Rijetko koja osoba će se usuditi reći ili “priznati” da ne voli putovati, već da joj je najbolje u svome rodnom kraju, gradu, državi…

KOJU DESTINACIJU ODABRATI

Ako u tome ima istine onda je glavni razlog nedostatak novca i (ne)mogućnost i (ne)zainteresiranost za prilagodbu na nešto novo, drugačije, vrijedno istraživanja.

Riječ putovanje u svome “gramatičkom sastavu” sadrži riječ put što sasvim jasno znači da negdje odlazimo putovati. Koji grad, a samim time i državu posjećujemo biramo sami ili u dogovoru s prijateljicom, sestrom, mužem, dečkom, obitelji, kumom, rođacima i tome slično.

Putovanja nisu samo put prema upoznavanju novih krajeva, ljudi, običaja, kultura, znamenitosti, već su mnogo više od toga.

Kada posjećujemo neku destinaciju bez obzira koliko dana bili na tom mjestu osjećamo energiju toga grada, a shodno tome i ljudi koji tu žive, jezika koji govore, ponašanja koji je odraz njihovog mentaliteta. Za najhrabrije vrijedi i pojam sinergija.

Dišemo drugim vokabularom i poistovjećujemo se s tim ljudima u raznim situacijama.( to je naše subjektivno mišljenje).

Preciznije, pokušavamo se uklopiti u svakom smislu u to podneblje i područje. ( naravno, svatko ima svoj stil putovanja)

Sada dolazimo do trenutka koji je suština ovog članka, a to su prijevozna sredstva. Vraćamo se na početak priče i famozne riječ PUT i PUTOVANJE.

ZNAČAJ PRIJEVOZNIH SREDSTAVA

Prije nego odaberemo destinaciju koju bi voljeli posjetiti važno je znati gdje putujemo, te se odlučiti za prijevozno sredstvo - automobil, autobus, vlak, brod, avion.

Ili možda pak pješice?!

Pohvalno je spomenuti da postoje putovanja, preciznije hodočašća gdje se pješači i na taj način vlastitim stopama dođemo do odredišta. Jedan od primjera je hodočašće koje se zove El Camino. To je putovanje nazvano “Putevima svetog Jakova”. Kreće se iz Francuske prema mjestu Santiago de Compostela u Španjolskoj gdje se nalazi katedrala svetog Jakova. Put traje do 35 dana, ovisno o fizičkoj kondiciji i duhovnoj upornosti pješaka, odnosno putnika.

Ne smijemo zaboraviti spomenuti da je ovo hodočašće priznato, poznato, posebno, poželjno, popularno.

Mnogi su, naravno samo pozitivni razlozi za ove pohvalne izraze. U to se trebate uvjeriti sami.

Vratimo se na prijevozna sredstva koja su glavna tema članka.

FOKUS NA BUDŽET

Glavna riječ koja je povezana s prijevoznim sredstvima je budžet/novac. Što to znači? To prikazuje da je velika razlika u cijeni ako se vozimo npr. autobusom ili avionom. Stoga, svoje putovanje usklađujemo s financijskim mogućnostima.

Naravno, neke osobe se ne mogu i ne žele voziti avionom jer imaju strah od letenja i visine, nemaju naviku voziti se tim prijevoznim sredstvom…

Automobil je dobra opcija jer više osoba može putovati zajedno i trošak je manji, ali naravno na “relativno kraće relacije”. Uvijek možete stati gdje želite odmoriti ili možda nešto novo dodatno istražiti.

Pojedinci ne vole vožnju autobusom jer ne podnose gužvu, previše je ljudi na istom mjestu, ne žele slušati priče nepoznatih osoba jer ponekad stvaraju buku… S druge strane, postoje osobe koje preferiraju bus jer žele upoznati nove ljude i steći poznanstva, jednostavno vole taj đir putovanja.

Vlak je skroz fora i u potpunosti originalno prijevozno sredstvo. Vozi brzo, nema kašnjenja. Tko nije stigao na vlak, neće ni stići. I to je u redu. Nije samo vrijeme novac, već je i novac vrijeme. Također, poseban je izgled ovog prijevoznog sredstva kako vanjski, tako i unutarnji. Sukladno tome, vožnja vlakom posebna je avantura i nezaboravan doživljaj.

Vožnja brodom najposebniji je način putovanja. Vozite se morem, razgledate ljepote mjesta uz more, čujete šum mora, osjećate valove, promatrate sunčeve zrake, ponekad i zalaske sunca. Za romantičare idealno prijevozno sredstvo. Osim toga dišete punim plućima, zdravo i vrlo preporučljivo.

