Često znamo reći ili pak čuti rečenicu: “Vrijeme brzo prolazi”.

Što to znači? To jasno ukazuje da su godine prolazne, a samim time i cijeli naš život.

Svatko je ponekad razmišljao o budućnosti sa strahom jer nitko od nas ne zna što donosi sutra.

Ali znamo da kako starimo moramo obratiti pažnju na:

zdravlje - moramo brinuti o zdravlju više nego prije

posao - ne možemo raditi istim intenzitetom kao prije

obitelj - trebamo što više vremena provoditi sa svojom obitelji jer je to neprocjenjivo

izgled - ljepota je prolazna, ali to ne znači da ne smijete biti lijepi i njegovani

želje - imate ih mnogo, ali ako ih pola ostvarite sretni ste

novac – trošite ga na ono što najviše volite, ali i štedite.

Usprkos svemu moramo biti svjesni da su godine zaista samo broj i da moramo u svakom danu uživati maksmimalno.

Radujte se životu i živite ga u svoj njegovoj punini i uvijek budite pozitivni i optimistični.

Nastojte raditi samo ono što vas veseli.

U duši emotivac, u majčinstvu uzor, u poslu perfekcionist, u prijateljstvu oslonac, u kulinarstvu profesionalac, a u životu borac – to je ukratko najava naše sljedeće gošće u rubrici Intervju, a ona je Maja Gnjidić Verdecchia.

Maju svi znaju kao osnivačicu itekako prepoznatljivog i popularnog izbora ljepote, Najljepša Mama Hrvatske.  

Prva pomisao na ljepotu je fizički izgled. Ali, to nije samo izbor vanjske ljepote, nego mnogo više od toga.

O čemu je riječ? Ljepota se manifestira i kroz sve pokazatelje one istinske unutarnje ljepote koja nas okružuje. A to su inteligencija, talentiranost, razumijevanje, ljudskost, humanost...

Šibenik  zauzima posebno mjesto u njezinom srcu i mislima.  Štoviše, Maja se diči s Šibenikom, a i Šibenik s njom.

To je neizmjerna ljubav, a više o toj emotivnoj povezanosti, ali i drugim temama  saznajte u intervjuu.

U Hrvatsku ste doveli jedan iz svakog pogleda poseban izbor ljepote pod nazivom Najljepša Mama Hrvatske. Recite nam nešto više o tome s naglaskom na početke i sadašnju situaciju. Što se promijenilo u odnosu na prije?

 U Šibenik sam 2016. godine dovela finalistice natjecanja ‘Miss Mamma Italiana' kojima je pridružen izbor ‘Miss mamma italiana in Croazia’.To je bio sami početak ideje o organizaciji natjecanja ‘Najljepša Mama Hrvatske’. Ubrzo sam, puna entuzijazma i želje za stvaranjem jednog novog, a po svojim karakteristikama plemenitog i pomalo inovativnog projekta,  pokrenula natjecanje. Ono je pružilo priliku majkama da u  drugačijem ambijentu od onoga na kojega su navikle, pod blještavim svjetlima pozornice, pokažu svoje kvalitete.  Zaista to nije klasični izbor ljepote. To je natjecanje, zapravo, individualni prikaz svake naše kandidatkinje u bezbroj dimenzija – od njihove majčinske, obiteljske i poslovne, do uloge koju imaju u svojoj sredini, u društvu. One predstavljaju i svoje hobije, razmišljanja i ideje. A sve se događa spontano i ležerno tako da se u tom pozitivnom i kreativnom ozračju stvaraju prijateljstva i poslovne veze žena iz svih dijelova Hrvatske.  Iako se kaže da je svaki početak težak, naše natjecanje je naišlo od prvog trenutka na veliku podršku Grada Šibenika i  Turističke zajednice grada Šibenika, kao i same publike i majki koje su se željele prijaviti. Zahvaljujući takvom poticaju i uvažavanju, naše  natjecanje raste iz godine u godinu. Neizmjerno sam ponosna na sve što se do sada postiglo zahvaljujući timu koji je uz mene, a i na neizostavnoj podršci najbližih.

Biti majka privilegija je koju ne može imati svatko. Koliko je majčinstvo upotpunilo i promijenilo vaš život? Pokušajte se prisjetiti nekog trenutka kojeg pamtite kada je najteže bilo biti majka i opišite nam ga.

