Tako skromna, jednostavna i samozatajna, a tako poznata, uspješna i značajna dizajnerica. To je ukratko opis koji predstavlja modnu dizajnericu iz grada Kotora, Radu Krivokapić Radonjić.

Osoba je koja je svoj život posvetila obitelji i modnom dizajnu. Uživa sa svojom obitelji i stvara u tišini kao što rade pravi umjetnici.

Nije sklona velikom eksponiranju u javnosti ni hvalisanju, već je posvećena onome što najviše voli, a to je rodbina i stvaranje, te stiliziranje kreacija.

U tome se krije tajna i uspjeh VELIKIH LJUDI – u skromnosti. Od njih treba učiti kako hodati životnim putevima i stranputicama s jednostavnošću i hrabrošću. Oni se ne osvrću što drugi kažu, već se fokusiraju na svoj život i posao.

Mnogobrojne nagrade i uspjesi za Radu Krivokapić Radonjić su kontinuiran nastavak rada i logičan slijed stvaranja.

I još nešto, osobe kao što su modna dizajnerica Rada Krivokapić Radonjić su kvalitetne osobe po svim segmentima ljudskosti.

Stoga ih je lijepo imati i kao člana obitelji, i kao poslovnog partnera, i kao prijatelja.

Napravili smo kratki intervju s ovom poznatom modnom dizajnericom i oduševili se njezinim odgovorima.

Gdje ćete provesti novogodišnje praznike i proslaviti početak Nove godine? Da se osvrnemo i na modu, zanima nas hoćete li raditi stylinge poznatim ličnostima?

U dogovoru sa mojim suradnicima, odlučila sam da za doček 2026. godine budem u Budvi - na novoj lokaciji za klijente. Raditi ću styling za poznate ličnosti.

Stil i stav imaju zajedničku poveznicu - svakako modu. Što je za vas tajna dobrog stila - odjeća, stav ili pak nešto drugo?

Tajna dobrog stila je spajanje forme i funkcije u ravnotežu. Stil predstavlja jedinstven i prepoznatljiv način odijevanja koji postoji nezavisno od modnih trendova koji su prolaznog karaktera. Izraz je osobnog ukusa, individualnosti i unutrašnje estetike, a predstavlja osobni potpis pojedinca. Stil uvijek asocira na umjerenost i sklad.

Vaša djeca su zaposlena u ekonomiji, medicini i drugim profesijama. Jeste li ih ikada pokušali “uvesti” u modni svijet ili ste im dali potpunu slobodu u odabiru vlastitog zanimanja?

Svojoj djeci sam pružila potpunu slobodu da sami odaberu profesiju kojom će se baviti. Naša svakodnevna komunikacija temelji se na pažljivom osluškivanju njihovih potreba, razumijevanju njihovih razmišljanja, osjećanja i želja. Znaju da sam im velika i potpuna podrška u svemu što je ispravno i u skladu sa moralnim vrijednostima.

Kako ste uspjeli sačuvati privatan život dalje od očiju javnosti? Mnoge ste zadivili time što vaše ime ne prati niti jedan skandal.

Biti javna ličnost veoma često znači žrtvovanje svoje privatnosti i privatnosti drugih.U javnom poslu lako je izgubiti mjeru, ali ja sam uvijek znala da slava ne znači i gubitak privatnosti, osim ako sam to sama dozvolila. Od samog početka sam se trudila sačuvati privatan život od očiju javnosti. Možda je to razlog što me ne prate priče, već rad. Ja biram da stvaram.

Umjetnik koji stvara oduševljen je i sretan kada se njegovi radovi nose, gledaju i proučavaju. Kako se osjećate kada saznate da je vaša odjeća prepoznata i redovito izaziva veselje na licima pripadnica ljepšeg spola?

 Trudim se da svaki odjevni predmet koji kreiram bude vrijedan nošenja. Veliki tim ljudi radi na prodaji mojih odjevnih predmeta i svi oni su prodaju mojih modela uvrstili u prodaju sa ostalim dizajnera. Ima divnih priča na tu temu i to je najljepši dio posla.

Uvijek ste marljivi i vrijedni. Tome ide u prilog da redovito stvarate i kreirate. Otkrijte nam poslovne planove i radove nastale u posljednjih nekoliko mjeseci?

Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci pored redovnih poslovnih obaveza, posvetila sam se dizajniranju odjevnih predmeta za kostimografiju filma "Elma i vrh igle" i to je uspješno završeno.

FOTO: DAMIR NESIMI I JOVANA DOJKIĆ

Sljedeća gošća u našoj rubrici Intervju je Žakline Troskot vlasnica triju slastičarni Amélie u Zagrebu.

Iza ta tri slatka kutka krije se mnogo truda, rada i emocija.

Zajednička poveznica ova tri mjesta je osobnost, odnosno karakter vlasnice koja je uistinu posebna.

Što je sve posebno? Poseban je njezin osmijeh, način razmišljanja, stil života, borbeni duh, poduzetnička vizija, pedantnost u radu…

Ljubav joj je pokretač, inovativnost motiv, rizik izazov, a uspjeh  put kojim korača i to već 15 godina.

Mi joj želimo još puno godina u svijetu slastičarskog poduzetništva, a vi pročitajte ovaj zanimljiv i inspirativan intervju.

Svi su čuli, a većina je i posjetila slastičarnicu Amélie u Zagrebu. Kao vlasnica ovog “slatkog kutka” ispričajte nam kako je sve počelo, odnosno upoznajte nas s počecima nastajanja slastičarne.

