Ona je uspješna poduzetnica koja uživa u putovanjima, pomaganju drugima, kreativnom izražavanju i nikad ne odustaje od zadanih ciljeva. Njezina upornost se isplatila i danas je vlasnica i urednica prepoznatljivog portala specijaliziranog za vjenčanja pod nazivom Princeza.hr. O kome je riječ? Predstavljamo Andreju Rambrot Malenicu iz Varaždina. Osim navedenog portala Andreja je vlasnica i kreativne agencije Pisalica. Ako ste mislili da se ime Pisalica odnosi samo na pisanje varate se. Tu su uključene i mnoge druge pogodnosti poput oglašavanja na društvenim mrežama, brendiranja, izrada web stranica, edukacije i još mnogo toga.
S njom radi i njezin suprug Ante Rambrot Malenica koji joj je uz obitelj, velika podrška, motivacija, te ujedno poslovni suradnik. Njih dvoje savršen su spoj i na poslovnom i na privatnom planu, te pokazatelj da ljubav i posao itekako idu zajedno i to vrlo uspješno.

Što nam je Andreja otkrila o poduzetništvu, suradnji s mladencima, hit destinacijama za vjenčanja, provođenju slobodnog vremena, lijepom pisanju i još mnogo toga pročitajte u intervjuu.

Glavna ste urednica poznatog portala pod nazivom Princeza.hr koji je specijaliziran za vjenčanja i donosi aktualnosti, te trendove vezane uz svadbenu svečanost. Kako je sve počelo i odakle ideja za osnivanjem portala ?

Kao većina poduzetničkih priča i ova je počela zbog vlastitog korisničkog iskustva. Moj tadašnji dečko i partner u poslu (današnji suprug) i ja došli smo u situaciju kada je bilo potrebno organizirati naše vjenčanje. Krenuli smo istraživati koje sve zadatke moramo obaviti do vjenčanja i shvatili kako u Hrvatskoj nema neki konkretan portal koji bi bio specijaliziran za vjenčanja. Primijetili smo kako je bilo nekih pokušaja izrade portala, no niti jedan od njih se nije uspio „probiti“ i dovoljno zainteresirati čitateljice i čitatelje da bi dugoročno opstao. Kako se suprug i ja bavimo marketingom, ubrzo smo shvatili da je glavni problem svih tih portala i baza (adresara) za vjenčanje bio zapravo slab sadržaj. U Princeza.hr portalu vidjeli smo priliku da parovima kroz niz članaka olakšamo organizaciju vjenčanja.

Na vašem portalu može se pročitati mnogo zanimljivih članaka i objava vezanih uz vjenčanja poznatih osoba, te o svim popratnim sadržajima koji su presudni za dan iz snova. O čemu se najčešće piše, koje su rubrike i što se najviše čita?

Rubrike na portalu prate tijek organizacije vjenčanja. Zato kod nas možete najprije čitati o odabiru zaručničkog prstenja i zarukama, a zatim o cjelokupnoj organizaciji vjenčanja; od izbora hrane, glazbe, vjenčanice i odijela, izbora kumova, odabira raznih običaja, ukrasa za vjenčanje, pa sve do odabira poklona za goste, ali i za mladence. Naravno, tu su i rubrike vezane za vjenčanja slavnih, jer buduće mladenke često traže inspiraciju za vjenčanice i ukrase upravo kod njih. U svakoj od nabrojenih rubrika je moguće pronaći nešto što se baš jako puno čita pa mi je teško izdvojiti samo nekoliko tema. No ono što mogu reći sa zadovoljstvom je to da nas čita i dosta muškaraca, koji se pripremaju za zaruke, za svoj dan iz snova, ali i traže ideje za poklone za godišnjice braka. Čak ¼ čitatelja portala čine muškarci!

Suradnja s mladencima ponekad zna biti zahtjevna jer treba udovoljiti svim njihovim željama. Koji su najčešći problemi i nedoumice? Oko kojeg segmenta u organiziranju vjenčanja se najviše raspravlja i što najviše traže mladenka i mladoženja?

