Sljedeća gošća u našoj rubrici Intervju je Žakline Troskot vlasnica triju slastičarni Amélie u Zagrebu.

Iza ta tri slatka kutka krije se mnogo truda, rada i emocija.

Zajednička poveznica ova tri mjesta je osobnost, odnosno karakter vlasnice koja je uistinu posebna.

Što je sve posebno? Poseban je njezin osmijeh, način razmišljanja, stil života, borbeni duh, poduzetnička vizija, pedantnost u radu…

Ljubav joj je pokretač, inovativnost motiv, rizik izazov, a uspjeh  put kojim korača i to već 15 godina.

Mi joj želimo još puno godina u svijetu slastičarskog poduzetništva, a vi pročitajte ovaj zanimljiv i inspirativan intervju.

Svi su čuli, a većina je i posjetila slastičarnicu Amélie u Zagrebu. Kao vlasnica ovog “slatkog kutka” ispričajte nam kako je sve počelo, odnosno upoznajte nas s počecima nastajanja slastičarne.

Kao i mnogi počeci, i priča o Amélie započela je s puno truda, rada i odricanja. Bile su to godine kada se radilo danonoćno – bez slobodnih dana, bez godišnjih odmora, bez večernjih izlazaka i kava s prijateljima. Počela sam doslovno s jednom zaposlenicom – ona je posluživala goste, a ja sam pekla, vozila, nabavljala, planirala, i u drugoj smjeni ponovno uskočila u servis. To je bio moj svakodnevni krug.

Polako, ali sigurno, stvarali su se uvjeti za nova zapošljavanja, pa nova i nova itd. S vremenom smo iz kuhinje od 15 m² prešli na 60 m², a danas radimo u prostoru od 600 m², imamo oko 45 zaposlenih i 3 poslovnice. Svaka ta kvadratura nosi svoju priču, svoj izazov i svoju pobjedu.

Nisam imala ni veliki kapital, ni razvikani brend iza sebe – samo viziju, vjeru u sebe i ogroman pogon unutarnje motivacije. I možda je baš zato Amélie postala ono što danas jest – slatki kutak s dušom, nastao iz strasti, građen strpljenjem i održan zahvaljujući ljudima koji su prepoznali iskrenost u našem radu.

Slastičarna nosi francuski naziv, a mogu se i kušati francuske slastice. Odakle ideja za tim nazivom i da vam Francuska bude inspiracija?

Naziv "Amélie" nekako se dogodio spontano, sviđalo mi se to ime odavno, ali isto tako kad malo bolje razmislim – možda ipak i nije bilo tako slučajno. Francusko slastičarstvo oduvijek me fasciniralo – precizno, profinjeno, elegantno – taman po mome guštu. U njihovim slasticama postoji ta fina ravnoteža između tehnike i umjetnosti, i sigurno me ta estetika i filozofija izrade kolača podsvjesno privukla da "koketiram" s francuskim štihom.

No, ne mogu reći da je Amélie isključivo u francuskom duhu. Kad sam otvarala slastičarnicu prije 15 godina, hrvatsko tržište jednostavno još nije bilo spremno plaćati minimalno 7€ za desert, koliko vas u prosjeku koštaju prave francuske slastice u Parizu, jer je izrada istih kompleksna i zahtjevna.  Zato smo našli svoj balans – inspiraciju crpimo iz francuskog stila, ali u ponudi imamo i domaće klasike, često u nešto moderniziranim verzijama. To je kombinacija tradicije i suvremenosti, profinjenosti i pristupačnosti – baš kako volim.

U konačnici, Amélie je ime koje nosi i nježnost i karakter, i mislim da jako lijepo odražava ono što želimo da ljudi osjete kad uđu kod nas – mrvicu Pariza, ali i toplinu doma.

Slastičarstvo kao posao je s jedne strane zahtjevno, a s druge zanimljivo. Je li teško uspjeti u tom poslu?

Uspjeti u svijetu slastičarstva nije nimalo jednostavno – to je posao koji traži sve od tebe: fizičku izdržljivost, mentalnu otpornost, kreativnu viziju i nevjerojatnu razinu predanosti. Mnogi zamišljaju da je to samo veselo miješanje kreme i slaganje kolačića, ali istina je puno dublja i izazovnija. Slastičarstvo je posao u kojem se dižeš ranije od ostalih i ideš spavati kasnije, često s umornim tijelom, ali – ako si strastven – s ispunjenim srcem.Vikendima, dok svi uživaju i odmaraju, nama je špica na poslu. Dok drugi uživaju u predblagdanskom božićnom ugođaju, mi smo u ratnoj spremi – i tako iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu...

Ja smatram da uspjeh u ovom poslu – kao i u svakom drugom – ne dolazi preko noći niti sam od sebe. Moraš imati jasnu viziju – znati tko si, što želiš ponuditi i zašto to radiš. Moraš biti dosljedan toj viziji, i onda kad je teško, i onda kad te možda okolina ne razumije. Treba ti upornost, ona svakodnevna, tiha, koja se ne da pokolebati prvom preprekom. Jer prepreka uvijek ima – kvarovi, manjak ljudi, umor, konkurencija, promjene tržišta… ali sve se to prebrodi ako znaš kamo ideš.

Bitne su i druge osobine: disciplina, fleksibilnost, snalažljivost, sposobnost upravljanja timom i troškovima, ali i hrabrost da se usudiš biti drugačiji. Danas nije dovoljno samo znati napraviti dobru tortu – moraš znati i ispričati priču, prepoznati želje svojih gostiju, osluškivati trendove, ali i ostati vjeran sebi.

