izmolila sve ovo što danas živim. Bog me tamo oslobodio mnogih tereta da bi danas imala taj predivan Božji mir u srcu. Sva marijanska svetišta su mjesta izlijevanja Božje milosti na nas i koje god posjetimo,nećemo otići praznih srca doma.

Kojem svecu/svetici se posebno molite i posebno ga/ju cijenite i zašto?

Ja sam si s većinom svetaca jako dobra, često molim devetnice povodom njihova spomendana i vrlo rado ih crtam i slikam. Sveci kojima sam u vrijeme studiranja molila nekako su mi bliži jer su zagovarali za mene kad je bilo jako teško. To su Ivan Pavao II, Padre Pio, Majka Terezija, Mala Terezija od djeteta Isusa, don Bosco, sveti Antun Padovanski i još puno njih. Mala Terezija mi je posebna jer je postala sveta zbog svoje djetinje jednostavnosti, obavljajući svoje svakodnevne poslove s velikom ljubavi prema Bogu. Ta njezina predanost Bogu i velika vjera me oduševljavaju a i ona sama bila je umjetnička duša, a isto tako i Ivan Pavao II.

Gdje ste sve dosad predstavili vaše umjetničke radove i koji su vam sljedeći planovi i ciljevi?

U više hrvatskih gradova sam izlagala svoje slike hrvatskih svetaca i blaženika. U Međimurju, Podravini, Dalmaciji, Zagorju, Kvarneru, Slavoniji i baš mi je drago zbog toga. Velika je stvar što slike putuju od grada do grada i pronalaze svoje mjesto u obiteljskim domovima.A neke su pronašle mjesto i u crkvama. Svakakvi projekti su preda mnom i veselim se ali sve je još u fazi realizacije i skica. Mislim da me Bog priprema za velike projekte ali ja sam strpljiva i pristupam svemu bez očekivanja, idem tamo gdje me zovu,odnosno Bog zove.

Bog čini čuda onima ... nastavite niz

Bog čini čuda onima koji Mu se potpuno predaju u ruke u potpunoj slobodi i onima koju Mu dopuštaju da ih oblikuje kroz patnje i razne životne teškoće, a za to je potrebna čvrsta vjera i povjerenje koje rastu u molitvi. Molitva je disanje duše, baš kao što je kisik potreban plućima,tako je i potrebna molitva našoj duši.