Sljedeća osoba, preciznije gost u našoj rubrici intervju jest mladi, perspektivni  i uspješni momak, a on se zove Matija Holjevac.

Na koji način bismo najavili Matiju u ovom intervjuu?!

Nama je to vrlo jednostavno.

Iskren momak koji voli film, dečko stvoren  za organizaciju i produkciju, pravi prijatelj omiljen u društvu, dobar i brižan sin, suprug i otac, vječni sanjar koji je  nenametljiv i skroman, ali njegova osobnost je zapažena, a djela istaknuta i priznata.

Matija je sa samo 30 godina u svojoj biografiji “napisao” mnogo poslova, suradnji, projekata, događaja, ali i “zapečatio” mnogo dobrih prijateljstava što je i više nego pohvalno.

Za sve njegove uspjehe zaslužan je njegov neiscrpan trud i rad, obiteljska podrška i motivacija, vlastita zarazna vizija, upornost i energija, te želja za znanjem i otkrivanjem novog, pa ponekad spremnost i na rizik.

Matija treba biti uzor i primjer drugim mladim osobama da se velikim radom iza kojeg su vidljiva pozitivna i dobra djela, na pošten način može doći do uspjeha.

Ali, ono što je najbitnije, Matija nikada nije odustao od ostvarenja svoga sna kojega on danas živi i radi.

Da bi ostvario uspjeh u cjelosti  film njegovog privatnog života mora biti preslika uspjeha filma njegovog poslovnog života. A, tako i jest.

Kao mladi momak odvažno i samouvjereno ste “ušli “ u filmski svijet. Shodno tome važno je istaknuti da su počeci usko vezani uz  Sisak Star Film Festival. Koliko ste tada imali godina, odakle ideja za prihvaćanjem tog “poziva”, te koje su pozitivne odrednice tog izbora?

U filmski svijet ušao sam još u četvrtom razredu osnovne škole kada sam se priključio u filmsku družinu osnovne škole Galdovo kod profesorice Azize Tominac. Nakon toga u moj život “ulazi” i profesor Josip Krunić, osnivač SKIG-a i čovjek koji je meni, a i brojnim uspješnim filmašima u Hrvatskoj prenio ljubav i znanje  prema filmu i zahvalan sam na tome. Nakon što sam sudjelovao na raznim festivalima/revijama i upoznao mnoge osobe koje u sebi imaju crtu kreativnosti nije stvorila se ideja da zov filmske umjetnosti, ali i čar pokušmi prenijeti u svoj grad. Upisom u srednju školu malo sam se manje bavio filmom iz razloga što nismo imali gdje razvijati svoje ideje nakon osnovne škole. Dosta je toga ostalo na neformalnim druženjima i idejama, nažalost. Nakon što sam kao samostalni autor sudjelovao na jednom festivalu, tadašnja predsjednica HFS-a potaknula me da pokrenem nešto u Sisku. Uz par prijatelja i vršnjaka pokrenuli smo KKS, a samim time i festival. Bio sam jako mlad kada sam to pokrenuo, ali to je možda i dobro jer sam kao mlada osoba iskusio odgovornost i volonterski rad. Smatram da je to neopisivo vrijedno iskustvo.

Pozitivne odrednice tog izbora su što sam upoznao prijatelje za cijeli život, osobe koje imaju kreativnost i viziju, te što me naučilo kako iz ničega napraviti nešto. Vođenje udruge i kreativnog sektora je zaista, umjetnost.

Film je vizualna projekcija u pokretu. Dodajmo još da je hrvatski naziv za film slikopis. Imate više titula vezanih uz ovaj intrigantan pojam – direktor Sisak Star Film Festivala, predsjednik Kino Kluba Sisak, dopredsjednik Savjeta Mladih grada Siska, marketinški menadžer Filmskog festivala u Motovunu, producent direktor u Star Weddings & Events, osnivač Projektne Produkcije. Odakle ta svestranost, ambicija, upornost i vizija?

Postoji više teorija što je film i što je slika no ja volim reći da je film sve ono što vidimo, a da redatelja nikad nismo upoznali. Nešto od ovoga što ste nabrojali više nisam (bilo je nekada prije). U savjetu mladih više nisam, marketing za Motovun više ne radim, to je bilo ako se ne varam 2018/19. Pokretač sam brenda Star Weddings & Events i Projektne Produkcije. Postoje tu još razni  projekti na kojima sam radio i koje još uvijek radim. Bio sam i član, u kriznom razdoblju HFS, u izvršnom odboru, član raznih komisija za evaluaciju kulturnih projekata, organizator mnogih velikih koncerata i sportskih događanja. Jednostavno kada pokreneš udrugu i uz to radiš jedan festival koji zahtijeva produkciju, logistiku, marketing, znanje, iskustvo, empatiju upoznaš još više kreativnih osoba koje te guraju i motiviraju. Uz to voliš znati raditi što tvoje kolege rade i s godinama razvijaš razne vještine.

