Sljedeća gošća u našoj rubrici Intervju je Žakline Troskot vlasnica triju slastičarni Amélie u Zagrebu.

Iza ta tri slatka kutka krije se mnogo truda, rada i emocija.

Zajednička poveznica ova tri mjesta je osobnost, odnosno karakter vlasnice koja je uistinu posebna.

Što je sve posebno? Poseban je njezin osmijeh, način razmišljanja, stil života, borbeni duh, poduzetnička vizija, pedantnost u radu…

Ljubav joj je pokretač, inovativnost motiv, rizik izazov, a uspjeh  put kojim korača i to već 15 godina.

Mi joj želimo još puno godina u svijetu slastičarskog poduzetništva, a vi pročitajte ovaj zanimljiv i inspirativan intervju.

Svi su čuli, a većina je i posjetila slastičarnicu Amélie u Zagrebu. Kao vlasnica ovog “slatkog kutka” ispričajte nam kako je sve počelo, odnosno upoznajte nas s počecima nastajanja slastičarne.

Kao i mnogi počeci, i priča o Amélie započela je s puno truda, rada i odricanja. Bile su to godine kada se radilo danonoćno – bez slobodnih dana, bez godišnjih odmora, bez večernjih izlazaka i kava s prijateljima. Počela sam doslovno s jednom zaposlenicom – ona je posluživala goste, a ja sam pekla, vozila, nabavljala, planirala, i u drugoj smjeni ponovno uskočila u servis. To je bio moj svakodnevni krug.

Polako, ali sigurno, stvarali su se uvjeti za nova zapošljavanja, pa nova i nova itd. S vremenom smo iz kuhinje od 15 m² prešli na 60 m², a danas radimo u prostoru od 600 m², imamo oko 45 zaposlenih i 3 poslovnice. Svaka ta kvadratura nosi svoju priču, svoj izazov i svoju pobjedu.

Nisam imala ni veliki kapital, ni razvikani brend iza sebe – samo viziju, vjeru u sebe i ogroman pogon unutarnje motivacije. I možda je baš zato Amélie postala ono što danas jest – slatki kutak s dušom, nastao iz strasti, građen strpljenjem i održan zahvaljujući ljudima koji su prepoznali iskrenost u našem radu.

Slastičarna nosi francuski naziv, a mogu se i kušati francuske slastice. Odakle ideja za tim nazivom i da vam Francuska bude inspiracija?

Naziv "Amélie" nekako se dogodio spontano, sviđalo mi se to ime odavno, ali isto tako kad malo bolje razmislim – možda ipak i nije bilo tako slučajno. Francusko slastičarstvo oduvijek me fasciniralo – precizno, profinjeno, elegantno – taman po mome guštu. U njihovim slasticama postoji ta fina ravnoteža između tehnike i umjetnosti, i sigurno me ta estetika i filozofija izrade kolača podsvjesno privukla da "koketiram" s francuskim štihom.

No, ne mogu reći da je Amélie isključivo u francuskom duhu. Kad sam otvarala slastičarnicu prije 15 godina, hrvatsko tržište jednostavno još nije bilo spremno plaćati minimalno 7€ za desert, koliko vas u prosjeku koštaju prave francuske slastice u Parizu, jer je izrada istih kompleksna i zahtjevna.  Zato smo našli svoj balans – inspiraciju crpimo iz francuskog stila, ali u ponudi imamo i domaće klasike, često u nešto moderniziranim verzijama. To je kombinacija tradicije i suvremenosti, profinjenosti i pristupačnosti – baš kako volim.

U konačnici, Amélie je ime koje nosi i nježnost i karakter, i mislim da jako lijepo odražava ono što želimo da ljudi osjete kad uđu kod nas – mrvicu Pariza, ali i toplinu doma.

Slastičarstvo kao posao je s jedne strane zahtjevno, a s druge zanimljivo. Je li teško uspjeti u tom poslu?

Uspjeti u svijetu slastičarstva nije nimalo jednostavno – to je posao koji traži sve od tebe: fizičku izdržljivost, mentalnu otpornost, kreativnu viziju i nevjerojatnu razinu predanosti. Mnogi zamišljaju da je to samo veselo miješanje kreme i slaganje kolačića, ali istina je puno dublja i izazovnija. Slastičarstvo je posao u kojem se dižeš ranije od ostalih i ideš spavati kasnije, često s umornim tijelom, ali – ako si strastven – s ispunjenim srcem.Vikendima, dok svi uživaju i odmaraju, nama je špica na poslu. Dok drugi uživaju u predblagdanskom božićnom ugođaju, mi smo u ratnoj spremi – i tako iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu...

Ja smatram da uspjeh u ovom poslu – kao i u svakom drugom – ne dolazi preko noći niti sam od sebe. Moraš imati jasnu viziju – znati tko si, što želiš ponuditi i zašto to radiš. Moraš biti dosljedan toj viziji, i onda kad je teško, i onda kad te možda okolina ne razumije. Treba ti upornost, ona svakodnevna, tiha, koja se ne da pokolebati prvom preprekom. Jer prepreka uvijek ima – kvarovi, manjak ljudi, umor, konkurencija, promjene tržišta… ali sve se to prebrodi ako znaš kamo ideš.