Postala sam majka, po današnjim kriterijima relativno rano, u svojoj  22 godini. Taj predivan čin moj je dotadašnji život promijenio iz korijena. Postala sam zrelija i odgovornija u prihvaćanju životnih obveza. Sve je postalo znatno dinamičnije, krenulo je balansiranje između posla, kućanstva i roditeljstva. Tempo se nastavio kroz godine, a stečeno iskustvo učinilo je da to shvatim i prihvatim kao nešto sasvim normalno.  Svojoj djeci sam uvijek željela pružiti baš sve što im je potrebno, pa i više od toga. Pri tome sam bila svjesna da, kao majka,  ne moram sve raditi besprijekorno i biti svake sekunde posvećena i brižna „sto na sat“. I danas vjerujem kako moja roditeljska uloga podrazumijeva pružanje ljubavi, nježnosti, topline i vjere, kao i stvaranje  sigurnog okruženja svom djetetu u kojemu će ono samo rasti, razvijati se i odrediti vlastiti životni put. Navikla sam biti maksimalno organizirana  u raspoređivanju svog vremena i rangiranju prioriteta.  To još uvijek radim po navici iako su djeca prerasla djetinju dob. A bilo je i teških trenutaka. Najteži, onaj koji se nikad ne zaboravlja,  bio je u liječničkoj ordinaciji neposredno prije sinove operacije tumora. Pred supruga i mene su stavljeni papiri koje je trebalo potpisati i na kojima je pisalo kako ima 50 posto šanse za preživljavanje. Na svu sreću, ta je teška epizoda iza nas. Zahvaljujući iskusnom liječničkom timu, Riccardo danas živi punim plućima okrenut svojoj mladosti i životnim izazovima.

Rodom ste iz predivnog turističkog bisera, grada Šibenika. Primijetili smo da ste vrlo emotivno vezani uz taj grad. Što Šibenik ima, a drugi gradovi nemaju? Također koja je vaša prva pomisao kad vam netko spomene rodni kraj?

Ja sam tu doista jako subjektivna i za mene je Šibenik sinonim za moj najtopliji dom, najljepši i najposebniji grad na svijetu. Šibenik su jutarnja macchiata uz miris friško oprane robe s tiramola, uz žarke boje đirana u pitarima na balkonima, Šibenik je moje djetinjstvo, moja mladost upletena u svaku uličicu, rivu, svaku kalu i đardin. Šibenik su najljepše zore i najljepši sutoni na svitu.  Tu je moja obitelj, moji prijatelji, moji korijeni. Kad god imam priliku, trčim u zagrljaj svog rodnog grada, u moju oazu mira. Šibenik će za mene, dok god živim, imati posebno mjesto u mom srcu.

Uspjeh je pojam iza kojeg se krije i mnogo potpojmova poput – rad, upornost, vizija, entuzijazam, odricanje, obrazovanje, iskustvo, podrška, financijska kriza... Koji od izraza se najbolje uklapaju u vaš uspjeh i zašto?

Vizija, odricanje, upornost i optimizam. To su otprilike ti izrazi koji su svojim značenjem pridonijeli određivanju mog životnog i poslovnog puta. Još bi ih možda nadopunila i  pojmom rizika. Zaista se uzalud ne kaže da bez rizika nema uspjeha. Osim toga, važno je biti spreman stjecati nova znanja. Nikada ne propuštam priliku naučiti nešto novo. Znanje je bogatstvo, a svatko tko želi ići u korak s vremenom mora učiti dok je živ.

Primijetili smo da ste vrlo druželjubiva i emotivna osoba. Smatrate li da postoje prava prijateljstva i koliko ih je moguće “sačuvati”. Također, kada Maja najviše plače, a kada se najviše smije?

Znam da postoje prava prijateljstva i zahvalna sam što su mi oplemenila i obogatila život. Prijateljstvo je poseban oblik ljubavi koji, poput svake duboke i iskrene emocije,  također traži ulaganje, odricanje i trud. Svako pravo i iskreno prijateljstvo može opstati i očuvati se ako se njeguje, ako ga ne zapostavljate i doživljavate „zdravo za gotovo“. 

Što se tiče smijeha i suza, za sebe bih kazala da sam vedra osoba, a imam sreću što sam okružena dragim ljudima koji su, poput mene, po prirodi vedri. Kao takva, volim se smijati,  osmijeh je moj najdraži make up. Optimist sam i čaša mi je uvijek napola puna, nikad prazna. Naravno, u životu bude i trenutaka kad „progovore“ duboke emocije i kada se oči napune suzama. Dogode se i meni suze.  Uvijek se, pri tom, sjetim one Šantićeve: „Blago onom tko suza ima, u toga srce umrlo nije“. Na kraju krajeva, život su i smijeh i suze.