Kakav je potencijal grada Siska za dobrobit mladih?  Postoji li financijska pomoć? Potres je zasebna priča koja je ostavila trag i to neizbrisiv na taj grad. Usprkos tome očigledno je da su mladi pokazali svoj prkos i uspješno idu naprijed. Kako komentirate to?

Grad Sisak je veliki potencijal za dobrobit mladih. Sada već mogu pričati i kao roditelj da je Sisak jako blizu Zagrebu i otvaranjem autoceste pruža mladim obiteljima da se presele u Sisak i omoguće svojim najmlađima da u škole i vrtiće idu putem zelenih površina jer je Sisak grad s puno parkova i zelenila. Mladi u Sisku imaju stvarno puno prostora da popune svoje slobodno vrijeme zato što postoji veliki broj sportskih klubova koji nude sportske usluge, ali je bogata i kulturna ponuda. Ono što želim naglasiti iz primjera naših srednjoškolaca i osnovnoškolaca, KKS je treća opcija jer većina pohađa glazbenu školu i još sportsku aktivnost.

Financijska pomoć postoji i ona ovisi o proračunima, kvaliteti projekata no svjesni smo da u današnjem svijetu sve ovisi i o kadru koji priprema projekte i gdje se sve prijavljuju. Vjerujem da za svaki dobar projekt postoji način financiranja, bilo to preko lokalne zajednice, europskih projekata ili projekata ministarstva ili kompanije.

Potres je ostavio veliki trag ne samo na kućama i zgradama nego i ljudima. KKS je izgubio svoj prostor i opremu za vrijeme potresa, a neki njegovi članovi izgubili su dom. Kolega Teo i ja za vrijeme potresa smo volonterski snimali obiteljima krovove kako bi provjerili njihovo stanje. Svojim kamerama iz zraka zabilježili smo trenutak potresa i od tog trenutka smo samo krenuli snimati dokumentarni film. Puno članova kluba, organizatora festivala i prijatelja nam se priključilo i zajedničkim snagama snimali smo šest mjeseci svaki dan na Baniji. Zabilježili smo razne scene, a  dokumentarac bi trebao 2025. godine ugledati svijetlo dana. Intenzivno smo na filmu radili tri godine i kako je obnova stala tako smo i mi uzeli predah kako bi završili film koji prati život i obnovu.

Produkcija je vrlo opsežan pojam iz kojeg god kuta da gledamo. Pojmovi koji kreiraju najizvorniju sliku produkcije, ali je istodobno i obogaćuju su: snimanje evenata, organiziranje manifestacija, izrada vizuala, 3D modeliranje, pisanje i stvaranje projekata, marketing… Koliko je produkcija zahtjevna, a koliko zanimljiva? Napravite  usporedbu i pojasnite “težinu” po važnosti?

Svi pojmovi koje ste nabrojali su baš one stvari kojima se bavi Projektna Produkcija. Produkcija je zanimljiva onoliko koliko si dopustimo da nam postane zanimljiva, a isto tako daje nam mogućnost da u isto vrijeme radimo 10 totalno drugačijih stvari i omogućava ti da upravljaš s procesom stvaranja, a isto tako daje ti i drugu opciju koja daje vrijeme da se posvetiš samo jednom segmentu. U produkciji je svaki detalj važan i  zato je važno da budeš upoznat s cijelim procesom stvaranja i realizacije.

Kako bi napravili vašu privatnu, a ne samo isključivo poslovnu poveznicu s filmom otkrijte nam gledate li filmove, te imate li favorita u svijetu filma? Koliko se danas općenito posjećuju kina i jeste li zagovornik gledanja fimova u kinima ili pak kod kuće?

Naravno da gledam filmove, ali gledam one koje drugi ne gledaju. Gledam filmove mladih autora i autora koji su u usponu svoga rada. Njihovi problemi, pogledi na svijet i zamišljanja svijeta su u trendu i prate događanja u svijetu. Kroz takve filmove, pogotovo dokumentarce, vidiš što nekoga na drugom kontinentu muči i koje probleme ima zajednica.