I najvažnije – moraš voljeti ljude. Jer slastičarstvo nije samo posao, to je servis radosti, posao u kojem ljudima ulaziš u živote kroz njihove najsvečanije i najnježnije trenutke.

Ukratko – nije lako, ali ako imaš viziju, karakter i srce, možeš stvoriti nešto stvarno posebno. I to vrijedi svake kapi znoja.

Trendovi u svijetu slastičarstva se mijenjaju u skladu s vremenom. Što se značajno promijenilo u odnosu na prije?

U posljednjih 20-tak godina svijet slastičarstva doživio je pravi mali revolucionarni preokret. Od sastojaka i tehnika, do prezentacije i filozofije – gotovo da nema segmenta koji se nije promijenio.

Nekad su slastice bile sinonim za teške kreme, klasične biskvite i obiteljske recepte koji se prenose s koljena na koljeno. Danas  se sve više teži lakšim teksturama, izraženijim okusima i vizualnoj eleganciji, uz zadržavanje autentičnosti.

Tehnički gledano, moderne slastičarske metode značajno su unaprijedile pristup izradi slastica. Danas  je normalno da se čokolada precizno i ispravno temperira, da se kreme i gelovi stabiliziraju uz pomoć pektina, agar-agara itd. , normalno je da se koriste kvalitetne kuverture, mirror glaze (zrcalne glazure)  postala su naša svakodnevnica,koje zahtijevaju točno određene temperature i teksture.

Veliku ulogu ima i napredna tehnologija – poput šokera za brzo hlađenje, pećnica s preciznim programima pečenja, termometara s točnim sondama, pa čak i digitalizacija receptura radi bolje kontrole procesa i uštede vremena.

Nekada se radilo "odokativno", danas je sve precizno, mjerljivo i ponovljivo – ali uz zadržavanje umjetničkog i senzualnog aspekta slastičarstva, koji ni jedna tehnologija ne može zamijeniti.

Osim toga, estetika je postala neizostavan dio svakog deserta. Desert više nije "samo ukusan" – on mora i pričati priču, biti fotografiran, dijeljen, pamtljiv.

Poseban naglasak stavlja se i na sezonalnost, lokalne sastojke, održivost i sve više na alergene i nutritivne vrijednosti – bezglutenski, veganski, deserti s manje šećera I sl. postaju standardni dio ponude.

No ono što je meni osobno najljepše – i dalje je to umjetnost sa srcem. Samo sada s više znanja, više alata i više prostora za kreativnost.

Rijetko koja osoba ne voli slatko i može bez slatkog. Koji je vaš najdraži desert i zašto?

Nakon toliko godina provedenih u svijetu slastica, isprobavanja raznih kombinacija i osmišljavanja novih recepata, moram priznati da su mi najdraže one jednostavne, iskrene slastice. Obožavam dobru starinsku štrudlu od jabuka, ali s jednom važnom napomenom – jabuke moraju biti rezane na kockice ili listiće, nikako ribane! To je možda stvar odrastanja u Njemačkoj, ali meni tek one pečene, rezane jabuke, koje puste svoj sok dok zagrizeš – daju pravi gušt. Ribane se, po meni, prebrzo pretvore u kašu i izgubi se tekstura – ali naravno, to je stvar osobnog ukusa.

Generalno, više naginjem voćnim desertima, volim da je okus kiselkast, lagan i svjež, a ne previše sladak. Maline u kolačima su mi apsolutni favorit – imaju tu finu notu živosti koja desertima daje karakter.

Nisam ljubitelj teških, preslatkih deserata – volim kad je slastica izbalansirana, kad šećer ima funkciju, a ne samo količinu. Ne volim da je nešto „slatko radi slatkog“, nego da svaki sastojak ima svoje mjesto i razlog. Po meni je prava slastica ona koja ostavi dojam, ali ne opterećuje nepce – nego zove na još jedan zalogaj.

Obrazovanje upotpunjuje svaku osobu na kvalitetan i koristan način. Koliko vam je obrazovanje pomoglo u poslu?

Apsolutno smatram da je obrazovanje jedan od ključnih stupova uspjeha – ne samo u slastičarstvu, već u svakom ozbiljnom poslovanju. Ono  ti daje strukturu razmišljanja, širinu pogleda i alate kojima možeš bolje razumjeti procese, donositi kvalitetne odluke i dugoročno razvijati svoj posao.

No,  jednako važno kao i obrazovanje, za mene je bilo i radno iskustvo koje sam prethodno stekla u menadžmentu. Jer, kao što sam već rekla – nije dovoljno znati napraviti savršenu tortu. Moraš znati voditi tim, planirati nabavu, kontrolirati troškove, analizirati tržište, donositi strateške odluke i imati viziju razvoja.

U  slastičarstvu, pogotovo ako vodiš vlastitu firmu, moraš razmišljati unaprijed. Dok radimo božićne narudžbe, ja već razmišljam o Uskrsu; kad se Uskrs približi, planiram ljeto – i tako stalno, barem jedan korak ispred. Jer dobar posao ne nastaje slučajno – on je rezultat kombinacije znanja, iskustva, organizacije i intuicije.

U konačnici, obrazovanje ti ne daje gotove recepte, ali te nauči kako razmišljati, kako se prilagoditi, kako voditi – i to je neprocjenjivo u svakodnevnom životu jednog poduzetnika.

Žena ste poduzetnica i “lavica”, odnosno borac. Kada je najteže bilo biti poduzetnica, a kada “lavica”?