Privatni život vezan je uz Italiju jer vam je suprug Talijan. Gdje živite točno, putujete li često, te kako izgleda vaša obiteljska svakodnevica?

Živim u prekrasnom Moglianu, praktički nasuprot Šibenika. Moja svakodnevica je, zapravo u najužoj vezi sa godišnjim dobom – ljeti sam više terenski radnik, a ostatak godine kad nisam na poslovnim putovanjima, vrijeme provodim u uredu. S obzirom na to da su djeca već odrasla, suprug čiju potporu uživam i ja stvorili smo našu rutinu koju volimo 'razbiti' kratkim putovanjem. Puno radim, pa mi često taj mali bijeg pomogne opustiti se.

Svaka prava dama kao i vi ima omiljeni modni dodatak bez kojeg ne može. O čemu je riječ? Gdje i kada ga nosite? Koji je glavni modni predmet za dnevni look, a koji za večernji?

Kao što sam i spomenula, moj omiljeni dodatak je osmijeh i uvijek ga s radošću nosim. Ipak, s obzirom na to da sam često na sastancima i eventima, ne mogu preživjeti bez štikle. To je moj „statement komad“. Nema obuće koja više laska ženskoj nozi i ukupnom dojmu. A inače, što se mode tiče, ne spadam u osobe koje slijepo prate modne trendove i ultimativno kupuju isljučivo ono što im diktiraju dizajneri za tu sezonu. Imam vlastiti stil i slijedim ga. Onaj komad odjeće ili obuće koji mi se svidi, naći će mjesto u mojoj garderobi neovisno o tome je li tog trenutka „in“ ili „out“. Naprosto imam svoj „in“.

Svi imamo uspomene koje su obilježile naš život, ali ne trenutno, već vječno. Otkrijte nam svoju i objasnite nam zašto je baš o njoj riječ?

Od brojnih uspomena koje su mi drage i koje su dio mog života, koje su me pomalo i odredile, izdvajam dolazak u Italiju. U toj sam dragoj, prijateljskoj zemlji morala početi život ispočetka. Osim supruga,  nikoga nisam poznavala. Sada s ponosom mogu kazati kako sam ovdje uspjela izgraditi divan život, steći privatni i poslovni uspjeh te sklopiti brojna  prijateljstva.

Uz odlazak u Italiju, velika prekretnica i promjena u mom životu dogodila se prije 20 godina preranim gubitkom moje majke. Imala je tada svega 49 godina, koliko i ja sada. Tada sam,  sa svojih 29 godina,  preuzela njezinu ulogu stupa i obiteljskog oslonca. Koliko simbolike nose naši životi, zapravo nismo ni svjesni.

Svaka osoba je gurman na svoj način. Jeste li vi više slatki ili slani tip i zašto? Koje je vaše najdraže jelo i zašto? Volite li općenito kuhati i ako da koja jela?

Volim eksperimentirati i kušati nova jela, ali se uvijek vraćam tradicionalnim receptima i to onim šibenskim. Definitivno sam više slani tip,  stvarno spadam u gurmane  koji  vole konkretna jela, posebno meso. Međutim, moram dodati da ne bi preživjela bez čokolade, lješnjaka i peciva s orasima. Najdraže jelo mi je ipak pašticada koju rado i često spremam. Nijedan blagdan, neka važna obljetnica, datum ili naprosto obiteljska večera s prijateljima nezamisliva je bez pašticade. Zaista imam sreću što dolazim iz obitelji u kojoj se dobro jelo itekako cijenilo. Majka mi je bila vrsna kuharica, kao što je moja teta i ujna. Takve su mi bile i obje bake. Znači, cijela ženska strana moje obitelji obožavala je kuhati. Povukla sam taj dar od njih. A onda sam došla u obitelj koja je također cijenila dobru kuhinju. Svekrva je bila odlična kuharica. Znanje, vještine i iskustvo koje sam ponijela iz svoje kuće, uz svekrvu sam nadogradila i spojila dvije kulinarske tradicije. Kuhati obožavam, posebno za prijatelje i naše društvo. Opušta me i veseli. Uz kakvu dobru glazbu „na najjače“, sama u kuhinji, osjećam se predivno.

U vinu je istina. Koje vino pijete i je li istina danas poželjna? Koliko u svijetu poduzetništva i biznisa ima mjesta za iskrene osobe koje govore istinu?

