Biti žena nije ni lako ni jednostavno. To najbolje znaju sve, ali doslovce sve pripadnice ljepšeg spola.
U nastavku ćemo nabrojiti 10 po nama vrlo značajnih opisnih pridjeva/ karakteristika koji najbolje razotkrivaju žene. ( premda ih ima mnogo više)
Povod je današnji dan, odnosno datum 8. ožujka kada se svake godine diljem svijeta obilježava Međunarodni dan žena.

1. BORBENA “RATNICA” - nema predaje ni u kojem smislu

2. PRIMJETNA DAMA - uvijek drži do svog izgleda

3. BRIŽNA MAJKA - dijete joj je na prvom mjestu

4. UPORNA PODUZETNICA - žene mogu biti itekako uspješne liderice

5. NAJBOLJA PRIJATELJICA - teško ju je pronaći, ali dobro imati

6. VJERNA SUPRUGA - podrška i oslonac u obitelji

7. HRABRA “LAVICA” - to što žena može izdržati i podnijeti, ne može nitko

8. KREATIVNA DUŠA - razne vrste umjetnosti je ispunjaju, ali i itekako idu za rukom

9. ZAVODLJIVA FRAJERICA - fizički privlačna i redovita meta za muškarce

10. OMILJENA DOMAĆICA - priprema i kuha najbolja jela

Alis Marić velika je zaljubljenica u knjige i općenito čitanje, uspješna poduzetnica, divna osoba, kao i brižna majka. Njezina strast prema knjigama dovela ju je do popularnosti, a tu popularnost potvrđuje i informacija da njezinu facebook stranicu pod nazivom Čitaj knjigu prati čak 650 tisuća osoba što je itekako veliki uspjeh. O strasti prema knjigama, najdražem naslovu, faktoru presudnom za kupnju knjige kao i najposebnijem komentaru na njezin rad otkrila nam je u intervjuu.

foto: Šime Eškinja

Odakle dolazi strast prema knjigama, ljubav prema čitanju i navika kupovanja knjiga raznih sadržaja i koliko dugo to traje?

To traje od rođenja. Sjećam se da sam već s tri godine natezala kojekakve slikovnice po kući. Fascinirale su me knjige, boje, lijepe slike i stranice pune slova. Počela sam čitati s pet godina. Majka je jako voljela knjige i ona mi je jako rano usadila tu ljubav. Imali smo malu, ali vrijednu biblioteku pored koje bih uvijek sjedila i vadila knjige. Listala ih, mirisala i molila mamu da mi priča priče. Isto tako smo majka i ja često išle knjižnicu. Naime u to vrijeme nije bilo toliko popularnih knjižara kao danas. Nisu se u tolikom broju kupovale knjige. Običaj je bio posuditi knjigu. Sjećam se dobro tih odlazaka u knjižnicu. To je bio redovno događaj tjedna ili mjeseca. Tek kada sam imala nekih šesnaest godina počela sam si sama kupovati knjige. Posebna radost bi me obuzimala prilikom ulaska u knjižaru. Satima ne bih izlazila. I dan danas su mi to nezaobilazni rituali.

Smatrate li čitanje opuštanjem, informiranjem, educiranjem ili pak zabavom? Ako bi morali birati jedno od prethodno navedenog, što bi bilo prioritet?

Čitanje je sve to. Dokazano je da čitanje smanjuje stres za oko 68%. Zatim čitanje proširuje naš vokabular, proširuje znanje i samim tim jača naše samopouzdanje. Čitanje nam omogućava da proživimo tuđe živote, da učimo iz tuđih lekcija, da smo ponizniji i da shvatimo da naši problemi i boli nisu jedini na ovom svijetu. Uvijek postoje gori. Ljudima se događaju nevjerojatne stvari. Čitanjem to osvješćujemo i gradimo razumijevanje i toleranciju za druge. Čitanje nas definitivno čini boljim osobama. Kroz čitanje vježbamo pamćenje i jačamo koncentraciju. Meni je prioritet to što me čitanje odvodi u mnoge druge svjetove i živote koje inače nikad ne bih dotakla, nikad ih ne bi spoznala i upoznala.

