Kažu da se sa stilom rađaš. Tu činjenicu opravdava akademska slikarica Zejna Trebotić Kušeta iz mjesta Supetar na otoku Braču. Njezin način odijevanja i likovni svjetonazor je uistinu poseban i to su mnogi prepoznali. Stoga ne čudi da njezini radovi bili iz rubrike moda ili umjetnost ili jedno i drugo privlače pozornost i redovito dobivaju pohvale.
U ovom intervjuu pobliže upoznajte ovu vrsnu umjetnicu, a može se reći i kreativku čiju inspiraciju i originalnost ne može nitko dostići, već joj se samo diviti i ukrasti koju ideju.

U kojem trenutku života ste shvatili da je umjetnost vaša strast, ali i poziv, te što je uslijedilo nakon toga?

To je ono vrijeme kad postanete svjesni boje, olovke i papira.Vrijeme kad otkrijete da u genima nosite talent i ljubav prema umjetnosti i svemu što uz nju ide. Veoma rano sam znala svoj put.

Kreativnost i poseban modni izričaj ne može vam nitko ukrasti. Kako komentirate to?

To je u genima i nitko mi to ne može oduzeti. Na vama je samo da li ćete se prema tome odnositi kao hobiju ili će te se razvijati i uvijek težiti nečem novom, Važno je također straživati i utkati to u svoj svakodnevni život pa i pretvoriti u poziv.

Svojem ste brendu dali ime Zebra Art, odakle taj naziv i što znači, odnosno simbolizira?

."I've never met animal print l didn't like" To je moj moto. Obožavam animal print -leopard, zebra, žirafa , kroko, zmija.....
Zebra Art-crno bijelo (slikar-grafičar sam po struci) spoj mog imena i zebre. Ne znam, svidjelo mi se a i po uzorcima sam nekako već prepoznatljiva.

Osim općenito slikanja i stvaranja umjetničkih radova oslikavate i ukrašavate cipele, torbe, tekstil pa čak i lampe. Tko je zaslužan, odnosno što je presudilo toj svestranosti?

Moja znatiželja i naravno talent. U svakom predmetu vidim nešto. Sve je upotrebljivo i iskoristivo. Možda znatiželja?!Najprije ono - Baš mi takve trebaju ili ovakvu bi torbu . Rijetko ću reći - Ja to ne mogu.

Za kakvu osobnost i stil su rezervirani vaši radovi, precizinije kome su namijenjeni?

Moji radovi prvenstveno su namijenjeni meni. Uživam u izradi svakog modnog komada, a sama sebi sam najbolji model. Naravno da radim i za druge i nemam određenu klijentelu .Uvijek postoji dogovor i trudim se udovoljiti željama klijentica. Moram se pohvaliti da sam godinama stekla određen broj žena koje mi se stalno vraćaju i vjeruju u mene i moj rad.

Koji je bio najspecifičniji predmet ili modni dodatak kojem ste dali “novo ruho”?

Kad se trideset i više godina intezivno bavite poslom kojim se ja bavim , teško je izdvojiti najdraže ili najljepše. Možda plave cipele, leopard borosanke , nekoliko torba, ali traperice definitivno .Sve traperice sam preuredila i ocrtala. Par starih lampa kojima sam udahnula novi život. Dakle mogla bih nabrajati.

Počeli ste izrađivati i naušnice, koja je tematika i poruka vašeg nakita?

Naušnice su nastale iz potrebe da iznanadim svoju dragu prijateljicu za rođendan. I tako je krenulo. Replika konavoki, starih splitskih košarica, trogirskih i kaštelanskih. Dakle spoj tradicije, riječnih bisera, koralja, lave, mašte i spretnosti mojih ruku. Stoljetna tradicija na moj način nosiva u 21. stoljeću.

Što umjetnici rade kada ne slikaju? Koji je vaš osnovi način relaksacije, te ujedno antistresna terapija?

Kad ne slikam? Uvijek nešto istražujem ,tražim, isprobavam .Nikad ne mirujem i to mi je najveća antistres terapija. Naravno brinem i o mojim muškarcima.

Volite li putovanja, odnosno kojem gradu/državi se posebno divite i zašto?