Svi se muče da “napune” kino i kino u današnjem vremenu nije lako “napuniti”. Iznimka su  premijere, poznati film ili neke dodjele nagrada. No, smatram da su se mladi izgubili u pojmu vremena i kina tako da je ta navika sve izraženija. Naravno da ću radije pogledati film u kinu nego ispred tv-a. Koliko god bilo udobnije doma, ali osjećaj odlaska, dolaska i prebivanja u kinu za mene je gušt.

Supruga Monika vam je poslovna podrška, a naravno i obiteljska. Ponosni ste otac jedne djevojčice i sina sretni smo zbog vas. Na taj način postižete balans između privatnog i poslovnog života i “gradite” uspjeh. Kada ste primijetili najposebniji osmijeh ili izraz na licu djece.  Kako usklađujete privatni i poslovni život? Je li teško, naporno i stignete li se odmoriti?

Balans je jako teško postići, no dobra organizacija vremena i podrška supruge i roditelja puno mi znači. Najviše iz razloga što se lako sve dogovorimo i svi međusobno pomažemo u realizaciji raznih projekata. Svako jutro osmijeh djece ti daje snagu i energiju za novi dan i smatram da je to još jedan kotačić koji daje snagu za nove izazove i pobjede jer imaš za nekoga nešto stvarati. Moj radni dan započinje svaki dan u 7:00  i traje pretežito do 18:00 sati. Nakon toga vrijeme je za svoje najdraže i kada djeca odu spavati nastavlja se rad od doma do dugo u noć. To vrijeme mira i rada od doma iskoristim za pregledavanje radova svojih zaposlenika i kreiranje novih ideja, te planova rada. Često mi kolege kažu da usporim, odspavam, no jednostavno imam energiju za rad i kada radiš ono što voliš, ništa nije problem.

Odgoj je vrlo bitna stavka u kreiranju ličnosti. Koliko su ti savjeti i smjernice roditelja bili motivacija, snaga i podrška?

Svjestan sam da bez podrške roditelja i njihovog razumijevanja onoga čime se baviš je zapravo pola onoga što sam postigao. U današnje vrijeme mladima je teško dočarati roditeljima njihove poslove iz razloga što je većina toga neopipljivog i treba dugo raditi da se dođe do nekih rezultata. Tako da kada imaš sreću da te roditelji razumiju, podrže i pomognu zapravo već si tada na pola puta do uspjeha. Isto kao i sada zato što na njih mogu računati 0-24 da će bilo kad uskočiti. Pogotovo se to vidi kada nam pričuvaju djecu dok sam na terenu ili sa suprugom radimo na projektima i aplikacijama.

Tko je Matija Holjevac izvan svijeta javnosti? Izlazite li s prijateljima (ekipom) rodbinom? Na koji način “punite baterije” i “odmarate mozak”? Spavate li ponekad duže da bi se odmorili?

Isti onaj lik kao i u javnosti. Svako vrijeme nosi svoje, a pogotovo kada postaneš otac. No uvijek imam vremena za prijatelje, jer kada imaš par pravih prijatelja nekada je dosta i 10 minuta razgovora da ti napuni baterije. Druženje s prijateljima prakticiramo odlaskom kod prijatelja ili dolaskom prijatelja nama doma u vrt koji je oaza mira, tako da u vrtu većinu vremena doma provodim. Što se tiče spavanja već par godina spavam u fazama, tako da mi to još dodatno daje energiju i stimulans za kvalitetan rad i san.

Rijetko koji pripadnik muškog spola ne voli sport. Kakva je situacija s vama kada se uzme u obzir ova činjenica ? Volite li sport, a samim time i sportska događanja? Trenirate li možda privatno neki sport i ako da koji?

Naravno da volim sport, od svoje 7 do 22 godine aktivno sam igrao nogomet i bavio se sportom. Bio sam vratar u velikom i malom nogometu s kojim sam prošao cijelu lijepu našu i dobar dio Europe. Nogomet mi je donio jako puno poznanstva i prijatelje. Još sam se bavio odbojkom i badmintonom. Isto tako imao sam prilike raditi  na organizaciji europskih, svjetskih i državnih natjecanjima u raznim sportovima (vaterpolu, hokeju, umjetničkom klizanju, nogometu) tako da nekako me uvijek kroz život prati sport, a zadnjih 6 mjeseci sam i u upravi lokalnog nogometnog kluba koji se natječe u 4. HNL i kojima pomažem u radu marketinga, promocije, organiziranju evenata i školi nogometa. Imam potrebu društveno djelovati i pomagati drugima, kao  što su i drugi meni na počecima pomagali.

