Jedna modna i životna, ali prije svega obiteljska priča svoj početak bilježi prije više od 25 godina. Počeci nikad nisu bili jednostavni ni lagani, ali ono što je sasvim sigurno je pozitivan nastavak te priče i još vedrija budućnost.
O čemu je riječ? Radi se o supružnicima Ismetu i Đuli Karić koji su prije više od 20 godina pokrenuli tekstilnu proizvodnju u mjestu Mala Brijesnica kod Doboja u Bosni i Hercegovini.
Kada su bili u začetku svojih planova nisu ni slutili da će njihov trud, rad, volja, vizija i želja ići do te mjere da će izrađivati odijela i surađivati sa svjetskim modnim kućama poput Armanija i drugih.

SANJAJTE I ŽIVITE SVOJE SNOVE

Upravo njihova priča je pokazatelj i poruka da trebamo sanjati snove i čvrsto vjerovati u njih. I to s puno emocija kako su i oni krenuli.
Jer ako čvrsto vjerujemo u svoje snove, tada ćemo ih jednog dana i živjeti.
Upravo su to oni i radili. Korak po korak, tkanina za tkaninom, dio po dio, nit po nit…

Ono što je ključno jest da nikad nisu odustali koliko god to ponekad teško i neizvjesno bilo niti gubili nadu.
Već su vjerovali, ali ta vjera je postala snažnija i važnija uz cjeloživotnu podršku i motivaciju.

USPJEŠAN NASTAVAK DIVNE OBITELJSKE PRIČE

Njihov sin Alen Karić svoju sposobnost, znanje, energiju i rad je itekako pokazao i dokazao, te nastavio koracima svojih roditelja. I to ne samo on, već i njegova supruga Arnela, te cijela obitelj kako bliža tako i daljnja koja je pokazala neizmjernu podršku na početku, ali i sad je pokazuje istim intenzitetom.

Menadžer prodaje Benjamin Šuvalić, ali i općenito cijeli tim rade kao jedna obitelj, zajedno, složno, s puno razumijevanja, strpljenja i energije što je itekako očigledno. Upravo zbog toga nije bilo sumnje u uspjeh koji je sasvim očekivano uslijedio.

KVALITETNI MATERIJALI I TALIJANSKI KROJ

Zajednički trud rezultirao je nastajanjem brenda Maestro Suits koji je novitet na području Bosne i Hercegovine i sasvim sigurno vodeći brend kad su u pitanju muška odijela – kvalitetna, moderna, originalna, stilski nezamjenjiva i udobna.
Maestro Suits odijela su satkana od najfinijih tkanina davajući prednost najkvalitetnijim vunenim materijalima. Također to su odijela prepoznatljiva po upečatljivom talijanskom kroju koji je spoj elegancije, profinjenosti, nosivosti i vrhunskog dizajna.

Svaki muškarac odabirom ovog brenda može pronaći odijelo za sebe. Pitate se kako? Vrlo jednostavno – možete birati između klasičnih, poslovnih ili svečanih odijela uz raznovrstan izbor košulja.

Ali, to nije sve. Moguće je upotpuniti izgled i stilski prepoznatljivim kravatama, leptir mašnama, remenima, maramicama, naočalama.Dostupno je i omogućeno šivanje po mjeri što je dodatna prednost koja nema zamjenu.

Uz to razni modeli cipela koji će uljepšati vaše najljepše trenutke izloženi su upravo u prodavaonicama ovog brenda.

MODERAN MENADŽER ILI ZGODNI MLADOŽENJA

Gdje je moguće kupiti odijela?

Kolodvorska 12(TC INTERSHOP) Sarajevo
Mala Brijesnica, (Kismet d.o.o.) Doboj Istok

Želite biti pravi menadžer, poduzetnik, mladoženja, direktor, model ili jednostavno samo frajer? Na pravom ste putu, ali i mjestu.

Pregledajte facebook stranicu MAESTRO SUITS  ili instagram profil Maestro Suits , te birajte odijela svjetskog brenda.

Ili posjetite njihove prethodno navedene poslovnice jer uz kupnju idealnog odijela, prilikom posjeta osjećati ćete se i više nego dobrodošlo. Kako i ne bi kad pozitivna energija i priča kao što je ova jednostavno nemaju kraj.

