Ljubav, motivacija, inspiracija, smisao, talent, volja, želja, genetika, obrazovanje, rad – sve su to odrednice koje se mogu pridodati životu i stvaranju mlade umjetnice Korane Gjalski Filipović.
Njezin osebujan umjetnički izričaj, prepoznatljiv i poseban zavoljeli su ne samo ljubitelji umjetnosti, već svekolika javnost.
Stoga ne čudi da su upravo crteži, njenih ruku djelo razlog uljepšavanja i primjetnosti interijera mnogih domova, ali i drugih prostorija.
Mlada, uspješna, iskrena i vrijedna autorica kao što je Korana Gjalski Filipović nerijetko je razlog zašto ćete zavoljeti umjetnost iako je možda prije niste preferirali.
O ljubavi prema umjetnosti, umjetničkom pozivu, motivima koje crta, te prigodama za koje se naručuju njezini crteži otkrila nam je u intervjuu.

Koliko dugo traje ljubav prema umjetnosti i odakle interes za tim zanimanjem?

Vjerojatno od najranijeg djetinjstva. Okružena umjetnošću i umjetnicima od malih nogu, izgradila sam se kao promatrač ali vrlo brzo i kao autor. Prve portrete počela sam crtati kad sam s roditeljima na dugim, i za mene kao dijete dosadnim, večerama u Vrsaru u malu bilježnicu s olovkom portretirala polaznike i profesore kiparske škole Montraker. Crtala sam satima, a danas kad pogledam te radove, uočavam kako sam zadržala istu maniru “krokijevskog”, brzog crteža. Osobno se ne smatram umjetnicom, više umjetnicom-rekreativkom, osobom koja ima ima neopisivu i sasvim neobjašnjivu potrebu kreativno stvarati, kako crtati tako i pisati.

Je li ideja za prihvaćanjem umjetničkog poziva došla spontano ili se možda netko u vašoj obitelji bavio umjetnošću pa ste naslijedili talent?

Rekla bih da je potreba za umjetničkim izražavanjem bila neminovna. Uz oca akademskog slikara-grafičara i majku povjesničarku umjetnosti i likovnu kritičarku, teško da sam mogla negirati kreativno okruženje i ne podlijeći umjetničkom utjecaju. Od svakoga od njih naslijedila sam ponešto; i kritičko oko i uho i želju da sama primim u ruku, kako pero tako i kist. Nikad nisam osjećala potrebu posvetiti se isključivo jednom mediju; da jesam, sigurno bih se bolje profilirala i dublje razvila kao likovna ili pak književna umjetnica. No to je zamka svestranosti, kao i njena ljepota.

Poseban umjetnički izričaj čini vas u potpunosti originalnom umjetnicom, u potpunosti drugačijom od drugih. Kako komentirate to?

Nisu rijetki grubi komentari ljudi koji samo realizam prihvaćaju kao umjetnost i kao talenat. Realizam svakako jest vještina, no nije ujedno nužno i umjetnost. Ima velikih umjetnika realista no ima i mnogih koji su samo vješti. Sjetimo se kako mnogi vrsni kopisti i plagijatori mogu gotovo do neprepoznatljivosti oponašati slavne umjetnike a da pritom nemaju potrebu niti su sposobni sami stvarati. Ono što vještinu razlikuje od umjetnosti upravo je kreativnost, ona se prepoznaje kao originalnost odnosno vlastiti umjetnički “rukopis”. Vlastito i samo sebi svojstveno umijeće interpretacije stvarnosti s pomakom. Mnogi prepoznaju moje radove upravo kao originalne, za mene samu karakteristične motive, tehnike i pristupe, dok neki, srećom oni su u manjini, ne propoznaju moj način te ga kritiziraju kao rad s “nedovoljno uloženog truda”, “nedovoljno realističan” i sl. Primam često i molbe za kopiranjem tuđih radova i stilova pa i dobronamjerne kritike s prijedlozima kako da izmijenim rukopis. I jedne i druge ignoriram. Dovoljnim priznanjem smatram pohvale moje profesorice s Tekstilno-tehnološkog fakulteta, prof. Mencl-Bajs, kod koje sam diplomirala na temu (modne) ilustracije, a koja je u meni već na prvoj godini prepoznala sklonost krokijevskom stilu crtanja i poticala ga. Ljudi trebaju shvatiti da je stil odabir, to nije nesposobnost preslikavanja stvarnosti. Mnogi veliki umjetnici popust Picassa bili su vrhunski slikari koju su mogli znali slikati hiper-realistično no nisu to željeli. Na njihovu odluku utjecala je njihova kreativnost i tu se krio njihov talenat. Upravo je takav slučaj i s mnogim mladim i “malim” umjetnicima i umjetnošću gonjenim kreativcima poput mene.