Koji vam je osobno najdraži naslov i općenito tematika omiljenog štiva? Postoje li knjige koje svojim sadržajem stvaraju negativne emocije ili u svemu treba tražiti pozitivu?

Nemam jedan najdraži naslov jer je to nemoguće nakon pročitanih tri tisuće knjiga. Ali jako volim Marqueza, Hosseinija, Donnu Tartt, Johna Irvinga, Paula Austera, Gillian Flynn, Elizabeth Gilbert, Bucaya i Eckharta Tollea. Kao maloj su mi najveći i najvažniji idoli bili Heidi, Pipi Duga Čarapa, Alisa u zemlji čudesa i četiri sestre iz klasika Male žene. Obožavam obiteljske drame i sage, volim dobre psihološke trilere, slaba sam na autobiografije i biografije kao i dobru publicistiku. Jedino nisam baš naklonjena povijesnim i fantasy romanima.

Možete li podijeliti s nama brojku knjiga koje posjedujete ili ste pak pročitali dosad.

Teško je to točno pobrojati. Kod mene je velika fluktuacija knjiga. Svaki tjedan dobijem sigurno i po 10 knjiga. Mjesečno to bude i do 50 knjiga svih žanrova. Sve te knjige ne čuvam na svojim policama jer za to jednostavno nemam mjesta. Udomljujem ih, poklanjam ili njima opremam biblioteke u hotelima, kafićima ili bolnicama. Prije tri godine sa više od 120 knjiga opremila sam zatvorsku knjižnicu u Remetincu.

Vlasnica ste facebook stranice pod nazivom Čitaj knjigu koja broji preko 500 tisuća fanova, te ste također jedna od najpoznatijih hrvatskih blogerica i influencerica. Kako komentirate popularnost i prepoznatljivost koja se očituje u velikom broju kako fanova tako i pohvala?

 650.000 pratitelja iz čitave regije prati Čitaj knjigu. Svakodnevno dobivam prekrasne poruke mojih vjernih knjigoljubaca. Često me zaustave na cesti, u parku i poručuju da vole Čitaj knjigu i da samo tako nastavim. Već sedmu godinu pišem o knjigama, književnosti, poznatim knjižarama ili knjižnicama. Osim toga volim podijeliti dobre i mudre citate, poučne tekstove, životopise poznatih pisaca, lijepa mjesta za čitanje. Svoja putovanja vežem za tematiku iz knjiga. Ljudi to jednostavno vole. Inspiriram ih. Ne samo napisanim nego i svojim vlastitim primjerom. Mislim da je tajna u autentičnosti, u originalnosti i mojoj upornosti. Nema dana da ne pišem, stavljam postove, dijelim svoje misli, svoje životno iskustvo i svoje impresije sa svime što me okružuje. Vrlo sam otvorena i iskrena osoba. Mnogi to prepoznaju i cijene. To im daje hrabrost i volju da se i oni pokrenu. Da imaju više samopouzdanja. Mislim da je puno do samopouzdanja. Ono stječemo u djetinjstvu. Prvi su naši roditelja koji počinju graditi naše samopouzdanje. Zatim su to dalje škola, društvo i kasnije partneri. Nisam uvijek bila hrabra, uporna i zadovoljna. Do pedesete godine života radila sam posao koji nisam voljela. Bila sam prilično frustrirana zbog toga. Majka sam troje, sada već odrasle djece. Kada su djeca bila mala radila sam u velikim kompanijama i ubijala se od posla na sve strane. Bilo je dana kada sam pucala po svim šavovima. Uvijek sam imala podršku muža i obitelji ali svejedno je to razdoblje bilo jako naporno i nabijeno svime i svačime. Tek iza pedesete godine života sve se preokrenulo u moju korist. Ne slučajno. Već mojom odlukom i mojom upornošću. Odlučila sam da ću raditi ono što najviše volim. A to su knjige i sve što se vrti oko knjiga. Danas sam ostvarena, zadovoljna, sretna i ništa me više ne može iznenaditi. Ipak ti godine daju mudrost, iskustvo te izgrađuje i osnažuje. Život je najveći dar koji imamo. Zašto ga trošiti na krive stvari.

