Čitanje je opuštajuća, zdrava i edukativna aktivnost, preporučljiva i djeci i starijima.

Ta aktivnost razvija vaš mozak, daje vam mogućnost za razmišljanje i logično zaključivanje, vodi vas u imaginarni svijet mašte…

Na sreću čitanje ne odlazi u zaborav, ali se zanemaruje, zbog interneta i ostalih čimbenika povezanih s tim.

Internet, digitalna tehnologija, web sajtovi sve je to vrlo brzo dostupno i što se može reći, nadohvat ruke. Sve što trebate učiniti jest imati mobitel i znati upravljati s njim.

Vremena se mijenjaju, a tehnologije veoma brzo napreduju.

Tome ide u prilog da su kompjutere i laptope počeli zamjenjivati mobiteli svih vrsta i marki.

Na koji način se čita i gdje se čita? Na web platformama.

Postavlja se pitanje - koliko se danas uopće čitaju knjige, slikovnice, stripovi i kakva je budućnost štiva, odnosno tiskanih izdanja?!

Po svemu sudeći loša. Knjige se rijetko posuđuju u knjižnicama, a još rjeđe kupuju. Izgleda da je čitanje tiskanih izdanja rezervirano samo za određenu skupinu osoba.

Činjenica je da prije nisu postojale moderne tehnologije, pa su svi čitali i bili “zdraviji” i “sretniji”.

Također rijetko tko više  piše vlastitom rukom jer se sve odvija u programima koje nudi laptop ili pak mobitel.

Prošlost je za sobom ostavila lijepa vremena kada su se ljudi više družili i više se razgovaralo, a danas društvene mreže predstavljaju hit vrstu druženja.

Alis Marić velika je zaljubljenica u knjige i općenito čitanje, uspješna poduzetnica, divna osoba, kao i brižna majka. Njezina strast prema knjigama dovela ju je do popularnosti, a tu popularnost potvrđuje i informacija da njezinu facebook stranicu pod nazivom Čitaj knjigu prati čak 650 tisuća osoba što je itekako veliki uspjeh. O strasti prema knjigama, najdražem naslovu, faktoru presudnom za kupnju knjige kao i najposebnijem komentaru na njezin rad otkrila nam je u intervjuu.

foto: Šime Eškinja

Odakle dolazi strast prema knjigama, ljubav prema čitanju i navika kupovanja knjiga raznih sadržaja i koliko dugo to traje?

To traje od rođenja. Sjećam se da sam već s tri godine natezala kojekakve slikovnice po kući. Fascinirale su me knjige, boje, lijepe slike i stranice pune slova. Počela sam čitati s pet godina. Majka je jako voljela knjige i ona mi je jako rano usadila tu ljubav. Imali smo malu, ali vrijednu biblioteku pored koje bih uvijek sjedila i vadila knjige. Listala ih, mirisala i molila mamu da mi priča priče. Isto tako smo majka i ja često išle knjižnicu. Naime u to vrijeme nije bilo toliko popularnih knjižara kao danas. Nisu se u tolikom broju kupovale knjige. Običaj je bio posuditi knjigu. Sjećam se dobro tih odlazaka u knjižnicu. To je bio redovno događaj tjedna ili mjeseca. Tek kada sam imala nekih šesnaest godina počela sam si sama kupovati knjige. Posebna radost bi me obuzimala prilikom ulaska u knjižaru. Satima ne bih izlazila. I dan danas su mi to nezaobilazni rituali.

Smatrate li čitanje opuštanjem, informiranjem, educiranjem ili pak zabavom? Ako bi morali birati jedno od prethodno navedenog, što bi bilo prioritet?

Čitanje je sve to. Dokazano je da čitanje smanjuje stres za oko 68%. Zatim čitanje proširuje naš vokabular, proširuje znanje i samim tim jača naše samopouzdanje. Čitanje nam omogućava da proživimo tuđe živote, da učimo iz tuđih lekcija, da smo ponizniji i da shvatimo da naši problemi i boli nisu jedini na ovom svijetu. Uvijek postoje gori. Ljudima se događaju nevjerojatne stvari. Čitanjem to osvješćujemo i gradimo razumijevanje i toleranciju za druge. Čitanje nas definitivno čini boljim osobama. Kroz čitanje vježbamo pamćenje i jačamo koncentraciju. Meni je prioritet to što me čitanje odvodi u mnoge druge svjetove i živote koje inače nikad ne bih dotakla, nikad ih ne bi spoznala i upoznala.