Ima jako puno trenutaka kada je teško bilo biti poduzetnica recimo na samom početku kad sam morala nositi sve – i peći kolače i voditi brigu o poslu, i o timu, i o financijama – a istovremeno ostati mirna i nasmijana pred gostima i timom. Kad svi čekaju da ti riješiš, odlučiš, podneseš. Isto tako ima trenutaka kad sumnjaš – u sebe, u smjer, u to ima li sve smisla. To su ti trenuci tišine, između dvije smjene, kad ti se sve čini preteško. Također u trenucima ekonomske neizvjesnosti kao što je to bilo za vrijeme korone, kad si odgovorna ne samo za sebe nego i za tim ljudi koji ovise o tebi.

A onda je tu i ona “lavica” u meni koja se budi kad više nemaš izbora nego zagristi, ustati, i ići dalje – i kad iznenadiš samu sebe koliko snage zapravo imaš.
Taj lavlji instinkt najviše osjetiš kad se sve raspada, a ti i dalje stvaraš – tortu, tim, smisao.Lavica sam bila onda kad sam se morala boriti za svoju viziju, i kad sam odlučila ne pristajati na manje, čak i kad bi bilo lakše popustiti.
Ponekad si lavica jer želiš, a ponekad jer nemaš izbora – netko mora donijeti odluke, i to brzo, s osmijehom, dok pećnica zvoni i netko ti postavlja neka bitna pitanja i traži brzu odluku. I naposljetku… lavica nije ona koja uvijek viče i vodi, nego ona koja u najtišim trenucima odluči da neće odustati.
Biti lavica ne znači biti bez straha, nego birati hrabrost usprkos strahu.

Smijeh i suze prikaz su emocija koje nas prate cijeli život. Kada ste se najviše smijali, a kada plakali?

Bilo je zaista mnogo trenutaka ispunjenih i smijehom i suzama – i često su dolazili jedan za drugim, kao da su na rasporedu. Bilo je smijeha kad bi iz kuhinje izjurila ravno u auto pa na sastanak s radnom kapicom na glavi (svi znaju da te kapice izgledaju grozno na svakome), ili kad bi ti stopala toliko otekla da više ne možeš ući u čizme u kojima si ujutro došla na posao – pa ih tijekom vožnje, dok juriš na sastanak, pokušavaš na silu ugurati, a na kraju uđeš na sastanak s jednim stopalom još napola uvučenim. Što ćeš – ostaje ti samo smijati se, jer stvarno, što drugo preostaje?

A bilo je i suza, naravno – od umora, neizvjesnosti, odgovornosti, osobito kad vodiš posao i znaš da nisi tu samo zbog sebe, već i zbog ljudi koji rade s tobom i uz tebe.

To su ti početnički dani kad ti sve prolazi kroz glavu – i da odustaneš i da nastaviš, a često oboje u istom danu. No, kroz godine naučiš balansirati. S vremenom stigne iskustvo, rutina, pragmatičnost – više se ne uzrujavaš zbog svake sitnice, znaš da će i to proći, da svaka sezona ima svoje padove i vrhunce.Naučiš pragmatičnije gledati na izazove, manje dramatizirati u glavi i brže tražiti rješenja.

Jedino što je ostalo postojano – to je smijeh. On me uvijek prati, i u krizi i u slavljima. Smijeh je moj ventil, moj saveznik i moj način da ostanem svoja – čak i kad sve oko mene kuha, figurativno ili doslovno.

Kako biste vi sebe opisali kao osobu, a kako bi vas drugi okarakterizirali?         

Nisam osoba koja bi se opisala suhoparno nabrajajući neke osobine. U svom stilu bi odgovorila, da mislim kako sam osoba koja voli stvarati – ne samo slastice, nego i odnose, ideje, priče. Ne mogu raditi stvari napola – kad sam u nečemu, onda sam potpuno.Ne volim dramu niti neke igrice – ni na tanjuru, ni u životu i radi toga sam postala s godinama vrlo precizna u selekciji ljudi oko sebe. Naučila sam ne biti uvijek u pravu, već u miru!

Rekla bih da sam osoba koja jako cijeni humor – ako se možemo zajedno nasmijati i kad gori pećnica, onda ćemo preživjeti sve. Zezancija mi je način preživljavanja, ventil i ljepilo za timski duh. Kukanje ne podnosim – doslovno me iscrpljuje – i svojedobno sam u firmi uvela "antizavijanje" pravilo: može sve osim kukanja.Volim mir i tišinu, ali i dinamičnost, putovanja, akciju – nekad sam spremna pokrenuti pet stvari odjednom, a nekad tri dana ne izgovoriti ni riječ. I jedno i drugo mi treba da ostanem svoja.

A što bi drugi rekli za mene?

Moji u timu bi valjda rekli da sam "ona koja sve zna ili sazna, sve vidi i sve osjeti prije nego što se dogodi"i uvijek naiđem baš kad su nešto zeznuli, to je valjda to majčinsko  šesto čulo, kojoj ništa ne možeš sakriti.

Prijatelji bi sigurno imali puno toga za reći, ali da skratim, vjerujem da bi rekli kako na mene uvijek mogu računati I vjerojatno bi rekli da uvijek imam spreman kofer za neko putovanje ili barem kratki trip. I da ako nešto mogu pretvoriti u putovanje, izlet ili bar dobru večeru – to ću svakako učiniti.