U različitim životnim situacijama vrlo je bitno imati podršku kako u poslovnom, tako i u privatnom životu.
Tko nam daje podršku? Najčešće članovi obitelji, prijatelji, voljena osoba, kolege s posla.
Zašto nam je potrebna podrška? Zato jer nam ta ista podrška daje snagu i motivaciju u ostvarenju ciljeva.
Čovjek koji pruža podršku daje i energiju, a onaj koji dobiva podršku ima još veću energiju za radom i uspjehom.

SVATKO ŽELI BITI NAJBOLJI

Često se događa da se u poslovnom svijetu zaposlenici neke tvrtke natječu tko će biti bolji i samim time podrška izostaje jer svatko želi biti prvi. Na taj način bi trebalo dopustiti da svatko radi onaj posao u kojem je najbolji .
Podrška koja najviše dobiva na važnosti je ona od članova vaše obitelji ili vlastitog djeteta.
Zašto se na neki način sputavaju i zaustavljaju mnoge odluke, projekti, poslovni pothvati? Upravo zato jer nije bilo podrške. Podrška je preduvjet za motivaciju i potvrda uspjeha.

NE ODUSTAJTE OD SNOVA

Mnoge osobe su odustale od ostvarenja svojih snova upravo zato jer nisu imale podršku, već suprotno tome. Zato je važno prije svega imati viziju, motivaciju, raditi i biti uporan i ne osvrtati se na tuđa mišljenja.

Budite svoji u donošenju vlastitih odluka i nemojte nikada odustati, već slijedite snove. Samo oni koji sanjaju na kraju žive svoj san.

foto:freepik.com

Vedran Tolić itekako je prepoznatljivo i cijenjeno ime u svijetu fotografije. Ovaj Zagrepčanin redovito ističe ljubav prema fotografiji koja je osim toga i očigledna u svakom pogledu na foto uratke koje stvara. Upravo njegove profesionalne i umjetničke fotografije stvorile su najljepše uspomene i obilježile mnoge trenutke počevši od sportskih događaja, kulturnih manifestacija, svadbenih svečanosti i još mnogo drugih evenata.Jedno je sigurno - fotoaparat mu itekako pristaje, a bavljenje fotografskim zanimanje poziv je koji je prihvatio još 2009. godine.

Kako bi se uvjerili u prethodno navedeno pročitajte intervju u kojem ovaj vrsni fotograf otkriva sve prednosti, tajne, zanimljivosti i anegdote fotografskog zanimanja.

Koliko dugo se bavite fotografiranjem i odakle ideja za tim zanimanjem?

Fotografiranjem se ozbiljnije bavim od 2009. godine. Do dana današnjeg to je jedino čime se bavim u životu, a krenulo je sasvim slučajno. Još u srednjoj školi sam radio za jedne naše dnevne novine, pa mi je kolega rekao da je veći honorar ako se objavi i fotografija. Tako da sam s običnim kompaktnim fotoaparatom počeo objavljivati i fotografije, a malo po malo sam i skupio nešto novaca. Na samom početku studiranja moji roditelji Branko i Marica pomogli su tako što su digli kredit kako bi kupili fotoaparat Sony A350 koji je koštao oko 7.000 kuna, a nakon toga sam svakodnevno radio sve više na svojoj edukaciji.

Što je presudno imati da bi netko bio vrhunski i profesionalni fotograf?

Presudno je imati ogromnu ljubav prema fotografiranju, ali i naknadnoj obradi fotografija koja danas čini ogromnu razliku među fotografima. Isto tako je važno biti jako samokritičan, jer ako dođemo do faze u kojoj smo zadovoljni fotografijama koje smo snimili i ako ne vidimo nedostatke na njima, to nam onda treba biti poziv na oprez jer znači da nešto ne štima. Ok, u nekim situacijama doista sve može biti idealno, ali kod velike većine snimanja uvijek ima prostora za napretkom, posebno kada te materijale pogledamo s nekim vremenskim odmakom. Nikada ne smijemo prestati s preispitivanjem radova koje smo snimili.

Kako biste opisali vaše fotografije, što poručuju?