Kao i mnogi počeci, i priča o Amélie započela je s puno truda, rada i odricanja. Bile su to godine kada se radilo danonoćno – bez slobodnih dana, bez godišnjih odmora, bez večernjih izlazaka i kava s prijateljima. Počela sam doslovno s jednom zaposlenicom – ona je posluživala goste, a ja sam pekla, vozila, nabavljala, planirala, i u drugoj smjeni ponovno uskočila u servis. To je bio moj svakodnevni krug.

Polako, ali sigurno, stvarali su se uvjeti za nova zapošljavanja, pa nova i nova itd. S vremenom smo iz kuhinje od 15 m² prešli na 60 m², a danas radimo u prostoru od 600 m², imamo oko 45 zaposlenih i 3 poslovnice. Svaka ta kvadratura nosi svoju priču, svoj izazov i svoju pobjedu.

Nisam imala ni veliki kapital, ni razvikani brend iza sebe – samo viziju, vjeru u sebe i ogroman pogon unutarnje motivacije. I možda je baš zato Amélie postala ono što danas jest – slatki kutak s dušom, nastao iz strasti, građen strpljenjem i održan zahvaljujući ljudima koji su prepoznali iskrenost u našem radu.

Slastičarna nosi francuski naziv, a mogu se i kušati francuske slastice. Odakle ideja za tim nazivom i da vam Francuska bude inspiracija?

Naziv "Amélie" nekako se dogodio spontano, sviđalo mi se to ime odavno, ali isto tako kad malo bolje razmislim – možda ipak i nije bilo tako slučajno. Francusko slastičarstvo oduvijek me fasciniralo – precizno, profinjeno, elegantno – taman po mome guštu. U njihovim slasticama postoji ta fina ravnoteža između tehnike i umjetnosti, i sigurno me ta estetika i filozofija izrade kolača podsvjesno privukla da "koketiram" s francuskim štihom.

No, ne mogu reći da je Amélie isključivo u francuskom duhu. Kad sam otvarala slastičarnicu prije 15 godina, hrvatsko tržište jednostavno još nije bilo spremno plaćati minimalno 7€ za desert, koliko vas u prosjeku koštaju prave francuske slastice u Parizu, jer je izrada istih kompleksna i zahtjevna.  Zato smo našli svoj balans – inspiraciju crpimo iz francuskog stila, ali u ponudi imamo i domaće klasike, često u nešto moderniziranim verzijama. To je kombinacija tradicije i suvremenosti, profinjenosti i pristupačnosti – baš kako volim.

U konačnici, Amélie je ime koje nosi i nježnost i karakter, i mislim da jako lijepo odražava ono što želimo da ljudi osjete kad uđu kod nas – mrvicu Pariza, ali i toplinu doma.

Slastičarstvo kao posao je s jedne strane zahtjevno, a s druge zanimljivo. Je li teško uspjeti u tom poslu?

Uspjeti u svijetu slastičarstva nije nimalo jednostavno – to je posao koji traži sve od tebe: fizičku izdržljivost, mentalnu otpornost, kreativnu viziju i nevjerojatnu razinu predanosti. Mnogi zamišljaju da je to samo veselo miješanje kreme i slaganje kolačića, ali istina je puno dublja i izazovnija. Slastičarstvo je posao u kojem se dižeš ranije od ostalih i ideš spavati kasnije, često s umornim tijelom, ali – ako si strastven – s ispunjenim srcem.Vikendima, dok svi uživaju i odmaraju, nama je špica na poslu. Dok drugi uživaju u predblagdanskom božićnom ugođaju, mi smo u ratnoj spremi – i tako iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu...

Ja smatram da uspjeh u ovom poslu – kao i u svakom drugom – ne dolazi preko noći niti sam od sebe. Moraš imati jasnu viziju – znati tko si, što želiš ponuditi i zašto to radiš. Moraš biti dosljedan toj viziji, i onda kad je teško, i onda kad te možda okolina ne razumije. Treba ti upornost, ona svakodnevna, tiha, koja se ne da pokolebati prvom preprekom. Jer prepreka uvijek ima – kvarovi, manjak ljudi, umor, konkurencija, promjene tržišta… ali sve se to prebrodi ako znaš kamo ideš.

Bitne su i druge osobine: disciplina, fleksibilnost, snalažljivost, sposobnost upravljanja timom i troškovima, ali i hrabrost da se usudiš biti drugačiji. Danas nije dovoljno samo znati napraviti dobru tortu – moraš znati i ispričati priču, prepoznati želje svojih gostiju, osluškivati trendove, ali i ostati vjeran sebi.

I najvažnije – moraš voljeti ljude. Jer slastičarstvo nije samo posao, to je servis radosti, posao u kojem ljudima ulaziš u živote kroz njihove najsvečanije i najnježnije trenutke.

Ukratko – nije lako, ali ako imaš viziju, karakter i srce, možeš stvoriti nešto stvarno posebno. I to vrijedi svake kapi znoja.

Trendovi u svijetu slastičarstva se mijenjaju u skladu s vremenom. Što se značajno promijenilo u odnosu na prije?

U posljednjih 20-tak godina svijet slastičarstva doživio je pravi mali revolucionarni preokret. Od sastojaka i tehnika, do prezentacije i filozofije – gotovo da nema segmenta koji se nije promijenio.

Nekad su slastice bile sinonim za teške kreme, klasične biskvite i obiteljske recepte koji se prenose s koljena na koljeno. Danas  se sve više teži lakšim teksturama, izraženijim okusima i vizualnoj eleganciji, uz zadržavanje autentičnosti.