Koji vam je osobno najdraži naslov i općenito tematika omiljenog štiva? Postoje li knjige koje svojim sadržajem stvaraju negativne emocije ili u svemu treba tražiti pozitivu?

Nemam jedan najdraži naslov jer je to nemoguće nakon pročitanih tri tisuće knjiga. Ali jako volim Marqueza, Hosseinija, Donnu Tartt, Johna Irvinga, Paula Austera, Gillian Flynn, Elizabeth Gilbert, Bucaya i Eckharta Tollea. Kao maloj su mi najveći i najvažniji idoli bili Heidi, Pipi Duga Čarapa, Alisa u zemlji čudesa i četiri sestre iz klasika Male žene. Obožavam obiteljske drame i sage, volim dobre psihološke trilere, slaba sam na autobiografije i biografije kao i dobru publicistiku. Jedino nisam baš naklonjena povijesnim i fantasy romanima.

Možete li podijeliti s nama brojku knjiga koje posjedujete ili ste pak pročitali dosad.

Teško je to točno pobrojati. Kod mene je velika fluktuacija knjiga. Svaki tjedan dobijem sigurno i po 10 knjiga. Mjesečno to bude i do 50 knjiga svih žanrova. Sve te knjige ne čuvam na svojim policama jer za to jednostavno nemam mjesta. Udomljujem ih, poklanjam ili njima opremam biblioteke u hotelima, kafićima ili bolnicama. Prije tri godine sa više od 120 knjiga opremila sam zatvorsku knjižnicu u Remetincu.

Vlasnica ste facebook stranice pod nazivom Čitaj knjigu koja broji preko 500 tisuća fanova, te ste također jedna od najpoznatijih hrvatskih blogerica i influencerica. Kako komentirate popularnost i prepoznatljivost koja se očituje u velikom broju kako fanova tako i pohvala?

 650.000 pratitelja iz čitave regije prati Čitaj knjigu. Svakodnevno dobivam prekrasne poruke mojih vjernih knjigoljubaca. Često me zaustave na cesti, u parku i poručuju da vole Čitaj knjigu i da samo tako nastavim. Već sedmu godinu pišem o knjigama, književnosti, poznatim knjižarama ili knjižnicama. Osim toga volim podijeliti dobre i mudre citate, poučne tekstove, životopise poznatih pisaca, lijepa mjesta za čitanje. Svoja putovanja vežem za tematiku iz knjiga. Ljudi to jednostavno vole. Inspiriram ih. Ne samo napisanim nego i svojim vlastitim primjerom. Mislim da je tajna u autentičnosti, u originalnosti i mojoj upornosti. Nema dana da ne pišem, stavljam postove, dijelim svoje misli, svoje životno iskustvo i svoje impresije sa svime što me okružuje. Vrlo sam otvorena i iskrena osoba. Mnogi to prepoznaju i cijene. To im daje hrabrost i volju da se i oni pokrenu. Da imaju više samopouzdanja. Mislim da je puno do samopouzdanja. Ono stječemo u djetinjstvu. Prvi su naši roditelja koji počinju graditi naše samopouzdanje. Zatim su to dalje škola, društvo i kasnije partneri. Nisam uvijek bila hrabra, uporna i zadovoljna. Do pedesete godine života radila sam posao koji nisam voljela. Bila sam prilično frustrirana zbog toga. Majka sam troje, sada već odrasle djece. Kada su djeca bila mala radila sam u velikim kompanijama i ubijala se od posla na sve strane. Bilo je dana kada sam pucala po svim šavovima. Uvijek sam imala podršku muža i obitelji ali svejedno je to razdoblje bilo jako naporno i nabijeno svime i svačime. Tek iza pedesete godine života sve se preokrenulo u moju korist. Ne slučajno. Već mojom odlukom i mojom upornošću. Odlučila sam da ću raditi ono što najviše volim. A to su knjige i sve što se vrti oko knjiga. Danas sam ostvarena, zadovoljna, sretna i ništa me više ne može iznenaditi. Ipak ti godine daju mudrost, iskustvo te izgrađuje i osnažuje. Život je najveći dar koji imamo. Zašto ga trošiti na krive stvari.