U čemu se po vašem mišljenju zrcali moć čitanja knjige? Jesu li osobe koje puno čitaju inteligentnije od onih koji su pročitali svega nekoliko knjiga u svom životu?

Čitanje nas svakako izgrađuje. Omogućuje nam da proživimo mnoge živote, upoznamo mnoge ljude i njihove sudbine. Isto tako kroz čitanje saznajemo mnoge činjenice. Čitanje nam pomaže u prihvaćanju realnosti i poboljšava kvalitetu života. Sve to nam daje određenu sigurnost i samopouzdanje. Mene je čitanje naučilo da sam isključivo ja odgovorna za svoj život i sve što se u njemu događa. Nema smisla kriviti druge za vlastite propuste, nedjelovanje ili loše odluke. Kada preuzmemo odgovornost sve postaje jasnije i lakše.

Koji faktor je presudan da bi netko kupio određenu knjigu? Je li važniji izgled, sadržaj, naslov ili pak broj stranica?

Mislim da svatko ima svoj faktor. Nekome je to definitivno naslovnica. Nekome broj stranica. Nekom žanr, a nekome tema. Meni je sve to važno. Knjiga je jedna velika čarolija. Kod knjige mi mora sve „sjesti“. Korice, sjaj, papir, miris, opip, boje, ime knjige, način na koji se knjiga lako otvara i težina. Ne volim jako teške knjige, a opet ne volim ni one lošeg papira ili nekvalitetno uvezene. Font slova mi mora odgovarati. Prilično sam zahtjevna. Zato sam ponosna na svoju Biblioteku Čitaj knjigu koja već broji 17 respektabilnih naslova i čije su korice jako primamljive. Ono što volim i cijenim ja to nudim i ostalim knjigoljupcima. Ne smijete varati ljude. Oni vas brzo „skuže“.

Na što se treba fokusirati ukoliko želite da vaša knjiga bude čitana, te postupno postane popularna, te koja populacija i spol više općenito čitaju knjige?

Knjiga mora biti neobična, pomalo bizarna, s zanimljivim likovima. Vrlo često su najuspješnije knjige one koje su napisana na temelju vlastitog iskustva. U to sam se nebrojeno puta uvjerila. Ljudi prepoznaju autentičnost i kvalitetu. Više čitaju žene od muškaraca. Dob je ograničiti. Mala djeca instinktivno i genetski vole knjige i riječi. Zato je jako važno da roditelji usađuju ljubav prema knjigama. Da njeguju rituale čitanja i djecu vode u knjižnice, mjesta gdje se štuje knjiga i da pričaju s djecom o pročitanom. Tu ulogu kasnije preuzima škola.

Koji je najposebniji komentar ili pak pohvala koji ste dobili na vaš rad?

Dirnu me poruke u kojima mi vjerna pratiteljica kaže da joj se život promijenio zahvaljujući mojem primjeru, ili da sam nekome pomogla da si olakša gubitak voljene osobe, da nađe posao koji voli raditi ili da se odvažio promijeniti nešto u svom životu. Velike su to stvari. Nadahnuti druge. To ispunjava i daje smisao onome što radiš.

Jeste li znali/ očekivali da će knjige postati vaš život ili je sve išlo nekako spontano?

Ništa nisam znala. Ali me vodila intuicija. Ona je svakim danom sve više izoštrena. To je jako važno. Slušati intuiciju. Ona prevazilazi znanje i učenje. Počela sam jednostavno slušati svoje srce. Ono što mi nije davalo dobar znak u želucu i oko njega sam jednostavno počela odbijati. Nemojte se bojati reći NE nekim ljudima, stvarima ili radnjama. Nemojte se previše obazirati na tuđa mišljenja. Nemojte slušati tuđe primjedbe i sumnje. Jednostavno radite ono što dolazi onako iz vas. Što vas ispunjava ma koliko se to u početku činilo suludim. Ljudima danas itekako nedostaje samopouzdanja, slušanje vlastite intuicije i samopoštovanja.