Tulum do zore je izraz koji sasvim sigurno pristaje uz svaku mladu osobu, bez obzira bila riječ o djevojci ili dečku. Također, glazba daje nezaustavljivu energiju. Volite li partijati ponekad ili učestalo? Koju glazbu/muziku slušate?

Što se tiče partijanja to je ponekad, no više sam u društvu starijih prijatelja i to nekako nama počinje više popodne i traje do 22 sata. Isto tako više mi gode druženja u manjoj količini ljudi iz razloga što te ta količina ljudi puni energijom, a ne uzima ti je. Što se tiče glazbe slušam electro swing.

U koji god posao da krene bez obzira je li riječ o modnom dizajnu ili pak nečemu drugom sve joj ide za rukom. Zašto? Jer na prvo mjesto u svom poslovanju stavlja 4 temeljne odrednice uspjeha, a to su vizija, upornost, odgovornost i organizacija. Naravno, bez predaje i straha!
Više o svemu u intervjuu s poznatom crnogorskom modnom dizajnericom, Radom Krivokapić Radonjić.

Stil je odraz osobnosti koji se stvara, upotpunjuje i/ili mijenja tijekom godina. Usprkos tome, treba biti jedinstven i kontinuiran jer je to dokaz pravog modnog karaktera. Što mislite o tome?

Stil je jedinstveni otisak prsta koji svaka osoba ostavlja u svijetu mode. To je osobni izraz koji nadilazi granice vremena i trendova. Stil je vizualni tekst koji poručuje individualnost, osobnost, pa čak i društvenu pripadnost. Stil je mjesto gdje moda postaje dijalog između odjeće i njenog nositelja, razgovor koji nadilazi godišnja doba i govori mnogo bez izgovorene riječi. Modni dizajneri stil spajaju kako bi stvorili pejsaž koji se stalno mijenja, a koji odražava raznolikost i dinamiku ljudskog iskustva. Stil je moć odjeće kojoj je cilj izazvati norme i objasniti standarde ljepote. Bilo da je riječ o eleganciji visoke mode ili udobnosti ulične odjeće, stil je istraživanje sebe, kulture i mogućnosti koje se otvaraju kada kreativnost zauzme središnje mjesto. Stil je odlika karaktera osobe koja pokazuje njene jače i slabije strane. Stil sadrži komade koji rijetko ne gube na vrijednosti i svrsi.

Škola manekenstva posebno je iskustvo i susret s mladim nadama koje ponosno i hrabro odlaze u taj svijet, itekako vrijedan istraživanja. Kakav je osjećaj biti profesorica u toj domeni? Kako uče i snalaze se polaznici te škole?

Polaznici škole za manekene i fotomodele kroz program rada prolaze sve što je potrebno za ostvarivanje modnog angažmana na putu izgradnje uspješne karijere. Polaznici uče pravilno držanje, pravilan hod, gestikulaciju u svakoj situaciji, vladanje na sceni, poziranje u različitim tematskim i vremenskim uvjetima koji predstavljaju drugačiji doživljaj od studijskog prostora kako bi promovirali modne brendove ili određeni predmet s tom tematikom. Polaznici moraju znati da nisu ni prvi ni posljednji koji se žele baviti modelingom i vrlo je važno intenzivno raditi na sebi i svojoj karijeri, stičući temeljno znanje koje bi primijenili u praksi, Na taj način mogu doći do uspješnih modela sa televizije, naslovnica, reklama i časopisa. Mogućnost sudjelovanja na modnim revijama i u reklamnim kampanjama imaju isključivo polaznici koji su sve mjesečne kategorije škole savladali sa ocjenom 9-10. Najuspješniji članovi Akademije za manekene i fotomodele sklapaju ugovor o dugoročnom profesionalnom angažmanu.

Manekenka Mirjana Ivanović Janković

Nije jednostavno uskladiti sve poslovne obveze jer ih ponekad bude i previše. Radni tempo vrlo često zna biti itekako ubrzan i iscrpljujući. Kako izgleda vaša radna svakodnevnica?

Ključ uspjeha je organizacija. Svaki radni dan je dinamičan i razlikuje se od prethodnog. Zahvaljujući mojim suradnicima stižem postići sve. Oni se trude da temeljito i odgovorno izvršavamo sve zadatke. Trenutno, radim na planiranom investicijskom projektu koji podrazumijeva izgradnju hotela sa 5 zvjezdica u okviru brenda Rada Krivokapić Radonjić, zabavni centar pod brendom Rada Radonjić i kafić u okviru novog brenda. Biti će smješteni na istoj lokaciji. Za ovaj investicijski projekt potrebno je više vremena iz sasvim, opravdanih razloga. Novost je da sam dizajnirala muške traperice za posao, čija je registracija u tijeku. Pokrenuta je i inicijativa novog brenda: Zeleni projekt kojemu je cilj povećanje upotrebe regenerativnog pamuka u održivoj praksi, proširenje zelenih površina na različitim teritorijama širom svijeta gdje brend posluje, jer modni dizajneri iz različitih kulturnih i ekonomskih centara šalju inpute ne samo o modernom tj. poželjnom izgledu, već nas usmjeravaju na određeni stil, način razmišljanja i ponašanja.

