Odgovor na pitanje kojom rukom pišemo je “biografska činjenica” koja nas prati cijeli život. Većina osoba piše desnom rukom, odnosno dešnjaci su, dok manjina lijevom rukom, odnosno ljevaci su.

Lijevom rukom piše samo 15% populacije, a u tom postotku mnogo je poznatih političara, glumaca, pjevača…

Poznato je da su ljevaci kreativniji od dešnjaka, ali i mudriji. Također, neke ljevoruke osobe mogu pisati i s desnom rukom.

Osvrnimo se sad na pisanje rukom općenito. Što se događa?

Moderne tehnologije na neki način omogućuju brži rad ( pisanje rukom zahtijeva mnogo vremena i puno energije).

Na taj način pisanje rukom odlazi u (ne)potpuni zaborav tako da mnogi ne znaju kakav je bio ili jest vaš rukopis i to ih ne zanima. Njihov fokus je na sadržaju napisanog, što bi u principu trebalo i biti najvažnije.

Prije je sve bilo drugačije, a neki će se složiti da je bilo i bolje.

Rukom su se pisali dnevnici, memoari, ljubavna pisma, pjesme, razglednice, čestitke…

To je pristup koji je po našem mišljenju bio vrlo emotivniji i prisniji jer je imao svoju čar. Sada ta čar ostaje uspomena, a vjerujem da ćete se složiti s nama i nezaboravna.

Poruka u boci je ideja o kojoj će se redovito i dugo pričati, a teško više pretvoriti u djelo.

Fotografska djelatnost je također doživjela velike promjene. Klasični fotoaparati više se ne koriste već postaju suvenir, a nekad je taj fotoaparat bilježio najljepše suvenire, razglednice koje ste sami stvarali. ( najljepše razglednice su vaše osobne, a ne one koje eventualno kupujete na određenim prodajnim mjestima).

Mobitel je “riješio” mnoge nedoumice i ubrzao proces stvaranja, slanja i plasiranja fotografija.

Pisanje rukom veoma utječe na naše psihičko i fizičko zdravlje, štoviše smanjuje stres i depresiju.

Isto tako pisanje olovkom na papiru zdravije je od pisanja na tipkovnici.

Naravno, da se moramo prilagoditi vremenu u kojem živimo i tehnologiji koja napreduje “brzinom munje”.

Ono što je bila prošlost treba zaboraviti, već moramo biti svjesni da je sadašnjost nešto sasvim drugo, a budućnost traži rizike i izazove za koje su spremni i moraju biti spremni samo najhrabriji.

Što nam ovo pokazuje?

Razglednice su inspirativna prošlost, mailovi sigurna sadašnjost, a digitalni nomadi obećavajuća budućnost!