Tu je više kategorija. Jedno je kada radim komercijalno i onda u tom slučaju klijent odlučuje kako će fotografije ''pričati''. Druga je stvar kada radim sebi za gušt, onda jednostavno volim prepustiti da cijeli kadar priča za sebe. Imam jako puno usputnih fotografija koje nisu ništa posebno, ali i one neke koje su mi posebne te za koje sam zastao i promislio što i kako želim realizirati. To kakvu će poruku poslati je više na primatelju da odluči, jer to kako ja vidim fotografiju ne znači nužno da vidi i druga strana. Zato je fotografija prekrasna, je da je subjektivna, ali kada je nešto posebno i drugačije, onda to uvijek i probudi reakciju kod ljudi.

Svaka fotografija ima svoju temu. Koje su vaše omiljene teme?

Volim svakodnevicu koja nas okružuje. U Zagrebu to nažalost i nije uvijek ugodno jer naši ljudi baš i nisu navikli da ih se fotografira po ulicama. Međutim, odlazak u inozemstvo i turistički još više razvijene zemlje su uvijek odličan izbor jer tamo maksimalno guštam u materijalu koji snimam. Pritom nikome ne smeta to što okolo netko hoda s fotoaparatom. Obožavam brojne tipove fotografija kao što su vjenčanja, krštenja, sport, studijska snimanja, razna događanja… Jednostavno volim sve što je vezano za fotografiranje i uvijek i prihvatim svaki novi izazov, jer znam da ću dati sve od sebe.

Je li fotografija strast, umjetnost, poziv ili prikaz talenta i kreativnosti?

Ovisi kako kod koga. Kod nekoga je fotografija samo nešto od čega živi. Za mene je fotografija ono za što živim i od čega živim. Pritom ovo prvo stavljam na najvažniju poziciju, jer u cijeloj sam priči prvenstveno zbog toga jer uživam u fotografiranju. Nisam imao talent za fotografiranjem, ali sam sve nadoknadio radom. Samo rad, rad i rad.

Koliko je bavljenje fotografijom promijenilo vaš život? Navedite primjere.

Meni je skroz promijenilo život jer kao što sam prethodno rekao, imam privilegiju da živim od toga što obožavam. Nema veće sreće od toga.

Kakva je danas zainteresiranost mladih za navedenim zanimanjem?

Rekao bih da je veća nego ikada, jer vidim po društvenim mrežama da je jako puno fotografa i snimatelja. Nažalost, kod nekih od njih vidim manjak kvalitete, ali sve se to može nadomjestiti učenjem. Zato se i nadam da će brojni od njih doživjeti taj kvalitativni iskorak. Općenito smatram da je Hrvatska iznadprosječna kada su u pitanju foto i video produkcija u odnosu na svjetsko tržište. Na svakom se koraku kod nas nalaze kreativci.

Kako izgleda vaš put do uspjeha?

Mislim da je ovo dosta teško pitanje, jer uspjeh svatko drugačije definira. Za mene je uspjeh to što živim od fotografiranja, ali za nekoga to ne bi predstavljalo nikakav uspjeh. Volim neke stvari gledati optimistično, pa tako i onu da se trud uvijek nagradi. Ok, možda se i ne nagradi uvijek, ali ako puno radimo i ulažemo u sebe, dajemo sve od sebe na snimanjima, već će nam se to nekako i vratiti. Pritom bih rekao da uvijek moramo imati veliku razinu ljudskosti u svemu, posebno sada u ovim korona vremenima, jer sve dobro što i učinimo već će nam se vratiti nekom prilikom.

Po čemu se vaš rad razlikuje od drugih i što mislite da vas čini jedinstvenim?

Ne bih rekao da se baš nešto razlikujem od drugih. Jedino što uvijek gledam da ostane nešto iza mene i spreman sam dijeliti znanje, zato sam i izdao knjigu U vrtlogu vjenčanja. To je uopće prva ikada tako detaljna i specijalizirana knjiga na našim prostorima. Redovito objavljujem i kod sebe na blogu, posebno teme koje bi mogle zanimati fotografe. Želim uvijek pomoći i spreman sam pomoći kada me netko pita za savjete.

Koliko su klijenti zahtjevni po pitanju selekcija fotografija i s kime vam je dosad bilo najdraže surađivati?