Kolege ugostitelja bi pak rekli da sam čvrsta, pouzdana, rekli bi da sam ponekad stroga, ali da uvijek igram fer. I da se iza tog "čvrstog upravljača" krije velika doza topline i humora.

A što bi rekla obitelj? Oni me znaju najbolje u svim nijansama – i vjerujem da me vole baš takvu.

Život čine trenuci koji se pamte. Koji je događaj posebno upotpunio vaš život, ali ga i na neki način promijenio?

Majčinstvo je, vjerujem, svaku ženu duboko promijenilo, pa tako i mene. Od tog trenutka više nisi ista osoba – jer više ne živiš samo za sebe. Počinješ učiti o strpljenju, snazi, nesebičnosti, ali i o vlastitim granicama. Učiš kako se mijenjati, rasti i prilagođavati dok istovremeno odgajaš jedno malo biće koje ti je povjereno, a o kojem zapravo nitko ne dobije priručnik. To je put koji te ljušti, gradi i na kraju čini nježnijom i čvršćom u isto vrijeme.

A onda je tu i Amélie – moj drugi "životni projekt", koji me naučio svemu što nisam znala da trebam znati. Ona me izbrusila, ojačala, naučila kako stati za sebe, kako reći “ne” mirno i bez ikakve drame otići kada osjetiš nepoštovanje. Sve što sam prošla kroz godine stvaranja Amélie – od izazova, odluka, rizika i pobjeda – pomoglo mi je da se formiram u ženu s jasnim stavom i granicama, ali još uvijek otvorenim srcem.

I dalje osjećam snažnu potrebu učiti o sebi i tražiti dublji smisao vlastitog postojanja. Volim učiti, istraživati, rasti. Raditi na pogrešnim uvjerenjima s kojima svi odrastamo – onima koja nas nesvjesno ograničavaju u životu. Unatoč svim prethodnim iskustvima, i dalje s radošću pohađam radionice i tečajeve za koje vjerujem da me mogu dodatno obogatiti i pomoći mi da postanem bolja verzija sebe.A kad sam bolja sebi, automatski sam bolja i svima oko sebe.

Međutim ta dva iskustva, svako na svoj način, svakako su me naučila voljeti sebe, ljude, život bez uvjeta, boriti se kad treba, ali se i prepustiti drugima punog srca i ne bojati se promjena. I za to sam duboko zahvalna.

Iako je započela karijeru u Zagrebu život ju je odveo/ vratio blizu rodnog kraja - otoka Hvara, ali ovaj put sjevernije u grad Zadar koji je postao njezina (do)životna adresa prebivališta. O kome je riječ? Radi se o Ani Kus, poznatoj vizažistici/make up artistici.
Bez obzira na koju stranu Hrvatske ili možda šire da su je život ili pak sudbina odveli Ana bi se snašla svugdje – takva kakva jest.
A ona je hrabra, odvažna, snalažljiva, vrijedna i danas ponosna vizažistica, a još ponosnija majka i supruga.
Zbog svog predivnog karaktera i općenito cjelokupne osobnosti mnogi je vrlo brzo zavole. Tako smo i mi odabrali upravo nju za razgovor - iz više razloga. O čemu smo sve pričali pročitajte u intervjuu.

Koliko dugo ste u tzv. svijetu šminkanja i je li taj odabir više upotpunio ili promijenio vas kao osobu, a samim time i vaš život? Prisjetite se početaka i podijelite s nama neku zanimljivu crticu ili pak anegdotu.

Ovu godinu ponosno slavim 15 godina karijere. Na pitanje mojih klijentica koliko dugo šminkam volim se našaliti i reći samo 15 godina. Na početku karijere vjerujem kao i svi preispitivala sam se kako bih bila sigurna je li šminkanje pravi odabir za mene. Vrlo brzo sam shvatila da jest i sretna sam zbog toga.
I sada nakon toliko godina veseli me svako našminkano lice. Onaj osjećaj kada šminkom izmamite osmijeh na licu i sjaj u oku zaista nema cijenu. Veliko mi je zadovoljstvo žene činiti ljepšima.
Ovaj posao definitivno me je upotpunio kao osobu. Osoba sam koja jako dobro balansira između posla i obitelji. Svojih početaka rado se sjetim i teško je izdvojiti neke crtice. Bilo je tu jako puno našminkanih lica, snimanja sa mojom dragom spisateljicom,voditeljicom Eminom Pršić koja su bila puna smijeha, a nekad i improviziranja, službena putovanja sa mojim kolegicama ( 10 godina sam radila kao službeni vizažist i promotor za Artdeco kozmetiku… )

Poznato je da pripadnice ljepšeg spola ponekad troše i pozamašne svote novca na uljepšavanje. Koje je vaše mišljenje o tome?

Žene, pripadnice ljepšeg spola danas troše pozamašne svote novca na uljepšavanja i ja to osobno podržavam, naravno ako je sa mjerom. Ono što mi se osobno ne sviđa jest da danas žene troše jako puno na kozmetiku koju uopće ne koriste. Kupuju kozmetiku po preporuci svojih prijateljica/ influencerica, a nisu idealne za njihove potrebe.

S vremenom se trendovi u svijetu uljepšavanja i općenito ljepote mijenjaju i to je sasvim logično. Koja opcija make up tretmana je trenutni, a koja sasvim sigurno svevremenski hit?

Njegovana koža nikad ne izlazi iz mode jer je najbolja podloga za savršen make up. Danas je teško uopće pričati o tome što je u trendu jer se nosi sve.
Ono što je po meni svevremenski hit i nikada neće izaći iz mode, a samim time i trenda je soft glam look.