Kako se na Princeza.hr portalu ne bavimo organizacijom vjenčanja, možda ja nisam osoba koja može dati najprecizniji odgovor na to pitanje. Ipak, često sam u kontaktu s mladenkama i mladoženjama pa mogu istaknuti čak nekoliko najčešćih problema i nedoumica, a to su: koga odabrati za kumu/kuma, kako napraviti popis gostiju, a da se nitko ne uvrijedi (ako ne pozovete recimo sestričnu koju niste vidjeli 10 godina) te kako roditeljima objasniti da je ovo vaš dan i da želite vjenčanje koje će se svidjeti vama, a ne njima. Moram priznati da mladenci nisu zapravo razmaženi kako bi neki mogli pomisliti, već bih rekla da su „rastrgani“ na sto strana jer žele da se njihovo vjenčanje svidi svima. To pak, naravno, nije moguće, jer na vjenčanju se nalazi više generacija koje preferiraju različitu glazbu, hranu, običaje i slično. Stoga smatram da je najbolje kada mladenci organiziraju svadbu kakvu oni žele, a roditelji i kumovi bi tu trebali biti suzdržani, odnosno uplitati se u organizaciju samo kada ih par zamoli.

Koje su u posljednje vrijeme hit destinacije za sam obred vjenčanja kao i medeni mjesec? Biraju li mladenci više vjenčanja na otvorenom ili zatvorenom?

U posljednje vrijeme nam se dogodila korona pa je destinacijsko vjenčanje postalo gotovo nemoguće izvesti, iako ima primjera gdje stranci recimo dolaze i dalje vjenčati se u Hrvatsku. Ako govorimo o lokacijama u Hrvatskoj, Dubrovnik, Plitvice i cijela Istra su top destinacije za takvu vrstu vjenčanja, i to redovito budu vjenčanja na otvorenom. Kada pak se naši odluče vjenčati „vani“, to bude neko mjesto koje im je posebno drago ili je to rodno mjesto jedne od osoba koje se vjenčanju. Naravno i dalje su popularne tropske destinacije poput otočja Bali ili Havaja, Tajvana, odnosno destinacije koje mladenci često biraju i za svoj medeni mjesec. Ipak, unatoč porastu vjenčanja na otvorenom, u Hrvatskoj se i dalje popularnija vjenčanja u zatvorenim prostorima.

Osim vjenčane tematike vlasnica ste kreativne agencije Pisalica, gdje s velikom ljubavlju i još većim znanjem pišete tekstove različitih naslova. O čemu se najčešće piše, odnosno što klijenti najviše traže?

Sa suprugom Antom, kojeg sam već prethodno spomenula, osim portala Princeza.hr imamo i kreativnu agenciju Pisalica. Ideja Pisalice je da malim i srednjim poduzećima pomoću sadržaja na web stranicama i oglasa na internetu privučemo što više kvalitetnih klijenata/kupaca, kako bi klijenti u konačnici imali bolje prodajne rezultate. Pisanje koje ste spomenuli je samo jedna od djelatnosti kojima se bavimo. Tu su još oglašavanje na društvenim mrežama i Googleu, zatim izrada web stranica, brendiranje i edukacije. Budući da je pisanje sadržaja naša velika ljubav, osim što pišemo razne tekstove za klijente, također na Pisalici imamo blog gdje jednom tjedno izbacujemo novi članak vezan za digitalni marketing.

Vrlo ste uspješna osoba i poduzetnica. Ispričajte nam kakvi su bili početci, a kako je sad. Je li teško uspjeti i koji su najčešći izazovi?

Moja prva reakcija na ovo pitanje je bila – uffff! Započeti biznis u Hrvatskoj je jako luda i jako hrabra ideja. Kada smo prije nekih 4-5 godina pokrenuli Pisalicu, nismo pojma imali što nas sve čeka, jer da smo znali, pitanje je bismo li se uopće usudili . I iskreno mislim da u Hrvatskoj većina novopečenih poduzetnika posao započinje s ružičastim naočalama. Ljudi koji nisu pokušali biti poduzetnici misle da je super biti poduzetnik jer imate puno slobodnog vremena, radite kada želite i imate brdo love koja vam je pala na glavu preko noći. Realnost je takva da iza tog uspjeha stoji puno, jako puno posla, pokoja odbijena kava s društvom, puno suza koje vidi samo partner, a novčana primanja u prvim godinama poslovanja izuzetno variraju, od toga da se na dane osjećate kao car, do toga da posuđujete novac od bake (hvala baka ). Tek sad kako smo zakoračili u petu godinu poslovanja mogu reći da smo izgradili čvrste temelje i da smo bambus koji je počeo klijati; tko zna priču o bambusu, znat će o čemu pričam. No sve to ima svoje draži. Poduzetništvo vas tjera da upoznate sebe (tko ste zaista i što želite od života), ljude oko sebe, steknete samopouzdanje i shvatite da možete apsolutno sve što odlučite da želite napraviti.

