Inače ova dizajnerica veoma je emotivna pa je tako kroz emotivan pristup objasnila svoje neugodno iskustvo potresa u Petrinji, njezinom rodnom gradu.
O potresu u Petrinji, nakitu, motivaciji za rad, životnim porukama i smislu života otkrila nam je u intervjuu.

Vaš rodni grad Petrinja nedavno je stradao u potresu. Kako ste doživjeli te trenutke boli, straha i tuge? Što je bilo najteže?

Kako sam doživjela te trenutke..uh grozno, to je nešto što nikada nikome u životu ne bi poželjela. Osjećaš se nemoćno, prestrašeno, ne znaš kako da se ponašaš, da vrištiš, da plačeš, a opet s druge strane svjestan si da moraš ostati pribran i koliko toliko smiren dok tih nekoliko sekundi prođe.. jednostavno mislim da je malo riječi u bilo kojem rječniku koje takvo nešto mogu opisati.
Najteže mi je bilo onih par minuta u kojem su veze bile u kolapsu dok nisam uspjela stupiti u kontakt sa svojima, provjeriti kako su mi djeca, muž, braća, roditelji...rodbina, prijatelji svi koji su mi tih trenutaka prošli kroz glavu i zbog kojih sam stalno u glavi postavljala pitanje “jesu dobro, jesu dobro, jesu dobro…”
Nažalost tuga i bol nisu prestale sa činjenicom da mi je obitelj dobro i da su svi zdravi, tu je došao još jedan šok, moja Petrinja. Kada su do mene došle vijesti da grada više nema da je sve srušeno mislila sam da od šoka sanjam, no nažalost nije bilo tako. Kada sam dobila prve fotografije suze su same padale (evo i sada mi nije lako pričati o tome). To su ulice i zgrade koje znam na pamet...a nema ih više. To su ljudi koje poznajem...a nemaju svoj dom, ….10-20 sekundi i sve je nestalo...nema više. Danima nisam otišla u sam centar jer nisam mogla, danima sam preskakala objave na facebooku jer sam samo mogla plakati….grozno, grozno.

Koja je vaša glavna poruka svim ljudima nakon tog neugodnog iskustva?

Mislim da je, bar meni, a vjerujem da puno ljudi danas tako misli, najbitnije od svega da volimo život i volimo te male nebitne stvari koje ga čine lijepim. Živi smo, a to je najbitnije. Nažalost imali smo i stradalih u ovome potresu i vjerujem da njihove obitelji sve ovo puno puno teže podnose, izgubili su voljene, a to je ono što se ne može nikada nadomjestiti. Trebamo ostati pozitivni jer samo vjera i nada u bolje sutra održat će nas zdravima i normalnima u ovim zaista apokaliptičnim trenucima.

Po čemu su najposebniji ljudi koji su rodom iz Petrinje. Što ih najviše karakterizira?

Mislim da je to beskonačna vjera u bolje sutra, jer ovdje je toliko sve nekako već dugo vremena u nekakvom limbu i ne mijenja se godinama, ali ljudi i dalje ostaju tu bore se i rade. Mi smo jako ponosni na svoj grad, na ono što on nama predstavlja, na našu povijest, na našu mladost, na našu starost, na naše škole, učitelje, fakultet, na naše tete u vrtiću, na naše kafiće, kupalište, pjesmu, ples...ma sve je to kod nas u Petrinji jednostavno bolje nego drugdje i to Vam je tako. Tu je i onaj nekakav prkos i ponos koje ljude tjera naprijed i kad im je najteže, dižu glave i ponosno kažu mi smo Petrinjci mi to možemo, volimo ovaj grad i učinit ćemo sve što je u našoj moći da bar malim koracima održimo našu Petrinju na životu i učinimo je još ljepšom za našu djecu. To je dokazao i ovaj potres i ova ogromna tragedija koja nas je sve zadesila, ali unatoč tome ostajemo i borimo se i vjerujemo u bolje sutra.

Dizajnerica ste uistinu zanimljivog i atraktivnog nakita. Što vam je glavna motivacija za rad, ali i općenito?