Zadnja velika suradnja koju sam imao je bila za UEFU prije desetak dana i s njima je bilo savršeno surađivati. Tako su bili dobro organizirani da je bila divota biti dijelom ekipe. Iako ne bih stvarno nikoga izdvojio jer mi je velik gušt raditi s apsolutno svakom osobom koja cijeni ono što radim i koja vidi potencijal moći fotografije kao medija. Na kraju krajeva, kada fotografiram za neki restoran i kada oni kažu da im se promet povećao za 30 posto nakon što su objavili vizuale, to je stvarno velika sreća i dokaz koliko fotografija može biti utjecajna u svim segmentima.

Ljubav, motivacija, inspiracija, smisao, talent, volja, želja, genetika, obrazovanje, rad – sve su to odrednice koje se mogu pridodati životu i stvaranju mlade umjetnice Korane Gjalski Filipović.
Njezin osebujan umjetnički izričaj, prepoznatljiv i poseban zavoljeli su ne samo ljubitelji umjetnosti, već svekolika javnost.
Stoga ne čudi da su upravo crteži, njenih ruku djelo razlog uljepšavanja i primjetnosti interijera mnogih domova, ali i drugih prostorija.
Mlada, uspješna, iskrena i vrijedna autorica kao što je Korana Gjalski Filipović nerijetko je razlog zašto ćete zavoljeti umjetnost iako je možda prije niste preferirali.
O ljubavi prema umjetnosti, umjetničkom pozivu, motivima koje crta, te prigodama za koje se naručuju njezini crteži otkrila nam je u intervjuu.

Koliko dugo traje ljubav prema umjetnosti i odakle interes za tim zanimanjem?

Vjerojatno od najranijeg djetinjstva. Okružena umjetnošću i umjetnicima od malih nogu, izgradila sam se kao promatrač ali vrlo brzo i kao autor. Prve portrete počela sam crtati kad sam s roditeljima na dugim, i za mene kao dijete dosadnim, večerama u Vrsaru u malu bilježnicu s olovkom portretirala polaznike i profesore kiparske škole Montraker. Crtala sam satima, a danas kad pogledam te radove, uočavam kako sam zadržala istu maniru “krokijevskog”, brzog crteža. Osobno se ne smatram umjetnicom, više umjetnicom-rekreativkom, osobom koja ima ima neopisivu i sasvim neobjašnjivu potrebu kreativno stvarati, kako crtati tako i pisati.

Je li ideja za prihvaćanjem umjetničkog poziva došla spontano ili se možda netko u vašoj obitelji bavio umjetnošću pa ste naslijedili talent?

Rekla bih da je potreba za umjetničkim izražavanjem bila neminovna. Uz oca akademskog slikara-grafičara i majku povjesničarku umjetnosti i likovnu kritičarku, teško da sam mogla negirati kreativno okruženje i ne podlijeći umjetničkom utjecaju. Od svakoga od njih naslijedila sam ponešto; i kritičko oko i uho i želju da sama primim u ruku, kako pero tako i kist. Nikad nisam osjećala potrebu posvetiti se isključivo jednom mediju; da jesam, sigurno bih se bolje profilirala i dublje razvila kao likovna ili pak književna umjetnica. No to je zamka svestranosti, kao i njena ljepota.

Poseban umjetnički izričaj čini vas u potpunosti originalnom umjetnicom, u potpunosti drugačijom od drugih. Kako komentirate to?

Nisu rijetki grubi komentari ljudi koji samo realizam prihvaćaju kao umjetnost i kao talenat. Realizam svakako jest vještina, no nije ujedno nužno i umjetnost. Ima velikih umjetnika realista no ima i mnogih koji su samo vješti. Sjetimo se kako mnogi vrsni kopisti i plagijatori mogu gotovo do neprepoznatljivosti oponašati slavne umjetnike a da pritom nemaju potrebu niti su sposobni sami stvarati. Ono što vještinu razlikuje od umjetnosti upravo je kreativnost, ona se prepoznaje kao originalnost odnosno vlastiti umjetnički “rukopis”. Vlastito i samo sebi svojstveno umijeće interpretacije stvarnosti s pomakom. Mnogi prepoznaju moje radove upravo kao originalne, za mene samu karakteristične motive, tehnike i pristupe, dok neki, srećom oni su u manjini, ne propoznaju moj način te ga kritiziraju kao rad s “nedovoljno uloženog truda”, “nedovoljno realističan” i sl. Primam često i molbe za kopiranjem tuđih radova i stilova pa i dobronamjerne kritike s prijedlozima kako da izmijenim rukopis. I jedne i druge ignoriram. Dovoljnim priznanjem smatram pohvale moje profesorice s Tekstilno-tehnološkog fakulteta, prof. Mencl-Bajs, kod koje sam diplomirala na temu (modne) ilustracije, a koja je u meni već na prvoj godini prepoznala sklonost krokijevskom stilu crtanja i poticala ga. Ljudi trebaju shvatiti da je stil odabir, to nije nesposobnost preslikavanja stvarnosti. Mnogi veliki umjetnici popust Picassa bili su vrhunski slikari koju su mogli znali slikati hiper-realistično no nisu to željeli. Na njihovu odluku utjecala je njihova kreativnost i tu se krio njihov talenat. Upravo je takav slučaj i s mnogim mladim i “malim” umjetnicima i umjetnošću gonjenim kreativcima poput mene.