Tehnički gledano, moderne slastičarske metode značajno su unaprijedile pristup izradi slastica. Danas  je normalno da se čokolada precizno i ispravno temperira, da se kreme i gelovi stabiliziraju uz pomoć pektina, agar-agara itd. , normalno je da se koriste kvalitetne kuverture, mirror glaze (zrcalne glazure)  postala su naša svakodnevnica,koje zahtijevaju točno određene temperature i teksture.

Veliku ulogu ima i napredna tehnologija – poput šokera za brzo hlađenje, pećnica s preciznim programima pečenja, termometara s točnim sondama, pa čak i digitalizacija receptura radi bolje kontrole procesa i uštede vremena.

Nekada se radilo "odokativno", danas je sve precizno, mjerljivo i ponovljivo – ali uz zadržavanje umjetničkog i senzualnog aspekta slastičarstva, koji ni jedna tehnologija ne može zamijeniti.

Osim toga, estetika je postala neizostavan dio svakog deserta. Desert više nije "samo ukusan" – on mora i pričati priču, biti fotografiran, dijeljen, pamtljiv.

Poseban naglasak stavlja se i na sezonalnost, lokalne sastojke, održivost i sve više na alergene i nutritivne vrijednosti – bezglutenski, veganski, deserti s manje šećera I sl. postaju standardni dio ponude.

No ono što je meni osobno najljepše – i dalje je to umjetnost sa srcem. Samo sada s više znanja, više alata i više prostora za kreativnost.

Rijetko koja osoba ne voli slatko i može bez slatkog. Koji je vaš najdraži desert i zašto?

Nakon toliko godina provedenih u svijetu slastica, isprobavanja raznih kombinacija i osmišljavanja novih recepata, moram priznati da su mi najdraže one jednostavne, iskrene slastice. Obožavam dobru starinsku štrudlu od jabuka, ali s jednom važnom napomenom – jabuke moraju biti rezane na kockice ili listiće, nikako ribane! To je možda stvar odrastanja u Njemačkoj, ali meni tek one pečene, rezane jabuke, koje puste svoj sok dok zagrizeš – daju pravi gušt. Ribane se, po meni, prebrzo pretvore u kašu i izgubi se tekstura – ali naravno, to je stvar osobnog ukusa.

Generalno, više naginjem voćnim desertima, volim da je okus kiselkast, lagan i svjež, a ne previše sladak. Maline u kolačima su mi apsolutni favorit – imaju tu finu notu živosti koja desertima daje karakter.

Nisam ljubitelj teških, preslatkih deserata – volim kad je slastica izbalansirana, kad šećer ima funkciju, a ne samo količinu. Ne volim da je nešto „slatko radi slatkog“, nego da svaki sastojak ima svoje mjesto i razlog. Po meni je prava slastica ona koja ostavi dojam, ali ne opterećuje nepce – nego zove na još jedan zalogaj.

Obrazovanje upotpunjuje svaku osobu na kvalitetan i koristan način. Koliko vam je obrazovanje pomoglo u poslu?

Apsolutno smatram da je obrazovanje jedan od ključnih stupova uspjeha – ne samo u slastičarstvu, već u svakom ozbiljnom poslovanju. Ono  ti daje strukturu razmišljanja, širinu pogleda i alate kojima možeš bolje razumjeti procese, donositi kvalitetne odluke i dugoročno razvijati svoj posao.

No,  jednako važno kao i obrazovanje, za mene je bilo i radno iskustvo koje sam prethodno stekla u menadžmentu. Jer, kao što sam već rekla – nije dovoljno znati napraviti savršenu tortu. Moraš znati voditi tim, planirati nabavu, kontrolirati troškove, analizirati tržište, donositi strateške odluke i imati viziju razvoja.

U  slastičarstvu, pogotovo ako vodiš vlastitu firmu, moraš razmišljati unaprijed. Dok radimo božićne narudžbe, ja već razmišljam o Uskrsu; kad se Uskrs približi, planiram ljeto – i tako stalno, barem jedan korak ispred. Jer dobar posao ne nastaje slučajno – on je rezultat kombinacije znanja, iskustva, organizacije i intuicije.

U konačnici, obrazovanje ti ne daje gotove recepte, ali te nauči kako razmišljati, kako se prilagoditi, kako voditi – i to je neprocjenjivo u svakodnevnom životu jednog poduzetnika.

Žena ste poduzetnica i “lavica”, odnosno borac. Kada je najteže bilo biti poduzetnica, a kada “lavica”?

Ima jako puno trenutaka kada je teško bilo biti poduzetnica recimo na samom početku kad sam morala nositi sve – i peći kolače i voditi brigu o poslu, i o timu, i o financijama – a istovremeno ostati mirna i nasmijana pred gostima i timom. Kad svi čekaju da ti riješiš, odlučiš, podneseš. Isto tako ima trenutaka kad sumnjaš – u sebe, u smjer, u to ima li sve smisla. To su ti trenuci tišine, između dvije smjene, kad ti se sve čini preteško. Također u trenucima ekonomske neizvjesnosti kao što je to bilo za vrijeme korone, kad si odgovorna ne samo za sebe nego i za tim ljudi koji ovise o tebi.

A onda je tu i ona “lavica” u meni koja se budi kad više nemaš izbora nego zagristi, ustati, i ići dalje – i kad iznenadiš samu sebe koliko snage zapravo imaš.
Taj lavlji instinkt najviše osjetiš kad se sve raspada, a ti i dalje stvaraš – tortu, tim, smisao.Lavica sam bila onda kad sam se morala boriti za svoju viziju, i kad sam odlučila ne pristajati na manje, čak i kad bi bilo lakše popustiti.
Ponekad si lavica jer želiš, a ponekad jer nemaš izbora – netko mora donijeti odluke, i to brzo, s osmijehom, dok pećnica zvoni i netko ti postavlja neka bitna pitanja i traži brzu odluku. I naposljetku… lavica nije ona koja uvijek viče i vodi, nego ona koja u najtišim trenucima odluči da neće odustati.
Biti lavica ne znači biti bez straha, nego birati hrabrost usprkos strahu.