Bitne su i druge osobine: disciplina, fleksibilnost, snalažljivost, sposobnost upravljanja timom i troškovima, ali i hrabrost da se usudiš biti drugačiji. Danas nije dovoljno samo znati napraviti dobru tortu – moraš znati i ispričati priču, prepoznati želje svojih gostiju, osluškivati trendove, ali i ostati vjeran sebi.

I najvažnije – moraš voljeti ljude. Jer slastičarstvo nije samo posao, to je servis radosti, posao u kojem ljudima ulaziš u živote kroz njihove najsvečanije i najnježnije trenutke.

Ukratko – nije lako, ali ako imaš viziju, karakter i srce, možeš stvoriti nešto stvarno posebno. I to vrijedi svake kapi znoja.

Trendovi u svijetu slastičarstva se mijenjaju u skladu s vremenom. Što se značajno promijenilo u odnosu na prije?

U posljednjih 20-tak godina svijet slastičarstva doživio je pravi mali revolucionarni preokret. Od sastojaka i tehnika, do prezentacije i filozofije – gotovo da nema segmenta koji se nije promijenio.

Nekad su slastice bile sinonim za teške kreme, klasične biskvite i obiteljske recepte koji se prenose s koljena na koljeno. Danas  se sve više teži lakšim teksturama, izraženijim okusima i vizualnoj eleganciji, uz zadržavanje autentičnosti.

Tehnički gledano, moderne slastičarske metode značajno su unaprijedile pristup izradi slastica. Danas  je normalno da se čokolada precizno i ispravno temperira, da se kreme i gelovi stabiliziraju uz pomoć pektina, agar-agara itd. , normalno je da se koriste kvalitetne kuverture, mirror glaze (zrcalne glazure)  postala su naša svakodnevnica,koje zahtijevaju točno određene temperature i teksture.

Veliku ulogu ima i napredna tehnologija – poput šokera za brzo hlađenje, pećnica s preciznim programima pečenja, termometara s točnim sondama, pa čak i digitalizacija receptura radi bolje kontrole procesa i uštede vremena.

Nekada se radilo "odokativno", danas je sve precizno, mjerljivo i ponovljivo – ali uz zadržavanje umjetničkog i senzualnog aspekta slastičarstva, koji ni jedna tehnologija ne može zamijeniti.

Osim toga, estetika je postala neizostavan dio svakog deserta. Desert više nije "samo ukusan" – on mora i pričati priču, biti fotografiran, dijeljen, pamtljiv.

Poseban naglasak stavlja se i na sezonalnost, lokalne sastojke, održivost i sve više na alergene i nutritivne vrijednosti – bezglutenski, veganski, deserti s manje šećera I sl. postaju standardni dio ponude.

No ono što je meni osobno najljepše – i dalje je to umjetnost sa srcem. Samo sada s više znanja, više alata i više prostora za kreativnost.

Rijetko koja osoba ne voli slatko i može bez slatkog. Koji je vaš najdraži desert i zašto?

Nakon toliko godina provedenih u svijetu slastica, isprobavanja raznih kombinacija i osmišljavanja novih recepata, moram priznati da su mi najdraže one jednostavne, iskrene slastice. Obožavam dobru starinsku štrudlu od jabuka, ali s jednom važnom napomenom – jabuke moraju biti rezane na kockice ili listiće, nikako ribane! To je možda stvar odrastanja u Njemačkoj, ali meni tek one pečene, rezane jabuke, koje puste svoj sok dok zagrizeš – daju pravi gušt. Ribane se, po meni, prebrzo pretvore u kašu i izgubi se tekstura – ali naravno, to je stvar osobnog ukusa.

Generalno, više naginjem voćnim desertima, volim da je okus kiselkast, lagan i svjež, a ne previše sladak. Maline u kolačima su mi apsolutni favorit – imaju tu finu notu živosti koja desertima daje karakter.

Nisam ljubitelj teških, preslatkih deserata – volim kad je slastica izbalansirana, kad šećer ima funkciju, a ne samo količinu. Ne volim da je nešto „slatko radi slatkog“, nego da svaki sastojak ima svoje mjesto i razlog. Po meni je prava slastica ona koja ostavi dojam, ali ne opterećuje nepce – nego zove na još jedan zalogaj.

Obrazovanje upotpunjuje svaku osobu na kvalitetan i koristan način. Koliko vam je obrazovanje pomoglo u poslu?

Apsolutno smatram da je obrazovanje jedan od ključnih stupova uspjeha – ne samo u slastičarstvu, već u svakom ozbiljnom poslovanju. Ono  ti daje strukturu razmišljanja, širinu pogleda i alate kojima možeš bolje razumjeti procese, donositi kvalitetne odluke i dugoročno razvijati svoj posao.

No,  jednako važno kao i obrazovanje, za mene je bilo i radno iskustvo koje sam prethodno stekla u menadžmentu. Jer, kao što sam već rekla – nije dovoljno znati napraviti savršenu tortu. Moraš znati voditi tim, planirati nabavu, kontrolirati troškove, analizirati tržište, donositi strateške odluke i imati viziju razvoja.

U  slastičarstvu, pogotovo ako vodiš vlastitu firmu, moraš razmišljati unaprijed. Dok radimo božićne narudžbe, ja već razmišljam o Uskrsu; kad se Uskrs približi, planiram ljeto – i tako stalno, barem jedan korak ispred. Jer dobar posao ne nastaje slučajno – on je rezultat kombinacije znanja, iskustva, organizacije i intuicije.