Volim putovanja i kad god za to postoji vrijeme putujemo .Zemlja - uvijek Italija. Umjetnici u hrani , umjetnici u modi , umjetnici kroz povijest ,u ljubavi, ma u svemu.
Grad? Uvijek New York

Da niste akademska slikarica, što biste bili? (bi li opet ponovili isto zanimanje)
Da nisam akademska slikarica vjerovatno bih bila slikarica.
A možda, postolarka. Ma sve bih ponovila.

Iako zvuči nestvarno pa gotovo i nemoguće moda i psiha su itekako povezani.
Kako i na koji način? Odabir boja odjevnih predmeta i općenito boje pokazatelj su ne samo modnog izričaja, već i našeg psihičkog stanja.
Nekim osobama je vrlo važno kako se odijevaju, te koje boje odjeće biraju, dok drugi ne obraćaju pozornost na to.
Sve je u redu dok se ne obraća velika pozornost u smislu da se ne opterećujete s onim što ćete odjenuti.
Suprotno tome je situacija kad se osoba odijeva neprikladno, nelogično i bez smisla.
Što to znači? To potvrđuju situacije kad se osobe oblače presvečano za “obične situacije” i događaje ili “preobično” za određene prigode.
“Oskudno odijevanje” može itekao biti neprikladno. Kad nosimo zimsku odjeću i obuću ljeti i tome slično svjesno/nesvjesno potvrđujemo nelogično odijevanje.
Odijevati se bez smisla osim prethodno navedenog znači i spajati previše uzoraka i boja. Za kreiranje “normalnog” stylinga dovoljne su 2 boje ili nijanse ili pak 1 uzorak.
Sve više od toga je previše i znak da osoba nažalost može imati i problema sa psihom jer nije svjesna da se oblači bez smisla.
Svjedoci smo takvih situacija u svakodnevnom životu, ali i kod određenih događanja.
Svaki događaj traži svoj dress code i zahtijeva styling prilagođen određenom trenutku ili tematici.

Ono što je najvažnije  jest da ne smijemo zaboraviti da naš vanjski izgled i modni odabir utječu na naše raspoloženje, ali i na kraju cjelokupni dojam koji ostavljamo pred drugim osobama.
Naš savjet jest - NOSITE VI ODJEĆU, A NE DA ODJEĆA NOSI VAS!

Ako ste mislili ili pak smatrate da je lančić oko vrata s privjeskom samo modni dodatak ili pak komad nakita, u krivu ste. Naime, riječ je o nečem značajnijem i važnijem.
Svaki lančić je lijep na svoj način i štoviše ima posebno mjesto u vašem srcu, ali i mislima. Bio on upečatljiv ili decentan lijepo ga je vidjeti. To može biti poklon od vama drage osobe, podsjetnik na djetinjstvo, uspomena na prošlost, asocijacija na ime vašeg djeteta i tome slično.

U ovom modnom pogledu nije bitan samo lančić kao predmet, već važniju ulogu imaju privjesci. Raznovrsni privjesci nude nam mogućnost izbora, ali većina osoba zna što voli, te ujedno teži onome istom kao i na početku.
Bili privjesci u obliku slova, s potpunim imenom, religioznim motivima, cvjetnim, geometrijskim ili drugim vrlo su bitni osobi koja ih nosi, štoviše te osobe su emotivno vezane uz njih i znaju zašto ih nose.

Privjesci mogu predstavljati sigurnost, prisutnost bliske osobe, ljepotu života, ali i nadopunu vašoj odjevnoj kombinaciji na lančiću kojeg nosite.
Lijepo ih je vidjeti i nerijetko izazivaju reakcije s različitim pogledima na svijet onih koji vas promatraju ili slučajno sretnu u prolazu.

Talentirana, kreativna, vrijedna, ustrajna, poduzetna… samo su neke od odrednica koje se mogu pridodati modnoj dizajnerici Moniki Hršak iz Krapine.
Monika oduševljava kako vanjštinom tako i vrlinama pa ne čudi da ćete je zavoljeti i kao osobu, dizajnericu, prijateljicu, ali i poslovnu suradnicu.
Svaki razgovor s predivnom osobom kao što je ona jedna je iskrena priča puna inspiracije, ljudskosti i topline. Tako je bilo i ovaj put, a o čemu se radi pročitajte u intervjuu.