Naše subjektivno mišljenje jest da se avionom voze biznismeni, brodom romantičari, vlakom intelektualci, autom radoholičari, a autobusom avanturisti.

Naravno da se (ne)morate i/ili (ne)želite složiti s nama.

Bez obzira na to, putujte i radujte se novim turističkim izazovima!

Prijestupna godina je prisutna u kalendaru svake 4 godine. Različita su mišljenja, razmatranja, osvrti i dojmovi o toj tzv. posebnoj godini.
Praznovjerja, odnosno (ne)istine postoje, a sad je na vama da razmislite hoćete li vjerovati i postupiti sukladno tim uvjerenjima.
Prvi put prijestupna godina uvedena je u vrijeme Julije Cezara i to još 46. godine prije Krista, te je prema njegovom, julijanskom kalendaru godina trajala u prosjeku 365 dana i četvrtina.
Naime, postojala su velika odstupanja između tropske ili solarne godine s kalendarom.
Tako je u 16. stoljeću na zahtjev pape Grgura XIII. sastavljen gregorijanski kalendar.
Gregorijanski kalendar danas se koristi u većini krajeva svijeta, dok je julijanski i dalje aktualan u mnogim pravoslavnim crkvama.
Oko prijestupne godine u svijetu se pojavljuju brojne legende i običaji.
Jedna od njih dolazi iz Škotske. Navodno je kraljica Margareta donijela zakon koji ženama omogućuje da svake četiri godine zaprose muškarca, ali to se vjerovanje može pronaći svugdje u Europi.
Sukladno, odnosno prema finskom vjerovanju, ako žena zaprosi muškarca 29. veljače to će joj donijeti sreću, a ako je muškarac odbije mora joj se odužiti nekim poklonom.

U Italiji se zna reći Anno bisesto, anno funesto, što se prevodi kao 'prijestupna godina - godina propasti'.
Ali, nisu samo Talijani - skeptici.
U zemljama poput Grčke, vjenčanje na prijestupnu godinu izbjegava se jer može donijeti nesreću pa se na taj način Grci odbijaju vjenčati prijestupne godine. Prema grčkom folkloru sve što započinje prijestupne godine, može završiti nesrećom.
Tako će brak sklopljen te godine završiti razvodom ili eventualnom preranom smrću jednog od supružnika.
Iako se ne zna točno porijeklo ovog praznovjerja, ono je još uvijek prilično rašireno među Grcima.
Stanovnici Tajvana također se ne raduju prijestupnim godinama.
Godina koja broji 366 dana prema njihovu je vjerovanju nesretna za starije osobe.
Kćeri udane 29. veljače tradicionalno se vraćaju kući kako bi roditeljima pripremile jela od svinjetine jer smatra se da ta jela donose sreću, zdravlje i dug život.

Promjena sredine, istraživanje, odmor, opuštanje, adrenalin, obogaćivanje sebe, upoznavanje drugih kultura i običaja, ali i osoba – sve su to razlozi zašto je lijepo, ali i važno putovati.
Ono što je ključno kod odlaska na putovanje je organizacija putovanja, ali i vlastitog sebe. Pravi putoholičari itekako znaju o čemu je riječ.

NOVI IZAZOVI

Svako putovanje je novi izazov na koji pristaju isključivo oni koji vole putovati. Putovati ili volite ili ne – između ne postoji.
Oni koji ne preferiraju putovanja ili nisu upoznali prednosti ili nisu svjesni koliko je to zanimljivo, te koliko vas obogati i kao osobu i kao turista.
Bitno je znati odabrati pravu lokaciju, vrijeme i uskladiti s vašim eventualnim godišnjim odmorom.
Pojedinci preferiraju putovati ljeti na more, dok drugi obožavaju skijanje i zimske radosti.

PUTUJTE SAMI

Bez obzira za koje godišnje doba se odlučili i koju destinaciju odabrali nakon putovanja kod kuće se vraćate kao nova osoba. Što to znači? Vi ste sretniji, odmorniji, puni emocija, informacija, oduševljenja, ali i bogatiji jer ste upoznali sve ono što je novo i drukčije.

S kime putovati? Isključivo s kime vi želite, a ukoliko nemate društvo odvažite se i putujte sami. Niste jedini i nemojte dopustiti da vas to spriječi da upoznate nešto novo. Kasnije će vam biti žao.
Gdje putovati? Naša preporuka je ne odlaziti uvijek na ista mjesta jedino ako se prethodno niste zaljubili u određeni grad…