U konačnici, obrazovanje ti ne daje gotove recepte, ali te nauči kako razmišljati, kako se prilagoditi, kako voditi – i to je neprocjenjivo u svakodnevnom životu jednog poduzetnika.

Žena ste poduzetnica i “lavica”, odnosno borac. Kada je najteže bilo biti poduzetnica, a kada “lavica”?

Ima jako puno trenutaka kada je teško bilo biti poduzetnica recimo na samom početku kad sam morala nositi sve – i peći kolače i voditi brigu o poslu, i o timu, i o financijama – a istovremeno ostati mirna i nasmijana pred gostima i timom. Kad svi čekaju da ti riješiš, odlučiš, podneseš. Isto tako ima trenutaka kad sumnjaš – u sebe, u smjer, u to ima li sve smisla. To su ti trenuci tišine, između dvije smjene, kad ti se sve čini preteško. Također u trenucima ekonomske neizvjesnosti kao što je to bilo za vrijeme korone, kad si odgovorna ne samo za sebe nego i za tim ljudi koji ovise o tebi.

A onda je tu i ona “lavica” u meni koja se budi kad više nemaš izbora nego zagristi, ustati, i ići dalje – i kad iznenadiš samu sebe koliko snage zapravo imaš.
Taj lavlji instinkt najviše osjetiš kad se sve raspada, a ti i dalje stvaraš – tortu, tim, smisao.Lavica sam bila onda kad sam se morala boriti za svoju viziju, i kad sam odlučila ne pristajati na manje, čak i kad bi bilo lakše popustiti.
Ponekad si lavica jer želiš, a ponekad jer nemaš izbora – netko mora donijeti odluke, i to brzo, s osmijehom, dok pećnica zvoni i netko ti postavlja neka bitna pitanja i traži brzu odluku. I naposljetku… lavica nije ona koja uvijek viče i vodi, nego ona koja u najtišim trenucima odluči da neće odustati.
Biti lavica ne znači biti bez straha, nego birati hrabrost usprkos strahu.

Smijeh i suze prikaz su emocija koje nas prate cijeli život. Kada ste se najviše smijali, a kada plakali?

Bilo je zaista mnogo trenutaka ispunjenih i smijehom i suzama – i često su dolazili jedan za drugim, kao da su na rasporedu. Bilo je smijeha kad bi iz kuhinje izjurila ravno u auto pa na sastanak s radnom kapicom na glavi (svi znaju da te kapice izgledaju grozno na svakome), ili kad bi ti stopala toliko otekla da više ne možeš ući u čizme u kojima si ujutro došla na posao – pa ih tijekom vožnje, dok juriš na sastanak, pokušavaš na silu ugurati, a na kraju uđeš na sastanak s jednim stopalom još napola uvučenim. Što ćeš – ostaje ti samo smijati se, jer stvarno, što drugo preostaje?

A bilo je i suza, naravno – od umora, neizvjesnosti, odgovornosti, osobito kad vodiš posao i znaš da nisi tu samo zbog sebe, već i zbog ljudi koji rade s tobom i uz tebe.

To su ti početnički dani kad ti sve prolazi kroz glavu – i da odustaneš i da nastaviš, a često oboje u istom danu. No, kroz godine naučiš balansirati. S vremenom stigne iskustvo, rutina, pragmatičnost – više se ne uzrujavaš zbog svake sitnice, znaš da će i to proći, da svaka sezona ima svoje padove i vrhunce.Naučiš pragmatičnije gledati na izazove, manje dramatizirati u glavi i brže tražiti rješenja.

Jedino što je ostalo postojano – to je smijeh. On me uvijek prati, i u krizi i u slavljima. Smijeh je moj ventil, moj saveznik i moj način da ostanem svoja – čak i kad sve oko mene kuha, figurativno ili doslovno.

Kako biste vi sebe opisali kao osobu, a kako bi vas drugi okarakterizirali?         

Nisam osoba koja bi se opisala suhoparno nabrajajući neke osobine. U svom stilu bi odgovorila, da mislim kako sam osoba koja voli stvarati – ne samo slastice, nego i odnose, ideje, priče. Ne mogu raditi stvari napola – kad sam u nečemu, onda sam potpuno.Ne volim dramu niti neke igrice – ni na tanjuru, ni u životu i radi toga sam postala s godinama vrlo precizna u selekciji ljudi oko sebe. Naučila sam ne biti uvijek u pravu, već u miru!

Rekla bih da sam osoba koja jako cijeni humor – ako se možemo zajedno nasmijati i kad gori pećnica, onda ćemo preživjeti sve. Zezancija mi je način preživljavanja, ventil i ljepilo za timski duh. Kukanje ne podnosim – doslovno me iscrpljuje – i svojedobno sam u firmi uvela "antizavijanje" pravilo: može sve osim kukanja.Volim mir i tišinu, ali i dinamičnost, putovanja, akciju – nekad sam spremna pokrenuti pet stvari odjednom, a nekad tri dana ne izgovoriti ni riječ. I jedno i drugo mi treba da ostanem svoja.

A što bi drugi rekli za mene?

Moji u timu bi valjda rekli da sam "ona koja sve zna ili sazna, sve vidi i sve osjeti prije nego što se dogodi"i uvijek naiđem baš kad su nešto zeznuli, to je valjda to majčinsko  šesto čulo, kojoj ništa ne možeš sakriti.