U čemu se po vašem mišljenju zrcali moć čitanja knjige? Jesu li osobe koje puno čitaju inteligentnije od onih koji su pročitali svega nekoliko knjiga u svom životu?

Čitanje nas svakako izgrađuje. Omogućuje nam da proživimo mnoge živote, upoznamo mnoge ljude i njihove sudbine. Isto tako kroz čitanje saznajemo mnoge činjenice. Čitanje nam pomaže u prihvaćanju realnosti i poboljšava kvalitetu života. Sve to nam daje određenu sigurnost i samopouzdanje. Mene je čitanje naučilo da sam isključivo ja odgovorna za svoj život i sve što se u njemu događa. Nema smisla kriviti druge za vlastite propuste, nedjelovanje ili loše odluke. Kada preuzmemo odgovornost sve postaje jasnije i lakše.

Koji faktor je presudan da bi netko kupio određenu knjigu? Je li važniji izgled, sadržaj, naslov ili pak broj stranica?

Mislim da svatko ima svoj faktor. Nekome je to definitivno naslovnica. Nekome broj stranica. Nekom žanr, a nekome tema. Meni je sve to važno. Knjiga je jedna velika čarolija. Kod knjige mi mora sve „sjesti“. Korice, sjaj, papir, miris, opip, boje, ime knjige, način na koji se knjiga lako otvara i težina. Ne volim jako teške knjige, a opet ne volim ni one lošeg papira ili nekvalitetno uvezene. Font slova mi mora odgovarati. Prilično sam zahtjevna. Zato sam ponosna na svoju Biblioteku Čitaj knjigu koja već broji 17 respektabilnih naslova i čije su korice jako primamljive. Ono što volim i cijenim ja to nudim i ostalim knjigoljupcima. Ne smijete varati ljude. Oni vas brzo „skuže“.

Na što se treba fokusirati ukoliko želite da vaša knjiga bude čitana, te postupno postane popularna, te koja populacija i spol više općenito čitaju knjige?

Knjiga mora biti neobična, pomalo bizarna, s zanimljivim likovima. Vrlo često su najuspješnije knjige one koje su napisana na temelju vlastitog iskustva. U to sam se nebrojeno puta uvjerila. Ljudi prepoznaju autentičnost i kvalitetu. Više čitaju žene od muškaraca. Dob je ograničiti. Mala djeca instinktivno i genetski vole knjige i riječi. Zato je jako važno da roditelji usađuju ljubav prema knjigama. Da njeguju rituale čitanja i djecu vode u knjižnice, mjesta gdje se štuje knjiga i da pričaju s djecom o pročitanom. Tu ulogu kasnije preuzima škola.

Koji je najposebniji komentar ili pak pohvala koji ste dobili na vaš rad?

Dirnu me poruke u kojima mi vjerna pratiteljica kaže da joj se život promijenio zahvaljujući mojem primjeru, ili da sam nekome pomogla da si olakša gubitak voljene osobe, da nađe posao koji voli raditi ili da se odvažio promijeniti nešto u svom životu. Velike su to stvari. Nadahnuti druge. To ispunjava i daje smisao onome što radiš.

Jeste li znali/ očekivali da će knjige postati vaš život ili je sve išlo nekako spontano?

Ništa nisam znala. Ali me vodila intuicija. Ona je svakim danom sve više izoštrena. To je jako važno. Slušati intuiciju. Ona prevazilazi znanje i učenje. Počela sam jednostavno slušati svoje srce. Ono što mi nije davalo dobar znak u želucu i oko njega sam jednostavno počela odbijati. Nemojte se bojati reći NE nekim ljudima, stvarima ili radnjama. Nemojte se previše obazirati na tuđa mišljenja. Nemojte slušati tuđe primjedbe i sumnje. Jednostavno radite ono što dolazi onako iz vas. Što vas ispunjava ma koliko se to u početku činilo suludim. Ljudima danas itekako nedostaje samopouzdanja, slušanje vlastite intuicije i samopoštovanja.

Kod mene je zaista sve krenulo spontano. Zato uvijek kažem najvažnije je krenuti. A onda vas ta pokrenutost vodi kroz razne prolaze, otvara vam mnoga vrata i odjednom se nađete u kovitlacu novih spoznaja, novih mogućnosti i opcija. Sve se odjednom počinje slagati na svoje mjesto.