Terezija Kusanović splitska je operna diva koja u pravom smislu riječi živi svoj poziv, a to je pjevanje.
Pozitivnu energiju koju ima nesebično, ali i nenamjerno prenosi na druge što je baš lijepo znati, ali i doživjeti. Na koju god pozornicu stane osvaja talentiranim glasom i atraktivnim stasom.
I još nešto, iz njezinih nastupa u potpunosti je vidljiva profesionalnost, iskustvo, ljubav prema pjevanju i favoriziranje od strane publike kako domaće, tako i inozemne. To je sasvim logično zbog truda koji ulaže u sebe, ali i talenta koji joj ne može nitko ukrasti.
U ovom intervjuu pobliže upoznajte iznimnu glazbenicu, veliku umjetnicu i divnu osobu.

Bogata glazbena biografija dokaz je vašeg velikog iskustva kojem prethodi veliki rad, ali prije svega ljubavi prema solo pjevanju. Kako komentirate to?

Za svakog pjevača pa i glazbenika općenito važna je prije svega ljubav i sklonost prema glazbi, a naravno onda i talent.
Taj talent za pjevanje kod mene se pojavio vrlo rano. Kažu (ja se toga ne sjećam) da sam već u vrtiću u dobi od 3 godine pjevala ulogu leptirića među cvijećem i nakon toga to mi nije bilo dovoljno nego sam djevojčici koja je blokirala u recitaciji uzela mikrofon i izrecitirala njezin dio tako da su me doslovno morali otjerati sa scene na što je mojoj mami “otpao obraz” i to je jedna zanimljiva anegdota.
Dakle, talent i ljubav za scenu sam pokazivala od djetinjstva. Zatim sam krenula u glazbenu školu na klavir i na zboru me profesor Sunko primijetio te mi preporučio solo pjevanje ali ja sam tada bila zaljubljena u zborsko pjevanje i to mi nije bio prioritet.
Malo me zaljuljala situacija kad me mamina prijateljica kod koje sam boravila u Zagrebu za zimske praznike odvela kod svoje prijateljice Nade Puttar Gold (kasnije sam tek shvatila o kojoj se divi radilo)i ona joj je rekla ....joj ova tvoja puca je stvorena za scenu, glas i stas, te nije sramežljiva i moraš je obavezno odvesti na pjevanje.
No spletom financijskih oklonosti ostala sam u Splitu i završila glazbenu pedagogiju te se posvetila klapskoj pjesmi i tu sam s klapom Puntari koju sam osnovala ostvarila sve nagrade i pobjede na festivalima. Dobila sam također Porina za album Disperadun, te ostvarila sjajnu suradnju s Stipišićem Runjićem Tambacom - svim bardovima klapske i ine pjesme
Međutim kako pjesma kaže …sve me vodilo tebi.....tako je i mene sve vodilo prema klapskom pjevanju....posebno pok.profesor Grgić koji me uporno nagovarao da upišem drugi fakultet - solo pjevanje.
Kad sam upoznala svoju buduću profesoricu Nelli Manuilenko kliknule smo i ja sam pošla novim putem, opet ispočetka.
Veliki sam radnik i pored talenta naš posao iziskuje maksimalnu posvećenost, puno rada, slušanja, posjećivanja kazališta, koncerata, masterclassova....malih nastupa u malim dvoranama, samo da se izgradi samopouzdanje
Kaže se da je uspjeh kao i santa leda vidi se samo vrh a ispod površine je cijela planina.
Takva je i moja biografija. Vidi se talent, ali ispod toga leže sati i sati rada, prolivenih suza, otkazanih izlazaka, putovanja i sl.

Cijeli svoj život ulažete u educiranje, usavršavanje i rad na sebi pa nije neobično da ste osvojili brojne nagrade. Koja nagrada vam je posebno prirasla srcu i zašto?

Od svih nagrada koje sam dobila ističu se dvije - Nagrada Ante Marušić za izuzetan doprinos kazališnoj sezoni 2015/16 i 2016/17, te Nagrada Voce Verdiana 2013. što u našem opernom svijetu znači puno. Ove godine sam po prvi put nominirana za nagradu glumišta što je po sebi isto priznanje struke .A valjda ću je jednom dobiti (rekla bi Arijana Čulina makar nakon 40 godina rada).

Kome ste posebno zahvalni za vaš veliki uspjeh i ako se može tako reći ostvarenje vašeg sna?