Prijatelji bi sigurno imali puno toga za reći, ali da skratim, vjerujem da bi rekli kako na mene uvijek mogu računati I vjerojatno bi rekli da uvijek imam spreman kofer za neko putovanje ili barem kratki trip. I da ako nešto mogu pretvoriti u putovanje, izlet ili bar dobru večeru – to ću svakako učiniti.

Kolege ugostitelja bi pak rekli da sam čvrsta, pouzdana, rekli bi da sam ponekad stroga, ali da uvijek igram fer. I da se iza tog "čvrstog upravljača" krije velika doza topline i humora.

A što bi rekla obitelj? Oni me znaju najbolje u svim nijansama – i vjerujem da me vole baš takvu.

Život čine trenuci koji se pamte. Koji je događaj posebno upotpunio vaš život, ali ga i na neki način promijenio?

Majčinstvo je, vjerujem, svaku ženu duboko promijenilo, pa tako i mene. Od tog trenutka više nisi ista osoba – jer više ne živiš samo za sebe. Počinješ učiti o strpljenju, snazi, nesebičnosti, ali i o vlastitim granicama. Učiš kako se mijenjati, rasti i prilagođavati dok istovremeno odgajaš jedno malo biće koje ti je povjereno, a o kojem zapravo nitko ne dobije priručnik. To je put koji te ljušti, gradi i na kraju čini nježnijom i čvršćom u isto vrijeme.

A onda je tu i Amélie – moj drugi "životni projekt", koji me naučio svemu što nisam znala da trebam znati. Ona me izbrusila, ojačala, naučila kako stati za sebe, kako reći “ne” mirno i bez ikakve drame otići kada osjetiš nepoštovanje. Sve što sam prošla kroz godine stvaranja Amélie – od izazova, odluka, rizika i pobjeda – pomoglo mi je da se formiram u ženu s jasnim stavom i granicama, ali još uvijek otvorenim srcem.

I dalje osjećam snažnu potrebu učiti o sebi i tražiti dublji smisao vlastitog postojanja. Volim učiti, istraživati, rasti. Raditi na pogrešnim uvjerenjima s kojima svi odrastamo – onima koja nas nesvjesno ograničavaju u životu. Unatoč svim prethodnim iskustvima, i dalje s radošću pohađam radionice i tečajeve za koje vjerujem da me mogu dodatno obogatiti i pomoći mi da postanem bolja verzija sebe.A kad sam bolja sebi, automatski sam bolja i svima oko sebe.

Međutim ta dva iskustva, svako na svoj način, svakako su me naučila voljeti sebe, ljude, život bez uvjeta, boriti se kad treba, ali se i prepustiti drugima punog srca i ne bojati se promjena. I za to sam duboko zahvalna.

U prevelikom izboru narodnosti i ljudi iz različitih gradova, krajeva, a samim time i država odlučili smo izdvojiti Francusku i njihove stanovnike, te Italiju i njihove stanovnike.

U nastavku ćemo izdvojiti 10 činjenica o Francuzima i Talijanima, te kroz taj pregled istaknuti zanimljivosti i otkriti različitosti, a samim time i specifičnosti jednih i drugih.

FRANCUSKA I FRANCUZI

1. Francuzi su prepoznatljivi po dobroj kuhinji i kulinarstvu. Preporučuje se da u restoranu turisti naruče po nekoliko jela i na taj način kušaju više toga. Isto tako, ako ostavite hranu na tanjuru, to može uvrijediti kuhara.

2. Vrlo su ponosni na svoj jezik i bez obzira ako znaju engleski ili neki drugi jezik uvijek će radije govoriti francuski. Inače onima koji žele naučiti ovaj jezik vrijedi naglasiti da se moraju mnogo potruditi da ga nauče govoriti i pisati.

3. Imaju visoke kriterije po pitanju odijevanja. Cijeli svijet im je zahvalan za modna otkrića koja su nedostižna. Spomenimo samo prugaste majice, beretke…

4. Vole jesti sir za desert, pa umjesto kolača jedu sir i piju čašu vina.

5. Njihov najdraži kruh je baguette i spremni su pješačiti itekako dugo kako bi kupili omiljeni kruh.

6. Redovito su spremni na kritičko mišljenje, pa pozitivan pogled na svijet i smijanje smatraju naivnim postupkom, te nedostatkom inteligencije.

7. Vole pješačiti, pa neki na posao idu pješke umjesto automobilom, teže zdravom načinu života.

8.Često koriste riječi dobar dan i oprostite, odnosno bonjour i pardon.

9. Francuzi su veliki zavodnici i ljubavnici, a francuski poljubac je i više nego poznat.

10. Otkrili su i obogatili beauty svijet/industriju svojim proizvodima i to ne samo parfemima, već i mnogobrojnim kozmetičkim proizvodima/brendovima.

ITALIJA I TALIJANI

1. Talijani su veseljaci, vole pjesmu i ples. Spremni su na zezanciju i vrlo su druželjubiv i vesel narod. Isto tako kad se svađaju znaju biti vrlo zanimljivi.

2. Njihova je kuhinja poznata širom svijeta. Spaghetti i tjestenina jedu se s ljubavlju uvijek i svugdje Poznati su spaghetti milanese i spaghetti bolognese nazvani po talijanskim gradovima. Također viljuška je postala poznata u svijetu zbog njihove paste jer se na taj način uvrću i jedu upravo spaghetti.