Imate svoj salon za uljepšavanje u Zadru. Osim šminkanja postoje i mnoge druge usluge koje nudite. Navedite koje su to usluge i koja je najtraženija, a samim time i najpopularnija varijanta?

U mom studiju osim usluge šminkanja za razne prigode (vjenčanja, maturalne, snimanja, fotografiranja) nudim tretmane za obrve brow lift, hd obrve i čupanje koncem te lash lift.
Najtraženije su lash i brow lift i jako ih volim raditi jer se kod brow lifta postigne vizualno gušća, podignutija i urednija obrva, a sam lash lift (podizanje prirodnih trepavica) otvori pogled i štedi maskaru kao i vrijeme nanošenja.
Definitivno već nekoliko godina žene obožavaju brow lift.

Zadar kao grad ima isto lijepe djevojke i žene – Zadranke. Koliko drže do svog izgleda i koji grad u Hrvatskoj po vašem mišljenju ima najljepše žene, a stanovnice kojeg grada vrlo mnogo ulažu u sebe?

Zadar ima jako puno lijepih žena koje najčešće možemo vidjeti subotom na špici u gradu.
Ne bih mogla izdvojiti neki poseban grad po lijepim ženama. S jedne strane cijela Dalmacija vrvi od ženske ljepote, a s druge strane djevojke i žene iz unutrašnjosti Hrvatske također imaju svoju ponekad prepoznatljivu, a ponekad specifičnu ljepotu.

Kako provodite vikende i općenito slobodno vrijeme? Koji je vaš najveći izvor energije, a koji najbolji način za relaksaciju?

Cijelo svoje slobodno vrijeme provodim sa obitelji i prijateljima, mama sam prvašića Tea i Dore koja ide u vrtić. Preko tjedna svatko ima svoje obveze, a vikendom ako nemam dogovorena šminkanja volimo otići negdje obiteljski. Kako djeca s vremenom odrastaju, tako muž i ja uspijemo “pobjeći” na par dana negdje što bi se reklo napuniti baterije.

Kada biste barem na jedan dan voljeli pobjeći od svega i biti sami sa sobom i svojim mirom koje bi to mjesto bilo i zašto?

Osobno nisam tip koji voli pobjeći i ujedno biti sama na nekom mjestu. Ja bih uvijek povela sa sobom dragu osobu da imam društvo, odnosno da se imam s kime dobro nasmijati i fino pojesti. Meni dosta.

Sreću čine male stvari i sitnice. Navedite one koje su na vašoj listi prioriteta?

Za sebe mogu stvarno reći da sam ispunjena i sretna žena. Imam obitelj koju volim, posao koji me ispunjava i divne prijatelje. Male stvari čine nas sretnima. Veoma me raduje vidjeti osmijeh na licima bližnjih ili poznanika.

Postoje trenuci koji se pamte, bez obzira bili sretni ili tužni. Koji je na neki način u najvećoj mjeri obilježio vaš život?

Kada bih morala izdvojiti trenutke za pamćenje koji su mi promijenili život onda je to rođenje moje djece. Niti jedan uspjeh u karijeri ili općenito u životu ne može se mjeriti s tim.
Kao prekretnicu u životu navela bih preseljenje iz Zagreba u Zadar, iz grada u kojem sam ostavila sve divne ljude i dolazak u grad gdje nemaš nikoga i stvoriš sebi novi dom sa novim ljudima i starima online.

Nikad ne znamo što donosi novi dan, a samim time i jutro. Zato treba uživati u…. i cijeniti … nastavite niz

Treba uživati u malim stvarima i cijeniti sve što nam se događa jer se uvijek događa s razlogom. Da nas nauči, opomene ili oplemeni. Volite, cijenite i budite zahvalni! Radite na sebi i zapamtite, osmijeh ne košta ništa, a uvijek je dobrodošao.

Biti zaslužan za najljepšu haljinu u životu djevojke/mladenke , a riječ je o vjenčanici je privilegija i ponos, ali i izazov. Upravo je taj poziv s velikom ljubavlju prihvatila Tomislava Martinić - uspješna poduzetnica u svijetu vjenčanja koja inače ove godine obilježava 30 godina poslovanja i na tome joj čestitamo.
Inače, Tomislava je vlasnica salona vjenčanica naziva NANCY koji je smješten u Centru Cvjetnom u Zagrebu. Vlasnicu ćete rijetko vidjeti bez osmijeha na licu, a njezine zaposlenice i klijentice još manje što je među ostalim i dokaz jedne pozitivne energije i lijepog odnosa koji vlada unutar i van njezinog salona vjenčanica. Pa zar to nije predivan primjer poslovanja?!
Ali, nije samo uspješno poslovanje ono što ju karakterizira, već još mnogo toga. O čemu je sve riječ, pročitajte u ovom intervjuu.

Veoma dugo ste u svijetu vjenčanja, koliko je taj izbor promijenio, ali i upotpunio vaš život?

Izbor da moje životno zanimanje postane svijet vjenčanja je nastao vrlo spontano. Presudila je velika ljubav prema modi, dizajnu i scenskim kostimima, a vrijedi istaknuti da sam se prije bavila plesom. I nekako je to bio prirodan slijed jer su scenski nastupi na televiziji, u muzičkim spotovima i na raznim revijama bili moja svakodnevica.
Scenski kostimi prepuni kristala, šljokica i predivnih dezena, te raskoš i blještavilo ušli su u svaku poru mog bića.
Vjenčanice su vrlo slične tome i moj život je sve vezano uz tu djelatnost...ponajprije atmosfera i energija kojom ih izrađujem i pripremam za najljepši dan u životu svake žene.
Predivno je biti okružen osobama koje su zaljubljene, koje vole i tom uzbuđenju kojem svjedočim. Uistinu uživam biti u tom okruženju ljubavi kojoj dajem apsolutni primat. Moj život je stoga postao davanje i primanje ljubavi kroz različite oblike i situacije. Sve se nekako posložilo kako poslovno, tako i privatno da je ljubav na prvom mjestu.