Crtate razne motive, osobe i životinje. Što je najteže nacrtati?

Najradije crtam ptice i kukce, nakon njih i sve druge životinje. Mnogi me već prepoznaju kao “animalisticu”, no portretiranje ljudi veoma je izazovno i veoma me zabavlja. Ljude crtam već par godina, a krenulo je kao molba bliskih prijatelja da ih nacrtam u istoj maniri kao što crtam svoje ptičice. Tuš i suha pastela uzbudljiva je i nepredvidljiva tehnika koja me i dalje raduje. Balasiranje između krokija, slobodnog “šaranja” i stvaranja ipak dovoljne sličnosti da se osobe s potreta u zbilji “prepoznaju” moj su najveći likovni rizik a ujedno najveće zadovoljstvo. Moji portreti nisu uvijek u savršenom balansu, priznajem, no kad jesu onda to prepozna i publika i struka.

U vašim radovima očigledna je ljubav prema životinjama, a posebice kukcima. Koja vam je omiljena životinja općenito, a koju najviše volite crtati?

Što sam starija, to više i više volim životinje. Udomljavam pse, zimi hranim ptičice. To je minimalno koliko mogu pomoći. Svi su mi dragi i na papiru, no nekako najviše oni koje crtanjem “povećavam” - i muhe, buhe, skakavci pa i moljci mogu biti i slatki i lijepi i elegantni, pogotovo kad ih povećamo na goleme formate i atraktivno uokvirimo. Kukci su postigli velik uspjeh kod neočekivane, starije i ozbiljnije publike, te sam zadnje dvije izložbe gotovo cijele rasprodala.

Poznati ste i po crtanju portreta. Po čemu se vaši portreti razlikuju od portreta drugih umjetnika?

Kao što sam gore opisala, umjetnike uvijek uspoređujemo no ne bismo trebali. Svoje portrete ne smatram velikim umjetničkim postignućem, niti bi drugi trebali. To su tek mali momenti dragih lica koje je jedna strastvena crtačica ovjekovječila u drugačijem, modno-stripovskim rukopisu. Smatram da je druga ključna razlika mojih portreta u odnosu na one drugih crtača - cijena. Počela sam crtati, kako ptičice tako i portrete, nadajući se da ću uspjeti popularizirati likovni proizvod kod šire publike. I uspjela sam! Uz cijene koje su pristupačne gotovo svakoj obitelji u Hrvatskoj, ljudi opet poklanjaju dugo zanemarene crtež odnosno sliku. Mnoga djeca sada u svojoj sobi imaju portrete svojih kućnih ljubimaca, zajednički portreti na golemim formatima sada krase zidove kuća mnogih parova, mladenaca, baka i djedova. Mnogi mi se javljaju s fotografijama, videima i dirljivim dojmovima reakcija njima dragih ljudi. Zar nije predivno da ljude opet vesele potezi po papiru, da si opet mogu priuštiti svoja lica iz nečijeg pera?

Poznato je da se umjetnici vole poigravati bojama. Jeste li zagovornica određenih boja ili više volite koloritet i šarenilo općenito.

Nemam sklonost određenim bojama. Crtam i bez boje, u crno-bijeloj tehnici, istovremeno i u veoma živim bojama. Kukce i ptice predstavljam u bojama koje im je priroda već podarila. Kad radim po narudžbi prepuštam se željama naručitelja. I sama biram slike za stan prema bojama koje odgovaraju interijeru. Trenutno volim mračne, gotovo barokne boje za svoj prostor, no takvim, tamnim tonovima nikad nije mjesto na mojim crtežima. Tamne linije indijskog tuša i razmazana pastela na bijelom papiru, to sam ja i vjerujem da ću taj pristup zadržati još barem neko vrijeme.

Odakle dolazi inspiracija za nastajanje vaših djela?