3. Majstori su za pripremu pizze. Na Siciliji se pripremaju pizze s debelom korom, dok su u cijeloj Italiji vrlo popularne bijele pizze bez umaka od rajčice.

4. U Italiji se proizvodi više od 450 vrsta raznih sireva.

5. Panna Cotta, tiramisu i panettone su njihovi najpoznatiji deserti.

6. Talijanski jezik je zanimljiv, zvučan. Sami talijani znaju brzo pričati pa ih je nekad teško razumjeti. Vrsni su komunikatori i pregovarači kada idete u šoping. Cjenkati se s njima baš je for a.

7. Umjetnici, pjevači, glumci, sportaši… rodom iz Italije prepoznatljivi su svugdje u svijetu. Također, Italija ima više UNESCO zaštićenih spomenika u svijetu od bilo koje druge države - i to čak njih 50.

8. Italija je zemlja s najvećim brojem vulkana u Europi.

9. Velik broj Talijana sa sjevera zemlje ne može razumjeti Talijane sa juga zemlje.

10. Prva sveučilišna diploma ikada dodijeljena je upravo u Italiji i to u Padovi 1678. godine.

Prva asocijacija na riječ razglednica je sasvim logično ona s putovanja - tiskana koju možemo držati u ruci. Za razliku od tih razglednica postoje one koje život znače, ali se ne nose u ruci, već u srcu.

To su životne razglednice koje smo gledali vlastitim očima na putovanjima. To je doživljaj, trenutak, situacija, mjesto…
Kad bi svaki pravi pustolov ili potencijalni putoholičar mogao birati svoju hit turističku destinaciju, to bi uistinu bio vrlo težak zadatak.
Međutim, uvijek postoje one države/gradovi koji imaju posebno značenje za svakog istinskog ljubitelja ili ljubiteljicu putovanja.
Posebno bi istaknuli Francusku, a vjerujemo da bi se s time složili mnogi pravi “turisti u svojoj državi” ili pak oni koji ciljano idu u obilazak Francuske.

Francuska je jedna od najposjećenijih i najpopularnijih turističkih destinacija na svijetu.

Francuzi se itekako imaju čime ponositi jer su u mnogočemu prvi i to ne samo na europskoj, već na i svjetskoj razini.

Po čemu je sve Francuska poznata?

Gastronomiji (sir, macaronsi…), ali i vinu. Itekako vrijedi istaknuti da je UNESCO 2010. godine francusku hranu proglasio nematerijalnom kulturnom baštinom čovječanstva.

Modi ( posebice visoka svjetska moda, a o modnoj dizajnerici Coco Chanel, pionirki u svijetu mode riječi bilo napisane ili izgovorene, sasvim su suvišne)

Kozmetici općenito, ali s velikom tendencijom na parfeme. U Parizu se inače nalazi muzej parfema.

Književnosti– Francuska je zemlja koja je osvojila najviše Nobelovih nagrada za književnost i to čak 14 nagrada.

Francuskom jeziku – jezik diplomacije

Umjetnosti - Claude Monet, Camille Pissarro, Pierre Bonnard, Marcel Duchamp…

Poznatoj kinematografiji, svjetskim prvenstvima i još mnogočemu.

Iako je umjetnost iznimno opsežna ljudska djelatnost, četiri ključna pojma koja bi trebala uključivati svaka grana umjetnosti su talent, obrazovanje, kreativnost i inspiracija.
Martin Dalmas, izniman umjetnik francusko-hrvatskih korijena svoj specifičan opus prikazuje crtanjem portreta i karikatura. Svaki njegov rad među ostalim sadrži i ove 4 bitne odrednice koje su jasno naglašene i istaknute.
Kod stvaranja istih vrlo je važno upoznati, otkriti i predstaviti ljudsku osobnost, a tek onda odabrati tehniku koja će na najbolji mogući način prenijeti osobnost i imidž nacrtane osobe.
Osobnost i imidž Martina Dalmasa, ali i njegovih radova pobliže upoznajte čitanjem intervjua.

Putovanja postavljaju pitanja i daju odgovore na različite situacije i trenutke. Vaš životni put ima istinsku poveznicu između Francuske i Hrvatske. Pojasnite našim čitateljima o čemu je točno riječ.

Putovanja između Francuske i Hrvatske bila su ključna točka u mom životu i umjetničkom putu. Rođen sam kao sin francuskog oca i hrvatske majke, što je postavilo temelje za moju duboku povezanost s obje zemlje i kulturama. Odrastajući, često sam putovao između ove dvije zemlje, što mi je omogućilo da upijem bogatstvo njihovih kultura, jezika i tradicija.

Ova iskustva su me oblikovala na mnogo načina. Upoznao sam različite perspektive, estetiku i načine života, što je imalo snažan utjecaj na moje umjetničko stvaralaštvo. Moji radovi često odražavaju spoj francuskog i hrvatskog nasljeđa, reflektirajući moju raznoliku kulturnu pozadinu.

Putovanja su mi također pružila inspiraciju za mnoge od mojih umjetničkih djela. Pejzaži, arhitektura, ljudi i običaji koje sam susretao na svojim putovanjima postali su motivi u mojim karikaturama i portretima. To mi je omogućilo da stvorim jedinstveni stil koji odražava moju povezanost s obje kulture.