 S obzirom da ste već duže vrijeme modna dizajnerica, koliko je to zanimanje promijenilo vaš život?

Rekla bih da sam dizajnerica oduvijek. Od ranog me djetinjstva pratio poseban osjećaj za crtanje, odijevanje, za estetiku, tako da kada je došao trenutak odluke u životu kojim smjerom bi profesionalno željela krenuti – nije bilo dvojbe. Od tada jedino što se promjenilo jest to da su se ideje o kojima sam do tada samo nestrpljivo maštala u djetinjstvu – krenule materijalizirati i postajale stvarnost.

Je li moda oduvijek bila vaš životni poziv ili je odabir došao sasvim slučajno?

Iako sam se od djetinjstva pronalazila u mnogim umjetničkim smjerovima; jako sam voljela pisati, završila sam glazbenu školu, dugo godina sam aktivno pjevala, plesala, modni dizajn je moj poziv i moja prva ljubav oduvijek.

Vaše ilustracije prava su modna senzacija, ali i likovni izričaj koji fascinira. Kako komentirate to?

Sva pitanja me nekako vraćaju na početke, na djetinjstvo s obzirom da je sve čime se bavim oduvijek u meni, tako ću se i kod ovog pitanja morati osvrnuti na svoje najranije početke kada sam otkrila ljubav prema crtanju ljudi. Oduvijek su me fascinirala lica i tijela, sličnosti istih, a istovremeno različitosti.
Kada bi napisali domaću zadaću, očekivana dječja pitanja bila bi; „možemo li se sada igrati?" – moje je bilo: „mogu li sada ići crtati?" Voljela sam crtati sve no, ljudi su moja vječna i nepresušna inspiracija, ali i ljubav. Sjećam se faze kada bih crtala parove, roditelje sa djecom i svoj trud kako bi dijete izgledalo kao dijete, ali istovremeno da sliči svojim roditeljima. Kada bih telefonirala sa prijateljicama još u vrijeme popularnih telefonskih imenika koji bi stajali uz telefone – obavezno su sve praznine na njegovim stranicama bile iscrtane brzopoteznim skicama ljudi.
Danas sve crteže na temu modnog dizajna, modne i karikaturalne ilustracije, portretnih prikaza stvaram s lakoćom. Intenzivno crtam više od dvadesetak godina, desetak profesionalno i to su prikazi koje ja svakodnevno gledam i koji su mi prirodni poput potpisa, zato me oduševljenje ljudi kada vide, kada se susretnu s mojim radovima uvijek iznova obraduje, zagrije srce i razgali dušu.

Odakle ljubav, ali i talent vezan uz crtanje?

Prepuna sam ljubavi. Odakle? Vjerujem da sam rođena sa ljubavi prema umjetnosti, prema stvaranju i hvala Bogu što sam talente prepoznala vrlo rano jer sam samim time i rano krenula brusiti iste. Često me pitaju crta li i bavi li se nečim sličnim netko iz obitelji. U majci prepoznajem osjećaj za lijepo, kritičar je, esteta i perfekcionist, otac je sjajan tehnički crtač, ima prirodno najsavršeniji rukopis koji sam ikad imala prilike vidjeti, vrlo je kreativan te je sjajan sa radom rukama. Sestra je također vrhunska i temeljita u radu s rukama, veliki je inovator i kreativac, kao samouka izuzetno je spretna i u šivanju. Osoba iz obitelji koja je u svoje vrijeme stvarala nešto najsličnije mom pozivu moja je baka uz koju sam odrastala. Radila je u nekadašnjem tvorničkom divu "Nada Dimić" u Zagrebu, no izvan radnog vremena sama je dizajnirala modne komade i šila ih kod kuće za klijentice gdje sam ja uz nju učila osnove i stvarala svoje prve kolekcije Barbie lutkama od njenih ostataka materijala.

Koja vam je osobno najdraža, a koja je bila prva ilustracija, odnosno motiv koji ste nacrtali?