Crtate razne motive, osobe i životinje. Što je najteže nacrtati?

Najradije crtam ptice i kukce, nakon njih i sve druge životinje. Mnogi me već prepoznaju kao “animalisticu”, no portretiranje ljudi veoma je izazovno i veoma me zabavlja. Ljude crtam već par godina, a krenulo je kao molba bliskih prijatelja da ih nacrtam u istoj maniri kao što crtam svoje ptičice. Tuš i suha pastela uzbudljiva je i nepredvidljiva tehnika koja me i dalje raduje. Balasiranje između krokija, slobodnog “šaranja” i stvaranja ipak dovoljne sličnosti da se osobe s potreta u zbilji “prepoznaju” moj su najveći likovni rizik a ujedno najveće zadovoljstvo. Moji portreti nisu uvijek u savršenom balansu, priznajem, no kad jesu onda to prepozna i publika i struka.

U vašim radovima očigledna je ljubav prema životinjama, a posebice kukcima. Koja vam je omiljena životinja općenito, a koju najviše volite crtati?

Što sam starija, to više i više volim životinje. Udomljavam pse, zimi hranim ptičice. To je minimalno koliko mogu pomoći. Svi su mi dragi i na papiru, no nekako najviše oni koje crtanjem “povećavam” - i muhe, buhe, skakavci pa i moljci mogu biti i slatki i lijepi i elegantni, pogotovo kad ih povećamo na goleme formate i atraktivno uokvirimo. Kukci su postigli velik uspjeh kod neočekivane, starije i ozbiljnije publike, te sam zadnje dvije izložbe gotovo cijele rasprodala.

Poznati ste i po crtanju portreta. Po čemu se vaši portreti razlikuju od portreta drugih umjetnika?

Kao što sam gore opisala, umjetnike uvijek uspoređujemo no ne bismo trebali. Svoje portrete ne smatram velikim umjetničkim postignućem, niti bi drugi trebali. To su tek mali momenti dragih lica koje je jedna strastvena crtačica ovjekovječila u drugačijem, modno-stripovskim rukopisu. Smatram da je druga ključna razlika mojih portreta u odnosu na one drugih crtača - cijena. Počela sam crtati, kako ptičice tako i portrete, nadajući se da ću uspjeti popularizirati likovni proizvod kod šire publike. I uspjela sam! Uz cijene koje su pristupačne gotovo svakoj obitelji u Hrvatskoj, ljudi opet poklanjaju dugo zanemarene crtež odnosno sliku. Mnoga djeca sada u svojoj sobi imaju portrete svojih kućnih ljubimaca, zajednički portreti na golemim formatima sada krase zidove kuća mnogih parova, mladenaca, baka i djedova. Mnogi mi se javljaju s fotografijama, videima i dirljivim dojmovima reakcija njima dragih ljudi. Zar nije predivno da ljude opet vesele potezi po papiru, da si opet mogu priuštiti svoja lica iz nečijeg pera?

Poznato je da se umjetnici vole poigravati bojama. Jeste li zagovornica određenih boja ili više volite koloritet i šarenilo općenito.

Nemam sklonost određenim bojama. Crtam i bez boje, u crno-bijeloj tehnici, istovremeno i u veoma živim bojama. Kukce i ptice predstavljam u bojama koje im je priroda već podarila. Kad radim po narudžbi prepuštam se željama naručitelja. I sama biram slike za stan prema bojama koje odgovaraju interijeru. Trenutno volim mračne, gotovo barokne boje za svoj prostor, no takvim, tamnim tonovima nikad nije mjesto na mojim crtežima. Tamne linije indijskog tuša i razmazana pastela na bijelom papiru, to sam ja i vjerujem da ću taj pristup zadržati još barem neko vrijeme.