Kukce i ptice promatram na fotografijama i u stvarnosti, u prirodi ili na krovu naše zgrade gdje vole sletjeti (kad ih promatram kroz krovni prozor iz velike blizine). Općenito prirodu doživljavamo suviše površno - gledamo ju u cjelini, što nije pogrešno, no kada se zagledamo u njene detalje, primjerice u oči uličnog vrapca ili perje “običnog” goluba, a kamoli kad proučimo glavu mrava ili vretenca pod povećalom - tad otkrivamo cijeli novi svijet kraj kojeg svakodnevno živimo u neznanju. Moja inspiracija dolazi upravo iz skretanja pozornosti na ljepotu koju rijeđe primjećujemo.

Kakve slike ljubitelji umjetnosti naručuju i za koje prigode?

Najčešće narudžbe su portreti. Obiteljski portreti su možda najučestaliji; pod time smatram obitelj od barem četiri članova s kućnim ljubimcima. Takve crtam na većim formatima, najčešće 50x70 cm. Prije sam inzistirala da uz svaki portret čovjeka mora biti ukomponirana i životinjica po želji naručitelja. Najčešće su bile bubamare kao srećonoše, ali bilo je i sova na portretima u povodu mature ili diplome, pa golubica i grlica na portretima mladenaca za vjenčanja, zatim žirafa, ljama, pauka i skarabeja, guštera i kolibrića kao najdražih životinja osoba kojima su portreti darivani. Sve prilike su prigodne - najčešće vjenčanja, rođendani i godišnjice, no crtala sam i za rođenja, krštenja, useljenja. Vrlo često ljudi naručuju sami za sebe, a ne za poklon.
Danas više ne inzistiram na životinjama uz osobe, no publika je već prepoznala ovaj pristup pa se samoinicijativno odlučuju na životinjice koje nose simboliku ili, nerijetko mnogobrojne, kućne ljubimce.

Gdje se mogu kupiti vaše slike i na kojim mjestima su dosad bile izložene? Podijelite s nama planove ili barem jedan plan za budućnost.

Moji kukci i ptičice najčešće su bili izlagani u Zagrebu (Knjižnica M.J.Zagorka 2016. i 2017., Francuski institut 2017., prostor Zagrebačke županije 2018., Galerija Crta 2019., Knjižnica Augusta Cesarca 2019.), no dvaput su posjetili i Karlovac (Knjižnica I.G.Kovačića 2018. i 2019.), Korčulu, Krapinu (8. Zagorski likovni salon 2018.), Plitvička jezera (Plitvice Art Farm u Grabovcu 2018.) a ptičice su odletjele i u Rim u sklopu izložbe “Hrvatska kakva se rijetko viđa”, u organizaciji Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH i Veleposlanstva RH.
Razletjeli su se po cijelom svijetu, pa često primam i “razglednice” s fotkama kako uokvirene ptičice ukrašavaju zidove, i to iz Belgije, Švicarske, Kanade, Italije, Velike Britanije… Općenito strani gosti pokazuju veći interes za mojim crtežima. Tome se ne čudim jer osim njima još prihvatljivije cijene, oni imaju razvijeniju kulturu kupovine i poklanjanja radova malih i lokalnih umjetnika. Kod nas je taj trend postojao, nestajao, a sada je opet u povojima.
Ptičice i kukci mogu se kupiti u obliku suvenira u slatkovodnom akvariju Aquatika u Karlovcu, u suvenirnici NP Krka, na Plitvice Art Farmi te u prostoru Društvenog doma u Osoru kada se u ljetim mjesecima održava OskarFest, međunarodni festival karikature. Gotove radove kao i radove po narudžbi zainteresirani mogu kupiti direktno od mene preko Facebooka ili pozivom na mobitel ili e-mail.
Planovi u narednoj godini odnose se na ilustracije nekolicine slikovnica kao i jedan sasvim novi galerijski postav, te izložba ptičica pod nazivom “Let” podržana od Ministarstva kulture u Galeriji AZ i to ovoga puta ne na papiru već na platnima.

Umjetnost je poziv, strast, talent, ali i prikaz zanimljivog pogleda na svijet. S jedne strane veoma zahtjevna, a s druge strane veoma atraktivna grana umjetnosti je izrada keramike.
Upravo u zahtjevnosti i samom procesu izrade je čar samog stvaranja keramičkih predmeta, bilo da se radi o ukrasnim ili uporabnim.