Kako biste sebe opisali kao osobu i koja vaša osobina, odnosno vrlina vam je najviše pomogla na putu do uspjeha?

Sebe bih opisala kao vizionara i drivera, osobu koja ima jasnu viziju i „vuče“ svoj tim za sobom dokle ne ostvari ono što si je zacrtala. Jako sam uporna i ponekad dovoljno hrabra da idem glavom kroz zid. Vjerujem da je našem malom timu ponekad teško pratiti sve moje ideje koje svakodnevno dijelim s njima, no zato se prije svega trudim biti čovjek. I to je, usudila bih se reći, ta osobina koja mi pomaže na putu do uspjeha. Kada gradite jedan kvalitetan i iskren odnos od samih početaka s nekim, bilo da je to vaš partner u poslu, zaposlenik ili klijent, to druga strana prepoznaje i zbog toga i strasti koju pokazujete prema poslu vam želi nekako pomoći, zaposlenik kvalitetnim radom, a klijent preporukama.

Kada ne pišete, kako provodite slobodno vrijeme? Koji su vam hobiji i najbolji način za odmor i stignete li se uopće odmoriti?

Slobodno vrijeme volim provoditi u dobrom društvu, s onih 10-ak najbližih osoba koje trenutno imam oko sebe. Osim toga, jako volim putovati i to mi baš nedostaje otkad ne možemo samo tako preko granice zbog pandemije. Iskreno se nadam da će se to ubrzo promijeniti jer moj kofer je već spreman . Veselim se jako i proljeću. Konačno mi je na raspolaganju vrt i ove godine ga želim napraviti po svom guštu. Provođenje vremena u vrtu me opušta, pa makar to bilo 15 minuta dnevno.

Što biste poručili mladim osobama koje se žele baviti kreativnim izražavanjem i pisanjem? Koji su vaši savjeti i preporuke?

Ako želite naučiti kreativno pisati, onda pročitajte što je moguće više knjiga i pišite baš svaki dan. Nitko se nije rodio s tom vještinom, sve je stvar prakse i toga koliko zaista želite svladati lijepo pisanje. Od lijepog pisanja u Hrvatskoj se danas možda teško živi, ali ako ljubav prema pisanju spojite s marketingom ili nečim drugim, što je trenutno aktualno, onda vjerujem da imate dobre šanse zaraditi kruh samo na pisanju. Smatram da je mladima dopušteno da griješe pa je moj savjet: griješite puno i griješite brzo . Tako ćete upoznati sebe i svoje stvarne životne želje. A kad ćete osvijestiti tko ste i što želite, do cilja vas jedino dijeli svakodnevni rad na ostvarenju želje koju imate.

Je li se osobe koje lijepo pišu rađaju s tim talentom ili je za to zaslužno iskustvo ili pak obrazovanje?

Lijepo pisanje je za mene dosta širok pojam, odnosno kroz praksu sam shvatila da ga ljudi različito definiraju. Nekome je lijepo pisanje akademsko pisanje, netko drugi voli kreativne reklame ili recimo kratke priče pune slikovitih rečenica. Za mene je lijepo pisanje ono koje kod čitatelja izaziva emocije. Volim kad se čitatelj prepozna u tekstu koji je pročitao, kada se nasmije, razveseli, razljuti ili kada ga svojim rečenicama ganem, potaknem na to da razmisli.
Kao što sam spomenula ranije, ne smatram da se osobe rađaju s talentom lijepog pisanja. Obrazovanje također nema nikakve veze s time, ali vjerujem da može pomoći, ako to obrazovanje uključuje puno čitanja knjiga. Smatram da se pisac stvara, klija kao stablo jabuke . Najprije proklija želja da postanete super pisac, a onda „zalijevate“ tu svoju želju svaki dan, sve dokle ne narastete kao pisac i dokle drugi s veseljem ne počnu brati jabuke s vaše krošnje, odnosno posezati za vašim tekstovima.