Najdraže ilustracije zaista nemam. Teško je odlučiti između tolike količine radova, svakodnevnog višedesetljetnog rada i stvaranja. Mogu samo reći da su mi modne ilustracije nekako najbliže srcu, a od samog portretnog crtanja/slikanja – najdraža mi budu dječica. To su uvijek prikazi enormne količine slatkoće i nježnosti.
Prve ilustracije se ne sjećam, ali se sjećam prve od trenutka kada sam ljubav pretvorila u posao. Bio je to prikaz jednog para koji je moj crtež dobivao kao svadbeni poklon. Danas su već prava velika obitelj i uvijek kad ih sretnem – sjetim se kako sam se osjećala u tim prvim profesionalnim trenucima.

Što najviše volite crtati, a koje odjevne predmete dizajnirati?

Kao što sam rekla, izuzev dizajniranja i modnih ilustracija, najviše volim crtati djecu i sve povezano uz njih, no ništa manje mi nisu dragi prikazi vjenčanih parova jer se u tom slučaju najčešće slika prema narudžbi kombinira sa momentima modnog dizajna. Često klijenti prepuste outfite na slici mojoj mašti tako da u tom slučaju spajam crtanje i dizajn istovremeno pa uživam još više.
Posebno emotivne budu narudžbe crtanja baka i deda, starijih ljudi koji su jako važni osobama koje naručuje slike za njih. Ne znam je li to do toga što sam ja bila posebno vezana za svoje bake i djedove, ali priče koje mi ispričaju ti klijenti o njima, neka iskustva, životne situacije – često me obogate. Zamislite koliko se mašte probudi dok uza detaljne opise osobe još dobijem fotografiju prema kojoj stvaram sliku tog nekog znajuć' mu napamet svaki djelić lica, broj trepavica, pjegica na šarenicama.. Stvara se veliki osjećaj povezanosti. U dvije riječi – mnogo emocija. Iznimno sam zahvalna što mi poziv nije neka „serijska odrada", već što svakom projektu mogu i moram pristupiti individualno i utkati sve najbolje od sebe. Ja to osjećam kao bogatstvo.

Vaša haljina za pjevačicu Danijelu Martinović povodom Splitskog festivala oduševila je svekoliku javnost. Koliko je trajala izrada, odakle inspiracija, te ujedno ideja?

Haljina koju sam stvarala za Danijelu Martinović, ne samo da je bio važan, nego je doslovno bio i velik projekt! Počevši od količine utrošenog materijala, točnije 12 metara tkanine, beskonačnih 18 metara donjeg ruba do složenosti realizacije..
Osim crtanja 16 slika na samu haljinu, utkano je još više metara i količine ljubavi i pažnje..
Upoznale smo se preko zajedničkog prijatelja, jako joj se svidjelo što radim pa mi je iznijela svoje želje i vizije za ovogodišnji Splitski festival na kojem je ponovo zapjevala nakon 7 godina. Ideja je bila da oslikam dijelove grada Splita koji su za nju bitni i koji čuvaju za nju neke bitne uspomene. Tako da ova haljina ima vrlo emotivno značenje za nju kao i sam nastup. Kad smo krenule sa planiranjem haljine, Danijela mi je opisala značaj svakog kadra posebno od samih Prokurativa, preko glazbene škole, HNK, Zlatnih vrata, Pjace....itd - a njena emocija kroz te živopisne opise bile su meni velika inspiracija. Danijela je,usudim se reći, najnezahtjevnija klijentica za koju sam radila. S druge strane, bila je vrlo jasna i detaljna u iznošenju svojih želja, no s punim je povjerenjem kreativnu izvedbu i tijek prepustila meni. Veličanstven osjećaj, divno prijateljstvo i sudeći prema Danijelinoj radosti što mi je bilo najvažnije, te prateći osvrte mnogih medija - sjajan rezultat!

Kad ne dizajnirate i crtate, što radite? Imate li vremena za odmor i kako provodite slobodno vrijeme?