Smijeh i suze prikaz su emocija koje nas prate cijeli život. Kada ste se najviše smijali, a kada plakali?

Bilo je zaista mnogo trenutaka ispunjenih i smijehom i suzama – i često su dolazili jedan za drugim, kao da su na rasporedu. Bilo je smijeha kad bi iz kuhinje izjurila ravno u auto pa na sastanak s radnom kapicom na glavi (svi znaju da te kapice izgledaju grozno na svakome), ili kad bi ti stopala toliko otekla da više ne možeš ući u čizme u kojima si ujutro došla na posao – pa ih tijekom vožnje, dok juriš na sastanak, pokušavaš na silu ugurati, a na kraju uđeš na sastanak s jednim stopalom još napola uvučenim. Što ćeš – ostaje ti samo smijati se, jer stvarno, što drugo preostaje?

A bilo je i suza, naravno – od umora, neizvjesnosti, odgovornosti, osobito kad vodiš posao i znaš da nisi tu samo zbog sebe, već i zbog ljudi koji rade s tobom i uz tebe.

To su ti početnički dani kad ti sve prolazi kroz glavu – i da odustaneš i da nastaviš, a često oboje u istom danu. No, kroz godine naučiš balansirati. S vremenom stigne iskustvo, rutina, pragmatičnost – više se ne uzrujavaš zbog svake sitnice, znaš da će i to proći, da svaka sezona ima svoje padove i vrhunce.Naučiš pragmatičnije gledati na izazove, manje dramatizirati u glavi i brže tražiti rješenja.

Jedino što je ostalo postojano – to je smijeh. On me uvijek prati, i u krizi i u slavljima. Smijeh je moj ventil, moj saveznik i moj način da ostanem svoja – čak i kad sve oko mene kuha, figurativno ili doslovno.

Kako biste vi sebe opisali kao osobu, a kako bi vas drugi okarakterizirali?         

Nisam osoba koja bi se opisala suhoparno nabrajajući neke osobine. U svom stilu bi odgovorila, da mislim kako sam osoba koja voli stvarati – ne samo slastice, nego i odnose, ideje, priče. Ne mogu raditi stvari napola – kad sam u nečemu, onda sam potpuno.Ne volim dramu niti neke igrice – ni na tanjuru, ni u životu i radi toga sam postala s godinama vrlo precizna u selekciji ljudi oko sebe. Naučila sam ne biti uvijek u pravu, već u miru!

Rekla bih da sam osoba koja jako cijeni humor – ako se možemo zajedno nasmijati i kad gori pećnica, onda ćemo preživjeti sve. Zezancija mi je način preživljavanja, ventil i ljepilo za timski duh. Kukanje ne podnosim – doslovno me iscrpljuje – i svojedobno sam u firmi uvela "antizavijanje" pravilo: može sve osim kukanja.Volim mir i tišinu, ali i dinamičnost, putovanja, akciju – nekad sam spremna pokrenuti pet stvari odjednom, a nekad tri dana ne izgovoriti ni riječ. I jedno i drugo mi treba da ostanem svoja.

A što bi drugi rekli za mene?

Moji u timu bi valjda rekli da sam "ona koja sve zna ili sazna, sve vidi i sve osjeti prije nego što se dogodi"i uvijek naiđem baš kad su nešto zeznuli, to je valjda to majčinsko  šesto čulo, kojoj ništa ne možeš sakriti.

Prijatelji bi sigurno imali puno toga za reći, ali da skratim, vjerujem da bi rekli kako na mene uvijek mogu računati I vjerojatno bi rekli da uvijek imam spreman kofer za neko putovanje ili barem kratki trip. I da ako nešto mogu pretvoriti u putovanje, izlet ili bar dobru večeru – to ću svakako učiniti.

Kolege ugostitelja bi pak rekli da sam čvrsta, pouzdana, rekli bi da sam ponekad stroga, ali da uvijek igram fer. I da se iza tog "čvrstog upravljača" krije velika doza topline i humora.

A što bi rekla obitelj? Oni me znaju najbolje u svim nijansama – i vjerujem da me vole baš takvu.

Život čine trenuci koji se pamte. Koji je događaj posebno upotpunio vaš život, ali ga i na neki način promijenio?

Majčinstvo je, vjerujem, svaku ženu duboko promijenilo, pa tako i mene. Od tog trenutka više nisi ista osoba – jer više ne živiš samo za sebe. Počinješ učiti o strpljenju, snazi, nesebičnosti, ali i o vlastitim granicama. Učiš kako se mijenjati, rasti i prilagođavati dok istovremeno odgajaš jedno malo biće koje ti je povjereno, a o kojem zapravo nitko ne dobije priručnik. To je put koji te ljušti, gradi i na kraju čini nježnijom i čvršćom u isto vrijeme.

A onda je tu i Amélie – moj drugi "životni projekt", koji me naučio svemu što nisam znala da trebam znati. Ona me izbrusila, ojačala, naučila kako stati za sebe, kako reći “ne” mirno i bez ikakve drame otići kada osjetiš nepoštovanje. Sve što sam prošla kroz godine stvaranja Amélie – od izazova, odluka, rizika i pobjeda – pomoglo mi je da se formiram u ženu s jasnim stavom i granicama, ali još uvijek otvorenim srcem.