Prokomentirajte nam financijsku situaciju, preciznije isplativost povezanu s radom, napretkom i opstankom vašeg modnog brenda, ali i općenito radom modnih dizajnera. Potrebno je najviše rada i “previše” truda. Što mislite o tome?

Od početka, tako je i sada, sam bila usredotočena na uvođenje inovacija i kvalitetu izrade. Smatram da je moj rad maksimalno priznat. Najteže je biti inovativan, a kada je vaš rad takav, može da se živi od ovog posla. Inovativnost se mora potvrditi i registracijom dizajna proizvoda koji mora imati jedinstveni naziv. Osnivačica sam i jedina vlasnica brendova Rada Radonjić, Kovilm, Rada Krivokapić Radonjić i najavljujem još jedan novi i posljednji moj brend. Naziv je u pripremi. Svi su u stilu elegancije i klasike koji, sa izuzetnom dosljednošću, izražavaju precizan cilj - ustrajnost u pravilnom razmišljanju i ponašanju. Moji radovi su napravljeni korištenjem ekološki prihvatljivih materijala i dosljedni su najviše kvalitete.
Smatram da je modna scena Crne Gore osnažila i da se polako, ali sigurno razvija, da jača svoju konkurentnost i da ima izlazak na svjetsko tržište. Revije na kojima radim, pod nazivima: „Bezvremenske teget-bijele pruge” za novi brend, „Svijet bez sukoba” za brend Rada Krivokapić Radonjić I „Zasijeniti” za brend Rada Radonjić, su mnogo zahtjevne i teške za realizaciju, ali najvažnije je da su novi dizajni registrirani i prihvaćeni u svijetu. Dizajnirala sam novi modni detalj Kovilm. Rješenje registracije dizajna kovilm je izdato 16. srpnja 2020. u Ministarstvu ekonomije od kada je kovilm službeno priznat modni detalj u svijetu. Kovilm je zaštićen na osnovu Zakona o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna i s obzirom na to, dizajniranje kovilma pod drugim brendovima je moguće isključivo uz posjedovanje licence. Nakon 25 godina od izdate licence, kovilm će se moći proizvoditi bez licence. Upisan je u Registar dizajna pod brojem 146 - Modni detalji. Osmislila sam zajedničku narodnu nošnju pod nazivom Zentivns. Rješenje registracije dizajna Zentivns je izdato 30. lipnja 2022. u Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma i Zentivns je službeno priznata nošnja u svijetu, jer obuhvaća sve države svijeta. Zentivns je zaštićen na osnovu Zakona o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna i nije dozvoljena njegova izrada bez izdavanja licence. Upisan je u Registar dizajna pod brojem 00158. Iza dizajna Zentivns stoji velika priča koja će se saznati na dan održavanja revije.

Uz poznate brendove, vežu se i poznata lica, ne samo iz svijeta mode, već i iz drugih sfera. S kime ste surađivali, naravno, na obostrano zadovoljstvo?

Odjevne predmete mojih brendova nose uspješni ljudi, ali s obzirom na to da imam mnogo ranije ugovorene obveze, odgodila sam suradnje sa poznatim osobama za kasnije i napraviti ću stylinge koji su prioritet i ranije ugovoreni. Stylinge sam radila mnogim poznatim osobama i sa svima sam imala odličnu suradnju, na obostrano zadovoljstvo. Osnovni cilj stylinga jest da klijenti budu zapamćeni, a ne primjećeni, jer je stil vječan i značajniji pojam od mode.

Citati su vrelo inspiracije, podsjetnik na poruku, ogledalo smjernica i dokaz zaključka nekog trenutka, ideje ili životnog poglavlja. Otkrijte nam citate vezane uz vaš novi brend čiji je naziv u pripremi, a ujedno će biti i posljednji.

„Budite najbolji u svemu što jeste.”
„Najbolje dolazi onima koji urade nešto povodom toga.”