Uz crtanje i dizajn vodim mnoge kreativne radionice i predavač sam i mentor na talijanskom učilištu za modu i dizajn, no u svemu tome nemam poseban osjećaj da „radim" tako da volim crtati i u slobodno vrijeme za dušu. Iako to često budu samo neke skice ili „bacanje" ideja koje me presretnu dok sam na putu, u gradu, vole me zateći bilo gdje i kada uhvatim prvu priliku sa olovkom i papirićem – volim zabilježiti ta kreativna promišljanja.
Imam vremena za odmor.
Ključ je u dobroj organizaciji. Kada su veći projekti u pitanju, unaprijed sam spremna na više rada, manje slobodnog vremena, ali to je u redu. Dogode se čak i neprospavane noći, no ono što donosi ostvarenje projekta i završetak istog tada je još slađe, baš kao i odmor nakon.
Kako mi je u prirodi posla puno sastanaka – dosta vremena provedem u automobilu pa i to doživljavam kao slobodno vrijeme, vrijeme samo za mene. Auto mi je uz tuš najbolja pozornica. Obožavam pjevati u tim trenucima. Kupaonica je savršeno akustična, a prostor automobila zaista nudi sjajnu opciju za slobodne pogrešne tonove ili krivo otpjevane riječi.
Volim biti sa svojim prijateljima, sjajnim i inspirativnim ljudima! Naravno, volim i vrijeme s obitelji.. Posebno su mi slatka druženja na radnim akcijama u voćnjacima kod baka i deda na selu, melem su za dušu i nepca.

Tko vam je najveća podrška u životu i što vas redovito motivira za rad?

Naučila sam biti najveća podrška sama sebi. No, tu su moji roditelji koji oduvijek pažljivo njeguju moj put, ali i moji prijatelji koji su nepresušan izvor ljubavi, razumijevanja i podrške.

Tko je Monika Hršak izvan svijeta medija? Opišite sebe u nekoliko odrednica i otkrijte koja boja vas najbolje opisuje.

Izazovno je i interesantno opisivati samog sebe. Nekako uvijek ide brže sa opisivanjem nekog drugog, a zapravo; sebe bi morali moći najlakše! Zar ne?
Monika Hršak je introverni ekstrovert. Netko tko se podjednako voli puniti, djelovati i odmarati u samoći i netko ko obožava druženja i kontakt sa ljudima. Rekla bih da sam netko sa vrlo bogatim unutarnjim svijetom i strahovitom potrebom i željom za pomaganjem i interakcijom sa drugim ljudima. Osoba sam koja traži duboku povezanost u svojim odnosima. Dragi su mi neobavezni razgovori, ali više volim razgovore o dubljim temama koje su mi važne. Volim slušati. Učiti. Sanjariti. I iako sam žestoka zaljubljenica ljeto i more, boja koja me najbolje opisuje jest crvena. Najbolje opisuje onaj, meni možda najdraži, razigrani i avanturistički dio mene. Jedna je od nemirnijih. Crvena je samopouzdana, optimistična i hrabra boja, a to su osjećaji koje svi volimo Zar ne?

U okviru tradicionalne manifestacije LJETO U KRAPINI, jedne od najprepoznatljivijih manifestacija zagorske regije kao i nezaobilaznu Noć krapinskog pračovjeka kada Muzej krapinskih neandertalaca u sklopu Europskih dana arheologije posjetiteljima omogućuje besplatan ulazak u muzej, te uz stručno vodstvo i niz edukativnih radionica za djecu, 19. lipnja održana je modna revija talijanske škole mode i dizajna Callegari.

Veselu i razigranu atmosferu otvorenja Ljeta u Krapini dodatno su upotpunile kreacije polaznika iz Splita, Rijeke i Zagreba te predavačica i modna dizajnerica, inače Krapinčanka, Monika Hršak.
U tri izlaza, Callegari škola predstavila se kreacijama polaznika modnih programa te odjevnim predmetima – suvenirima Zagreba, Rijeke i Splita koje su osmislili i izradili u okviru projekta „Lokalno prepoznatljiv suvenir, plod ruku kreativnih žena" sufinanciranog EU sredstvima iz ESF fonda.

U četvrtom izlazu predavačica i cijenjena modna dizajnerica Monika Hršak predstavila je svoje kreacije inspirirane krapinskom narodnom baštinom i ručno oslikane vlastitim modnim ilustracijama što je izazvalo posebno oduševljenje i odmah privuklo veliku pozornost.

Modna revija odvijala se u nešto drugačijem, vrlo ležernom, opuštenom i izrazito gostoljubivom ambijentu, na čemu zahvaljuju domaćinima.
Kreacije  polaznika i predavačice Monike Hršak nosile su mlade Krapinčanke, a za profesionalne i oku ugodne lookove domaćih djevojaka, dakako, pobrinule su se vizažistice iz Krapine.