Anja Leko umjetnica je čiji je osebujan izričaj zanimljiv, a pogled na svijet u potpunosti intrigantan i inspirativan, stoga su ga mnogi s zadovoljstvom upoznali i naravno, oduševili se.

Što za nju predstavlja umjetnost, odakle inspiracija i kreativnost, koja joj je najdraža boja, te kako komentira popularnost njezinih originalnih lutkica imenom Brigoši otkrila nam je u intervjuu.

Koliko dugo se bavite umjetnošću i jeste li oduvijek htjeli biti umjetnica?Umjetnost je za vas poziv, talent, želja, strast ili je pak tajna u genima?

Umjetnošću se bavim 13 godina i to je za mene izričaj moje duše. Počela sam spontano slikati jer sam tako rješavala svoje nemire kad sam se nakon dugo godina života u Austriji vratila u Zagreb.

Vaši radovi dokaz su kreativnosti i originalnosti, a prepoznatljivi su i po koloritetu – je li taj koloritet odraz vašeg pa može se reći vedrog i veselog karaktera?

Kako god mi mislili da se osjećamo duša je uvijek radosna. Kad radim slike i Brigoše, um se izgubi te do izražaja dođu moja vedrina, zaigranost i radost.

Gdje pronalazite inspiraciju za stvaranje umjetničkih djela i koja je njihova glavna poruka?

Inspiraciju pronalazim u prirodi, a poruka mojih djela je da zadržimo malo dijete u sebi koje je uvijek zaigrano i bezbrižno.

Koji pravac u umjetnosti najviše prakticirate, koji najviše volite, a koji je okosnica vašeg stvaranja?

Ne postoji pravac u mojoj umjetnosti. Kad šećem šumom ili plažom skupljam grančice, naplavine, triješće i kamenčiće. Ideje dođu same od sebe čim sjednem na svoj pod gdje me čeka paleta boja, drvena podloga, ljepilo, kistovi i dobra volja.

Koja vam je osobno najdraža boja i zašto, te koja dominira u vašim radovima?

Najdraža boja mi je tirkizno plava jer me podsjeća na čistoću duše i pjeskovito i prozirno morsko dno.

Odmaraju li se umjetnici ili u svemu vide ideje za stvaranje drugačijeg i posebnog?

Mislim da svaki umjetnik ima pauzu u stvaranju, a ja tada farbam drvenariju klijentima dok me ponovno ne uhvati inspiracija za kreativnost.

Zaslužni ste za stvaranje krpenih lutkica pod nazivom Brigoši koje su vrlo brzo dobile simpatije javnosti. Kako komentirate to i koja je glavna uloga Brigoša općenito, a koja u vašem životu, te odakle naziv Brigoš?

Brigoš je nastao zbog mojih prevelikih briga. Poželjela sam da netko drugi brine umjesto mene i tako je nastao Brigoš. To su lutke koje stvaram od reciklirane dječje odjeće koje mi mame darivaju. Brigoševa priča glasi ovako : Brigoš Prije sna reci svom Brigošu sve svoje brige i sve što te mučilo tijekom dana. Brigoš će ih sve uzeti k sebi...... ti možeš mirno spavati. Ujutro stavi Brigoša na danje svjetlo da upije energiju dana... i opet je on tvoj mali Brigoš koji te voli i brine umjesto tebe. KAD JE BRIGOŠ TU BUDI BEZ BRIGE!!!! copyright by Anja Leko Djeca i odrasli se na prvi pogled zaljube u Brigoša. Dobijam puno fotografija razdraganih lica u zagrljaju s Brigošem.

Koja je vaša definicija umjetnika i njihovog viđenja svijeta, a koja bi bila ona od strane javnosti iz vaše perspektive?

Po meni umjetnik u djela pretvori sve svoje osjećaje, želje i maštanja. Možda nekima izgledamo čudni jer smo otvoreni, ali najčešće nas javnost voli.

Gdje su dosad predstavljeni vaši radovi i kako se mogu kupiti/naručiti, te planirate li uvoditi neke novitete?

Moji radovi su dosad predstavljeni u svim hrvatskim novinama i emisiji Dobro jutro Hrvatska. Puno izložbi sam napravila po knjižnicama grada Zagreba, domovima za starije i nemoćne i restoranima na Jadranskom moru. Svi moji radovi se mogu naručiti na mojoj fb profilu Anja Leko ili fb stranici Brigoš. Od noviteta planiram izrađivati šarene i zanimljive lampe.