Umjetnost bez obzira o kojoj se grani radilo je s jedne strane djelatnost, s druge opsežan pojam, a s treće putovanje vrijedno neprestanog istraživanja i otkrivanja. S tog, nadasve inspirativnog puta pravi umjetnici se ne žele vratiti, već ostati zauvijek tu - na tom mjestu i u tom trenutku.
Ovaj put svoj ćemo pogled usmjeriti na Street Art, odnosno Uličnu umjetnost, a razmišljanje “okrenuti” u smjeru samog procesa izvođenja i stvaranja ( razne tehnike ) ove itekako zanimljive vrste likovne umjetnosti.

Ulična umjetnost je grana umjetnosti koja se izvodi na javnim mjestima. Ima svoj jasan cilj, smisao i namjeru.
Prikazuje se na zgradama, ulicama, vlakovima i ostalim javnim površinama.
Početak ove umjetnosti bilježi se ranim oblicima grafita, a kasnije se pretvara u komercijalniji oblik umjetnosti.
Tradicionalni umjetnici grafita koristili su boje u spreju za stvaranje svojih radova. S dolaskom modernijih vremena, tehnika i tehnologija prisutne su razne varijacije i opcije u izvođenju kao što su mozaici, LED umjetnost, naljepnice i još mnogo toga.
Zanimljivo je istaknuti da umjetnici mogu besplatno stvarati umjetnost sa svojih osobnih računala zahvaljujući povoljnim i vrlo dostupnim računalnim programima.

Ulična umjetnost prisutna je diljem svijeta, negdje je više, a negdje manje zastupljena. London je prepoznatljiv kao jedan od gradova u svijetu gdje se grafiti itekako postavljaju. Slijede ga Pariz, Berlin…
Ono što je s jedne strane atraktivno, a s druge pohvalno su šareni, inspirativni i prepoznatljivi motivi na zidovima škola, u određenim četvrtima i na drugim mjestima.
Zidovi se na taj način “obogaćuju” na najljepši mogući način da ne budu prazni i neiskorišteni. Ujedno dobivaju jednu posve drugačiju sliku, dojam, prepoznatljivost i upečatljivost.

Kod izvođenja ulične umjetnosti potrebna je prije svega sposobnost, hrabrost, znanje, kreativnost, inspiracija i vizija.
U tu umjetničku avanturu ne može se upustiti svatko.
Jer, ipak to je umjetnost stvorena rukom, a doživljena pogledom.

Prihvatiti kiparstvo kao vrstu umjetnosti, ali i životni poziv nije ni jednostavno ni lako. Zašto? Jer odabir ovog zanimanja zahtijeva veliku ljubav, još veću hrabrost, nepokolebljivu želju za istraživanjem, odvažnost kod prihvaćanja izazova i spremnost na edukaciju bez obzira koliko ona zahtjevna bila.
Josipa Čamber poznata je i priznata zagrebačka umjetnica, točnije kiparica kojoj nikad ne nedostaje inspiracije, vizije, volje, kreativnosti, mašte i ideja.
Spoj svih tih odrednica čini lepezu umjetnosti koju ona posjeduje već dugi niz godina. Svaki zamah tom lepezom novi je uspjeh, korak, početak ili pak avantura.
Pročitajte intervju i krenite u umjetnički labirint iz kojeg je redovito vrlo teško izaći. Zašto? Pravi umjetnici vole biti “izgubljeni” u njemu i zauvijek ostati tu.

Umjetnost je vrlo opsežan pojam. A iz tog pojma proizlaze različiti izrazi, a samim time i umjetnički pravci. Koja grana umjetnosti je definitivno vaš izbor i zašto?

Umjetnik za stvaranje treba vještinu i kreativnu maštu kako bi pokušao izvući odraz sebe kroz umjetničko djelo. Moji radovi opisuju trenutno životno i emotivno stanje u kojem jesam, bilo sreće i zadovoljstva ili patnje i tuge. Najlakše se izražavam kroz formu reljefa i skulpture. Iako istražujem razne materijale, zaljubljena sam u drvo kao najtopliji materijal u kiparstvu. Zaista uživam u svakoj fazi ručne, tradicionalne obrade drva, tesanjem dlijetom i batom, te ručnim šmirglanjem. Sam proces obrade drva fizički je zahtjevan, ali odmara um i odbija negativnu energiju.

Vaš projekt Ogledala Mašte je unikatan sam po sebi. A još je pretpostavljamo specifičnija ideja o nastanku i realiziranju istog. Recite nam nešto više o tome.