U konačnici, putovanja su mi otvorila vrata razumijevanja, tolerancije i poštovanja prema različitostima. One su mi pomogle da razvijem svoj umjetnički izraz i da pronađem svoje mjesto u svijetu umjetnosti.

Umjetnost je strast, poziv, talent, vizija… Koju biste još odrednicu dodali ovom nabrajanju, a na najbolji mogući način predstavlja vaše viđenje umjetnosti?

Kao dodatnu odrednicu ovom nabrajanju, dodao bih riječ "emocija". Za mene, umjetnost nije samo izražavanje vještina ili prenošenje vizija, već je duboko ukorijenjena u emocijama. Emocije su srž svake umjetničke kreacije i često su pokretačka sila koja inspirira umjetnika da stvara.

Emocije su ono što daje dubinu i autentičnost umjetničkom djelu. Kroz umjetnost, možemo prenositi radost, tugu, ljubav, strah, nadu i mnoge druge osjećaje na način koji povezuje ljude na dubljoj razini. Ona omogućuje umjetniku da komunicira s publikom na emocionalnoj razini, stvarajući tako duboke i trajne veze.

Stoga, za mene, emocije su ključni element u umjetnosti i predstavljaju važan dio mog viđenja umjetničkog stvaralaštva.

Obrazovanje i usavršavanje je vrlo važno u svakom napredovanju pa tako i u vašem. Gdje ste se educirali i koliko vam je to pomoglo u obogaćivanju znanja iz struke?

Obrazovanje i kontinuirano usavršavanje su zaista ključni za napredak u bilo kojem području, pa tako i u umjetnosti. Moj put obrazovanja započeo je na École Nationale Supérieure d’Arts à la Villa Arson u Nici, Francuska. To je prestižna škola umjetnosti koja mi je pružila temeljno znanje, ali i potaknula moju kreativnost i istraživački duh.

Tijekom studija na Villa Arsonu, imao sam priliku upoznati se s različitim umjetničkim stilovima, tehnikama i teorijama. To iskustvo proširilo je moj vidik i potaknulo me da istražujem svoj vlastiti umjetnički izraz. Kroz radionice, predavanja i interakciju s kolegama i profesorima, stekao sam dublje razumijevanje umjetnosti i njezine uloge u društvu.

Nakon diplomiranja, nastavio sam učiti i usavršavati se kroz praktično iskustvo rada na svojim umjetničkim projektima. Svaki novi rad predstavlja novi izazov i priliku za učenje. Također sam bio otvoren za rad s različitim materijalima i tehnikama, što mi je omogućilo da proširim svoje sposobnosti i steknem nove vještine.

Ukupno gledano, obrazovanje i usavršavanje su mi neizmjerno pomogli u obogaćivanju znanja iz struke. Oni su mi pružili temelje, ali i potaknuli moju strast i znatiželju za istraživanjem umjetnosti. Svaki korak na mom obrazovnom putu bio je korak prema naprijed u mom umjetničkom razvoju.

Izložbe su posebni događaji i jedan od najljepših načina predstavljanja umjetničkih djela širokoj javnosti. Gdje su vaši radovi ponosno i posebno bili predstavljeni?

Moji radovi su imali priliku biti predstavljeni na nekoliko posebnih izložbi širom Europe, što je za mene bio izuzetno važan i inspirativan dio umjetničkog putovanja. Neki od najznačajnijih događaja na kojima su moji radovi bili izloženi uključuju:

Galerije u Parizu: Pariz, kao jedan od svjetskih centara umjetnosti, bio je domaćin nekoliko mojih izložbi u renomiranim galerijama. Ovdje sam imao priliku predstaviti svoje radove lokalnoj i međunarodnoj publici te razviti suradnje s drugim umjetnicima i kolekcionarima.

Umjetnički festivali: Sudjelovanje na umjetničkim festivalima diljem Europe pružilo mi je priliku izlagati svoje radove u dinamičnom i inspirativnom okruženju. Ti događaji su me povezali s drugim umjetnicima i ljubiteljima umjetnosti te mi omogućili da širim svoj utjecaj i doprinosim umjetničkoj sceni.

Online platforme za umjetnost: Osim tradicionalnih galerija i festivala, također sam imao priliku izlagati svoje radove na online platformama posvećenim umjetnosti. To mi je omogućilo da dosegnem širu publiku i predstavim svoje radove ljubiteljima umjetnosti diljem svijeta. Jedan od najboljih primjera je baš international cartoon exhibition koji se održava baš u Zagrebu.
A najbolji primjer je moja web stranica Martin.hr – to je mjesto gdje umjetnost započinje.

Vaš umjetnički opus je crtanje portreta i karikatura. Kako ste se odlučili na tu vrstu umjetnosti? Koliko je uopće važno i zahtjevno predstaviti osobine ličnosti kroz ove dvije navedene forme? Što je popularnije tzv. obično crtanje ili pak digitalno?