Izrada nakita je moj psihički odmor, nizanje perlica, stvaranje komada nakita i sam proces izrade koje često traje i po nekoliko sati ili dana nešto je što mene odmiče od svakodnevnih obveza i daje mi odmor za tijelo i dušu. No osim toga najveća mi je motivacija sreća i osmijeh na licima klijentica koje su zadovoljne i sretne kada odaberu komad nakita koji je za njih najljepši. Ne mogu Vam opisati taj osjećaj ponosa kada vidim da žena i nakon nekoliko godina nosi moju ogrlicu ili narukvicu i kada ih kombinira u sadašnji outfit, to je velika motivacija za stvaranje i rad.

Vaš nakit ima snažne poruke i prikaz je neizmjerne inspiracije. Odakle crpite inspiraciju?

Inspiraciju mogu reći da pronalazim svuda oko sebe, u prirodi, šetnji, igri sa djecom, u filmovima, knjigama, inspiracija je i sama moja profesija jer ja sam vrlo ponosna agronomka, svoje znanje izbrusila sam na Agronomskom fakultetu u Zagebu, gdje mi je svijet kukaca i biljaka postao vrlo blizak, pa su i kukci evo već neko vrijeme moj zaštitni znak svake nove kolekcije. Volim reći da detalji čine razliku, pa tako i za svoj nakit uvijek nastojim da bude drugačiji. Od samih početaka željela sam izrađivati nakit koji će svaku ženu učiniti posebnom i drugačijom i to mi je sve ovo vrijeme bila nekakva nit vodilja. Smatram da je svaka žena posebna i da u svakoj ženi postoji nešto lijepo što samo treba istaknuti, a nakit je ono nešto što nas ističe iz mase.

Koji vam je najdraži komad nakita i koja boja nakita po vašem mišljenju nikad ne izlazi iz mode?

Ja osobno jako volim narukvice, ali mislim da je dobar par naušnica uvijek dobrodošao. Iako je sam brend Jo-Jo Design poznat po tome da rijetko u ponudi ima naušnica ( ha ha ha,imam nekoliko mladih dama koje me zbog toga redovno “maltretiraju”), u zadnje vrijeme sam se i tom dijelu puno posvetila. No, u konačnici bi rekla da je svaki komad nakita dobar ako imamo izgrađen stil i znamo kako pomoću nakita još se više istaknuti i biti jedinstveni i samo svoji. Što se tiče boje, mislim da nisam prava osoba za to jer ja smatram da su boje zakon i da je svijet puno ljepše mjesto upravo radi boja. No, ako baš moram neku istaknuti rekla bi da je to crvena, jer crvena me uvijek asocira na koralje,a nakit od koralja je bezvremenski, da imate samo jednu perlicu koralja i komad špage već imate nakit koji možete nositi i danas,i sutra a nosile su ga žene i prije 100 godina.

Kako biste opisali sebe kao osobu u pet odrednica?

Uh...komplicirana (ha haa ha)
Tvrdoglava
Vrlo direktna (mislim da u nekim situacijama i previše...ha haa moram poraditi na tome)
Vedra
Dosta emotivna
Jel ima pet? Jel ima pet? Ha haa haa..teško je opisati samu sebe :)

Podijelite s nama vaš životni moto.

Ako vjeruješ u opće dobro, opće dobro će ti se i dogoditi. Svi proživljavamo teške trenutke,ali moramo vjerovati u bolje, moramo vjerovati u ljepše i bolje sutra. Samo tako možemo naprijed i samo tako možemo svijet učiniti boljim mjestom. Smatram da je najvažnije u svakom trenutku vidjeti nešto pozitivno i držati se toga.

Za sreću je potrebno tako malo. Što vas u životu najviše raduje?
Moja najveća sreća je moja obitelj. Osmijeh mojih klinaca, osmijeh mog muža je nešto što mene neopisivo usrećuje. Zdravlje je sreća. Kava s prijateljicama je sreća, glupiranje i brbljanje u društvu prijatelja je sreća. Zezancija sa radnim kolegama je sreća. Složiti lego je sreća jer klinci još uvijek imaju dijelova viška ( ha ha ha)...Da zaista za sreću je potrebno malo, nažalost mislim da često velika većina ljudi nije ni svjesna koliko su zapravo sretni.

Nastavite niz: Smisao života je...

Budi čovjek, život je samo jedan nema reprizu, budi nasmijan i nasmij druge, pomozi kad i koliko možeš, a ako ne možeš nemoj ni odmoći samo budi tu i budi podrška...jer sutra je novi dan