Ogledala Mašte su moja ideja o primijenjenom kiparstvu. Zidnim reljefima spojenim s ogledalima dala sam primjenu bez korištenja klasičnih ovalnih ili pravolinijskih okvira u kakvima su tradicionalno ogledala smještena. To je koncept s kojim sam napravila prvu samostalnu izložbu 1999. godine u Galeriji Forum u Zagrebu i na neki način sam ga nadograđivala i dorađivala u posljednjih skoro 25 godina.

Autorica ste mnogobrojnih skulptura što sasvim jasno ukazuje na ljubav prema kiparstvu, ali i smisao za bavljenje istim. Koje oblike najviše volite raditi, a koje najčešće stvarate?

To su stilizirani florealni i životinjski oblici, krila, torza, do nekih apstraktnih motiva uglavnom slobodno razvijenih u organske forme. Imam osjećaj da se forma sama od sebe stvara i kreira u procesu nastajanja skulpture, a proizlazi od nekog mog trenutnog osjećaja i stanja. Ne radi se o tome da ja kreiram ili kopiram oblik i stvaram ga „izvana", već imam osjećaj kao da se on sam organski stvara „iznutra", iz nekog amorfnog osjećaja koji polako sam sebi nalazi formu i smisao.

Kreativnost, vizija, inspiracija, znanje... sve su to pojmovi na koje se nerijetko stavlja fokus u umjetničkom stvaralaštu. Koji od ovih izraza vas najbolje opisuje ili ga najviše posjedujete i zašto?

Sve to je neophodno u stvaranju, a opet nešto o čemu ne razmišljam nego se prepustim samoj ideji koju želim prikazati. Po meni je kreativnost i dosljednost sebi, iskrenost prema sebi najbitnija u stvaranju svog prepoznatljivog umjetničkog svijeta. Volim taj polusvjesni i poluintuitivni proces umjetničkog stvaranja jer mi je on podjednako važan kao i završni produkt, skulptura. Taj proces me regenerira,uči, obnavlja, spaja s nekim najinstinskijim dijelom mene zbog kojeg i jesam umjetnica, kreativna osoba.

Svaki umjetnik ili umjetnica ponekad izađu iz tog svog imaginarnog/ posebnog/ nedokučivog svijeta. Gdje vi osobno tada idete, odnosno što radite kada se ne bavite umjetnošću?

Mali odmak pronalazim u uređenju interijera i restauraciji. Vesele me putovanja, odlasci u prirodu, izložbe, koncerti, predstave, filmovi, čitanje dobre knjige, druženje sa ljudima koje volim.

Za uspješan projekt i/ili rad potrebno je mnogo strpljenja, smirenosti, ali i koncentracije. Što se događa kada vaša ideja nije pretvorena u djelo, odnosno kad niste zadovoljni vašim primjerkom i ne izgleda onako kako ste prvotno mislili?

Svakom radu prethodi promišljanje, skiciranje i razrađivanje ideje. Unatoč tome rad se u procesu izrade konstantno mijenja, ponekad do neprepoznatljivosti od same početne ideje, to je proces stvaranja, kao putovanje u nepoznato. Uglavnom budem zadovoljna ali na kratko, kako bih opet nastavila misliti o nastavku te ideje kroz idući rad ili izradu nečega potpuno novoga.

Postoji li po vašem mišljenju poveznica između likovne umjetnosti i glazbene umjetnosti? Što likovna umjetnost ima, a glazbena nema i obrnuto?

Svaka umjetnost ima svoje zakonitosti i pravila i specifičnosti, a svima je zajedničko da nastaju iz umjetničke inspiracije u čovjeku koja nas na neki način približava božanskom. Likovna umjetnost kao i muzika ima svoju kompoziciju, dinamiku, unutarnje kontraste i
harmoniju dijelova unutar cjeline. Poznato je da je npr. Vasilij Kandinsky s rastom stupnja apstraknosti u svojim slikama razvio svojevrsnu gramatiku, a kao uzor mu je služila muzika u kojoj se osjećaji izražavaju notoma. Temeljna ideja je prema njegovim
istraživanjima čuti boje, vidjeti zvukove. Cilj umjetnosti je harmonija boja i dodirivanje ljudske duše. „Bojani zvukovi" prerastaju u „Bojane simfonije" koje kao i tonovi i zvukovi u muzici mogu izazvati harmonične ili disonantne osjećaje. U prividno jednostavnih i
svakodnevnih stvari može se otkriti duboki smisao, a u tome nam pomaže umjetnost bez obzira da li je to slikarstvo, muzika ili poezija.

Inspiracija je prijeko potrebna da bi započeli s radom, a i uspješno ga doveli/izveli do kraja. Gdje pronalazite inspiraciju, a samim time i volju, te energiju za radom?