Vlasnica ste salona vjenčanica naziva NANCY. Po kome je salon dobio ime i recite nam nešto više o samom salonu i vašim početcima?

Salon vjenčanica NANCY upravo ove godine slavi 30 godina postojanja. Počela sam kao vrlo mlada sa 19 godina i to je bila opcija dodatnog posla uz svoj studij. Po prirodi sam takva da volim ispuniti svaku minutu svog dana i silno sam željela uz studij i plesne nastupe raditi još nešto što volim.
Jednostavno sam se prepustila srcu da me vodi i tako je 1993. godine nastao salon vjenčanica Nancy. Započela sam s radom u obiteljskoj kući u malenoj sobi sa posuđenim novcem i svega 5 vjenčanica. Sjećam se da su me mladenke tada znale pitati :" Ti si toliko mlada hoćeš li mi sigurno znati pripremiti vjenčanicu?". Nisu ni slutile da sam jedino noću imala vremena za pripreme i kreiranje vjenčanica. Dočekati zoru meni je bilo sasvim normalno. Radila sam i pod uzbunama jer je početak poslovanja bio obilježen Domovinskim ratom. U meni je bio uvijek onaj osjećaj odgovornosti i nezaustavljivosti bez obzira na situaciju. Korekcije i pripreme vjenčanica radile su se bez obzira na sve. Ime Nancy dala sam salonu jer tako od milja zovem svoju majku i ime je baš nježno i lijepo. Neke moje mladenke su me zvale da su svojim kćerima dale upravo ime Nancy kao lijepu uspomenu na nas.
Ubrzo se pročulo za Nancy i rad popodne od 15 do 20 sati postao je prekratak. Diplomirala sam i uz veliku podršku svojih kolegica na studiju koje su mi bile "back up" jer sam sve manje i manje bila prisutna na predavanjima. Dolazila bih na ispite preumorna, ali pokazalo se i to učinkovito jer su neki profesori povezali umor sa učenjem.
Uz veliku podršku tadašnjeg dečka, a sada već i 25 godina mog životnog partnera pokrenuli smo poslovanje na višu razinu . Otvorili smo vrata prvog poslovnog prostora na Jarunu koji je u vrlo kratkom roku postao premalen te smo se okrenuli ka centru Zagreba kako bi bili dostupniji što većem broju mladenki. Danas smo pozicionirani na najljepšem zagrebačkom trgu, Cvjetnom trgu. To je oaza za moju dušu. A i mladenke se tako osjećaju.

Trendovi i stilovi se mijenjaju s vremenom. Kako izgledaju vjenčanice koje će se nositi u ovoj 2023. godini?

Kako svugdje u svijetu mode tako se stilovi mijenjaju i u svijetu vjenčanja, preciznije vjenčanica. Ali, uvijek ostaje ona doza tradicije i klasike koju svaka vjenčanica sadrži. To su boja i dezeni. Jedino što se boje tiče “ubacila” se tzv. nude podloga, podloga boje kože kako bi se prekrasan dizajn čipke i detalja naglasio. Mladenke vole sve. Baš je lijepa ta različitost. Voli se i klasika kao npr. bogato ukrašene krinoline, a voli se i čista bazična jednostavnost kao npr. saten, jersey... Svaka vjenčanica odraz je karaktera mladenke koja je nosi. Tome ide u prilog da prije izrade ili korekcije na postojećoj vjenčanici upoznajem svoju mladenku kako bi se reklo " u dušu" kako bih joj se mogla što više približiti. Volim reći "ući u materiju".

Iako su vjenčanice u bijeloj varijanti - klasika, navika i tradicija, što mislite o odabiru vjenčanica u boji?

Apsolutna podrška za svaku varijantu kako kroja, konstrukcije, dezena tako i boje. Imala sam uistinu puno mladenki koje su poželjele i crne, crvene detalje pa čak i cijele u boji. Volim i podržavam svaki oblik autentičnosti. Bilo je i varijanti sa kožnim jaknama, kaubojskim čizmama, motorističkih detalja...volim takve pomake i uživam i u tom vidu kreiranja.

Koji modni događaj na kojem ste sudjelovali posebno pamtite i zbog čega?

Bilo ih je uistinu puno! Korona nas je u tome malo zaustavila. Ali, idemo dalje.
Uvijek me vesele modni događaji, posebice humanitarne modne revije kada prilozi idu potrebitima. Modne revije su prilika da pokažemo naše unikatne modele koje tada nose i poznate ličnosti sa estrade pa nas i mediji više poprate.
Nekako bih istaknula možda našu privatnu modnu reviju koju smo organizirali netom prije korone. Vrijedni Nancy tim radio je dane i noći kako bi pripremili svoju kolekciju vjenčanica na Nancy privatnoj modnoj reviji u sklopu organizacije Sajma vjenčanja održanog na Zagrebačkom Velesajmu. Tada smo promovirali naš hrvatski Nancy dizajn s naglaskom koliko imamo potencijala i vrijednosti parirati svjetskim trendovima. Tom sam revijom htjela pokazati i skrenuti pozornost da se više cijene i poštuju radne ruke i hrvatski dizajn, kako Nancy salona tako i svih mojih kolegica u branši koje kroje, šivaju i izrađuju i vjenčanice i svečane haljine.