Ljubav, motivacija, inspiracija, smisao, talent, volja, želja, genetika, obrazovanje, rad – sve su to odrednice koje se mogu pridodati životu i stvaranju mlade umjetnice Korane Gjalski Filipović.
Njezin osebujan umjetnički izričaj, prepoznatljiv i poseban zavoljeli su ne samo ljubitelji umjetnosti, već svekolika javnost.
Stoga ne čudi da su upravo crteži, njenih ruku djelo razlog uljepšavanja i primjetnosti interijera mnogih domova, ali i drugih prostorija.
Mlada, uspješna, iskrena i vrijedna autorica kao što je Korana Gjalski Filipović nerijetko je razlog zašto ćete zavoljeti umjetnost iako je možda prije niste preferirali.
O ljubavi prema umjetnosti, umjetničkom pozivu, motivima koje crta, te prigodama za koje se naručuju njezini crteži otkrila nam je u intervjuu.

Koliko dugo traje ljubav prema umjetnosti i odakle interes za tim zanimanjem?

Vjerojatno od najranijeg djetinjstva. Okružena umjetnošću i umjetnicima od malih nogu, izgradila sam se kao promatrač ali vrlo brzo i kao autor. Prve portrete počela sam crtati kad sam s roditeljima na dugim, i za mene kao dijete dosadnim, večerama u Vrsaru u malu bilježnicu s olovkom portretirala polaznike i profesore kiparske škole Montraker. Crtala sam satima, a danas kad pogledam te radove, uočavam kako sam zadržala istu maniru “krokijevskog”, brzog crteža. Osobno se ne smatram umjetnicom, više umjetnicom-rekreativkom, osobom koja ima ima neopisivu i sasvim neobjašnjivu potrebu kreativno stvarati, kako crtati tako i pisati.

Je li ideja za prihvaćanjem umjetničkog poziva došla spontano ili se možda netko u vašoj obitelji bavio umjetnošću pa ste naslijedili talent?

Rekla bih da je potreba za umjetničkim izražavanjem bila neminovna. Uz oca akademskog slikara-grafičara i majku povjesničarku umjetnosti i likovnu kritičarku, teško da sam mogla negirati kreativno okruženje i ne podlijeći umjetničkom utjecaju. Od svakoga od njih naslijedila sam ponešto; i kritičko oko i uho i želju da sama primim u ruku, kako pero tako i kist. Nikad nisam osjećala potrebu posvetiti se isključivo jednom mediju; da jesam, sigurno bih se bolje profilirala i dublje razvila kao likovna ili pak književna umjetnica. No to je zamka svestranosti, kao i njena ljepota.

Poseban umjetnički izričaj čini vas u potpunosti originalnom umjetnicom, u potpunosti drugačijom od drugih. Kako komentirate to?

Nisu rijetki grubi komentari ljudi koji samo realizam prihvaćaju kao umjetnost i kao talenat. Realizam svakako jest vještina, no nije ujedno nužno i umjetnost. Ima velikih umjetnika realista no ima i mnogih koji su samo vješti. Sjetimo se kako mnogi vrsni kopisti i plagijatori mogu gotovo do neprepoznatljivosti oponašati slavne umjetnike a da pritom nemaju potrebu niti su sposobni sami stvarati. Ono što vještinu razlikuje od umjetnosti upravo je kreativnost, ona se prepoznaje kao originalnost odnosno vlastiti umjetnički “rukopis”. Vlastito i samo sebi svojstveno umijeće interpretacije stvarnosti s pomakom. Mnogi prepoznaju moje radove upravo kao originalne, za mene samu karakteristične motive, tehnike i pristupe, dok neki, srećom oni su u manjini, ne propoznaju moj način te ga kritiziraju kao rad s “nedovoljno uloženog truda”, “nedovoljno realističan” i sl. Primam često i molbe za kopiranjem tuđih radova i stilova pa i dobronamjerne kritike s prijedlozima kako da izmijenim rukopis. I jedne i druge ignoriram. Dovoljnim priznanjem smatram pohvale moje profesorice s Tekstilno-tehnološkog fakulteta, prof. Mencl-Bajs, kod koje sam diplomirala na temu (modne) ilustracije, a koja je u meni već na prvoj godini prepoznala sklonost krokijevskom stilu crtanja i poticala ga. Ljudi trebaju shvatiti da je stil odabir, to nije nesposobnost preslikavanja stvarnosti. Mnogi veliki umjetnici popust Picassa bili su vrhunski slikari koju su mogli znali slikati hiper-realistično no nisu to željeli. Na njihovu odluku utjecala je njihova kreativnost i tu se krio njihov talenat. Upravo je takav slučaj i s mnogim mladim i “malim” umjetnicima i umjetnošću gonjenim kreativcima poput mene.