Biram pitka vina punog okusa, uz dobro društvo.  Svijet poduzetništva zna biti varljiv, ali vjerujte mi, kad imate pravu podršku, imate sve. Znate li što kaže jedna talijanska izreka? Ako želiš upoznati jedan narod, sjedni za njihov stol i pij njihovo vino. Time je sve rečeno.

Stiže najveći kršćanski blagdan – Uskrs.
Jesmo li spremni?
Imamo li otvoreno srce za Boga, obitelj, bližnje i prijatelje?
Razmišljamo li samo o ukrasima, bojama i dekoracijama koje su prolazne, na oko vidljive, trenutne…?
Mislimo li o onome što osjećamo i kakvi smo prema sebi, a kakvi prema drugima i koji je naš smisao života?
Gdje su Bog i vjera u našoj sekundi, minuti, satu, danu, tjednu, mjesecu i općenito postojanju?
U kojem postotku je vjera prisutna u našoj svakodnevnici i je li uopće prisutna?
Život je putovanje i nitko ne zna kad i gdje je posljednja stanica. Budite spremni na stranputice, ali potrudite se živjeti, a ne životariti s Bogom.
Preispitajte svoje postupke i nastojte biti dobri ljudi u svakom smislu i pogledu.
Neka ovaj Uskrs bude blagoslov ne samo na vašem stolu, nego i u vašoj duši - neiskvarenoj i iskrenoj.
Uskrs je uskrsnuće, novi život. Jesmo li spremni na taj korak preobraćenja i suočavanja sa samim sobom i istinom?

U životu se nerijetko susrećemo s predrasudama. Što su to predrasude, koje vrste postoje i kakve pojave izazivaju otkriti ćemo u ovom članku.
Predrasude predstavljaju negativan stav i razmišljanje prema pojedincu ili grupi.
Vrlo su izražajne i oblikuju ponašanje, te ujedno utječu na interakciju među ljudima.

Vrste predrasuda su različite:

1. na osnovu spola
2. rasne pripadnosti
3. godina
4. izgleda
5. seksualne orijentacije
6. nacionalnosti
7. zdravstvenog stanja
8. socioekonomskog položaja
9. religijskog opredjeljenja
10. obrazovanja

Kada nastupe, predrasude sa sobom nose stereotipe koji mogu biti pozitivne ili negativne prirode.
Ako je netko po nečemu različit ili drugačiji važno ga je prihvatiti kao takvog, a ne osuđivati i gledati “drugačijim očima”.
Bogatstvo je u različitosti tako da je važno prihvatiti ljudske mane i vrline, a ne osuđivati nikog zbog ničega.
Zašto je netko različit to on najbolje zna tako da u današnjem vremenu ne bi trebalo biti prilika za krive poglede i komentare.
Važno je tolerirati i prihvatiti svakog čovjeka jer na taj način neće biti povoda za diskriminaciju u bilo kojem smislu.
Život je prezanimljiv da bi se opterećivali s dosadnim predrasudama – živite ga punim plućima i bez briga koliko god je to moguće.

Sve u svoje vrijeme - zna se reći. Svakim danom smo sve stariji i mnogi često ne žele reći koliko imaju godina. Možda se u njima pojavi strah o starenju i brzom prolasku vremena, a samim time i godina. Godine jesu broj, ali imaju i svoje značenje. Svako razdoblje ima svoje čari, prednosti, nedostatke i izazove.
Nije isto imati 10, 20, 30, 40, 50 ,60 ili više godina. Što se osobe približavaju većem broju godina, imaju više iskustva, znanja i mudrosti.
I mlade osobe od 20 godina drukčije razmišljaju s 30, a drukčije s 40.

Također, interesi su drugačiji kako godine prolaze. Dok si mlad, ponekad si i neozbiljan i zanima te nešto što ti u 40 ili 50 -im godinama ne bi bilo ni na kraju pameti.
Svaku godinu života treba živjeti punim plućima, jer je svaki dan original i taj dan i datum se više neće vratiti niti ponoviti.
Vrijeme prolazi i kreirajte život tako da vam bude lijepo u svakom smislu i da ne žalite za ničim.

Isto tako držite do svog izgleda i uvijek nastojte izgledati mlađe ne samo tijelom, već i duhom.
Život je prolazan, odnosno putovanje – nikad ne znamo gdje je zadnja stanica, ali dok živimo neka trenutne stanice budu nama drage osobe, lijepi doživljaji, trenuci i događaji.