Odluka da se posvetim crtanju portreta i karikatura proizašla je iz moje strasti prema ljudskoj formi i izrazu. Fascinira me sposobnost uhvaćanja suptilnih karakteristika i emocija kroz crtež, što je posebno izraženo u portretima i karikaturama.
Portreti su za mene način da istražim dubinu ljudske ličnosti i prenesem njezinu suštinu kroz crtež. Pokušavam uhvatiti ne samo fizičke karakteristike, već i unutarnju suštinu osobe koju portretiram.
S druge strane, karikature mi pružaju mogućnost da istaknem i pretjeram određene karakteristike kako bih stvorio humoristični prikaz. Karikature su za mene izazov jer zahtijevaju preciznost u prepoznavanju ključnih karakteristika osobe, ali istovremeno dopuštaju kreativnu slobodu u interpretaciji.
Predstaviti osobine ličnosti kroz portrete i karikature zahtijeva duboko promatranje i razumijevanje ljudske psihe. Bitno je uhvatiti esenciju osobe i prenijeti je kroz crtež, bez obzira na to radi li se o realističnom portretu ili stiliziranoj karikaturi.
Što se tiče popularnosti, oblik crtanja - tradicionalno ili digitalno - ovisi o preferencijama publike i kontekstu u kojem se radovi prikazuju. Tradicionalno crtanje može imati svoj šarm i autentičnost, dok digitalno crtanje pruža brži i često više prilagodljiv način stvaranja umjetnosti – zato je nastala i web stranica Martin.hr.

Inspiracija je pojam koji je vrlo bitan u umjetnosti. Gdje crpite inspiraciju i postoje li situacije kada jednostavno nemate ideju kako dalje? Što tada radite i o čemu razmišljate?

Inspiracija je ključni element u umjetnosti, a pronalaženje izvora inspiracije može biti raznoliko i individualno iskustvo za svakog umjetnika. Za mene, inspiracija dolazi iz različitih izvora i može se manifestirati na različite načine:
Putovanja: Putovanja su za mene veliki izvor inspiracije. Otkrivanje novih kultura, pejzaža i ljudi potiče moju kreativnost i osvježava moj um.
Priroda: Priroda ima svoju ljepotu i harmoniju koja me uvijek inspirira. Promatranje prirodnih fenomena, boja i tekstura često me potiče na stvaranje.
Svakodnevni život: Često pronalazim inspiraciju u svakodnevnim situacijama, interakcijama s ljudima i promatranju okoline. Mali trenuci života mogu biti izvor dubokih emocija i ideja za umjetničke radove.
Drugi umjetnici: Rad drugih umjetnika, bilo da je riječ o klasičnim majstorima ili suvremenim kreatorima, može me inspirirati i potaknuti na razmišljanje o vlastitom stvaralaštvu.
Iako je inspiracija važna, postoje trenuci kada se suočavam s blokadom ili nedostatkom ideja. U tim situacijama pokušavam se opustiti i otvoriti novim iskustvima. Često šetam, meditiram ili se bavim drugim aktivnostima koje me ispunjavaju. Ponekad je važno jednostavno prihvatiti da su kreativni procesi ciklični i da dolaze i odlaze.
Kada se suočim s nedostatkom inspiracije, često se vraćam svojim temeljima i osnovnim tehnikama crtanja. Ponekad se okrećem eksperimentiranju s novim materijalima ili tehnikama kako bih probudio svoju kreativnost. Važno je biti strpljiv i ne forsirati proces, već dopustiti inspiraciji da se prirodno pojavi kroz vlastite misli i osjećaje.

Tijekom djetinjstva i mladosti sanjamo mnoge snove pa tako i one vezano uz to što bi htjeli biti kada odrastemo. Jeste li oduvijek htjeli biti umjetnik ili se vaše mišljenje tijekom godina mijenjalo?

Moj odnos prema umjetnosti i želja da postanem umjetnik prisutan je još od djetinjstva. Čak i u najranijim godinama, osjećao sam privlačnost prema crtanju, bojanju i izražavanju kroz različite umjetničke medije. Dok sam odrastao, ova strast prema umjetnosti samo je jačala.
Iako sam razmišljao i o drugim karijerama tijekom adolescencije, kao što su zanimanja u području znanosti ili tehnologije, uvijek sam se vraćao umjetnosti kao svojoj istinskoj strasti. Shvatio sam da je umjetnost ono što me zaista ispunjava i što me inspirira da istražujem i stvaram.
Moje mišljenje tijekom godina nije se značajno mijenjalo u pogledu želje da se posvetim umjetnosti. Naprotiv, kako sam rastao i stjecao iskustvo, moja predanost umjetnosti postajala je sve dublja. Svaki korak na mom umjetničkom putu potvrđivao je moju odluku da postanem umjetnik i da se posvetim stvaranju.
Dakle, mogu reći da je moja želja da budem umjetnik uvijek bila prisutna i nepokolebljiva, iako sam kroz godine imao različita iskustva i razmišljanja. To je put koji me vodio kroz mnoge izazove i radosti, ali uvijek s osjećajem duboke strasti i svrhe.

Vrlo je važno znati da netko cijeni vaš rad i u njemu prepoznaje stručnost, kvalitetu, ljubav i smisao. Tko vam je najveća podrška u radu, ali i općenito u životu?