Dugogodišnji rad, veliko iskustvo, ljubav prema šminkanju, ogroman trud, ambiciozan pristup, nepobjedivi karakter i nezamjenjivi talent doveli su make up artisticu Sanju Agić do vodeće make up artistice u Hrvatskoj, ali ujedno i omiljene.

O vizažizmu uvijek je spremna rado pričati i to s željom da prenese znanje i iskustvo koje je itekako veliko. Tako je i s nama popričala, a u opsežnom intervjuu pročitajte sve što ste znali ili niste znali o šminkanju, beauty lookovima, greškama kod klasičnog i svečanog make up -a, hit bojama u šminkanju i drugim smjernicama na putu do savršenog beauty tretmana.

Dugogodišnji rad u području vizažizma rezultirao je atraktivnim pa može se reći i nedostižnim beauty lookovima za koje ste zaslužni upravo vi. Kako komentirate to?

Jako sam sretna što pripadam jedinoj generaciji vizažista, koja je zaista imala prilike na tjednoj bazi producirati beauty i modne editorijale. Kada tako često imaš priliku raditi, sa kreativnim timovima ideje nadolaze bez prestanka, i naravno u jednom trenutku prerasteš i sam sebe otprilike. Mislim da je tada bilo puno teže uspjeti , jer se tvoj rad morao svidjeti modnim i beauty urednicima/urednicama i tek onda bi dobio priliku raditi najprestižnije poslove u make up-u. Danas se ne mora tvoj rad svidjeti ljudima koji su studirali modu itd.. danas samo moraš dobro baratati sa filterima i imaš sam svoje platforme na društvenim mrežama. Sretna sam i zbog toga što imam bezbroj super fotografija i što sam radila sa većinom najboljih fotografa u Hrvatskoj, pa samim time imam i kvalitetne uspomene.

S kime vam je od poznatih osoba bilo najdraže surađivati i zašto?

Kada pričamo o javnim osobama, mislim da sam ih skoro sve barem jedanput šminkala, bilo je puno zanimljivih i dragih osoba, svatko na svoj način, ali kad s nekim surađuješ godinama, tada presuđuju razni faktori (ne samo rad). Mislim da treba jako dobro balansirati i znati kada možeš dominirati u odlukama, a kada trebaš biti ponizan i samo saslušati i ostvariti ono što se od tebe očekuje. Ja sam sa nekima od njih zaista ostvarila divne suradnje, koji jos i danas traju, ne želim ih nabrajati u istoj rečenici, jer je svaka za sebe divna i posebna.

Koliko vremenski traje jedan klasični beauty tretman i na što je najvažnije fokusirati se?

Jedan beauty tretman kod mene traje otprilike sat vremena. Kada govorimo o tome na što je najvažnije fokusirati se, tada moram reći da to uveliko ovisi o vrsti posla za koji si angažiran. Dakle, kada je riječ o modnom snimanju važno je fokusirati se na stylinge i upotpuniti make up-om sliku koju je stilist ili dizajner zamislio. Kada se radi o komercijalnom snimanju tada svakako treba saslušati želje klijenta i opet uskladiti želje sa licem modela itd. Kada je riječ o vjenčanjima ili sličnim događanjima tada je najvažnije saslušati klijenticu dok govori što voli, a što ne voli, i tada svojim znanjem i iskustvom pokušati spojiti želje i stvarnost. Kad bolje razmislim fokus je uvijek na slušanje želja i vizija klijenta i balansiranju između želja i stvarnosti.

Izdali ste knjigu pod nazivom Make up s potpisom, odakle ideja za pisanjem knjige?

Da, izdala sam knjigu i čini mi se da je obilježila moju karijeru, a nemate pojma koliko spontano je nastala ? Uglavnom, jedan naš poznati stilist je nakon jednog snimanja , na kavi, rekao :”A zašto ti ne bi izdala knjigu??? To još nitko nije napravio” i tako se meni motala po glavi ta ideja još danima i onda smo zajedno išli po izdavačkim kućama da vidimo ima li uopće interesa prema nečemu takvom i ima li uopće smisla pisati ju. Dalje znate ?. Danas bi većinu toga drugačije napravila , vjerojatno bi knjigu radila na modelima, a ne na javnim osobama, danas bi dogovorila suradnju na knjizi sa nekoliko brendova koje izuzetno poštujem i kroz cijelu moju karijeru su se pokazali najboljim, ali to je valjda uvijek tako, i uvijek bi drugi put nešto drugačije napravio. Ali prvi put je ono pravo, iskreno i spontano i mogu reći da u tom trenutku smo svi koji smo radili na toj knjizi , dali sve od sebe i napravili najbolje što smo znali i što smo mogli. Okupila sam divan krug ljudi za rad na knjizi, i to bih ponovila opet.