I dalje osjećam snažnu potrebu učiti o sebi i tražiti dublji smisao vlastitog postojanja. Volim učiti, istraživati, rasti. Raditi na pogrešnim uvjerenjima s kojima svi odrastamo – onima koja nas nesvjesno ograničavaju u životu. Unatoč svim prethodnim iskustvima, i dalje s radošću pohađam radionice i tečajeve za koje vjerujem da me mogu dodatno obogatiti i pomoći mi da postanem bolja verzija sebe.A kad sam bolja sebi, automatski sam bolja i svima oko sebe.

Međutim ta dva iskustva, svako na svoj način, svakako su me naučila voljeti sebe, ljude, život bez uvjeta, boriti se kad treba, ali se i prepustiti drugima punog srca i ne bojati se promjena. I za to sam duboko zahvalna.

Jedna lijepa, posebna i pozitivna vijest stiže nam iz Londona (Corporate LiveWire).

O čemu je riječ? Naime, modna dizajnerica iz Crne Gore, preciznije grada Kotora, Rada Krivokapić Radonjić dobitnica je nagrade za najboljeg modnog dizajnera u kategoriji za Južnu Europu i to 2024/2025 godine.

Nagrada je sasvim zasluženo otišla u prave ruke.  Kako i ne bi kad je svima već poznato da modna dizajnerica Rada Krivokapić Radonjić živi, a ne isključivo stvara modni dizajn. Velika je radost raditi posao s velikom ljubavlju i da se na kraju ta ljubav prepozna, cijeni i nagradi.

PODUZETNIČKI DUH

 Ali, to nije sve. Nagrade nisu kraj, već nastavak uspjeha! To najbolje zna modna dizajnerica Rada Krivokapić Radonjić! Ona ne krije svoj poduzetnički duh i upornost, te shodno tome širi svoje poslovanje i na druge modne segmente i smjerove što je veoma pohvalno. Tako je u tijeku registracija novog brenda G&M Rada Krivokapić Radonjić.

Naime, lansirat će se parfem za muškarce s posebnim mirisnim notama. Sve to odvija se u suradnji s fenomenalnim suradnicima iz Mostara. Trenutno se radi na odabiru sastojaka koji će činiti parfem. Vrlo pažljivo i oprezno se biraju sastojci kako bi to bio jedan poseban, kvalitetan i prepoznatjliv parfem. Poznavajući dosadašnje radove modne dizajnerice Rade Krivokapić Radonjić kao i njezine suradnje nema sumnje da će to biti senzacionalan parfem koji će sasvim sigurno privući pozornost javnosti.

POZNATE TRAPERICE

Kako bi se još dodatno pokazao i dokazao veliki trud i rad vrijedi naglasiti kako su registrirane traperice za posao za brend Rada Radonjić u studenom 2024. godine u Ministarstvu ekonomskog razvoja pod brojem 00173.

Te traperice su već odavno poznate, te šivane od posebnih materijala s fokusom na udobnost i kroj koji je prilagodljiv figuri tijela.

Haljina je najljepši ženski odjevni predmet, a modna dizajnerica Rada Krivokapić Radonjić prepoznatjliva je po stvaranju stilski posebnih, udobnih i modernih haljina. Tako su upravo haljine za brendove Rada Radonjić i Rada Krivokapić Radonjić izrađene od ekološki prihvatljivih materijala. Ova dizajnerica u svojoj izradi pazi na svaki detalj - kroj, boju, materijal, dizajn, efekt…

Vrijedi spomenuti da se poslovanje širi i na grad Budvu pa se tako u Prvomajskoj ulici u Budvi nalazi  ured za prijem klijenata.

Ne smije se zaboraviti naglasiti da ova modna dizajnerica dizajnira haljine  ne samo za prodaju, modne evente, posebne događaje, već i za snimanje filmova. Tako je izradu haljina brenda Rada Krivokapić Radonjić za jedan film radila njezina suradnica koja pomaže u šivanju i stvaranju dizajna, Dragana Šoć.

Osim uspjeha koji je glavni povod ovog članka, važno je naglasiti jedno zajedništvo i pozitivnu energiju koji se očituju u radu modne dizajnerice Rade Krivokapić Radonjić i njezinih suradnika. Svaka  suradnja jedan je predivan prijateljski odnos. Pa može se reći i obiteljski. Upravo kvaliteta tog timskog rada ključna je prekretnica uspjeha mnogih poznatih osoba ne samo iz svijeta modnog dizajna, već i općenito.

Jedna od tih je zasigurno itekako prepoznatljiva modna dizajnerica Rada Krivokapić Radonjić. Neka vam ona bude primjer i uzor kako prvo sanjati, pa tek onda živjeti svoje snove. Mnoge su prekretnice i predrasude prisutne na tom putu snova.

Ali, sve se može kad se hoće.

FOTO: Jovana Dojkić

Uspjeh je rezultat velikog truda, još većeg rada i najveće upornosti. Nije jednostavno ostvariti uspjeh i mnoge osobe iz svijeta mode, ali i općenito javnog života žive za trenutak kada će njihov rad biti prepoznat i nagrađen.

Jedna od osoba koja je imala tu privilegiju i čast biti nagrađena impresivnim priznanjem i to čak za životno djelo je modna dizajnerica iz Kotora Rada Krivokapić Radonjić. Naime, o čemu je riječ?

Matica Hrvatska Ogranak Tomislavgrad  2. studenog 2024. godine je dodijelila PRIZNANJE ZA ŽIVOTNO DJELO Radi Krivokapić Radonjić za očuvanje, njegovanje i povezivanje tradicijskih vrijednosti i njihove promidžbe putem pisane riječi i lijepe funkcionalne odjeće.

