Vedran Tolić itekako je prepoznatljivo i cijenjeno ime u svijetu fotografije. Ovaj Zagrepčanin redovito ističe ljubav prema fotografiji koja je osim toga i očigledna u svakom pogledu na foto uratke koje stvara. Upravo njegove profesionalne i umjetničke fotografije stvorile su najljepše uspomene i obilježile mnoge trenutke počevši od sportskih događaja, kulturnih manifestacija, svadbenih svečanosti i još mnogo drugih evenata.Jedno je sigurno - fotoaparat mu itekako pristaje, a bavljenje fotografskim zanimanje poziv je koji je prihvatio još 2009. godine.

Kako bi se uvjerili u prethodno navedeno pročitajte intervju u kojem ovaj vrsni fotograf otkriva sve prednosti, tajne, zanimljivosti i anegdote fotografskog zanimanja.

Koliko dugo se bavite fotografiranjem i odakle ideja za tim zanimanjem?

Fotografiranjem se ozbiljnije bavim od 2009. godine. Do dana današnjeg to je jedino čime se bavim u životu, a krenulo je sasvim slučajno. Još u srednjoj školi sam radio za jedne naše dnevne novine, pa mi je kolega rekao da je veći honorar ako se objavi i fotografija. Tako da sam s običnim kompaktnim fotoaparatom počeo objavljivati i fotografije, a malo po malo sam i skupio nešto novaca. Na samom početku studiranja moji roditelji Branko i Marica pomogli su tako što su digli kredit kako bi kupili fotoaparat Sony A350 koji je koštao oko 7.000 kuna, a nakon toga sam svakodnevno radio sve više na svojoj edukaciji.

Što je presudno imati da bi netko bio vrhunski i profesionalni fotograf?

Presudno je imati ogromnu ljubav prema fotografiranju, ali i naknadnoj obradi fotografija koja danas čini ogromnu razliku među fotografima. Isto tako je važno biti jako samokritičan, jer ako dođemo do faze u kojoj smo zadovoljni fotografijama koje smo snimili i ako ne vidimo nedostatke na njima, to nam onda treba biti poziv na oprez jer znači da nešto ne štima. Ok, u nekim situacijama doista sve može biti idealno, ali kod velike većine snimanja uvijek ima prostora za napretkom, posebno kada te materijale pogledamo s nekim vremenskim odmakom. Nikada ne smijemo prestati s preispitivanjem radova koje smo snimili.

Kako biste opisali vaše fotografije, što poručuju?

Tu je više kategorija. Jedno je kada radim komercijalno i onda u tom slučaju klijent odlučuje kako će fotografije ''pričati''. Druga je stvar kada radim sebi za gušt, onda jednostavno volim prepustiti da cijeli kadar priča za sebe. Imam jako puno usputnih fotografija koje nisu ništa posebno, ali i one neke koje su mi posebne te za koje sam zastao i promislio što i kako želim realizirati. To kakvu će poruku poslati je više na primatelju da odluči, jer to kako ja vidim fotografiju ne znači nužno da vidi i druga strana. Zato je fotografija prekrasna, je da je subjektivna, ali kada je nešto posebno i drugačije, onda to uvijek i probudi reakciju kod ljudi.

Svaka fotografija ima svoju temu. Koje su vaše omiljene teme?

Volim svakodnevicu koja nas okružuje. U Zagrebu to nažalost i nije uvijek ugodno jer naši ljudi baš i nisu navikli da ih se fotografira po ulicama. Međutim, odlazak u inozemstvo i turistički još više razvijene zemlje su uvijek odličan izbor jer tamo maksimalno guštam u materijalu koji snimam. Pritom nikome ne smeta to što okolo netko hoda s fotoaparatom. Obožavam brojne tipove fotografija kao što su vjenčanja, krštenja, sport, studijska snimanja, razna događanja… Jednostavno volim sve što je vezano za fotografiranje i uvijek i prihvatim svaki novi izazov, jer znam da ću dati sve od sebe.

Je li fotografija strast, umjetnost, poziv ili prikaz talenta i kreativnosti?

Ovisi kako kod koga. Kod nekoga je fotografija samo nešto od čega živi. Za mene je fotografija ono za što živim i od čega živim. Pritom ovo prvo stavljam na najvažniju poziciju, jer u cijeloj sam priči prvenstveno zbog toga jer uživam u fotografiranju. Nisam imao talent za fotografiranjem, ali sam sve nadoknadio radom. Samo rad, rad i rad.

Koliko je bavljenje fotografijom promijenilo vaš život? Navedite primjere.

Meni je skroz promijenilo život jer kao što sam prethodno rekao, imam privilegiju da živim od toga što obožavam. Nema veće sreće od toga.

Kakva je danas zainteresiranost mladih za navedenim zanimanjem?

Rekao bih da je veća nego ikada, jer vidim po društvenim mrežama da je jako puno fotografa i snimatelja. Nažalost, kod nekih od njih vidim manjak kvalitete, ali sve se to može nadomjestiti učenjem. Zato se i nadam da će brojni od njih doživjeti taj kvalitativni iskorak. Općenito smatram da je Hrvatska iznadprosječna kada su u pitanju foto i video produkcija u odnosu na svjetsko tržište. Na svakom se koraku kod nas nalaze kreativci.

Kako izgleda vaš put do uspjeha?

Mislim da je ovo dosta teško pitanje, jer uspjeh svatko drugačije definira. Za mene je uspjeh to što živim od fotografiranja, ali za nekoga to ne bi predstavljalo nikakav uspjeh. Volim neke stvari gledati optimistično, pa tako i onu da se trud uvijek nagradi. Ok, možda se i ne nagradi uvijek, ali ako puno radimo i ulažemo u sebe, dajemo sve od sebe na snimanjima, već će nam se to nekako i vratiti. Pritom bih rekao da uvijek moramo imati veliku razinu ljudskosti u svemu, posebno sada u ovim korona vremenima, jer sve dobro što i učinimo već će nam se vratiti nekom prilikom.

Po čemu se vaš rad razlikuje od drugih i što mislite da vas čini jedinstvenim?

Ne bih rekao da se baš nešto razlikujem od drugih. Jedino što uvijek gledam da ostane nešto iza mene i spreman sam dijeliti znanje, zato sam i izdao knjigu U vrtlogu vjenčanja. To je uopće prva ikada tako detaljna i specijalizirana knjiga na našim prostorima. Redovito objavljujem i kod sebe na blogu, posebno teme koje bi mogle zanimati fotografe. Želim uvijek pomoći i spreman sam pomoći kada me netko pita za savjete.

Koliko su klijenti zahtjevni po pitanju selekcija fotografija i s kime vam je dosad bilo najdraže surađivati?

Zadnja velika suradnja koju sam imao je bila za UEFU prije desetak dana i s njima je bilo savršeno surađivati. Tako su bili dobro organizirani da je bila divota biti dijelom ekipe. Iako ne bih stvarno nikoga izdvojio jer mi je velik gušt raditi s apsolutno svakom osobom koja cijeni ono što radim i koja vidi potencijal moći fotografije kao medija. Na kraju krajeva, kada fotografiram za neki restoran i kada oni kažu da im se promet povećao za 30 posto nakon što su objavili vizuale, to je stvarno velika sreća i dokaz koliko fotografija može biti utjecajna u svim segmentima.