Umjetnički poziv je specifičan jer proizlazi iz unutrašnje nužnosti, tako da se samim stvaranjem podiže životna energija. Inspiracija je svugdje oko mene, divni ljudi koji me okružuju, prirodne ljepote, umjetnici kojima se divim, međuljudski odnosi, uglavnom sve to osobno proživljeno. Naravno da taj stupanj kreacije varira prema nekim fazama u životu, i ciklički se obnavlja i ponavlja. Ponekad imamo osjećaj da smo apsolutno prazni i da nikad više nećemo imati nijednu dobru ideju ili misao. I onda se dogodi preokret i čudo i kao da nas okrzne neka nepredvidljiva milost i odjednom stvaramo bez prestanka u žaru i ludilu.

Je li danas teško biti umjetnik u financijskom smislu? Jeste li se oduvijek htjeli baviti umjetnošću ili su možda na početku ili na kraju vaše odluke postojale određene nedoumice, promjene mišljenja ili nešto tome slično?

Od malih nogu sam intuitivno pokazivala interes za umjetnost i prepoznala ga kao svoj poziv, tako da niti u jednom životnom trenutku nisam mijenjala smjer niti imala nedoumice oko toga, pa tako niti drugih opcija. Uvijek sam nešto crtala, slikala, modelirala i već tada ulazila u neki svoj svijet u kojem se i danas najbolje osjećam i snalazim. U financijskom smislu danas umjetnički rad nije adekvatno cijenjen i nagrađen jer ljudi nisu dovoljno educirani kako bi umjetnički rad prepoznali kao investiciju u nešto trajno. Nametnuti su im novi površni standardi uređenja interijera, propagiraju ih samozvani dizajneri interijera koji ne surađuju sa umjetnicima nego kroz panele i neka svoja instant rješenja sebe stavljaju i u ulogu umjetnika. Iz tog razloga je većina interijera copypaste, bez trunke individualnog u životnom prostoru pojedinaca, autorska djela zamjenjuju raznim printovima i kineskim odljevima skulptura. Općenito svjedočimo profanizaciji umjetnosti kao i mnogih drugih vrlina. Unatoč tome mislim da se ne treba prepustiti očajavanju, već tražiti svoj glas u svemiru.

Kada gledate u ogledalo vašega života, koji biste naziv dali tom umjetničkom djelu, skulpturi, reljefu ili možda instalaciji? Što bi predstavljalo, odnosno kako bi izgledalo? Koja boja, materijal, oblik i/ili forma bi dominirali i zašto?

Svakako bi to bila skulptura "Poljubac" francuskog kipara Rodena. Bio je to smrtonosni poljubac ljubavnika. Skulpturu prožima strast i romansa. Izrađena je od bijelog mramora, bjelina simbolizira mir. Smatram da je u životu najbitnije imati mir sa sobom i poljubac voljene osobe. „Svijet skida krinku veličine pred svojim ljubimcem. Smanjuje se na mjeru jedne pjesme, na jedan cjelov vječnosti".

U različitim životnim situacijama vrlo je bitno imati podršku kako u poslovnom, tako i u privatnom životu.
Tko nam daje podršku? Najčešće članovi obitelji, prijatelji, voljena osoba, kolege s posla.
Zašto nam je potrebna podrška? Zato jer nam ta ista podrška daje snagu i motivaciju u ostvarenju ciljeva.
Čovjek koji pruža podršku daje i energiju, a onaj koji dobiva podršku ima još veću energiju za radom i uspjehom.

SVATKO ŽELI BITI NAJBOLJI

Često se događa da se u poslovnom svijetu zaposlenici neke tvrtke natječu tko će biti bolji i samim time podrška izostaje jer svatko želi biti prvi. Na taj način bi trebalo dopustiti da svatko radi onaj posao u kojem je najbolji .
Podrška koja najviše dobiva na važnosti je ona od članova vaše obitelji ili vlastitog djeteta.
Zašto se na neki način sputavaju i zaustavljaju mnoge odluke, projekti, poslovni pothvati? Upravo zato jer nije bilo podrške. Podrška je preduvjet za motivaciju i potvrda uspjeha.

NE ODUSTAJTE OD SNOVA

Mnoge osobe su odustale od ostvarenja svojih snova upravo zato jer nisu imale podršku, već suprotno tome. Zato je važno prije svega imati viziju, motivaciju, raditi i biti uporan i ne osvrtati se na tuđa mišljenja.

Budite svoji u donošenju vlastitih odluka i nemojte nikada odustati, već slijedite snove. Samo oni koji sanjaju na kraju žive svoj san.

foto:freepik.com