Crtate razne motive, osobe i životinje. Što je najteže nacrtati?

Najradije crtam ptice i kukce, nakon njih i sve druge životinje. Mnogi me već prepoznaju kao “animalisticu”, no portretiranje ljudi veoma je izazovno i veoma me zabavlja. Ljude crtam već par godina, a krenulo je kao molba bliskih prijatelja da ih nacrtam u istoj maniri kao što crtam svoje ptičice. Tuš i suha pastela uzbudljiva je i nepredvidljiva tehnika koja me i dalje raduje. Balasiranje između krokija, slobodnog “šaranja” i stvaranja ipak dovoljne sličnosti da se osobe s potreta u zbilji “prepoznaju” moj su najveći likovni rizik a ujedno najveće zadovoljstvo. Moji portreti nisu uvijek u savršenom balansu, priznajem, no kad jesu onda to prepozna i publika i struka.

U vašim radovima očigledna je ljubav prema životinjama, a posebice kukcima. Koja vam je omiljena životinja općenito, a koju najviše volite crtati?

Što sam starija, to više i više volim životinje. Udomljavam pse, zimi hranim ptičice. To je minimalno koliko mogu pomoći. Svi su mi dragi i na papiru, no nekako najviše oni koje crtanjem “povećavam” - i muhe, buhe, skakavci pa i moljci mogu biti i slatki i lijepi i elegantni, pogotovo kad ih povećamo na goleme formate i atraktivno uokvirimo. Kukci su postigli velik uspjeh kod neočekivane, starije i ozbiljnije publike, te sam zadnje dvije izložbe gotovo cijele rasprodala.

Poznati ste i po crtanju portreta. Po čemu se vaši portreti razlikuju od portreta drugih umjetnika?

Kao što sam gore opisala, umjetnike uvijek uspoređujemo no ne bismo trebali. Svoje portrete ne smatram velikim umjetničkim postignućem, niti bi drugi trebali. To su tek mali momenti dragih lica koje je jedna strastvena crtačica ovjekovječila u drugačijem, modno-stripovskim rukopisu. Smatram da je druga ključna razlika mojih portreta u odnosu na one drugih crtača - cijena. Počela sam crtati, kako ptičice tako i portrete, nadajući se da ću uspjeti popularizirati likovni proizvod kod šire publike. I uspjela sam! Uz cijene koje su pristupačne gotovo svakoj obitelji u Hrvatskoj, ljudi opet poklanjaju dugo zanemarene crtež odnosno sliku. Mnoga djeca sada u svojoj sobi imaju portrete svojih kućnih ljubimaca, zajednički portreti na golemim formatima sada krase zidove kuća mnogih parova, mladenaca, baka i djedova. Mnogi mi se javljaju s fotografijama, videima i dirljivim dojmovima reakcija njima dragih ljudi. Zar nije predivno da ljude opet vesele potezi po papiru, da si opet mogu priuštiti svoja lica iz nečijeg pera?

Poznato je da se umjetnici vole poigravati bojama. Jeste li zagovornica određenih boja ili više volite koloritet i šarenilo općenito.

Nemam sklonost određenim bojama. Crtam i bez boje, u crno-bijeloj tehnici, istovremeno i u veoma živim bojama. Kukce i ptice predstavljam u bojama koje im je priroda već podarila. Kad radim po narudžbi prepuštam se željama naručitelja. I sama biram slike za stan prema bojama koje odgovaraju interijeru. Trenutno volim mračne, gotovo barokne boje za svoj prostor, no takvim, tamnim tonovima nikad nije mjesto na mojim crtežima. Tamne linije indijskog tuša i razmazana pastela na bijelom papiru, to sam ja i vjerujem da ću taj pristup zadržati još barem neko vrijeme.