Da bi netko bio profesionalan make up artist potrebni su znanje, vještina, talent i umjetnički izričaj. Što je presudilo u vašem slučaju?

Ja bih rekla da je talent jako bitan u svim kreativnim poslovima, međutim, mislim da jako puno ljudi ima talent, ali nema ostale faktore potrebne za uspjeh. Ja bih rekla da su tu okolnosti i pravo vrijeme, pravi trenutak, karakter, upornost, znanje, snalažljivost, odnos s ljudima, strpljenje i podrška tebi dragih osoba, sve se to treba zaokružiti i dogoditi. U mom slučaju bih rekla da je presudio talent, karakter i ambicija.

Koliko po vašem mišljenju šminkanje mijenja i u potpunosti transformira izgled neke osobe?

Šminka kao šminka može u potpunosti transformirati osobu. Ovisno u koje svrhe se koristi. Ja osobno volim šminku vidjeti kao nešto što mi pomaže da prikrijem (ne u potpunosti) male nedostatke na licu , i da istaknem one lijepe dijelove koji inače ne dolaze do izražaja. I danas, nakon više od 15 godina rada, to se nije promjenilo, i dalje mi je šminka ljubav, a moja estetika je i dalje čista i umjerena. Ja volim ljude, volim njihove različitosti i zadnje što želim, je da moja šminka učini sve osobe istima. Dakle mislim da je naša prednost upravo različitost, mislim da nas ponekad mane čine posebnima i čak ljepšima, i da je dobar balans ključ svega....

Koje su najčešće greške koje se rade kod klasičnog, a koje kod svečanog make up -a?

Živimo u vremenu filtera i društvenih mreža, protiv kojih nemam ništa, čak i sama uživam i koristim iste, međutim, po mom mišljenju najveće greške su najčešće pretjerivanje i želja da budemo drugačije ... Često mi cure pokazuju slike šminke koja im se sviđa, a na slici ne postoji nijedna pora, nijedna ni najmanja borica, skoro da ne vidiš ni oblik nosa ni 3D oka koliko je obrađena fotografija. E tu nastaje problem jer u stvarnosti taj make up ne izgleda tako, ili pak ako izgleda tada to uživo zaista nije lijepo jer ima cijelu "fasadu pudera" na licu. Uglavnom najteže je, čini se, pronaći odgovarajući puder, i odgovarajuću nijansu pudera...

Podijelite s nama najzanimljiviji komentar na vaš rad.

Ne znam što bih vam rekla, štogod da kažem ispasti će da hvalim sebe. Evo mogu vam citirati moju dragu Vannu koja je ovo napisala na poleđini moje knjige: OVAKO SVE POČINJE: STOL S POMNO RASPOREĐENIM RUMENILIMA I KISTOVIMA, TREPAVICE, TUŠEVI, PUDERI, KOREKTORI, OLOVKE, RUŽEVI, SJAJILA, DOBRA RASVJETA, OGLEDALO I LICE U NJEMU KOJE PODSJEĆA NA MOJE, IDEJA - POMNO RAZRAĐENA ILI SASVIM NEODREĐENA, INSPIRACIJA, SANJINA VJEŠTINA I SMIRENOST, UGODAN RAZGOVOR, I POLA SATA KASNIJE POGLEDAM TO LICE U OGLEDALU I ODUŠEVLJENO ZAKLJUČIM: ‘ PA TO JESAM JA - SAMO PUNO LJEPŠA!’ .....

Hit boje u šminkanju po godišnjim dobima su…

Hit boje za ljeto su brončana, narančasta, pink, i crvena sa podtonom narančaste.
Hit boje za zimu su boja vina, bordo, smeđa... i to vrijedi uvijek, bez obzira na trendove.

Postoji li idealan make up, ako da kako izgleda?

Postoji idealan make up, samo je na svakom licu drugačiji.