Za svoj uspjeh zahvalna sam prije svega dragom Bogu na talentu kojim me bogato obdario i svojoj obitelji, mom dragom mužu i sinu koji su se da tako kažem puno puta odricali mame i žene da bi ja mogla ostvariti svoj san.

Prije svega Split ima vas, ali i Hrvatska. Koji grad/država u Europi se također može podičiti najboljim izvođačima opernih arija?

Split, Rijeka, Zagreb, Varaždin – to su gradovi u kojima sam najviše nastupala naročito s opernim arijama ali isto tako Beč, Genova, Banska Bistrica, Seoul, Budimpešta....

Vaši nastupi izvedeni su na mnogim pozornicama. Koja je najveličanstvenija, po vašem mišljenju?

Najveličanstvenija je svakako od svih Seoul Art Centar Dvorana sa preko 3 tisuće sjedećih mjesta u gradu Seoul u Južnoj Koreji, veličinom pozornica kao nogometno igralište i fantastičnom akustikom.

Usporedite operno i koncertno pjevanje. Kojih nastupa brojite više i što je po vama zahtjevnije, a što ljepše u samoj izvedbi.

Operno i koncertno je vrlo različito i prelijepo, svako na svoj način.
Mnogo više sam nastupala u opernim ulogama, ali imala sam i prelijepih recitala uz klavir. Posebno je divan bio recital Splitskih autora u famoznom ambijentu Meštrovićevog Kastilca s prijateljem Marijom Krnićom bas baritonom kk gusto, a za klavirom je bila vrsna Vesna Kossjanenko.
Kod operne role imate puno pomoći u vidu kostima, scene, orkestra zbora titlova kolega.....kod koncertnog pjevanja to je puno kompleksnije ..vi ste sve ....nosite cijeli koncert na svojim leđima morate dočarati ugođaj, ispričati priču, držati pažnju publike… To je veliki izazov i zato ne čudi da mnogo pa čak i velikih pjevača izbjegavaju solo nastupe.

Uz HNK Split zasigurno vas vežu najljepše emocije. Recite nam nešto više o tome.

Hnk Split je dugo godina moje matično kazalište koje mi je prije svega omogućilo da se razvijem kao pjevač. Prepoznali su moj potencijal i radili predstave prema tome...Carmen..Dalila..Judita...Preziosilla...Urlica...Doma...Melka....Eva....sve su to uloge prvog mezzosopranskog faha.
S druge strane kad sam počela biti tražena u inozemstvu nisu mi branili da se i u tom pravcu razvijam, već su to shvatili pravilno kao promociju vlastitog kazališta.
Imam puno dobrih prijatelja i kolega u teatru i mogu reći slobodno da se tamo osjećam kao kući.

Kako izgleda jedan običan dan operne dive kao što ste vi?

Jedan dan operne dive izgleda kao i dan svake žene u svijetu, a to je radon - balansirajući između posla, kuhanja, šopinga, obitelji, predavanja na fakultetu i probama u teatru...
Na kraju dana najviše volim prošetati sa svojim ljubimcem desetomjesečnim Kavalirom King Charlesom po imenu Ruby koji mi je maksimalno opuštanje i velika je maza.
Kad su predstave spavam dugo, pokušavam što više šutiti, pođem na masažu, jedem laganu hranu. Dva sata prije predstave sam u teatru, počinju pipreme, šminka, frizura, posljednje upute redatelja i ulazak u lik.
Kad sam na pozornici preuzimam sve karakteristike svog lika i potpuno se predajem. Mislim da je to jedan od razloga zašto me publika uvijek nagrađuje velikim pljeskom i ovacijama.

Koji biste savjet dali mladim glazbenicima na putu do uspjeha.

Mlade glazbenike sa kojima radim na akademiji stalno upozoravam da talent nije sve. Talent je 10 posto, ostalo je rad, rad i samo rad, povjerenje u svoga pedagoga, ulaganje u sebe, odlazak na masterclassove vrhunskih umjetnika, praćenje operne scene, učenje stranih jezika.
Puno je tu odricanja i ako niste za to spremni, niste za ovaj posao.Glamur i ono najljepše dolaze tek na kraju.

Čiju glazbu slušate u slobodno vrijeme, odnosno koje vas pjesme najviše opuštaju, a koje vesele?

Glazba koju najradije slušam u slobodno vrijeme je šum mora, pjevanje ptičica i zvuk prirode jer to mi je potrebno da se resetiram i budem opet ono što iskonski jesam - žena, majka i glazbenica. A najljepše trenutke glazbe želim proživjeti na sceni.