Što za Radu znači ova nagrada? To je jedan poseban osvrt  na poštivanje njezinih radova tijekom godina iz kojih se zrcali sve ono što je potrebno za uspjeh – rad, trud, odricanje, upornost, stres, vizija, rizik, entuzijazam, iskustvo, educiranje…

NAGRADA KOJA SE NAJTEŽE ZASLUŽUJE

“Dobiti priznanje za životno djelo najveća je čast i zadovoljstvo, jer je to nagrada koja se najteže zaslužuje.

Također,  modna dizajnerica i stilistica iz Crne Gore, u listopadu je dobila nagradu Solvent Rating za najboljeg poduzetnika za 2024. godinu za svoj Modni studio Rada Kotor.

Ova nagrada potvrđuje da su znanje, vještine i posvećenost pravilno usmjereni i primijenjeni u poduzetništvu

Ovaj uspjeh prati i nedavno objavljena knjiga „Život, istina i put Rade Krivokapić Radonjić“ koju je napisao skup književnika i MM Portal iz Mostara” istaknuo je predsjednik Matice Hrvatske Ogranak Tomislavgrad, profesor, Mate Kelava.

KOVILM I ZENTIVNS KAO DVA MODNA USPJEHA

"Uspjeh je napisati i izdati knjigu, ali najveći uspjeh kada netko drugi napiše knjigu o vama, istaknula je Krivokapić Radonjić. Impresionirali su me radovi urednika i književnika koji su doprinijeli ovoj knjizi i vjerujem da ću ih osobno upoznati u skorijem periodu."

Rada Krivokapić Radonjić je modna dizajnerica i stilistica iz Crne Gore koja je prepoznata po kreiranju odjevnog predmeta Kovilm – redizajniranoj kravati i leptir mašni koje su stekle međunarodno priznanje, kao i narodnoj nošnji pod imenom Zentivns. Njezini dizajni su izrađeni od ekološki prihvatljivih materijala i dosljedni su najviših kvaliteta, elegancije i klasičnog stila.

Knjigu su pisali: urednik Mladen Ljubić Vajta, idejni tvorac MM portala Milijana Marić, književnici, pjesnici, profesori, novinari: Zdravka Babić, Branka Subašić, Nevenka Rezo, Ljiljana Skelić Vemić, Jelena DM, Radica Leko, Marina Vukoja, Ivka Ilić Kovačević, Željka Mihaljević Lončar, Mate Kelava, Anto Marinčić, Dragan Marijanović, Ivan Vrljić, Željko Andrijanić. 

U knjizi su prikazani radovi dva fotografa: Damir Nesimi i Jovana Dojkić, prvi portret Rade slikara Dušana Markovića i umjetničko djelo Maje Ćatović.

Nakon što je diplomirala modni dizajn na Ecole de la Chambre Syndicale, u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti u Beogradu, modna dizajnerica i stilistica Rada Krivokapić Radonjić  usavršavala je znanja na stručnoj praksi kod Giorgija Armanija i nastavila je da radi kao savjetnica za stil na televiziji. Njene modne revije su prikazane uživo.

SVE POČINJE OD LJUBAVI

Ovo je još jedan pokazatelj da se do uspjeha može doći. Put nije lagan i jednostavan, ali uz optimizam i upornost može ga se ostvariti. Možda ne ovako veliki, već djelomično ili pak približno velik. Ovo je još jedna rekli bismo zlatna potvrda da ono što stvara i radi poznata modna dizajnerica Rada Krivokapić Radonjić dolazi do očiju i misli javnosti i biva ne samo prepoznato, već veoma cijenjeno, te na kraju nagrađeno najvećim priznanjem.

Neka vam ova modna dizajnerica bude uzor, motivacija i primjer. Slijedeći njezine korake i vi možete dosegnuti velike uspjehe i ostvariti svoje snove.

Ali, naravno prije nego krenete u avanturu života koja se zove modni dizajn, satkajte svoj vlastiti put na čijem početku stoji natpis na kojem piše ljubav.

Eto, to je rezultat. Svaki posao koji se radi iz čiste ljubavi i naljepših emocija zaslužuje i najljepše nagrade.

U duši emotivac, u majčinstvu uzor, u poslu perfekcionist, u prijateljstvu oslonac, u kulinarstvu profesionalac, a u životu borac – to je ukratko najava naše sljedeće gošće u rubrici Intervju, a ona je Maja Gnjidić Verdecchia.

Maju svi znaju kao osnivačicu itekako prepoznatljivog i popularnog izbora ljepote, Najljepša Mama Hrvatske.  

Prva pomisao na ljepotu je fizički izgled. Ali, to nije samo izbor vanjske ljepote, nego mnogo više od toga.

O čemu je riječ? Ljepota se manifestira i kroz sve pokazatelje one istinske unutarnje ljepote koja nas okružuje. A to su inteligencija, talentiranost, razumijevanje, ljudskost, humanost...

Šibenik  zauzima posebno mjesto u njezinom srcu i mislima.  Štoviše, Maja se diči s Šibenikom, a i Šibenik s njom.

To je neizmjerna ljubav, a više o toj emotivnoj povezanosti, ali i drugim temama  saznajte u intervjuu.

U Hrvatsku ste doveli jedan iz svakog pogleda poseban izbor ljepote pod nazivom Najljepša Mama Hrvatske. Recite nam nešto više o tome s naglaskom na početke i sadašnju situaciju. Što se promijenilo u odnosu na prije?