Kod mene je zaista sve krenulo spontano. Zato uvijek kažem najvažnije je krenuti. A onda vas ta pokrenutost vodi kroz razne prolaze, otvara vam mnoga vrata i odjednom se nađete u kovitlacu novih spoznaja, novih mogućnosti i opcija. Sve se odjednom počinje slagati na svoje mjesto.

Ona je prije svega predivna osoba, a potom još uspješnija poduzetnica. Prelijep i iskren osmijeh na licu i optimizam joj nitko ne može ukrasti, a volja i želja za radom, bez predaje njezin su pokretač na putu do uspjeha. O kome je riječ? Riječ je o poznatoj, lijepoj i inspirativnoj mladoj ženi imenom Magdalena Bešker koja može biti uzor mnogim ženama po kvalitetnim osobinama i predivnim radovima čija je osnivačica.

Njezini projekti Moj planer by Magdalena Bešker i Ulica snova čiji proizvodi su planeri, rokovnici, bilježnice, etui za putovnice i drugi redovito uljepšavaju posebne trenutke, prigode, svakodnevnicu i na kraju živote osoba kojima su namijenjeni.

O njezinim projektima, putu do uspjeha, prepoznatljivosti i popularnosti radova, te planovima za budućnost otkrila nam je u intervjuu.

 Kako je nastajao put od ideje do realizacije vašeg projekta Moj planer by Magdalena Bešker?

Nastajao je poprilično dugo i ne baš jednostavno. Svi mi imamo ideje no realizacija je onaj najteži dio. Treba puno istraživati i onda odabrati i plasirati ono najbolje. Tada na tržištu nisu postojali lijepi ženski funkcionalni planeri, a meni je zaista trebao jedan takav za posao. I odlučila sam ga sama napraviti. Odabrala sam najkvalitetniji reciklirani papir adekvatne debljine, format je morao biti idealan za svaku žensku torbicu, materijal kvalitetan i vodonepropusan te je morao postojati u puno boja. Unutrašnjost je u potpunosti prilagođena ženi. Šlag na kraju je bila personalizacija.

Osim planera izrađujete i bilježnice, te rokovnike i druge personalizirane predmete prepoznatljivog naziva Ulica snova. Je li proširenje djelatnosti došlo samo po sebi ili je to bila isključivo namjera, te odakle naziv Ulica snova?

Došlo je samo po sebi. Osluškivala sam želje kupaca i realizirala željene proizvode. Planer je bio prvi proizvod, a tada su uslijedili ostali. Muškarci su htjeli proizvod koji i oni mogu koristiti. Tako je nastao Moj rokovnik. Studenti su htjeli proizvod u koji mogu puno zapisivati – tako je nastala Moja bilježnica. Veliki uspijeh je doživio etui za putovnicu. Proglašen je originalnim hrvatskim suvenirom. Osim što postoji u 50ak boja, može se personalizirati po želji, on ujedno čuva putovnicu od uništavanja. Taj proizvod je nastao iz moje potrebe. Obožavam putovati i putovnica mi je bila uvijek u torbici (jer nikad ne znaš kada će ti zatrebati). Kroz neko vrijeme jako se uništila i bilo me sram davati ju na pregled na aerodromima. Tada sam uzela stvar u svoje ruke i napravila etui kako bi očuvala putovnicu i prestala se crveniti na aerodromima. Ispalo je da još puno ljudi ima isti problem i etui za putovnicu je postao izuzetno popularan i must have proizvod svih putoholičara.

Naziv firme sam dugo smišljala. Morao je biti originalan kao i sam planer. Morao je biti zvučan i lako zapamtljiv. Kako sam ja veliki maštar i uspjela sam svoj san ostvariti u nazivu je moralo biti nešto vezano za snove. I tako je nastala Ulica snova. 