Odakle dolazi inspiracija za nastajanje vaših djela?

Kukce i ptice promatram na fotografijama i u stvarnosti, u prirodi ili na krovu naše zgrade gdje vole sletjeti (kad ih promatram kroz krovni prozor iz velike blizine). Općenito prirodu doživljavamo suviše površno - gledamo ju u cjelini, što nije pogrešno, no kada se zagledamo u njene detalje, primjerice u oči uličnog vrapca ili perje “običnog” goluba, a kamoli kad proučimo glavu mrava ili vretenca pod povećalom - tad otkrivamo cijeli novi svijet kraj kojeg svakodnevno živimo u neznanju. Moja inspiracija dolazi upravo iz skretanja pozornosti na ljepotu koju rijeđe primjećujemo.

Kakve slike ljubitelji umjetnosti naručuju i za koje prigode?

Najčešće narudžbe su portreti. Obiteljski portreti su možda najučestaliji; pod time smatram obitelj od barem četiri članova s kućnim ljubimcima. Takve crtam na većim formatima, najčešće 50x70 cm. Prije sam inzistirala da uz svaki portret čovjeka mora biti ukomponirana i životinjica po želji naručitelja. Najčešće su bile bubamare kao srećonoše, ali bilo je i sova na portretima u povodu mature ili diplome, pa golubica i grlica na portretima mladenaca za vjenčanja, zatim žirafa, ljama, pauka i skarabeja, guštera i kolibrića kao najdražih životinja osoba kojima su portreti darivani. Sve prilike su prigodne - najčešće vjenčanja, rođendani i godišnjice, no crtala sam i za rođenja, krštenja, useljenja. Vrlo često ljudi naručuju sami za sebe, a ne za poklon.
Danas više ne inzistiram na životinjama uz osobe, no publika je već prepoznala ovaj pristup pa se samoinicijativno odlučuju na životinjice koje nose simboliku ili, nerijetko mnogobrojne, kućne ljubimce.

Gdje se mogu kupiti vaše slike i na kojim mjestima su dosad bile izložene? Podijelite s nama planove ili barem jedan plan za budućnost.

Moji kukci i ptičice najčešće su bili izlagani u Zagrebu (Knjižnica M.J.Zagorka 2016. i 2017., Francuski institut 2017., prostor Zagrebačke županije 2018., Galerija Crta 2019., Knjižnica Augusta Cesarca 2019.), no dvaput su posjetili i Karlovac (Knjižnica I.G.Kovačića 2018. i 2019.), Korčulu, Krapinu (8. Zagorski likovni salon 2018.), Plitvička jezera (Plitvice Art Farm u Grabovcu 2018.) a ptičice su odletjele i u Rim u sklopu izložbe “Hrvatska kakva se rijetko viđa”, u organizaciji Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH i Veleposlanstva RH.
Razletjeli su se po cijelom svijetu, pa često primam i “razglednice” s fotkama kako uokvirene ptičice ukrašavaju zidove, i to iz Belgije, Švicarske, Kanade, Italije, Velike Britanije… Općenito strani gosti pokazuju veći interes za mojim crtežima. Tome se ne čudim jer osim njima još prihvatljivije cijene, oni imaju razvijeniju kulturu kupovine i poklanjanja radova malih i lokalnih umjetnika. Kod nas je taj trend postojao, nestajao, a sada je opet u povojima.
Ptičice i kukci mogu se kupiti u obliku suvenira u slatkovodnom akvariju Aquatika u Karlovcu, u suvenirnici NP Krka, na Plitvice Art Farmi te u prostoru Društvenog doma u Osoru kada se u ljetim mjesecima održava OskarFest, međunarodni festival karikature. Gotove radove kao i radove po narudžbi zainteresirani mogu kupiti direktno od mene preko Facebooka ili pozivom na mobitel ili e-mail.
Planovi u narednoj godini odnose se na ilustracije nekolicine slikovnica kao i jedan sasvim novi galerijski postav, te izložba ptičica pod nazivom “Let” podržana od Ministarstva kulture u Galeriji AZ i to ovoga puta ne na papiru već na platnima.

Često se kaže da je pas čovjekov najbolji prijatelj. Ali, mi ćemo proširiti tu tezu i reći da je svaka životinja čovjekov prijatelj bez obzira radilo se kućnom ljubimcu ili ne.