 U Šibenik sam 2016. godine dovela finalistice natjecanja ‘Miss Mamma Italiana' kojima je pridružen izbor ‘Miss mamma italiana in Croazia’.To je bio sami početak ideje o organizaciji natjecanja ‘Najljepša Mama Hrvatske’. Ubrzo sam, puna entuzijazma i želje za stvaranjem jednog novog, a po svojim karakteristikama plemenitog i pomalo inovativnog projekta,  pokrenula natjecanje. Ono je pružilo priliku majkama da u  drugačijem ambijentu od onoga na kojega su navikle, pod blještavim svjetlima pozornice, pokažu svoje kvalitete.  Zaista to nije klasični izbor ljepote. To je natjecanje, zapravo, individualni prikaz svake naše kandidatkinje u bezbroj dimenzija – od njihove majčinske, obiteljske i poslovne, do uloge koju imaju u svojoj sredini, u društvu. One predstavljaju i svoje hobije, razmišljanja i ideje. A sve se događa spontano i ležerno tako da se u tom pozitivnom i kreativnom ozračju stvaraju prijateljstva i poslovne veze žena iz svih dijelova Hrvatske.  Iako se kaže da je svaki početak težak, naše natjecanje je naišlo od prvog trenutka na veliku podršku Grada Šibenika i  Turističke zajednice grada Šibenika, kao i same publike i majki koje su se željele prijaviti. Zahvaljujući takvom poticaju i uvažavanju, naše  natjecanje raste iz godine u godinu. Neizmjerno sam ponosna na sve što se do sada postiglo zahvaljujući timu koji je uz mene, a i na neizostavnoj podršci najbližih.

Biti majka privilegija je koju ne može imati svatko. Koliko je majčinstvo upotpunilo i promijenilo vaš život? Pokušajte se prisjetiti nekog trenutka kojeg pamtite kada je najteže bilo biti majka i opišite nam ga.

Postala sam majka, po današnjim kriterijima relativno rano, u svojoj  22 godini. Taj predivan čin moj je dotadašnji život promijenio iz korijena. Postala sam zrelija i odgovornija u prihvaćanju životnih obveza. Sve je postalo znatno dinamičnije, krenulo je balansiranje između posla, kućanstva i roditeljstva. Tempo se nastavio kroz godine, a stečeno iskustvo učinilo je da to shvatim i prihvatim kao nešto sasvim normalno.  Svojoj djeci sam uvijek željela pružiti baš sve što im je potrebno, pa i više od toga. Pri tome sam bila svjesna da, kao majka,  ne moram sve raditi besprijekorno i biti svake sekunde posvećena i brižna „sto na sat“. I danas vjerujem kako moja roditeljska uloga podrazumijeva pružanje ljubavi, nježnosti, topline i vjere, kao i stvaranje  sigurnog okruženja svom djetetu u kojemu će ono samo rasti, razvijati se i odrediti vlastiti životni put. Navikla sam biti maksimalno organizirana  u raspoređivanju svog vremena i rangiranju prioriteta.  To još uvijek radim po navici iako su djeca prerasla djetinju dob. A bilo je i teških trenutaka. Najteži, onaj koji se nikad ne zaboravlja,  bio je u liječničkoj ordinaciji neposredno prije sinove operacije tumora. Pred supruga i mene su stavljeni papiri koje je trebalo potpisati i na kojima je pisalo kako ima 50 posto šanse za preživljavanje. Na svu sreću, ta je teška epizoda iza nas. Zahvaljujući iskusnom liječničkom timu, Riccardo danas živi punim plućima okrenut svojoj mladosti i životnim izazovima.

Rodom ste iz predivnog turističkog bisera, grada Šibenika. Primijetili smo da ste vrlo emotivno vezani uz taj grad. Što Šibenik ima, a drugi gradovi nemaju? Također koja je vaša prva pomisao kad vam netko spomene rodni kraj?

Ja sam tu doista jako subjektivna i za mene je Šibenik sinonim za moj najtopliji dom, najljepši i najposebniji grad na svijetu. Šibenik su jutarnja macchiata uz miris friško oprane robe s tiramola, uz žarke boje đirana u pitarima na balkonima, Šibenik je moje djetinjstvo, moja mladost upletena u svaku uličicu, rivu, svaku kalu i đardin. Šibenik su najljepše zore i najljepši sutoni na svitu.  Tu je moja obitelj, moji prijatelji, moji korijeni. Kad god imam priliku, trčim u zagrljaj svog rodnog grada, u moju oazu mira. Šibenik će za mene, dok god živim, imati posebno mjesto u mom srcu.

Uspjeh je pojam iza kojeg se krije i mnogo potpojmova poput – rad, upornost, vizija, entuzijazam, odricanje, obrazovanje, iskustvo, podrška, financijska kriza... Koji od izraza se najbolje uklapaju u vaš uspjeh i zašto?

Vizija, odricanje, upornost i optimizam. To su otprilike ti izrazi koji su svojim značenjem pridonijeli određivanju mog životnog i poslovnog puta. Još bi ih možda nadopunila i  pojmom rizika. Zaista se uzalud ne kaže da bez rizika nema uspjeha. Osim toga, važno je biti spreman stjecati nova znanja. Nikada ne propuštam priliku naučiti nešto novo. Znanje je bogatstvo, a svatko tko želi ići u korak s vremenom mora učiti dok je živ.

Primijetili smo da ste vrlo druželjubiva i emotivna osoba. Smatrate li da postoje prava prijateljstva i koliko ih je moguće “sačuvati”. Također, kada Maja najviše plače, a kada se najviše smije?