U vrlo kratkom vremenu postali ste vrlo popularni i prepoznatljivi. Kako komentirate to i postoji li po vašem mišljenju formula uspjeha?

Mislim da ne postoji formula uspjeha. Moraš imati dobar i kvalitetan proizvod. Moraš vjerovati u ono što radiš i kada nitko drugi ne vjeruje. Moraš raditi i kada ti se ne radi. I ne odustajati. Moje prve dvije godine nisu bile financijski uspješne. Svi su bili oduševljeni proizvodom ali tada još nisam imala dobre kanale prodaje. To je došlo vremenom. I tek s vremenom se trud isplatio.

 S obzirom da je u ponudi pregršt planera i rokovnika, te drugih radova u boji, postoji li favorit među kupcima kad je u pitanju boja, ali i personalizacija? Jesu li boje odraz vašeg karaktera, optimizma i predivnog osmijeha na licu?

 Jako volim boje. I volim imati mogućnost odabira. Zato svi proizvodi postoje u 50ak boja. Svake godine odaberem za sebe drugu boju planera. Tako i većina žena radi. 365 dana koristim ljubičasti planer, sljedećih 365 dana crveni. Kad je planer u pitanju najpoželjnije su „ženske“ boje a kod ostalih proizvoda nema pravila jer su unisex. A kada je u pitanju personalizacija sve ovisi o prigodi i o osobi kojoj se proizvod poklanja.

Povodom kojih prigoda se najčešće naručuju vaši radovi i podijelite s nama najzanimljiviji kompliment na vaš rokovnik, planer ili možda čak bilježnicu.

Sada najaktualnije su se poklanjali rokovnici tetama u vrtiću, učiteljima i profesorima za kraj školske godine sa izuzetno maštovitim natpisima. Proizvodi su jako popularan poklon za Božić, povodom rođendana, završetka fakulteta. Često sam dobivala u inbox poruke da je naš proizvod bio daleko najbolji poklon uz pregršt pohvala i zahvala.

Odakle ljubav prema ovom poslu i što vas najviše pokreće u radu?

Ljubav se dogodila sasvim slučajno i neplanirano, kao i sve ljubavi u životu. Radila sam organizaciju evenata prije nego li sam pokrenula Ulicu snova i planer je trebao biti moj hobi i nešto što radim iz gušta u slobodno vrijeme. Naime, imala sam sreću da je taj hobi postao moj pravi posao i velika ljubav. Najveći pokretač i motivacija mi je oduševljenje kupaca nakon što proizvod dođe na njihovu adresu. Potreba da zahvale, da pohvale i da podijele sa mnom osjećaj kada su otvorili paket i vidjeli proizvod je neprocjenjivo.

Kreativnost, inovativnost ili vizija – koji je vaš odabir i zašto?

Svo troje. Ne idu jedno bez drugog ili trećeg. Kada imate svo troje znate da idete dobrim putem.

Postoji li neiscrpna inspiracija u nastajanju vaših radova ili je svaki primjerak priča za sebe?

Svaki primjerak je jedinstven i priča za sebe. Baš zato su proizvodi Ulice snova posebni. Nakon što odaberete proizvod koji vam najviše odgovara birate personalizaciju korica po želji. Gravirati možemo ime, citat, logo ili ilustraciju. Time dobivamo vrlo osoban poklon i oduševljenje onoga kome se taj proizvod poklanja.

Sljedeće godine Ulica snova slavi svoj deseti rođendan. Spremate li kao i dosad brojna iznenađenja, te koji su planovi dotad?

Da, zaista, sljedeće godine je veliki deseti rođendan. Volim iznenađenja tako da će ih biti i tada. Svjetlo dana će ugledati i neki novi proizvodi koji su već dugo u pripremi. Stalno sam u potrazi za novim materijalima i bojama. Uživam u stvaranju novih stvari za Ulicu snova jer to ne doživljavam poslom nego igrom. I nadam se da će ta igra trajati zauvijek.