Podijelite s nama savjet koji biste dali mladenkama za odabir haljine iz snova – vjenčanice?

Moj savjet je uvijek jedan jer ga živim i sama i tako dijelim svojim mladenkama. I svakoj mladenki to kažem "Uvijek slušaj sebe i svoje srce. Taj unutarnji osjećaj neka te vodi i dobit ćeš znak da je to to!"
Kada poslušaš svoje srce, taj tihi glas iznutra ti priča i znat ćeš sve."

Kako izgleda jedan radni dan u Nancy showroomu?

Mi smo vam “pčelice radilice”. Od jutra kreće akcija i ne staje do navečer. Dan nam je ispunjen terminima, a svaki trenutak koristimo za naše kreiranje.
Mogli bi ovdje dodati i pitanje kako izgleda i radna noć. Koliko puta pred san mi dođe neka ideja ili detalj za vjenčanicu i kako sad dočekati jutro.
Sretna sam i zahvalna svom Nancy timu.
Uistinu dišemo isto, vidimo isto i ponekad se i bez ijedne riječi razumijemo. Tako da imam u životu i još jednu zajednicu vrlo bliskog osjećaja bračnoj zajednici.

Što radite u slobodno vrijeme i na koji način izbjegavate stres?

Svaki slobodan trenutak posvećen je mojoj obitelji. Blagoslovljena sam predivnim suprugom i našim kćerima. Povezani smo puno i svaki naš zajednički trenutak je neprocjenjiv. Kroz godine iskustva naučila sam se nositi sa stresom na način da svaku situaciju prihvatim i sagledam sa odmakom što je tu dobro za mene i moj rast. Tome me puno uči moj suprug koji je smiraj i melem za moju dušu. Tako da sam stres prihvatila vrlo prijateljski.

Tko je Tomislava Martinić u privatnom životu?

Ista uvijek... Kako na poslu, tako i privatno. Nema razlike jer kada sagledam širu sliku, nemam osjećaj te razdvojenosti. Već odavno ne doživljavam posao poslom, već ga živim i udišem kao i privatno, punim plućima.

Život piše priče. Koji je naslov vaše?

Najbolje tek dolazi... Svaki dan je nova prilika, nova mogućnost, a na nama je kako ćemo je realizirati.
Samo zahvalna duša je uistinu sretna osoba. Važno je biti iskren prema sebi uvijek, bez obzira bilo dobro ili loše. Suočiti se sa samim sobom je najveća pobjeda tebe nad tobom. I sjetiti se da uvijek ima netko tko vidi i zna sve. I hvala Mu na svemu...

Zagrepčanka Andrea Bukovec voditeljica je i aranžerka cvijeća u cvjećarnici Ira koja se nalazi u shopping centru Avenue Mall u Zagrebu.
Svu svoju ljubav prema cvijeću i općenito cvjećarstvu objedinila je u veliki trud i još veći rad u ovoj cvjećarnici.
Svaki trenutak rada s cvijećem je poseban, zanimljiv, emotivan i pun izazova. Ono što je ključno kod izrade buketa i cvjetnih aranžama jest biti smiren, domišljat, kreativan i raditi posao s ljubavlju.
Upravo je takva Andrea, a njezinu ljubav prema cvijeću ne treba puno isticati jer je itekako očigledna i riječi su suvišne.
A koje riječi i rečenice vezane uz poklanjanje cvijeća, trendove u cvjećarstvu, prigodama za darivanje cvijeća, te o najoriginalnijim narudžbama cvijeća je podijelila s nama otkrijte u intervjuu.

U zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt u nedjelju 21. veljače otvorena je izložba posvećena modi i stripu pod nazivom «Moda i strip»koja je za javnost otvorena od 23. veljače do 28. ožujka 2021. u sklopu hrvatsko-francuske suradnje i u povodu stote obljetnice Francuskog instituta u Hrvatskoj.

Otvaranju izložbe nazočili su veleposlanik Republike Francuske u Hrvatskoj GaëlVeyssière, izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske g. Zvonimir Frka -Petešić, ministrica kulture i medija Republike Hrvatske dr.sc. Nina Obuljen Koržinek, direktor Francuskog instituta u Hrvatskoj Guillaume Colin, zamjenik direktora i ataše za kulturuThomas Schnabel, Pierre Lungheretti, generalni direktor Citéinternationale de la bande dessinéeet de l’image u Angoulêmeu iz kojeg je izložba stigla,te ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt Miroslav Gašparović.

U prigodi otvorenja izložbe potpisano je pismo namjere o francusko-hrvatskoj kulturnoj suradnji u području stripa u koju su uključeni Francuski institut u Hrvatskoj i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske u suradnji s krovnom francuskom institucijom posvećenoj stripu i slici - Citéinternationale de la bande dessinéeet de l’image u Angoulêmeu. S hrvatske strane pismo namjere potpisala je gđa Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija Republike Hrvatske, a s francuske strane g. GaëlVeyssière, veleposlanik Republike Francuske u Hrvatskoj u ime francuskih ministara kulture te Europe i vanjskih poslova. U suradnji sudjeluju i mnoge druge hrvatske i francuske kulturne i obrazovne institucije.