Znam da postoje prava prijateljstva i zahvalna sam što su mi oplemenila i obogatila život. Prijateljstvo je poseban oblik ljubavi koji, poput svake duboke i iskrene emocije,  također traži ulaganje, odricanje i trud. Svako pravo i iskreno prijateljstvo može opstati i očuvati se ako se njeguje, ako ga ne zapostavljate i doživljavate „zdravo za gotovo“. 

Što se tiče smijeha i suza, za sebe bih kazala da sam vedra osoba, a imam sreću što sam okružena dragim ljudima koji su, poput mene, po prirodi vedri. Kao takva, volim se smijati,  osmijeh je moj najdraži make up. Optimist sam i čaša mi je uvijek napola puna, nikad prazna. Naravno, u životu bude i trenutaka kad „progovore“ duboke emocije i kada se oči napune suzama. Dogode se i meni suze.  Uvijek se, pri tom, sjetim one Šantićeve: „Blago onom tko suza ima, u toga srce umrlo nije“. Na kraju krajeva, život su i smijeh i suze.

Privatni život vezan je uz Italiju jer vam je suprug Talijan. Gdje živite točno, putujete li često, te kako izgleda vaša obiteljska svakodnevica?

Živim u prekrasnom Moglianu, praktički nasuprot Šibenika. Moja svakodnevica je, zapravo u najužoj vezi sa godišnjim dobom – ljeti sam više terenski radnik, a ostatak godine kad nisam na poslovnim putovanjima, vrijeme provodim u uredu. S obzirom na to da su djeca već odrasla, suprug čiju potporu uživam i ja stvorili smo našu rutinu koju volimo 'razbiti' kratkim putovanjem. Puno radim, pa mi često taj mali bijeg pomogne opustiti se.

Svaka prava dama kao i vi ima omiljeni modni dodatak bez kojeg ne može. O čemu je riječ? Gdje i kada ga nosite? Koji je glavni modni predmet za dnevni look, a koji za večernji?

Kao što sam i spomenula, moj omiljeni dodatak je osmijeh i uvijek ga s radošću nosim. Ipak, s obzirom na to da sam često na sastancima i eventima, ne mogu preživjeti bez štikle. To je moj „statement komad“. Nema obuće koja više laska ženskoj nozi i ukupnom dojmu. A inače, što se mode tiče, ne spadam u osobe koje slijepo prate modne trendove i ultimativno kupuju isljučivo ono što im diktiraju dizajneri za tu sezonu. Imam vlastiti stil i slijedim ga. Onaj komad odjeće ili obuće koji mi se svidi, naći će mjesto u mojoj garderobi neovisno o tome je li tog trenutka „in“ ili „out“. Naprosto imam svoj „in“.

Svi imamo uspomene koje su obilježile naš život, ali ne trenutno, već vječno. Otkrijte nam svoju i objasnite nam zašto je baš o njoj riječ?

Od brojnih uspomena koje su mi drage i koje su dio mog života, koje su me pomalo i odredile, izdvajam dolazak u Italiju. U toj sam dragoj, prijateljskoj zemlji morala početi život ispočetka. Osim supruga,  nikoga nisam poznavala. Sada s ponosom mogu kazati kako sam ovdje uspjela izgraditi divan život, steći privatni i poslovni uspjeh te sklopiti brojna  prijateljstva.

Uz odlazak u Italiju, velika prekretnica i promjena u mom životu dogodila se prije 20 godina preranim gubitkom moje majke. Imala je tada svega 49 godina, koliko i ja sada. Tada sam,  sa svojih 29 godina,  preuzela njezinu ulogu stupa i obiteljskog oslonca. Koliko simbolike nose naši životi, zapravo nismo ni svjesni.

Svaka osoba je gurman na svoj način. Jeste li vi više slatki ili slani tip i zašto? Koje je vaše najdraže jelo i zašto? Volite li općenito kuhati i ako da koja jela?

Volim eksperimentirati i kušati nova jela, ali se uvijek vraćam tradicionalnim receptima i to onim šibenskim. Definitivno sam više slani tip,  stvarno spadam u gurmane  koji  vole konkretna jela, posebno meso. Međutim, moram dodati da ne bi preživjela bez čokolade, lješnjaka i peciva s orasima. Najdraže jelo mi je ipak pašticada koju rado i često spremam. Nijedan blagdan, neka važna obljetnica, datum ili naprosto obiteljska večera s prijateljima nezamisliva je bez pašticade. Zaista imam sreću što dolazim iz obitelji u kojoj se dobro jelo itekako cijenilo. Majka mi je bila vrsna kuharica, kao što je moja teta i ujna. Takve su mi bile i obje bake. Znači, cijela ženska strana moje obitelji obožavala je kuhati. Povukla sam taj dar od njih. A onda sam došla u obitelj koja je također cijenila dobru kuhinju. Svekrva je bila odlična kuharica. Znanje, vještine i iskustvo koje sam ponijela iz svoje kuće, uz svekrvu sam nadogradila i spojila dvije kulinarske tradicije. Kuhati obožavam, posebno za prijatelje i naše društvo. Opušta me i veseli. Uz kakvu dobru glazbu „na najjače“, sama u kuhinji, osjećam se predivno.

U vinu je istina. Koje vino pijete i je li istina danas poželjna? Koliko u svijetu poduzetništva i biznisa ima mjesta za iskrene osobe koje govore istinu?

Biram pitka vina punog okusa, uz dobro društvo.  Svijet poduzetništva zna biti varljiv, ali vjerujte mi, kad imate pravu podršku, imate sve. Znate li što kaže jedna talijanska izreka? Ako želiš upoznati jedan narod, sjedni za njihov stol i pij njihovo vino. Time je sve rečeno.