Odakle dolazi inspiracija za nastajanje vaših djela?

Kukce i ptice promatram na fotografijama i u stvarnosti, u prirodi ili na krovu naše zgrade gdje vole sletjeti (kad ih promatram kroz krovni prozor iz velike blizine). Općenito prirodu doživljavamo suviše površno - gledamo ju u cjelini, što nije pogrešno, no kada se zagledamo u njene detalje, primjerice u oči uličnog vrapca ili perje “običnog” goluba, a kamoli kad proučimo glavu mrava ili vretenca pod povećalom - tad otkrivamo cijeli novi svijet kraj kojeg svakodnevno živimo u neznanju. Moja inspiracija dolazi upravo iz skretanja pozornosti na ljepotu koju rijeđe primjećujemo.

Kakve slike ljubitelji umjetnosti naručuju i za koje prigode?

Najčešće narudžbe su portreti. Obiteljski portreti su možda najučestaliji; pod time smatram obitelj od barem četiri članova s kućnim ljubimcima. Takve crtam na većim formatima, najčešće 50x70 cm. Prije sam inzistirala da uz svaki portret čovjeka mora biti ukomponirana i životinjica po želji naručitelja. Najčešće su bile bubamare kao srećonoše, ali bilo je i sova na portretima u povodu mature ili diplome, pa golubica i grlica na portretima mladenaca za vjenčanja, zatim žirafa, ljama, pauka i skarabeja, guštera i kolibrića kao najdražih životinja osoba kojima su portreti darivani. Sve prilike su prigodne - najčešće vjenčanja, rođendani i godišnjice, no crtala sam i za rođenja, krštenja, useljenja. Vrlo često ljudi naručuju sami za sebe, a ne za poklon.
Danas više ne inzistiram na životinjama uz osobe, no publika je već prepoznala ovaj pristup pa se samoinicijativno odlučuju na životinjice koje nose simboliku ili, nerijetko mnogobrojne, kućne ljubimce.

Gdje se mogu kupiti vaše slike i na kojim mjestima su dosad bile izložene? Podijelite s nama planove ili barem jedan plan za budućnost.

Moji kukci i ptičice najčešće su bili izlagani u Zagrebu (Knjižnica M.J.Zagorka 2016. i 2017., Francuski institut 2017., prostor Zagrebačke županije 2018., Galerija Crta 2019., Knjižnica Augusta Cesarca 2019.), no dvaput su posjetili i Karlovac (Knjižnica I.G.Kovačića 2018. i 2019.), Korčulu, Krapinu (8. Zagorski likovni salon 2018.), Plitvička jezera (Plitvice Art Farm u Grabovcu 2018.) a ptičice su odletjele i u Rim u sklopu izložbe “Hrvatska kakva se rijetko viđa”, u organizaciji Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH i Veleposlanstva RH.
Razletjeli su se po cijelom svijetu, pa često primam i “razglednice” s fotkama kako uokvirene ptičice ukrašavaju zidove, i to iz Belgije, Švicarske, Kanade, Italije, Velike Britanije… Općenito strani gosti pokazuju veći interes za mojim crtežima. Tome se ne čudim jer osim njima još prihvatljivije cijene, oni imaju razvijeniju kulturu kupovine i poklanjanja radova malih i lokalnih umjetnika. Kod nas je taj trend postojao, nestajao, a sada je opet u povojima.
Ptičice i kukci mogu se kupiti u obliku suvenira u slatkovodnom akvariju Aquatika u Karlovcu, u suvenirnici NP Krka, na Plitvice Art Farmi te u prostoru Društvenog doma u Osoru kada se u ljetim mjesecima održava OskarFest, međunarodni festival karikature. Gotove radove kao i radove po narudžbi zainteresirani mogu kupiti direktno od mene preko Facebooka ili pozivom na mobitel ili e-mail.
Planovi u narednoj godini odnose se na ilustracije nekolicine slikovnica kao i jedan sasvim novi galerijski postav, te izložba ptičica pod nazivom “Let” podržana od Ministarstva kulture u Galeriji AZ i to ovoga puta ne na papiru već na platnima.