Cilj je ove suradnje razviti umjetničke razmjene i priznavanje ovog medija kroz njegove edukativne, kulturne i gospodarske potencijale. Ova vrsta razmjene uključuje sve aktere ekosustava 9. umjetnosti kroz veliku raznolikost akcija u obliku radionica, izložbi, programa stručnog usavršavanja, rezidencija autora i slično.

Iz Muzeja stripa u Angoulêmeu na zagrebačkoj izložbi prikazano je više od stotinu atraktivnih predmeta iz muzejske kolekcije stripova, izvornih strip tabli i crteža, odjeće i modnih dodataka, parfema, tiskanih arhiva i drugih predmeta. Među istaknutijim izlošcima domaća će publika moći vidjeti neke od prvih dizajnerskih crteža svjetski poznatih dizajnera Yves Saint Laurenta, Christiana Diora, Thierryja Muglera koji su svoje kolekcije prvo stvarali na papiru i koji predstavljaju značajnu crtačku tradiciju unutar francuske visoke mode.

Na izložbi su, između ostalog, prikazani radovi američkog autora stripova i pionira animiranog filma Winsora McCaya među kojima se ističe strip na kojoj Mali Nemo iz serije Little Nemo in Slumberland prvi put ljubi princezu Slumberlanda, zatim nikad viđeni strip La Vilaine Lulu (Naughty Lulu, Zločesta Lulu) jedinog stripa kojeg je nacrtao dizajner Yves Saint-Laurent. Također, iz razdoblja mondrijanovske revolucije dolaze modne skice haljina - slika Yves St. Laurenta nadahnute radovima slikara Pieta Mondriana čime je ovaj poznati dizajner odao počast Mondrianu dizajnirajući koktel haljine inspirirane slikarevim apstraktnim platnima. Među atraktivnim izlošcima koji ovom posve novom temom ističu ulogu i mjesto stripa u svim segmentima umjetnosti bit će izložena i originalna Dior haljina također nastala pod utjecajem devete umjetnosti.

Posebno atraktivan jest i grafički roman Jeune Fille en Dior (Dargaud, 2013.), poznate crtačice Annie Goetzinger koja prati pustolovinu razvoja prestižne modne kuće u posljednjem desetljeću Diorova života, od 1947. do 1957. godine, kroz nevin i zadivljen pogled mlade novinarke. Album prikazuje sve faze procesa stvaranja, od prve skice do izrade modela u radionicama.

Među izlošcima prikazani su i odjevni predmeti sa apliciranim motivima stripa, kao primjerice majica kratkih rukava sa uzorkom super junaka Marvel Comicsa, kaput poznatog međunarodno uspješnog dizajnera Jean-Charles de Castelbajaca, tenesice Vans SKS “Charlie Brown” autora Charles Schulza i dr.

Dio izložbe su i nezaboravne lutke od papira koje dolaze s nekoliko odjevnih predmeta i dodataka,a koje će i sami posjetitelji moći odjenuti u različite odjevne kombinacije baš kao što je to činio, primjerice, poznati dizajner Yves Saint-Laurent koji je kao sedamnaestogodišnjak izrezivao modele iz modnih časopisa svoje majke i za njih crtao odjevne kombinacije koje su nagovijestile njegove buduće kolekcije.

Također,radovi prvoklasnih ilustratora poput Edgar P. Jacobsa, jednog od utemeljitelja europskog pokreta stripa, zatim ilustracije talijanskog umjetnika stripa i ilustratora Lorenza Mattottija čije su ilustracije objavljene u časopisima Cosmopolitan, Vogue, The New Yorker, Le Monde i Vanity Fair i koji je 2003. godine dobio Eisnerovu nagradu za svoj grafički roman Dr Jekyll & Mr Hyde.

Remek djelo glasovitog američkog karikaturista Georgea McManusa, strip Bringing Up Father i njegovi glavni likovi "Maggie i Jiggs", nositelj je glavnog vizuala ove atraktivne izložbe.

Svojom originalnošću i nesvakidašnjom tematikom izložba označava važan trenutak u povijesti kulturne uloge stripa. Izložba „"Moda i strip"“ produkcija je Muzeja stripa u Angoulêmeu, koji ima bogatu kolekciju od preko 14 000 originalnih strip tabli i crteža kao i brojnih drugih tiskanih i audiovizualnih predmeta. Ova izuzetna kolekcija jedinstvena je u Europi.

Izložba je realizirana u suradnji i uz financijsku potporu Francuskog instituta u Hrvatskoj, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba, u partnerstvu sa centrom Cité Internationale de la Bande Dessinéeet de l’Image u Angoulêmeu.

Više o obljetnici Francuskog instituta u Hrvatskoj:

Prije točno stotinu godina, 21. veljače 1921. godine skupina hrvatskih frankofonskih i frankofilskih intelektualaca okupila se na Sveučilištu u Zagrebu i osnovala novu udrugu, "Francuski institut", u svrhu promicanja i širenja francuskog jezika, književnosti i kulture.

Stota obljetnica svečano će se obilježavati tijekom cijele 2021. godine iznimno raznolikim programom nastalim u partnerstvu s hrvatskim kulturnim ustanovama. To će ujedno biti prigoda da se pokažu bogatstvo i aktualnost kulturne veze između Hrvatske i Francuske, ali i vrijednosti otvorenosti i solidarnosti koje su joj temelj i koje su osobito značajne u sadašnjem kontekstu, obilježenom posljedicama svjetske pandemije i potresa koji su pogodili Hrvatsku.

FOTO: Vedran Benović