Najveća podrška u mom radu i životu dolazi od moje obitelji, prijatelja i kolega umjetnika. Oni su uvijek bili uz mene, pružajući podršku, ohrabrenje i inspiraciju u svakom koraku mog umjetničkog puta.
Moja partnerica naravno koja me uvijek podržava u mojim umjetničkim nastojanjima, bila je uz mene tijekom izložbi, radionica i drugih događaja povezanih s mojim radom. Njena podrška daje mi snagu i motivaciju da nastavim stvarati i rasti kao umjetnik.
Također, moja suradnja s drugim umjetnicima, mentori i kolege u umjetničkoj zajednici pružaju mi veliku podršku i inspiraciju. Razmjena ideja, suradnja na projektima i međusobna podrška oplemenjuju moj umjetnički rad i pomažu mi da se razvijam kao umjetnik.
Ukupno gledano, imam sreću da oko sebe imam ljude koji vjeruju u mene i podržavaju me u svemu što radim. Njihova podrška mi daje vjeru u sebe i motivira me da nastavim raditi na ostvarenju svojih snova i ciljeva, kako u umjetnosti tako i u životu općenito.

Koja je po vašem mišljenju najzahtjevnija tehnika crtanja i zašto? U širokoj i šarenoj lepezi poznatih, te priznatih umjetnika na europskoj i svjetskoj razini tko bi bio na vašoj listi od 5 favorita i zašto?

Najzahtjevnija tehnika crtanja može varirati ovisno o preferencijama i vještinama svakog umjetnika. No, neke od tehnika koje se često smatraju izazovnima uključuju:
Hiperrealistično crtanje: Ova tehnika zahtijeva vrhunsku preciznost i detaljnost kako bi se postigao izgled fotografije. Potrebno je puno vremena, strpljenja i vještine kako bi se postigao realističan rezultat.
Akvarel: Rad s akvarelom zahtijeva vještinu u manipulaciji vodom, bojama i papiru. Kontrola nad ovom tekućom medijem može biti izazovna, a greške teško ispravljive.
Suhopoljevka (Crtež ugljenom): Crtež ugljenom zahtijeva vještinu u manipulaciji tamnim tonovima i različitim teksturama. Preciznost u crtanju i upravljanje kompozicijom su ključni.
Pastel: Rad s pastelom zahtijeva mekoću i osjećajnost u nanošenju boje, kao i vještinu u miješanju i slojevima.
Grafit: Iako se čini jednostavnim, crtanje grafitom može biti izazovno zbog potrebe za postizanjem različitih tonova i tekstura samo jednim alatom.
Što se tiče favorita među umjetnicima, izbor je uvijek subjektivan, ali evo pet umjetnika koji su me osobno inspirirali svojim radom:
Leonardo da Vinci: Za njegovu genijalnost, dubinu i širinu interesa te remek-djela poput Mona Lise i Posljednja večera.
Vincent van Gogh: Njegova ekspresivnost, korištenje boje i emocija koje prenosi njegovo djelo ostavljaju dubok dojam.
Rembrandt: Majstor svjetla i sjene, Rembrandtova sposobnost da uhvati emocije i karakter osoba u svojim portretima ostaje inspirativna.
Pablo Picasso: Revolucionarni pristup umjetnosti, stalno eksperimentiranje s formom i stilom te neprestano evoluiranje njegova rada.
Claude Monet: Za njegovu impresionističku tehniku i sposobnost da uhvati svjetlost i atmosferu kroz svoje pejzaže.
Ovi umjetnici svaki na svoj način oblikovali su povijest umjetnosti i ostavili dubok trag svojim djelima, inspirirajući generacije umjetnika diljem svijeta.

I umjetnici trebaju predah i odmor od rada. Na koji način smanjujete i/ili izbjegavate stres, u čemu posebno uživate, koji su vaši hobiji, omiljena razonoda ili pak način za bijeg od vrlo užurbane i nerijetko surove stvarnosti?

Kao umjetnik, važno je pronaći ravnotežu između rada i odmora kako bi se očuvala kreativnost i mentalno zdravlje. Evo nekoliko načina na koje smanjujem stres i pronalazim vrijeme za odmor i opuštanje:
Šetnje u prirodi: Prirodni okoliš pruža mi smirujući učinak. Volim provoditi vrijeme u šetnjama prirodom, promatrajući pejzaže, slušajući zvukove okoline i osjećajući svježi zrak.
Vježbanje: Redovita tjelesna aktivnost, poput joge, plivanja ili šetnje, pomaže mi osloboditi stresa i napetosti. Vježbanje također potiče oslobađanje endorfina, koji potiču osjećaj sreće i opuštenosti.
Čitanje: Čitanje knjiga, posebno inspirativnih romana, poezije ili knjiga o umjetnosti, pruža mi bijeg u svijet mašte i potiče refleksiju.
Glazba: Glazba je važan dio mog života. Slušanje omiljenih glazbenih kompozicija ili sviranje instrumenta pruža mi terapeutski učinak i pomaže mi da se opustim.
Putovanja: Otkrivanje novih mjesta i kultura pruža mi duboku inspiraciju i obnavlja moju kreativnost. Putovanja su za mene prilika za istraživanje, učenje i povezivanje s različitim ljudima i okolinama.
Umjetnički projekti izvan komercijalnih obaveza: Ponekad radim na osobnim umjetničkim projektima koji me ispunjavaju i oslobađaju od pritiska komercijalnih zahtjeva.
Druženje s obitelji i prijateljima: Kvalitetno vrijeme provedeno s voljenima pruža mi podršku, radost i smijeh koji su neizmjerno važni za opuštanje i osjećaj povezanosti.
Ovi hobiji i aktivnosti pomažu mi da se opustim i obnovim energiju, omogućujući mi da se vratim svom umjetničkom radu osvježen i inspiriran.